Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Procesi

 

Procesi

 

Francuska imitira pravnu državu

 

 

Lažni sud Šæepana Malog

 

 

Priprema suðenja Žaku Širaku i nekim bivšim politièarima zanimljivija je za raju nego neke južnoamerièke TV serije. Sva ova suðenja toliko su izreklamirana i sveprisutna na medijskom nebu iznad Pariza da je gotovo nemoguæe progurati neki pravi problem svakodnevice. Narod je opèinjen mondenskim svetom guzonja i u svojoj bedi i nezaposlenosti ima utisak da uèestvuje u politièkom životu zemlje tako što navija za ovog ili onog

 

Piše: Mile Uroševiæ

  dopisnik iz Pariza

 

Poslednji put kada se sudilo nekom bivšem francuskom vladaru bilo je to 1793. godine. Tada je Luj IV bio skraæen za glavu. Pade glava, pade vlada i Francuska posta zemlja slobode. Oslobodila se kraljeva i naslednika i prozvala sebe pravnom državom, jer je od tada pravo da vlada dobio bilo ko ako ga raja izglasa. Kada su ti obièni ljudi dobili kraljevska prava, Francuska je zaradila i epitet zemlje ljudskih prava.

Danas se prvi put nakon više od dva veka opet sprema suðenje jednom bivšem vladaru, Žaku Širaku, velikom ljubitelju Japana i sumo-rvanja, lepih žena i hladnog piva uz glavu u škembetu. Nama je ovaj deka-žderonja i zavodnik ipak poznatiji kao spasilac beogradskih mostova. Jedino me još èudi zašto u Beogradu ne postoji neki Širak bulevar ili bar Širakovo sokaèe. Palestinci su mu, na primer, posvetili jednu veliku ulicu pa bi možda dobro bilo da se novi beogradski most koji treba da spoji elitu sa brda i šoping centar Novog Beograda, nazove imenom 76-godišnjeg plejboja. 

 

 

Zabava za narod

 

Perspektiva suðenja jednom bivšem predsedniku nije ovih dana jedina zabava Francuza. U zemlji pravde i ljudskih prava ove jeseni sudi se naveliko i to sve samim velikim ljudima bivše vlade i uglavnom po babu i po strièevima. Pre svega bivšem ministru policije Šarlu Paskvi, jedinom koji je branio Srbe za sve vreme ratnih godina i koji je dobio godinu dana bajboka za lovu, 900 miliona dolara ukupno, koju je tobož primio od Tajvana i podelio drugarski sa svojim istomišljenicima nakon prodaje najmodernijih vojnih krstarica 1991. godine. Mutne radnje koje Francuzi vešto kriju pod velom državnih tajni. Paskva se brani i traži da se ukine zabrana objavljivanja dokumenata povezanih sa preprodajom oružja. Tu nema ni traga demokratiji, tvrdi bivši ministar i dodaje da tajna ne èuva državu nego ljude na položaju.

Kada bi se otvorili sefovi iz njih bi ispali vrlo kompromitujuæi dokazi protiv samog predsednika. Tada bi se videlo da su za muæku znali i Širak i ostali ministri, kao i vojni zapovednici. Bilo da je reè o graðanskom ratu u Angoli, kojoj je Francuska isporuèila oružje tokom rata, ili o ratnim brodovima koje su Francuzi isporuèili Tajvanu, ekstraprofit i bakšiš ispod stola ne poznaju granice ni države ni ljudskog morala. Za sada se ne pominje 40 miliona maraka koje je Francuska tobož dala bosanskim Srbima za oslobaðanje dva pilota, a koje su završile u stranim bankama na raèunima Širakovih prijatelja. Jedna specijalna TV emisija bila je posveæena ovom problemu, ali se pravda nije zainteresovala za dalju istragu. 

Pored suðenja bivšem ministru policije, u Parizu se sudi i bivšem prvom ministru Vilpenu. Ovaj markantni gospodin je, kažu, organizovao falsifikovanje izveštaja jedne luksemburške banke kada se videlo da je i sam Sarkozi maznuo deo love od prodaje oružja. Ako se zna da su Vilpen i Sarkozi najveæi konkurenti za predsednièku fotelju i stari neprijatelji još iz doba Širaka, postaje jasno da je ovo veoma javno suðenje samo deo osvete za pretrpljeni strah malog Napoleona.

Nikada do sada jedan predsednik nije tužio nekoga za vreme svog mandata. Ali ovo vreme nije obièno vreme nego vreme ludila i pada svih moralnih vrednosti. Tako i eventualno suðenje bivšem predsedniku Širaku spada u ovo prestrojavanje novog svetskog poretka -  zabaviti narod jednim lažnim utiskom da smo svi isti pred maèem pravde, kao što je revolucija ubedila seljake da svaki od njih može jednoga dana postati predsednik države.

Širak je svakako kriv za mnoga nedela tokom svoja dva mandata, ali mu se za nijedno nikada neæe suditi. Ono što se kaèi njemu na dušu jesu neke sitne pare koje je zavrnuo dok je još bio gradonaèelnik Pariza 1977-1995. Optuženi je izmišljao dvadesetak radnih mesta i realne plate nepostojeæih službenika trpao u kasu svoje partije. Tada je gladnica trošio nekoliko hiljada franaka dnevno za svoje liène ruèkove i veèere i ukupno pojeo, on i gospoða mu, za 2 i po miliona evra raznih poslastica. Polovina ove sume je isplaæena u kešu, što znaèi bez traga. Gargantua je tako u narodu postao Širak Zlatousti. Utaja, znaèi, datira od pre 16 godina. Za malo više vremena od ovog perioda, po svim važeæim zakonima zastareva i zloèin ubistva èoveka. Kraða para kao da ne zastareva i Širak, kažu, rizikuje 10 godina zatvora i 150.000 evra kazne! Ha, ha, ha... Ovo je bio vic nedelje. Drugi vic je još smešniji. Pukim sluèajem juèe je izašao prvi deo memoara bivšeg predsednika pod naslovom "Svaki korak, jedan cilj". Hi, hi, ho, ho... zacenih se od smeha.

 

 

Pade bivša vlada

 

I tako ona stara Pare ili život izgleda opet aktuelna. Doduše, optuženi Širak se 12 godina krio iza svog imuniteta pa nije hteo ni da odgovori na pisma koje je tužilac Gzavje Simeoni slao na adresu Jelisejske palate. Upornost ili tvrdoglavost zlopamteæeg tužioca Simeonija su se ovih dana isplatile i Širaku je uruèen poziv za sud. Reklama za tužioca je besplatna, a šanse da se ikada zaista osudi jedan bivši predsednik veoma su male. Vrana vrani oèi ne vadi, a bila bi to i velika bruka za samu državu.

Bolje nego neka južnoamerièka TV serija, sva ova suðenja su toliko izreklamirana i sveprisutna na medijskom nebu iznad Pariza da je gotovo nemoguæe progurati neki pravi problem svakodnevice. Narod je opèinjen mondenskim svetom guzonja i u svojoj bedi i nezaposlenosti ima utisak da uèestvuje u politièkom životu zemlje tako što navija za ovog ili onog. Uzdizanje jednih i pad drugih tako su pomalo i zasluge samih graðana. Njihovo mišljenje se kao fol poštuje, a zakon tako opet ostaje svetinja, jednak za sve. Ali jedan ministar koji leti u zatvor ne èini proleæe medijima. Dva je malo bolje, mada nedovoljno za 60 miliona ljudi. Ako se na optuženièku klupu doda i bivši predsednik, onda je to veæ pravi derbi. Finale kupa. Bog te mazo, pade cela bivša vlada! primeæuju zlobni posmatraèi satiriènih èasopisa. Osveta je jelo koje se jede hladno.

Mnogi ipak nisu naivni i veruju da je seriju parnica na visokom nivou vešto organizovala  sama vlast, a služi da podigne rejting èuvaru pravde, jednakosti i slobode, njegovom visoèanstvu caru Šæepanu de Bokša Naðu, u svetu poznatijem kao mužu Karle Bruni. Gospodin predsednik se cinièno brani da u svemu ovome nema nikakvu ulogu i da je francuska pravda totalno nezavisna. O Širaku nema komentara, funkcija ne dozvoljava.

I tako, kada èovek pomisli ko su bili ljudi koji su do juèe vladali, ne može a da se ne upita ko su ovi koji sada drmaju? Jedino se ne zna kada æe njihovo nedelo izaæi na videlo i da li æe tada biti kasno da se kaže: mi smo sve to znali, o tome pisali, ali niko nije ni repom mrdnuo dok se lopovima udvarao i noge lizao. O ljudskoj psihi izgleda ima dosta da se kaže, ali nema ko to da èuje. Ako je tamo tako, ko se èudi što je ovde ovako?

 

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag