Mandela Albanije i Albanci

 

 

Albanci priznaju svoje monstruozne zločine prema Akademiku Kaplanu Buroviću

 

 

Albanski književnik i društveno-politička ličnost, poslanik u Albanskom parlamentu, Esat Muftari (Myftari), dana 21. januara 2014, u listu Tirane Tema, objavljuje članak 'pati ndodh me Kapllan Resulin (Šta se dogodilo sa Kaplanom Resulijem), koji donosimo sa sasvim beznačajnim skraćenjima.

Naglašavamo da odmah pod naslov članka objavljuje se faksimil pisma prof. dr Skender Rizaj, predsjednik Akademije nauka albanskih intelektualaca, kojim obavještava Kaplana da je kao književnik proglašen za Počasnog člana te Akademije; kao naučniku mu se dodjeljuju titule profesor i doktor, da je odabran za redovnog člana Akademije, imenovan na položaj sekretara Odsjeka za albanski jezik i književnost;

Na bazi Statuta, kao takav, on je i potpresjednik te Akademije, i imenovan za člana Redakcionog odbora izdanja Akademije.

 Nema sumnje da je ovo odgovor svima onima koji govore i pišu da Kaplan Burović nema svršenu ni srednju školu. Pored tog dokumenta objavljuje se i faksimil naslovne strane drugog izdanja romana Izdaja, kojim se isto tako kaže svima da je autor tog djela Kaplan, a ne oni za koje pretendiraju, govore i pišu njegovi neprijatelji, koji ovom čovjeku negiraju i lično ime. Sav članak je napisan sa pozicija albanskog ekstremnog nacionalizma, pa je autor u tom stilu preinačio i riječi koje stavlja u usta Akademika Burovića...

 

"...Pitanje Kaplan Resuli, tretirano je sa puno protivurječnosti, ali, u većini slučaja, sa prećutanim činjenicama ili lukavo alterniranim, svakako zaslužuje jedno predstavljanje i upoznavanje serioznije, rekao bih i ljudskije…On je viđen sa jednim banalnim zavjereništvom i jako zlim motivima. Uvijek se ostavljaju po strani glavni momenti, koji se vezuju za njega i njegove  sudije: njegov zatvor (Idrizovo, Makedonija) i onaj u Burelju (Albanija)…

Godine 1958, književni časopis Jeta E Re (Priština) objavio je u nastavcima njegovu jako lepu novelu Fanola…

Ona intriga prepletena u duhu pikareske, kao i opisi, majstorstvo naracije, učinili su nas posebnim (dodaj ovdje i njegovo ime) koje nam je dolazilo na siromašnoj sceni književnosti Kosova. Zato jednog dana, kad nam rekoše da će, duž literarnog časa u gimnaziji u Peći, doći sa drugima i Kaplan Resuli, naša radost je bila velika…

...Vanredan uspjeh romana Izdaja bješe nam podigao prestiž u Albaniji i nama drugima, koji bjesmo došli kao on u "matičnoj državi" (gdje su do tada nipodaštavani i prezreni, pa i tretirani kao agenti UDB-e! SS). Kaplan Resuli postade najpopularniji književnik…

Književne vrijednosti djela bjehu neosporne. Tema koju je on tretirao nastavljala je da bude tabu u Albaniji: "nacionalno-oslobodilačka" borba preko albanskih oblasti zvanične granice, Kosovo u Jugoslaviji i preko svega "izdaja jugoslovenskih komunista", sve ovo u okviru rama vremena i propagande u obe zemlje.

Hadži Leši, za koga se kaže da se krije iza jednog pozitivnog heroja knjige, bješe uzeo Kaplana skoro u lično starateljstvo. Pamtim da su u to vrijeme učinjene mnoge promocije ove knjige i sale su uvijek bile pune njenih čitalaca, da ne kažem sa njegovim obožavaocima. Ova manifestacija, ovoliko rasprostranjeno obožavanje i entjuziazam imali su unutra i jednu prikritu kritiku za "lakoumnost" Envera Hodže.

Štaviše, bilo je i takvih koji su izražavali čuđenje kako je cenzura dozvolili izlaganje jedne ličnosti knjige o neverstvu!

...Kaplan je zaboravio da je živio u jednom mjestu gdje je svačija budućnost zavisila od naravi ili uskih ličnih interesa "crvenog monarha"...

Ovim se objašnjava i divlja reakcija Saveza književnika protiv jednog pisma, koje je Kaplan bio poslao Centralnom Komitetu, gdje se kaže da se mnogo i svakodnevno piše o Vijetnamu, dok za Kosovo nimalo. Ovo pismo je dirnulo najosjetniji živac "kosovske političke emigracije", a koje je materijaliziralo jedno građansko uznemirenje bez presedana u uplašenoj Albaniji tog vremena.

U ovoj napetoj atmosferi, roman "Izdaja", za koji su kažnjavani i zatvorom na Kosovo, odjednom, od jedne prijatne lektire i saveznika propagande za albansku državu (naše ambasade bjehu počele da ga razdaju po raznim zemljama gdje je bilo Albanaca, štaviše i u Saudijskoj Arabiji, Australiji i Kataru!), petvori se u jedan preteći dinamit…

Na plenumu Saveza književnika uzeše u "analizu" njegovo književno stvaranje, posebno u njegovu novelu "Zmija" nađoše se opasne aluzije, kritika se proširi i nad Agimom Đakova, Adem Istrefi, Sadri Ahmeti i koji drugi Kosovac od pera, sa podrazumevanjem da treba da pišu više za Albaniju, jer sada su državljani Narodne Socijalističke Republike Albanije!

Zato nalazim umjesno da u brk tresnem odgovor Kaplana: "Naš Savez književnika ima preko 200 članova i niko od vas ne piše za Kosovo, a tražite da i mi ne pišemo više za to? Kad sam bio u Jugoslaviji, ja sam pisao o Ulcinju, Tivaru i Skadru iako sam izložio sebe opasnosti da se uhapsim od Jugoslovena".

I Agim Đakova, ljut od scenarija koji se odvijao pred našim očima, usprotivio se kolektivnoj prikritoj optužbi, provocirana grubošću Fadila Pačramia…

Skandal na Plenumu je bio neočekivan i flagrantan. Tada se protiv Kaplana baciše burno Fadil Pačrami, Ali Abdihodža i Dimitar Šuterići, tri istaknute figure politike i cenzure kulturne i političke.

Zato, za sve nas prisutne, bješe jasno da se sada Kaplanu otvara jama. Sljedstveno, on je polako-polako, okružen ćutnjom, samoćom i odbijanjem daljih štampanja njegovih napisa, sve dok mu ne staviše lisice na ruke.

Sovjetski Savez okupira Čehoslovačku i Jugoslavija je sa Albanijom osjetila potrebu međusobnog zbliženja…

Na granici albansko-jugoslovenskoj, vojna delegacija albanska, koju je predvodio Bećir Baluku, tada ministar albanske vojske, dočekana je na Ćafa-thana od strane Veli Deve, da bi nastavili zajedno put za Beograd, gdje će se odviti tajni razgovori između dvije zemlje o zajedničkom otporu u slučaju ruske agresije. U ovom kadru kaže se da je uključena i potražnja jugoslovenske strane da se makne iz cirkulacije roman "Izdaja". Zahtjev će se realizirati prema jednom vizantijskom modelu: prvo se hapsi autor i poslije ovoga - knjiga se miče iz cirkulacije.

…Dala mi se prilika da prelistam nekoliko relacija diplomatskih, naiđoh na jednu takvu gdje se predstavlja razgovor Fadilja Hodže sa ambasadorom Albanije u Beogradu g. Lik Saiti. I jesu upravo dole navedene riječi Fadila koje me podstaknuše da pišem ovaj članak. Evo teksta:

Fadil Hodža: "…Razumije se da u vašim tekstovima ili književnim djelima ima izvesnih stvari koje nama ne idu na ruku. Ja, iako sam angažovan sa dosta naših unutrašnjih poslova, do sada sam pročitao nekoliko književnih djela Ismaila Kadare, Jakova Dzodze i još kojeg drugog koga se sada ne sjećam. Ona su mi se svidjeli, ali mi se nije svidjeo jedan roman, čijeg  naslova se sad ne sjećam, samo mi se čini da ga je napisao jedan književnik iz Ulcinja. On je, kako mi izgleda, bio ovdje, ali je kasnije došao kod vas, ima jednu takvu istoriju...". (kako izgleda riječ je za roman "Izdaja" Kaplana Resuli-a, ali možda namjerno reče da se ne sjeća njegovog naslova, dodaje Lika.)

I poslije ovoga poče crna dekada hapšenja kosovskih emigranata, čestih i cikličkih, sa najraznovrsnijim pretekstom.

Njegovo kažnjavanje proslijedili su sa puno prišapnutih istorija, bačene u eter bez sumnje od dez-informativne albanske i jugoslovenske službe, među koje se ističe ona o plagijatu i špijunaži.

Prema ovim prišaptavanjima, Kaplan je tobože ukrao roman Ademu Demaći, u vreme kad je ovaj poslednji bio u "jugoslovenske kazamate" (zatvore). Ali, kad uvidješe da je ovo jedno jako naivno izmišljena laž, zamjeniše Demaćija sa jednim učiteljem, albanski emigrant iz Elbasana u Shkup (Skoplje,- SS), koji je tobože prepatio sudsku kaznu zajedno sa Kaplanom u Idrizovo. Ovom misterioznom učitelju su pripisane neobične intelektualne i književne sposobnosti…

Kad je oslobođen iz zatvora, poslije 20 godina izgubljenih u Spaču i Burelju, opet je ostavljen usamljen, kao u velikom zatvoru, virtualnom, izuzev sunčanih zraka i vazduha bez porcije, kao i malog broja prijatelja sapatnika. I osjeti i razumje, da ovdje, u Albaniji, nema više mjesta za njega.

…Za moju tugu i tugu drugih, jako brzo sam saznao da je on istupio javno sa jednim novim etničkim identitetom…Oni čiji su prsti u njegovoj tragediji, bez sumnje da nađoše "patriotski" razlog da olakšaju njihovu savjest i da ga pokažu prstom kao slabog čovjeka, izdajnika. Ali, ovo zamrsivanje oko svog porijekla i drugih umnih-prasnuća oko porijekla albanske nacije, kao ponavljanje antialbanskih hipoteza, koje su od vremena izgorene, jesu jedna posebna tema. One mogu biti, ako hoćete, dio jedne mutacije ili bolesne ljutnje, ali one ne mogu prikriti činjenicu da se albanska država ponašala kao zvijer sa njim i sa njegovom djecom, koja ga provocirala i uvrijedila do srži njegovog ljudskog dostojanstva (Podvukao,- SS).

Jer, do ove tačke njegovog života i njegovog stvaranja, on ne samo da je bio Albanac, već je i radio i doprinio za njih sa rijetkom građanskom smjelošću, sa dušom i patriotskom odanošću. Bez sumnje, došlo je vrijeme da se osvijetle do najmračnijih skutova ciljevi onih koji su zgotovili tragediju Kaplana Resulija, nazvana nasilno otuđenje krvi.

 

Moj komentar, objavljen na albanskom jeziku u WEB listu Tema, dana 7. februara 2014: Zahvaljujem Esatu Muftariju što, skoro tri dekade poslije permanentnog sataniziranja akademika, prof. dr Kaplana Resulija sa falsifikatima, lažima i najapsurdnijim, monstruoznim intrigama, uze smjelost da kaže u njegovu odbranu neke istine, koje - kako vidimo i od "komentara" Enverovaca - učinile su i učiniće ove da pobijesne sve dok budu disali. Imam samo ove primjedbe:

1.- Prije svega naglašavam da Esat Muftari gleda profesora Kaplana Resulija sa svojih nacionalističkih pozicija i onako kako mu želi njegova duša i ideo-politička orijentacija. Istina je da se donekle tako izražavao profesor, koji je odmah shvatio da se u Albaniji može predstaviti kao Kosovac i da može govoriti za Kosovo, a ne kako je bio u stvarnosti, kao Jugosloven i da govori o Jugoslaviji!

 Nije mu imponirala ovo samo masa jugoslovenske emigracije, koja je pretežno bila albanske nacionalnosti, već i samo stanovništvo Albanije, koje je bilo indoktrinirano sa ekstremnim nacionalizmom, šovinizmom i rasizmom. Preko svega ovo mu je imponirala i Partija i vlast, Tirana Envera Hodže, koja je u dogovoru sa Beogradom Josipa Broza Tita skoro potpuno likvidirala jugoslovensku emigraciju, pa i list Nova Borba, koji se štampao tu sve dok Sovjetski Savez ne prekide i diplomatske odnose Albaniji.

Zabraniše da bi i Tito zabranio i likvidirao aktivnost albanske emigracije u Jugoslaviji. Zato je profesor i njegovo stvarno prezime Resulbegović skratio u Resuli i zbirci sa jugoslovenskim pripovijetkama na albanskom jeziku Odjek Korama stavlja kao podnaslov Kosovske pripovijetke, znači nealbanske, pošto je bio naglasio svojevremeno u njegovom romanu "Izdaja", da sa apelativom Kosovac nije podrazumijevao samo Albance, već i čistokrvne Jugoslovene, Srbe.

Dodajte ovdje i činjenicu što on od prvog dana hapšenja izjavljuje da je Jugosloven (Srbo-Crnogorac) i po državljanstvu i po nacionalnosti, za što su mu dodali još 10 novih godina zatvora, preko onih za neprijateljsku propagandu. Dokumenat o ovome je od vremena objavljen u originalu na albanskom jeziku i u prijevodu na srpskom.

Poslednji susret Esata sa Profesorom Kaplanom "na slobodi", prije njihovog hapšenja, učinjen je u Miljotu (gradić između Skadra i Tirane). Kaplan se vraćao iz Skadra za Ljušnje, dok je Esat, iz Šenđina, gdje ga bjehu internirali zato što je tražio da se vrati u Jugoslaviju, išao je za Tiranu. Iz autobusa svi su putnici sišli da popiju kavu kod Marije, osim Kaplana. Tako, kad se popeo u autobus Esat, oni su bili sami. Kao poznati u to vrijeme, Esat kaže Kaplanu: "Pošto sam napravio molbu da se vratim, možda me smatrate za izdajnika?!" Kaplan mu daje ruku i kaže: "Ne, izdajnik ste bili, a sa vama i mi drugi, kad smo napustili Kosovo. Kad bi mi albanska vlada dala djecu, i ja bih napravio molbu da se vratim!"

Sigurimi (pandan UDB-e u Albaniji), koji je inscenirao sudski proces profesoru, znao je sasvim dobro ovo. I pored toga, optužio ga i kaznio i kao da je tobože pravio pripremu da emigrira i da se vrati na Kosovo.

2.- Agim Đakova sa Ademom Istrefi ne samo što nisu podržali profesora kad se sudario sa predstavnicima Partije rada Albanije i vlasti, već nasuprot, služili su Sigurimiju i da provocira profesora, pa su izašli i kao lažni svjedoci optužnice tog Sigurimia protiv profesora. Ovako su spasili sebe od hapšenja. Agim je napravio i poemu Komesari (koja će mu se prevesti od "crvenog monarha" i objaviće mu se i na engleskom jeziku!), kao vjeran čovjek tog monarha.

Ni on i ni Adem nikada nisu kritikovani za ništa od bande na vlasti. Agim je otišao da ga provocira i u kolibi sela Pluk, gdje bjehu internirali profesora kad je izašao iz zatvora. Štaviše, on je jedan od prvih koji je preko štampe falsifikovao i lagao protiv profesora Resulija, sada i akademika.

3.- Hadži Leši, u to vrijeme predsjednik Albanije, ne samo što nije uzeo profesora pod svoju zaštitu, već - na bazi instrukcija od Sigurimija - i provocirao ga, pa je dao i svoj doprinos za policijsku obradu profesora.

4.- Što su ekstremni nacionalisti, šovinisti i rasisti tugovali, kad su saznali da je Akademik Resuli izjavio svoju nealbansku nacionalnost, ne čudimo se. Ali, Esat, zašto je tugovao?! Što ima lošeg ako jedan književnik i borac na frontu legitimnih prava albanskog naroda nije i svojom nacionalnošću Albanac?!

Akademik Resuli nije ni prvi i neće biti ni posljednji od Slovena, i posebno od Srba, koji su se borili rame uz rame sa Albancima za stvar albanskog naroda. Da nisu bili Albanci dr Petar Bogdan, Stafan Đečov, dinastija pjesnika Silić, Sterio Spasev, Miladin Popović i puno drugih, koji su tako mnogo doprinijeli albanskom narodu?! Ili su bili Španci svi oni Albanci koji zgrabiše oružje i odoše u pomoć španskom narodu protiv fašizma?! Da nije Srbin Sinan Hasani na položaj predsjednika Jugoslavije?! Ovi stavovi ne služe na čast Esatu ni kao nacionalisti.

Akademik Resuli, još prije ujedinjenja sa Albancima u njihovim legitimnim potražnjama, dao je sjajne dokaze njegove iskristalizirane nacionalne i klasne svijesti (disidentna poema Bojana, Dubrovnik 1952.).

 I dok se on borio kao heroj za dobro Albanaca, Adem Demaći sa Brisku Bahrijom zabijaju mu nož iza leđa, izdaju ga, štaviše - izlaze i kao svjedoci Optužnice UDB-e protiv njega!

Ovo ga je razočaralo previše. Ubeđen da Albanci još nisu sazreli za jednu revolucionarnu borbu, da su patriote, ali ne i revolucionari, rješi da se udali od njih i, pošto izađe iz zatvora u Idrizovo, da ode u Hrvatskoj, kod svog brata, viši oficir JNA, i da tamo nastavi borbu protiv titoizma. Ali Albanci zatvora nisu mu to dozvolili. Oni ga zamoliše i on im se opet vrati i nastavi da se bori kao Albanac za stvar radničke klase. Umjesto zahvalnosti, kako to priznaje i sâm Esat, albanska država ponašala se kao zvijer sa njim i sa njegovom djecom, provocirala ga i uvrijedila do srži njegovog ljudskog dostojanstva. Nema tog zločina i svinjarije koja nije učinjna protiv njega, njegove žene, njegove djece, dok je njega i odrala na živo i djecu mu masakrirala.

Poslije ovog tretmana i posebno poslije izjave Albanaca preko pariskog lista L'Humanite da će oni nastaviti njihovu besprincipijelnu borbu sa falsifikatima, lažima i intrigama protiv njega, kako je mogao da i dalje ostane ovaj internacionalista među njima, među ovim Albancima, koje je i sâm Enver Hodža, pred smrt, optužio da su jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda?!

I pored toga, Akademik Resuli nije okrenuo leđa albanskom narodu. Ne samo na polju publicistike i književnosti, već i na polju nauke, pa i na polju borbe za slobodu i demokratiju. On je nastavio da doprinosi kao niko drugi. Do danas se nijedna druga ličnost nije borila, doprinosila i žrtvovala za stvar slobode i demokratije, za deenverizaciju, dešovinistizaciju i derasizaciju Albanaca koliko Akademik Resuli.

5.- Umno-prasnuće za porijeklo albanske nacije ima, ili se pravi kao da ima, sâm Esat. Albanološke teze Akademika Resulija danas su usvojene na sve strane svijeta, unete su u programe univerziteta i u enciklopedije naroda. Usvajaju ih i sami pošteni i principijelni Albanci, koji za te teze liju i krv, pa žrtvuju i svoj život. Esat treba da zna da je prije godinu dana, sljedbenik Akademika Resulija, dr Ardian Kljosi, položio svoj život sred Tirane upravo za te teze. Drugi napuštaju Albaniju i Kosovo. Lično Ismail Kadare, sred Pariza, izjavljuje da su Albanci jedan rasisitički narod. Tim tezama, Akademik Resuli je razbio medijsku blokadu i afirmirao se kao najveći savremeni albanolog u svijetu. Ponavljanje starih, izgorelih neprijateljskih hipoteza, jeste autohtonomanija, pelazgomanija i iliromanija Esata sa njegovim kolegama.

Kod Akademika Resulija nemamo nikavu "mutaciju", niti kakvu "bolesnu ljutnju", već jedan sasvim naučan stav, od jednog dostojanstvenog internacionaliste, najherojskijeg revolucionara i akademika. Ili, imamo umno-prasnuće i kakvu mutaciju, ljutnju, i kod akademika, prof. dr Ećrema Čabej, koji nam reče da su Albanci stigli u Mat iz Rumunije u X vijeku naše ere?!

6. Estaovo insistiranje da su ga riječi Fadilja Hodže za roman "Izdaja" podstakle da napiše taj članak, ne odgovara istini. Ili su te riječi podstakle i albansku Akademiju nauka u Prištini da rehabilitira Akademika Resulija?! Istina je u razbijenoj blokadi i afirmaciji Akademika Resulija u svijetu, koga dekorišu i zlatnom medaljom, proglašavaju ga za Viteza, pa i za Svetog Ratnika. Govori se da je zaslužio i Nobelovu nagradu prije mnogih kojima je već dodjeljena.

7. Sasvim je pozitivan poziv Esata Muftarija da je došlo vrijeme da se osvijetle do najmračnih skutova ciljevi onih koji su zgotovili tragediju Kaplan Resuli, tragedija ova najkriminalnija i bez presedana u istoriji čovječanstva, koja demaskira i optužuje ne samo crnu bandu Envera Hodže, koja je uzurpirala narodnu vlast i proletersku diktaturu pretvorila u ličnu socijal-fašističku diktaturu, već sav jedan narod, koji nastavlja da ga satanizira atavistički, da ga proganja i persekutira slijepo, čineći ovako jedno autodemaskiranje i autodiskreditiranje među najprljavijim u svijetu. Rehabilitacija akademika, prof. dr Kaplana Resulija jeste imperativ dana, koji ne trpi duže.

 

Samo u roku od dva dana, 21 i 22.januara, na WEB lista TEMA, predstavili su se oko 30 komentatora članka Esata Muftarija. Sâm Esat je bio primoran da interveniše dva puta na te komentare, koji se nastavljaju dan-danas. Štampanje ovog članka E. Muftarija, a posebno komentari, svjedoče da je akademik, prof. dr Kaplan Burović, poznat od Albanaca kao Resulli, odigrao jednu jako značajnu ulogu, od prve ruke, u borbi albanskog naroda za slobodu i demokratiju, protiv monističkog terora Envera Hodže, kao i na polju prosvijete, kulture (književnosti) i nauke.

Svjedoči da je on jedna izvanredna i neoporeciva ličnost istorije ovog naroda, jedan Mandela Albanije i nesumnjivi heroj, ili - kako su to već istakli sami Albanci - rušilac lažnih idola. Na žalost, umjesto zahvalnosti, enveristička i nacionalistička Albanija izrazila mu je svoju najmonstruozniju nezahvalnost. Svaka čast izuzecima, koji su se, tu i tamo, preko medija, usprotivili tome i u njegovu odbranu, rekli koju istinu!

Sutradan od postavljanja ovog mog komentara, koji je 33 po redu, znači 8. februara 2014, postavio je tu Loro Lovrenci ovaj komentar:

 

"...Aktuelno sataniziranje Akademika Resulija je djelo Enverovaca i flagrantan izraz nastavljanja u Albaniji sa enverizmom. Rehabilitacija Akademika bila bi izraz uspostavljanja stvarne demokratije i jedna moralna satisfakcija za Akademika i sve one koji su se borili i bore se za slobodu i demokratiju.

Naglašavam da je Akademiku Resuliju sa dekretom priznata puna nevinost od strane Albanskog parlamenta još od 1992.godine. Njegova rehabilitacija značila bi izvršenje tog dekreta, kao što i njegovo aktuelno sataniziranje jeste jedno najflagrantnije gaženje tog dekreta i izraz isto toliko flagrantan da u Albaniji nastavljaju da čine zakon Enverovci...".

 

Njega je 12. februara 2014. proslijedio Gzim Dini sa ovim dugim, ali vrlo značajnim komentarom:

Istina za akademika, prof. dr Kaplana Resuli je ova:

Izjavio je dr. Petar Bogdan (Najveći književnik stare albanske književnosti, za koga Albanci pretendiraju da je i po nacionalnosti njihov, Albanac,-IL) da je Srbin, ali do danas niko ga nije satanizirao. Izjavio je književnik Kasem Trebešina da je Turčin, ali ga niko nije satanizirao i niko ga ne satanizira. Izjavio je književnik Sterio Spasev da je MAKEDONAC IPO i niko ga nije satanizirao i ne satanizira ga. I mnogi drugi kao ovi.

Onda zašto se satanizira Akademik Resuli koji je izjavio da samo svojim nacionalnim porijeklom je Sloven, iz Boke Kotorske, gdje neki od njegovih prađedova, kao katolici, izjavili su se za Hrvate, dok drugi, kao pravoslavni, pa i kao muslimani, izjavili su se da su Srbi.

Neki drugi, koji danas žive u Italiji, Turskoj, Izraelu, Rusiji, Americi, Australiji, čuvajući prezime Burović, sa ponosom svog grofovskog porijekla iz Boke Kotorske, izjavljujući se po nacionalnosti prema zemlji u kojoj žive.

Kao književnik, Akademik Resuli nije nikada negirao da je ne samo Jugosloven (Srbo-Crnogorac), već i Albanac, štaviše - sada i Švajcarac! A sutra, ako bude stigao da piše na jeziku Afrikanaca i za njihove probleme, sa ponosom će izjaviti sebe i za afrikanskog književnika, jer - iako nije crne puti - u borbi za stvar čovječanstva "sa Lumumbom ja sam se pobratimio", piše u jednoj njegovoj pjesmi.

Izjavio je akademik, prof. dr Ećrem Čabej da Albanci nisu autohtoni, jer u oblast Mat današnje Albanije stigli su iz Rumunije u X vijeku naše ere i odavde su se rasprostranili na sve četiri strane, pa su stigli i na Kosovo, u Makedoniju, Grčku i u Crnu Goru. I niko ga nije satanizirao i ne satanizira ga.

U ovom okviru izjavio je da Albanci nisu sljedbenici ni Pelazga (Imate ovo i u djelu Histori e Shqiperis, izdanje Istorijskog instituta, Tirana 1959. !) niti Ilira. I niko ga nije satanizirao i ne satanizira ga.

Kao Akademik Čabej izjavili su i mnogi drugi albanski naučnici, renomirani, poznati ne samo od Albanaca, već i u svijetu. I niko od ovih, koji sataniziraju Akademika Resuli, ne satanizira ove.

Postavlja se pitanje: Zašto se onda satanizira Akademik Resuli, koji je učenik Akademika Čabeja, koji nam reče i dokaza nam da su Albanci stigli u Mat, ali ne u X vijeku, kako to kaže Akademik Čabej, već 100 godina ranije, u IX vijeku?!

Ni Akademik Čabej i ni Bogdani, Kasem Trebešina, Sterjo Spasev i svi drugi, imenom i bez imena, nisu uzeli smjelost Akademika Burovića da kažu Enveru Hodži: "Ne, ne, vi niste komunista! Vi ste bandita i super fašista !"

Ili je ko rekao ove riječi Enveru Hodži?! Svi, dan-danas, rekli su i kažu: "Enver Hodža je komunista, bio je komunista !"

A sâm Enver Hodža da nije sebe nazivao drukčije?!

Dok je bio živ on se busao u prsa za komunizam! Zato je vas, koji ste ga optužili da je kao komunista bio kriminalac, udarao tupom stranom sablje, prividno, da bi pokazao svijetu da nastavlja da je „komunista", antiburžuj (bez navodnika!), dok je Akademika Burovića udarao oštricom sablje, jer ovaj mu je postavio prst u ranu, jer ga ovaj demaskirao i pozivao radničku klasu i sav albanski narod da ne daju više svoj glas za njega, već da zgrabe oružje i da se bore za slobodu i demokratiju, za istinu.

Zahvaljujući revolucionarnoj aktivnosti Akademika Resulija, i najneukiji iz zatvora u Burelju osvijestiše se, otvoriše oči i počeše otvoreno da govore da, od kad se Enver Hodža vratio iz Moskve, sa tupom stranom sablje pogađa njih, nacionaliste, dok sa njenom oštricom pogađa komuniste !

Sâm Enver Hodža, pred samu smrt, usmeno i pismeno je izjavio da on, sa onima koji upravljaju komunističkom Partijom rada Albanije i albanskom državom, nisu ništa drugo do jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda. Imate ove riječi u njegovom djelu Raporte e fjalime 1980-1981, Tirana 1983, str. 388.

Čim ih vide, Akademik Resuli pokaza to osuđenicima. I - čim je izašao iz zatvora - objavio je to na svim jezicima svijeta, ali prije negoli na ma koji drugi jezi - objavio je na albanskom jeziku.

Kažite mi, ko je od Albanaca uzeo smjelost da ponovi, da citira te riječi?! Ne dok je bio Enver Hodža živ, već ni dan danas niko se ne usuđuje ni da ih prišapne ni svom najbližem, ni suprug supruzi i ni otac sinu. Svi nastavljaju sa demagogijom da je Enver Hodža bio komunista i on, tamo - iz groba, kaže im:

-Nastavite tako, robovi moji, jer mog dostojnog nasljednika, sve dok me vi budete poštovali kao komunistu, na grbači ćete ga imati!

Jedini je Akademik Resuli taj koji nam reče istinu za Envera Hodžu i njegovu crnu bandu, najkriminalniju i najomraženiju od svih.

Inde ira!

Ovo je istina za mržnju bez presedana Enverovaca protiv Akademika Resuli, mobinga i kriminalnog sataniziranja bez presedana, koji su mu činjeni i čine mu se.

Enverovci ne mogu da istupe protiv njega istinom. Zato urliču da je Akademik promjenio ime, vjeru i negira albansku nacionalnost, da Akademik Resuli negira i autohtoniju Albanaca, da negira njihovo božansko porijeklo od Pelazga, pa i od Ilira, da roman IZDAJA tobože nije napisao on, da nije akademik, ni profesor i doktor, da nema ni srednje obrazovanje…da kaže ovo i ono, da je ovakav i onakav.

Robovi Envera Hodže ponavljaju te optužbe kao papagali i, zasljepljeni enverističkom propagandom, koja se pričešćuje i kadi tamjanon lažnog nacionalizma, nastavljaju da daju svoj glas za štenad Envera Hodže. Kako nam je to svojevremeno rekao Akademik Resuli - dvije glavne partije Albanije su jedna kravlja baljega, koju je točak istorije prepolovio, ali obje polovine u isti ćup seru.

Zato obja persekutiraju Akademika Resulija. I obje, denigrirajući i krijući istinu, svim najkriminalnijim sredstvima, podstiču mobing i sataniziranje Akademika Resulija, kako kaže albanski narod - bacajući kamen i krijući ruku.

Ne istupaju Enverovci otvoreno protiv Akademika Resulija, kao što nisu istupili ni kad je Enver Hodža bio živ. Tada, potražnjom Beograda, uhapsiše ga i optužiše tobože kao antistaljinistu, za agitaciju i neprijateljsku propagandu. Sada ga optužuju za stalinistu (Ili ne, o Ismaile Kadare?!) i za druge beznačajne stvari, denigrirajući ovako masu naroda, krijući ovako gorku i najkriminalnu istinu, koja ih razoružava, koja odbija masu od njih, radničku klasu, i otvara slobodan put ovoj da se osvijesti i reorganizira, da se baci u finalni boj protiv "socijalističke" i "buržuaske" demagogije, protiv terora crne bande, za stvarnu slobodu i demokatiju, za eliminiranje svakog tlačenja i svake eksploatacije.

Ovo je istina, gola istina za akademika, prof. dr Kaplana Resuli. I ovu istinu znaju sasvim dobro ne samo Enverovci, već i mnogi drugi, ali neki još uvijek nemaju smjelosti da je kažu, a nekima to ne ide ni u račun, u njihove kriminalne anti-narodne planove.

 

Članak E.Muftari su preštampali i neki drugi sajtovi, koliko za primjer navodimo sajt www.shqipblog.com/cpati-ndodhe-me-kapllan-resulin <http://www.shqipblog.com/cpati-ndodhe-me-kapllan-resulin>, ali skraćenog, izbacili su iz njega sve značajno, svaku pozitivnu riječ za Akademika Burovića, i zadržali neznačajno.

Izbacili su žito i zadržali slamu, koliko da galame i drže živu vatru protiv ovog internacionaliste, dosljednog borca i revolucionara, od vremena proglašen za Mandelu Albanije i Balkana, pa sada i za Mandelu Evrope i sveta. Izbacili su i komentare, da se i iz njih ne sazna istina, suština ovog mobinga i ove satanizacije protiv akademika, prof. dr Kaplana Burovića.

 

Suad SULEJMANAGIĆ