Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na dnevnom redu

Ekskluzivno: razgovor sa Leonidom Rešetnjikovim, generalnim direktorom Ruskog Instituta za strateška istraživanje, i general-pukovnikom ruske spoljnoobaveštajne službe u penziji

Borba za Evropu

Na pitanja Sergeja Pravosudova, koja se tiču Južnog i Turskog toka, o ulogama Srbije i Bugarske, koje se nalaze pod kontrolom SAD-a, kao i perspektivi njihovih odnosa sa Rusijom, odgovara generalni direktor Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), general-pukovnik ruske spoljnoobaveštajne službe u penziji, Leonid Rešetnjikov.

Sergej Pravosudov

S.P.:Pokušaj realizacije projekta Južni tok jasno je pokazao da elite malih država juga Evrope (Bugarska i Srbija) često deluju protiv nacionalnih interesa svojih zemalja. Zašto do toga dolazi?

Rešetnjikov: Bugarska i Srbija, posle raspada SSSR-a i prinudnog odlaska Rusije iz Istočne Evrope, našle su se, u stvari, pod okupacijom SAD-a. Posebno to važi za Bugarsku, koja je već uspela da uđe u NATO i EU. Ovde se elita nalazi u potpunoj zavisnosti od Amerikanaca i njihovih saveznika u Briselu. Mnogi bugarski političari vole da govore o tradicionalnom rusofilstvu bugarskog naroda, ali to apsolutno ne znači da su oni sami - rusofili. Oni tako govore da bi zaludeli svoje birače, a takođe da bi se svideli Moskvi i dobili za sebe neke povlastice. Zato nema ničeg neobičnog u tome što su bugarske vlasti uništile projekat Južni tok. Nažalost, u Srbiji se situacija odvija po sličnom scenariju. Ta zemlja još nije uspela da uđe u NATO i EU, zato njena elita ima još mogućnosti za manevar, ali se sa sigurnošću može reći da se vlast u Srbiji takođe nalazi pod kontrolom SAD.

Elita pod kontrolom

S.P.: Zašto su vlasti Bugarske i Srbije potpisivale sporazum sa Rusijom, uzimale na sebe obavezu za izgradnju Južnog toka, ako su znale da ih neće ispuniti?

Rešetnjikov: Oni su se nadali da će im SAD i Brisel dozvoliti da realizuju projekat Južni tok. Elite Bugarske i Srbije su shvatile da je taj projekat profitabilan za njihove zemlje i oni su pokušali da ubede svoje supervizore u SAD i EU da im daju zeleno svetlo za izgradnju gasovoda. Postojala je i neka vrsta energetske ucene, posebno u Bugarskoj; zapadnim partnerima se govorilo: ne dajte sledeću tranšu, gradićemo Južni tok. Do određenog momenta takva politika je delovala. Ipak, na kraju krajeva SAD i Evropska komisija zauzeli su veoma oštru poziciju protiv tog projekta, zato Bugarima i Srbima nije ostalo ništa drugo nego da odustanu od gradnje Južnog toka.

S.P.:Zašto uticajnije zemlje, Italija i Austrija, nisu mogle da pokažu značajniju podršku za realizaciju za njih važnog projekta Južni tok?

Ređetnjikov: Da, njihove elite su jače od bugarske i srpske, ali oni stoje u istom stroju koji predvodi SAD. Snage Italije i Austrije su nedovoljne da bi se oduprle SAD i krenule u realizaciju zajedničkih projekata sa Rusijom.

S.P.: Ali, zar rukovodioci zemalja juga Evrope ne mogu da shvate da se Ukrajina nalazi na ivici bankrotstva i da se u toj zemlji vodi građanski rat. Ako gas ne bude stizao do tih zemalja, šta će oni reći svojim biračima?

Rešetnjikov: Kazaće da je kriva Rusija. Shvatate, postoje birači, i postoji šef, i naređenje pretpostavljenog je za njih mnogo važnije nego obećanje biračima. A biračima će pričati bajke o velikim količinama tečnog gasa koji će uskoro da „preplavi" evropsko tržište, o gasu i nafti iz gasnih škriljaca itd.

S.P.: Amerikanci drže pod kontrolom evropsku elitu zahvaljujući tome što raspolažu nekakvim kompromitujućim materijalima?

Rešetnjikov: Ne samo to. Postoji veliki spektar mehanizama uticaja. Postoji i kompromitujući materijal, i pretnja organizacijom državnog udara, a takođe i fizičkog uništavanja neprijatnih političara. Treba znati da CIA već odavno nije samo obaveštajna služba, već struktura koja ostvaruje kontrolu nad elitama drugih zemalja često uz pomoć pritisaka. Ne treba zaboraviti ni na „medenjake". Amerikanci mogu i dobro da plate svojim slugama. I kada pred političarom iskrsne izbor: krenuti protiv SAD, i sa velikim stepenom verovatnoće se lišiti vlasti, novca, pa čak i života, ili ispuniti njihove zahteve i postati bogat čovek, apsolutna većina bira drugo rešenje.

Turski tok

S.P.: Danas se razmatra mogućnost izgradnje Turskog toka i njegovog produžavanja kroz Grčku, Makedoniju, Srbiju, Mađarsku, u Austriju i Italiju. Da li mislite da je to realno?

Rešetnjikov: Sasvim je realno izgraditi gasovod na teritoriji Turske. A na daljem putu će iskrsnuti masa problema. Ključno pitanje je ko će dati novac za izgradnju. U Grčkoj, Makedoniji, Srbiji nema tog novca. Teoretski, Rusija može da im da novac na zajam, pod uslovom da ga oni vrate plaćajući za tranzit gasa. Ali, Evropska komisija će insistirati na tome da se projekat realizuje u okvirima Trećeg energetskog paketa koji podrazumeva da polovinu izgrađenih objekata treba dati nekom drugom snabdevaču. Sa takvim uslovima je nejasno kada taj projekat može da se isplati. I Rusija teško da može da se složi da finansira izgradnju gasovoda kojim će se transportovati gas iz drugih zemalja.

S.P.: U Grčkoj su na vlast došle snage koje pokušavaju da zaštite nacionalne interese svoje zemlje, ali da li će uspeti da odole pritisku SAD i Evropske komisije?

Rešetnjikov: Sumnjam. U Makedoniju uopšte nema smisla imati poverenja. Ta zemlja predstavlja protektorat SAD. Zato svakog dana Amerikanci mogu da organizuju državni udar ili „raznobojnu revoluciju", a u slučaju krajnje nužde da rasplamsaju građanski rat. Tamo živi velika albanska zajednica koja sanja o stvaranju Velike Albanije. A kada se neizbežno pojave problemi sa Makedonijom, ponovo će se postaviti pitanje obilaznice. Tako da će opet morati da se dogovara sa Bugarskom.

O Srbiji smo već govorili. Prilikom realizacije Južnog toka ova zemlja je već pokazala da nije najpouzdaniji partner. Sa sadašnjim predsednikom srpske vlade Aleksandrom Vučićem tesno sarađuju predstavnici specijalnih službi zapadnih zemalja i on sve više počinje da liči na bugarske rukovodioce. Nužno je pokušati realizaciju ovog projekta, ali teškoće na tom putu biće velike.

S druge strane, SAD slabi, jer je prinuđena da rasipa svoje snage na više strana, na gorući Bliski Istok, Ukrajinu, Azijsko-tihookeanski region, gde se intenzivira sukob između Kine sa nizom susednih zemalja. U tim uslovima, evropske zemlje, kao što su Mađarska, Italija, Austrija, Grčka, dobijaju više mogućnosti za ostvarivanje svojih nacionalnih interesa.

S.P.: Zašto rukovodstvo Evropske komisije tako oštro insistira na tome da tranzit ruskog gasa treba da ide preko teritorije Ukrajine? Nemoguće je da ne shvataju da je situacija u toj zemlji kritična?

Rešetnjikov: Sada su zemlje Zapada prinuđene da podržavaju svoje pulene u Ukrajini pomoću kredita, ali kako će oni da vraćaju te kredite? Vlasti SAD i EU žele da Rusija plati Ukrajini za tranzit gasa, a zatim bi taj novac išao za otplatu kredita. Zato rukovodstvo Evropske komisije insistira na ispunjavanju dugoročnih ugovora u kojima su navedene stavke isporuke gasa na teritoriju EU. Evropljani smatraju da Rusija sa svojim gasom neće otići nigde od njih.

S.P.: Na granicama Turske vodi se rat. Kakve su perspektive političke stabilnosti u Turskoj?

Rešetnjikov: Može se sa sigurnošću reći da će se na kratak rok stabilnost sačuvati. Ali, u narednih pet do sedam godina, najverovatnije je da će tamo doći do ozbiljnih promena. SAD su javno zauzele stav za rušenje Redžepa Erdogana koji pokušava da sprovodi nezavisnu politiku. Za rešenje tog zadatka oni će iskoristiti sve faktore: i spoljašnji pritisak, i unutrašnju opoziciju, i kurdske separatiste, i borce „Islamske države" i dr. Tursku čekaju veoma teška vremena.

S.P.: Kako ocenjujete perspektivu ukidanja sankcija Iranu i pojavu iranskog gasa na evropskom tržištu?

Rešetnjikov: Politika SAD dovela je do porasta haosa na Bliskom Istoku. Amerikanci su računali da mogu da kontrolišu zemlje, oslabljene građanskim ratovima (Irak, Siriju, Jemen, Liban), ali su pogrešili. U svim tim zemljama došlo je do jačanja položaja Irana. Sada Amerikanci pokušavaju da shvate šta da rade sa Iranom. U SAD sada se nadmeću dva stanovišta: demokrate smatraju da je potrebno prilbižiti se Iranu i postepeno skidati sankcije ovoj državi. Oni se nadaju da će na taj način doći do postepene evolucije iranske elite prema približavanju Irana sa SAD. Republikanci produžavaju da insistiraju na jačanju pritiska na Iran. U takvoj situaciji, mnogo će zavisiti od politike Rusije i Kine. Ako naše zemlje prestanu da se plaše američkog gneva i počnu da razvijaju svestranu saradnju sa Iranom, onda ta zemlja neće morati da obraća pažnju na sankcije od strane SAD i njihovih saveznika. Rusija je počela da se kreće u tom pravcu, odlučivši da ispuni svoje obaveze i isporuči Iranu kompleks PVO S-300.

Zemlje EU su veoma zainteresovane za iranski gas, ali bez dozvole SAD nikada neće smeti da zaključe ugovor sa tom zemljom. Rusija je zainteresovana za to da iranski gas krene put Indije i Pakistana.

„Meka moć"

S.P.: Kako ocenjujete savremeno stanje ruske „meke moći" na Balkanu?

Rešetnjikov: Prisustvo ruske „meke moći" na Balkanu praktično se ne oseća. Napustili smo isturene granice i sada moramo da vodimo rat sa SAD na teritoriji Ukrajine, to jest, faktički u svom domu. U Donbasu ginu Rusi. A, da smo uspeli da sačuvamo svoje pozicije u Istočnoj Evropi, sreli bismo se sa Amerikancima na daljim granicama.

Danas Rusija ne daje praktično nikakvu podršku svojim saveznicima u balkanskim zemjama. Ja govorim o celim slojevima stanovništva koji se prijateljski odnose prema Rusiji, o političkim partijama koje ih predstavljaju.

Nastavljaju da rade centri za učenje ruskog jezika, sprovode se neke kulturne aktivnosti, ali za njih malo ko zna. Moramo izgraditi stalni dijalog na nivou studenata, naučnika, političara, biznismena, delatnika iz oblasti kulture i umetnosti.

S.P.: Nije tajna da je najveći poreski obveznik u Bugarskoj Lukojl, kontrolni paket najveće srpske kompanije NIS pripada Gazpromnjeftu. Kako vi ocenjujete ulogu tih kompanija u promociji ruskih interesa u Bugarskoj i Srbiji?

Rešetnjikov: Mnogo godina sam radio u tim zemljama i sada često boravim u Srbiji i Bugarskoj. I, znate, imam utisak da se Lukojl i Gazpromnjeft stide toga što su ruske kompanije. Oni pokušavaju da se pozicioniraju kao međunarodne korporacije i imitiraju svoje zapadne kolege. Možda oni nešto i rade za promociju ruskog uticaja u tim zemljama, ali široka publika o tome praktično ništa ne zna.

Upravo suprotno, stalno slušam prekore na račun ruskog biznisa od proruski nastrojenih Srba i Bugara. Jasno je da i Lukojl i Gazprom rade u mnogim zemljama, zato su oni i obazrivi, trude se da ne naljute svoje partnere u Evropi i SAD.

S.P.: Ako se na vlasti u Srbiji i Bugarskoj nalaze prozapadne snage, onda ruske kompanije ne mogu direktno da podržavaju proruske partije, jer bi u tom slučaju počeli administrativni pritisci na njihov biznis.

Rešetnjikov: Ja ih i ne pozivam da finansiraju opozicione partije. Oni jednostavno mogu da podržavaju mere razvoja rusko-srpskih ili rusko-bugarskih odnosa. Kao što je poznato, naš Institut je deo strukture administracije predsednika Rusije. Mi se bavimo prikupljanjem informacija iz otvorenih izvora i njihovom analizom. „Meka moć" - to nije naš profil. Ali, videvši šta se dešava, mi redovno organizujemo na Balkanu okrugle stolove, konferencije, primamo na stažiranje strane studente i diplomce. Na tim konferencijama razmatraju se i pitanja energetike.

Mi stalno pozivamo predstavnike NIS-a da učestvuju u našim događajima. Želim da istaknem da mi ne tražimo finansijsku podršku. Mi pozivamo predstavnike NIS-a da dođu i govore o svom poslu, ali iz nekog razloga oni to svaki put odbijaju. I to se ne odnosi samo na naše konferencije i okrugle stolove, predstavnici NIS-a ne idu ni na kakve rusko-srpske događaje, ni u čemu ne učestvuju. Stiče se utisak da im, osim finansijskih pokazatelja i profita, ni do čega nije stalo, pa ni do toga šta o njima pišu srpski i svetski mediji. I to sve uprkos činjenici da je NIS finansijski više nego uspešna kompanija. Nakon što je kompaniju kupio Gazpromnjeft, ona se iz neprofitabilne preobratila u profitabilnu kompaniju. Rafinerije koje su pretprele veliku štetu tokom NATO bombardovanja, dovedene su u red, instalirana je nova oprema koja dozvoljava visokokvalitetnu proizvodnju. Zašto ne govoriti o tome? Posebno u uslovima u kojima većina srpskih medija stalno blati NIS, Gazpromnjeft, pa i sam Gazprom. Ponekad zasluženo, ponekad ne - zato bi se i trebalo time baviti. Ali, oni to ne rade.

Da ne bih bio pristrasan, reći ću da problem nije samo NIS. Nije tajna da RISI (Ruski institut za strateška istraživanja) aktivno učestvuje u obnovi ruskih grobalja i crkava, otvaranju spomenika na teritoriji Srbije, Bugarske, Grčke. Kada predlažemo ruskom biznisu da učestvuje u tim aktivnostima, podršku ne nalazimo uvek. Ja imam utisak da ruske kompanije u Srbiji i Bugarskoj podržavaju one aktivnosti na koje im ukazuju vlasti tih zemalja, čak i ako te aktivnosti imaju antiruski karakter.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane