Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Klot frket

 

I kod Tite i kod Borisa

 

Sve se to, kao što smo videli u fabuloznom Rikošetu odigralo u znamenitoj Tolstojevoj ulici, koju je još onomad za Brozove potrebe ozvučio sam Leka Ranković. Bar se tako hvalio Milovanu Đilasu. Još, uprkos mistifikacijama penzionisanih srpskih udbaša, od Lekinih vremena srpska se policija, iz teško objašnjivih kompleksa inferiornosti, dodvoravala hrvatskim majstorima paket-aranžmana. Kako za vreme Tite tako i za Borisa,  Srbi treba da odgovaraju za hrvatsko pranje prljavog veša. Sve od friško rehabilitovanog Hebranga pa do  friško mistifikovanog  Pukanića.

Piše: Isidora Bjelica

    Sada, pošto je lišen slobode siroti gospodin Dokić jer je u afektu nekom novinaru izrekao verbalni delikt, to jest izjavio je da će zbog peripetija sa kontroverznom ćerkom i njenim hrvatskim pajtosima koknuti australijskog ambasadora, postaje očigledno da je srpskoj policiji ušla voda u uši ili je tek ministar Dačić izgubio svaku orijentaciju u balkanskom prostoru i vremenu.
    Ja na to ne bih ni reagovala da me kontinuitet događaja ne dovodi do zebnje da srpska policija svesno ili nesvesno, iako je rat završen još u prošlom milenijumu, ne indukuje kod Srba sasvim već anahronu kroatofobiju tako što se toliko šlihta Hrvatima da to postaje odurno...  Jer Dokićev slučaj je posledičan još jednom, koliko atraktivan toliko i besmislen, koji nam demonstrira da srpska policija postaje lični servis inače posvađanih Stipe i Ive...
    Naime, ne baš tako somnabulno kao u slučaju uhićenja pokojnog Slobodana Miloševića, ali isto toliko beslovesno i ekshibiciono, na fatalnoj adresi u Tolstojevoj neki su maskirani momci kao da su junaci omiljenih igrica moga sina, bez ikakve osnove izveli paradu hapšenja gospodina Jocića u trenutku dok je on sa suprugom i prijateljima rešavao ukrštene reči ili tako nešto. Mada pomenuti gospodin poseduje jednog psića, to ipak nije moglo da bude pokriće za blesavljenje koje neodoljivo podseća na filmove poput Modesti Blejz i slične džejmsbondovske parodije. Dakle, gospodin Sreten Jocić, istini za volju poznatiji pod žanrovski efektnim nadimkom Joca Amsterdam, pompezno je hapšen jer je navodno neki taster ili se to sada zove zaštićeni svedok, hrvatskoj Udbi otkucao da je on odgovoran za ubojstvo hrvatskog porno-fotografa koji se kasnije transformisao u glodura kosmopolitskog tjednik "Nacional" (bez socijalizma) i potom se sa hard-kora prekvalificirao u bojovnika protiv duhanske mafije.
    Paradoks ove cele situacije, vezane za stradanje Ive (ili treba reći Iva) Pukanića i još nekih tamošnjih zlosrećnika, je u tome, da je svojevremeno u jednoj od najserioznijih emisija TV - BN,  reprezentativni tim antiterorističkih eksperata, u kojem su posebno transparentno i analitički egzaktno, izlagali gospoda Margetić i Galijašević, predočavajući sve tokove kriminalnih operacija, koje će od Prištine, preko Podgorice pa do Zagreba uzrokovati niz likvidacija za koje su po njima - ekspertima, odgovorni lideri nezavisne hrvatske države. Gospodin Domagoj Margetić je bez uvijanja apostrofirao rivalstvo Mesića i Sanadera.
    Šta više, on je, uz  otvorenu podršku gospodina Galijaševića, službeno rečeno bošnjačkog saradnika, insistirao na činjenici da celokupna mafijaška parabola obilazi Srbiju, ali da će pre ili posle izmisliti neku figuru poput "npr. Joce Amsterdamca" kojom će pokušati da kamufliraju tu trigonalu Priština - Podgorica - Zagreb.  I još dalje, hrvatski i bošnjački eksperti su bili saglasni i nedvosmisleni u anamnezi celog predmeta, ukazujući da cela osovina koja završava sa Mesićem i Sanaderom počiva na izvorišnoj akciji braće Osmani, koji su prema njihovim saznanjima, dakle prema znanju internacionalnih antiterorističkih akcija, pokretači svih operacija koje vode tragičnoj kulminaciji vezanoj za lanac hrvatskih likvidacija.
    Uprkos jednoj takvoj ekspertizi koja se nije libila eksplicitnog navođenja imena kriminalnih vinovnika i skoro pa geometrijskog izvođenja svih manevara na hrvatskoj zločinačkoj sceni, nijedna služba u tom smeru nije preduzela bilo šta, sem što je evo srpska policija demonstrirala svoju spremnost da se pretvori u servis hrvatske Udbe i da na najteatralniji način šikanira svoje građane koje su Hrvati odlučili da proglase za odgovorne  zbog ovog ili onog škandala u ljepoj njihovoj.
    Ta servilnost naših drotova ide tako daleko da su oni odlučili, e ne bi li braći Hrvatima dokazali svoju kooperativnost, ne samo da uhite "Jocu Amsterdamca" nego da pokupe sve što nađu u njegovoj blizini, pa tako i vozila njegovih prijatelja koja su bila prilikom ove senzacionalne manifestacije slučajno parkirana u njegovoj avliji.
    Sve se to, kao što smo videli u fabuloznom Rikošetu odigralo u znamenitoj Tolstojevoj ulici, koju je još onomad za Brozove potrebe ozvučio sam Leka Ranković. Bar se tako hvalio Milovanu Đilasu.
    Još, uprkos mistifikacijama penzionisanih srpskih udbaša, od Lekinih vremena srpska se policija, iz teško objašnjivih kompleksa inferiornosti, dodvoravala hrvatskim majstorima paket-aranžmana. Kako za Tite tako i za Borisa,  Srbi treba da odgovaraju za hrvatsko pranje prljavog veša. Sve od friško rehabilitovanog Hebranga pa do  friško mistifikovanog  Pukanića.
    A gde su sve bile straže tokom likvidacije Draže, oko Ade Ciganlije, Lisičjeg potoka ili možda Ratnog ostrva, to je ovog leta gospodnjeg 2009. skoro pa i nevažno. Draža je  streljan, a Ante Pavelić je uživao u emigraciji baveći se diplomacijom.  Ali to je bilo nekada, u vreme FNRJ,  bilo i ne ponovilo se. Sada je došlo vreme da svako sam pere svoje rublje. Srbi svoje mogu i na Dedinju pa i u Tolstojevoj, ima štošta da se propere, ali neka, brate Hrvati slušaju svoje eksperte poput uvaženog Domagoja Margetića i neka tamo daleko od Srbije, kao što su tisućljećima sanjali, sami preuzmu odgovornost za vlastite zločine. Od Jasenovca do Pukanića i inih zlosrećnika s Mirogoja.

 

Bez dlake na jeziku
Rivalstvo

    Paradoks ove cele situacije, vezane za stradanje Ive (ili treba reći Iva) Pukanića i još nekih tamošnjih zlosrećnika, je u tome, da je svojevremeno u jednoj od najserioznijih emisija TV - BN,  reprezentativni tim antiterorističkih eksperata, u kojem su posebno transparentno i analitički egzaktno, izlagali gospoda Margetić i Galijašević, predočavajući sve tokove kriminalnih operacija koje će od Prištine, preko Podgorice pa do Zagreba uzrokovati niz likvidacija za koje su po njima - ekspertima, odgovorni lideri nezavisne hrvatske države. Gospodin Domagoj Margetić je bez uvijanja apostrofirao rivalstvo Mesića i Sanadera.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane