Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kontranapad

Može li sport u Srbiji da preživi, uprkos kriminalu, Vođinim lažnim obećanjima i opštem rasulu u državi?

Šampioni u kandžama vlasti i politike

Teško će sport u Srbiji doživeti svoju katarzu bez opšte državnog, opštenacionalnog, opštenarodnog čišćenja, moralnog preobražaja, smirenja...Bez duha koji treba da nadvlada grehove i strasti onih koji upravljaju sa opštim dobrima i državom sa neizgrađenim institucijama i bez sistema dostojnog čoveka. Ovom temom bavi se Miroslav Vislavski, Tabloidov urednik sporta

Miroslav Vislavski

Sreća srpskog sporta su pojedinci koji bez uporišta primerenog sistema vrednosti, organizacije i funkcionisanja, svojom voljom i upornošću, svojim kvalitetom i sposobnostima, htenjem, marljivošću i radom, izgrađenim entuzijazmom i usađenim patriotizmom postižu nestvarne rezultate. To potvrđuju iz godine u godinu, od kojih je 2015. pravi kapital koji uvodi naš vrhunski sport u Olimpijsku godinu. Ali, možda to i nije sreća za srpski sport u najširem smislu poimanja. Zbog toga što izvanredni i vrhunski rezultati naših sportskih fenomena maskiraju sve ono što ga čini sumornim, otužnim, a vladarima daju alibi da nam sole pamet kako su sposobni i umešni u vođenju našeg sporta i države...U tom pogledu, njihovi uspesi su težak bumerang koji daje legitimitet onima koji su ga morali davno izgubiti.

Godina na izmaku je imala svoje junake...

Perjanik svih naših sportskih uspeha je Novak Đoković, sa najuspešnijom godinom u svojoj karijeri. Obarao je mnoge rekorde ispisujući istoriju „belog sporta". Tek je treći teniser od 1968 godine koji je igrao sva gren slem finala. Poneo je tri naslova, od ukupno deset osvojenih u karijeri. Pobedio je ove godine na šest Mastersa, a „začinio" ih je trijumfom na završnom Mastersu u Londonu! U ovoj godini je teren napustio 82 puta kao pobednik.

Izgubio je svega pet mečeva! Sa 16.585 ATP bodova superiorno se nalazi na prvom mestu, a iza njega drugoplasirani Marej i trećeplasirani Federer nisu zbirno sakupili ovaj broj bodova! U Srbiji, on je van konkurencije i veliko je breme drugim šampionima koji pretenduju za naslov Sportiste godine. Već je bio planetarni lider, a sve govori da ni u 2015. godini nema premca.

U konkurenciji dama, Ivana Španović je obeležila godinu za nama. Ova fantastična novosadska Zrenjaninka je nastavila sa izuzetnim rezultatima iz prethodnih godina. Preskočivši „granicu snova" od sedam metara na Svetskom prvenstvu u Pekingu (7,01), osvojila je bronzanu medalju, a pre toga na Evropskom prvenstvu u dvorani sa 6,98 je donela zlatnu medalju našoj atletici. Na završetku sezone, potvrdila je epitet šampionke Dijamantske lige u Cirihu, skokom za novi nacionalni rekord od 7,02 m.

Od ekipnih sportova najviše su nas obradovale košarkašice sa prvom zlatnom medaljom u istoriji ženske košarke, osvojenom na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj u duelu sa Francuskinjama (76:68). U nizu naslova, najnoviji sa Svetskog šampionata koji su ostvarili vaterpolisti Srbije u nezaboravnom finalu sa Hrvatskom (11:4), svrstao ih je tamo gde im je višedecenijsko mesto u našoj zemlji - na vrh prestola! Ništa manje nismo bili ponosni što nas je juniorska reprezentacija Srbije u fudbalu „počastila" sa zlatnom medaljom u nezaboravnom finalu protiv Brazila kada je ponela titulu svetskih prvaka!

Ako su očekivani uspesi naših vrhunskih sportista koji međusobno određuju plasman na pijedestalu slavljenika, onda su pobede dve dame fascinirale celu Srbiju, ali i doprle do svih kontinenata. One su postigle vrhunac koji podrazumeva pobedu nad samim sobom. Novak Đoković je simbol koji govori o usklađenosti telesne i duhovne ravnoteže koja je superiorna u poređenju sa rivalima i najistaknutijim sportistima planete, a Nataša Kovačević i Borislava Perić Ranković su duhom savladale svoje telesne nedostatke i u sportu postigle vrhunske ciljeve za divljenje.

Početkom septembra 2013 doživela je saobraćajnu nesreću reprezentativka Srbije Nataša Kovačević.

Bila je u autobusu sa ekipom Đera u Mađarskoj za koji je u to vreme nastupala. Amputirana joj je leva noga do potkolenice."Videla je nogu i znala je da je teško povređena. Ona, međutim, nije ni zaplakala. Nije čak ni paničila, a videla je koliko je loša situacija. Zaista je heroj", izjavila je Milica Ivanović, klupska i reprezentativna drugarica koja je bila uz Natašu u trenucima nesreće. Dve godine kasnije Nataša Kovačević je zaigrala za Crvenu Zvezdu na prvenstvenoj utakmici protiv ekipe Studenta iz Niša i za petnaest minuta provedenih na parketu postigla pet poena. Njen oporavak i povratak sportu kome pripada, bila je pobeda volje i snage ličnosti. Sa protezom koja je izrađena uz pomoć Francuske košarkaške federacije i Košarkaškog saveza Srbije, Nataša funkcioniše i igra kao da nije doživela tešku tragediju u kojoj je izgubila nogu. O Nataši su pisani tekstovi, snimani prilozi i filmovi u svetskim medijima, a ona je ostala prirodna, nasmejana, normalna, predivna!? Pobedila je samu sebe i skeptike.

Borislava Perić Ranković je sa dvadeset dve godine doživela tešku povredu na radu i sa njom postaje osoba sa invaliditetom. Sedam godina nakon povrede, vezana za kolica, počela je sa rekreativnim sportom, da bi tek 2003. godine kada je napunila 31 godinu, počela da se bavi stonim tenisom. Već nakon godinu dana treniranja pokazala je smisao i talenat za ovaj sport i sa prvim, ekipnim odličjima na Svetskom kupu ulazi u seriju brojnih uspeha na takmičenjima sportista invalida. Postala je jedna od najboljih u svetu osvajajući evropska i svetska odličja, da bi 2012 u Londonu na Paraolimpijskim igrama osvojila srebrnu medalju.

Devetog decembra u Lisabonu, na ceremoniji Svetske stonoteniske federacije Borislava Perić Ranković je proglašena za najbolju stonoteniserku Sveta za 2015. godinu.

Laureat je postala zahvaljujući brojnim rezultatima u minulom periodu, a u ovoj godini je ostvarila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Danskoj u pojedinačnoj i srebrnu u ekipnoj konkurenciji i pobede na tri Svetska kupa. Istovremeno je izborila pravo učešća na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. Od kako je uzela reket u ruke, Borislava je otvorila riznicu trofeja, nagrada i priznanja.

Ove dve heroine srpskog sporta su primer snage ličnosti, volje, upornosti i vere da je u životu sve moguće, čak i to da telesni hendikep nije prepreka za postizanje uzvišenog cilja ili razlog za predaju. Šta više on je podsticaj da se postigne i dođe do naizgled nemogućeg. Kada bi se rukovodili njihovim primerom, kolektivna svest bi učinila da sve ono što nas čini gubitnicima u scenariju koji su nam drugi priredili, a naši politički pigmeji sprovodili, budu počišćeni na smetlište istorije.

Ne treba smetnuti iz vida da sve bolju sliku o Srbiji u svetu stvaraju izuzetni pojedinci koji su na međunarodnoj sceni manifestovali svoju intelektualnu i stručnu vrednost i talenat malog naroda sa kojim četvrt veka upravljaju, njemu nedorasli vladari i političari. U oblasti nauke, kulture, zdravstva, tehnike, mnogi Srbi ili građani Srbije su našli svoje utočište na raznim meridijanima. Svi oni zajedno su presudno uticali da se o Srbiji govori sve bolje i lepše.

Aktuelni vladari, među njima apsolutni i najbolesniji „Kralj Ibi", tvrde i poturaju nam da je takva transformacija u ocenama međunarodne zajednice posledica uspešne politike Vlade Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem.

Prećutkuju najvažniju činjenicu u obrtu ophođenja okupacionih snaga pod kojima smo dve decenije, koji je načinjen nakon izdajničkih sporazuma naših diktatora po kojima smo se odrekli dela teritorije i pristali da nam okupatori sa zapada uređuju život po njihovoj formuli savremenog porobljavanja naroda.

Njihovo „baronisanje" i podmetanja, svakodnevne manipulacije sa građanima su beskonačni. Sport ostaje ogoljen uprkos boljem životu o kome nam i ovih dana bulazni baron Minhauzen. Kada je iznebuha najavio gradnju nacionalnog stadiona javnost je neko vreme eksploatisala "iznenađujuću" najavu Premijera. A, stadion će doći poput narodne "lipši magarče do zelene trave". I tako iz laži u laž, iz obmane u obmanu. Srpski sport će pričekati na svoju "zelenu granu".

Pa zar Aleksandar Vučić nije kategorički tvrdio nakon čuvenog tv duela, prepunog teških reči, optužbi, pretnji i psovki između Duška Vujoševića i Nebojše Čovića, da javna preduzeća više neće sponzorisati sportske klubove!? April 2014. je davno prošao kada se „potresala" javnost zbog „duela decenije", a Telekom, EPS, Srbijagas i druge državne kompanije i dalje sponzorišu većim delom klubove u Sportskom društvu Crvena Zvezda, a manjim JSD Partizan. Sila i moć koju je sam sebi dodelio, ipak nisu dokučive kada se radi o njegovom voljenom klubu i sportskom društvu. Uz to, kao vrstan demagog, dozvoljava kobajagi da se i crno bela „nacionalna institucija" sponzoriše iz izvora koje je ON „zabranio". To je volja diktatora.

Za one koji kratko pamte, nije na odmet podsećanje na njegov ekspoze, podnet prilikom formalnog preuzimanja čelne pozicije u Vladi Srbije. Tom prilikom je mnogo što šta naobećavao, pa i to da ćemo teško živeti, da bi nam sutra bilo bolje. Čelna pozicija u Vladi mu je pomogla da nesmetano diktira život svakom smrtniku. Uostalom, kakav bi on bio diktator da je ostao prvi potpredsednik Vlade?

Tada je to mogao da bude samo u naprednjačkom pokretu, ali ne i u Srbiji. Ili to misle samo naivni. Sa svom svojom dramaturškom eks - pozom, Vučić je obećao srpskom sportu i kulturi: „...Uvešćemo oslobađanje od poreza, ali strogo kontrolisano, pošto znamo kakve su zloupotrebe po tom pitanju bile u ranijem periodu. Za one koji hoće da ulože novac u sport i kulturu, to će moći da rade sa najnižim ili bez ikakvih poreskih opterećenja, ali će to država veoma strogo, veoma odgovorno, veoma ozbiljno kontrolisati iz prostog razloga što smo i u ranijem periodu kada su postojale takve ideje bili svedoci brojnih zloupotreba".

Danas o tome više niko ne govori iako je reč o modelu koji bi u sistemskom smislu mogao doprineti efikasnijoj privatizaciji u sportu, koju vlasti nisu spremne da sprovedu. U svom bombastičnom stilu, početkom godine na Kopaoniku, Vučić saopštava da se istražuje koliko je novca ukradeno u Crvenoj zvezdi i Partizanu, te da će radna grupa (nije rek'o čija i ko je formirao, niti zašto) objaviti rezultate do kojih je došla po tom pitanju! Rek'o Vučić i ostao živ! A rodoljupci, zaslepljeni Vođom i dalje mu slepo veruju.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane