Natrag

Evropa

Da li je Stara dama na Alahovom putu?

Možda samo spava

Danas je već sasvim jasno da jačanje Europe nije bio cilj bankarskog lobija u Londonu, niti izraz politike Britanije i SAD. Naprotiv. Ali, sa druge strane, Rusija je prirodni saveznik Europe na Zapadu. Ona je najveća evropska zemlja. Nema Europe bez nje. Svaki pokušaj da se Zapad Evrope usprotivi saradnji sa njom, jednostavno je nepromišljen, a realno opasan i tragičan Evropska unija je u tolikoj krizi da nije u stanju ni da govori o krizi, tvrdi sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine

Goranko Đapić

Kako bismo najkraće opisali stanje našeg europskog doma sada? Nije dobro. Nažalost, svaki kutak naše civilizacije duboko je napričen. U prvom redu; ekonomija je u stagnaciji, a institucije su se potpuno otuđile od građanstva. Nigdje više nema istinskog suvereniteta niti društvene validnosti osobnog stava. Naddržavna piramida, zvana EU najčistiji je obrazac nedemokratskog sustava jer samoizabranom komesarskom administracijom obezvrijeđuje u potpunosti sve odluke lokalnih nacionalnih Parlamenata, a o političkim strankama da i ne govorimo. U onoj mjeri u kojoj je vlast čvrsto u rukama briselske administracije; demokratija u svojoj osnovi potpuno je izvrgnuta ruglu. Dakle, najkraće rečeno; - sve tekovine grčko - rimsko - kršćanske civilizacije u samoj svojoj matici u općoj su opasnosti.

Što se tiče demografske slike, Europa je u opasnom nazadovanju. Ne samo što je došlo do općeg opadanja nataliteta, već je u potpunosti planski uvezeno značajno islamsko stanovništvo. Štoviše, a svjedoci smo da se posljednjih mjeseci najotvorenije vodi politika još agresivnija islamizacija Starog svijeta.

Najposlije, već drugu godinu čini se sve u NATO-u da se čitav europski Zapad konfrotira sa Rusijom. Kakova je to Europa bez Rusije i čak štaviše u sukobu sa njom? Može li biti ma kome u Europi taj isforsirani trend u interesu? Najzad; ključno je pitanje kome je u interesu ova destruktivna politika?

U osnovi imamo dva koncepta razvoja u Europi.

Prvi koncept, polazeći od činjenice da je Europa sve ono od Antlantika do Urala, a potom od Urala do Ohotskog mora; podrazumijeva svaku suradnju u općem interesu sa značajnom budućnošću koja se oslanja na neizmjerna energetska i sirovinska bogatstva toga golemoga područja.

Drugi koncept vodi sukobu europskog Zapada i Rusije. Ovaj trend u potpunoj je suprotnosti sa svim interesima i europskog Zapada i Rusije. Jednostavno taj sukob je protuprirodan. Očigledno je da je suradnja Zapada i Rusije dio zajedničke budućnosti na ogromnom europskom prostoru. Nimalo ne treba zaboraviti da je tu golema kineska ekonomija, te je itekako mogućna simbioza planetarnih dimenzija.

Da li je ovakav tok događaja slučajan?

Da li je gotovo tragična budućnost Europe plod nečije politike?

Puno puta smo pisali čemu je sve u posljednjih tri stoljeća bila izložena Europa i kako se organizirala i kako je napredovala politika njene opstrukcije i tko je stajao i još stoji iza toga.

Spiritus moveno antieuropske politike destrukcije je Britansko Kraljevstvo odnosno londonski Siti osobito od onih kada je u London za Henrika VII pristigao Menašeh Ben Izraeli i otpočela era bankarskog raja koji je imao ogromnu potporu u širenju britanskog kolonijalnog carstva. Ono što je za Europu bio niz ratova, kredite ratnih i kredite mirnodopskih;vrijeme nesreća i smrti, to je za Siti i Trezor bio okean profita. Dakle, što rascepkanije i politički impotentnije Europa, to jače Britansko Kraljevstvo.

Novi element utkan u sudbinu Starog kontinenta bila je pojava mlade američke Republike. Veoma brzo bankarsko društvo iz Londona ući će u svoj novi raj. U glavnom gradu tog raja; - Vašingtonu nije bilo niti jednog kršćanskog znamenja. Golim očima svuda su se sretali simboli Masonerije; tog pukog sredstva židovskih bankara. Ta nova bankarska sila brzo je stvorila raskošnu tvorevinu pod nazivom Vol Strit. Taj Vol Strit već tada je bio značajan partner novoj Republici, a danas u njemu i u Federalnim rezervama počiva vlada SAD.

Kako i zašto je pripreman Prvi svjetski rat pisali smo puno puta. Ciljni rezultat je postignut. Uništena je Njemačka, još mnogo više Rusija i znatno je oslabljena Francuska. Ulazak SAD 1917. godine u rat samo je osvijetlilo pozornicu Europe u razvratinama. Dolazilo je vrijeme da bankari naplate i glavnice i kamate, te uveliko učvrste i i povećaju svoju moć.

Za Europu to je bio period opadanja. Ubrzo ćre biti jasno da je rat privremeno prekinut, a da će se ubrzo nastaviti u obliku Drugog svjetskog rata. Drugi svjetski rat sasvim je opustošio materijalno, a potpuno politički Europu.SAD su namjerno ostavili istok Moskvi i Staljinu i time potpuno podijelivši Europu. Hladni rat je za FED značio zlatni rudnik. Kontrola vojno - industrijskog lobija donosila je goleme profite, kojima se društvo iz FED nadalo da dolarom i štampanjem istoga u poželjnim količinama uspostavi svjetsko političko gospodstvo u skladu sa ambicijama o stvaranju Svjetskog Carstva Izabranih tj. Novog svjetskog robovlasničkog poretka.

Što se Europe tiče SAD su kroz ,,Maršalov plan" ušle u sve institucije. Najprije je pod kontrolu stavljeno bankarstvo i time je preuzet cjelokupan ekonomski krvotok i uporedo sigurnosni sistemi i civilni i vojni. Paralelno sa tim stalno je obnavljana priča o sovjetskoj opasnosti iako je bilo očigledno da ni SAD ni SSSR neće ući u ratni konflikt. Bilo je dovoljno da De Gol izađe sa parolom ,,Europa od Antlantika do Urala" pa da za godinu dana Francusku zahvati talas tkzv. revolucionarnog bunta čiju će prirodu najbolje pokazati jedan od njenih lidera u nastupajućim godinama - Danijel Kon Bendit. Ostalo znamo. De Gol je otišao, a sve potonje francuske vlade uzorno su slijedile NATO politiku.

Kada je za Gorbačova okončan Varšavski ugovor, tobožnja EU nije ni prstom mrdnula da traži ukidanje NATO-a. To je paradoks jer je na opasnosti od SSR-a Alijansa crpila svoje opravdanje. Zašto je onda NATO odbio da se rasformira? Jedini odgovor bit će u tome da je zadržavanje tog vojnog pakta imalo dalekosežni vojni i politički smisao. Naprosto NATO je bio simbol podjele Europe, a to je trebalo i da ostane. Potom NATO je trebalo da gricka jednu po jednu bivšu sovjetsku državnu članicu, sve dok nije ,,ukrajinskim zahvatom" zakoračio u rusko dvorište. Još prije toga, ključna je bila izjava Medlin Olbrajt da bi Sibir trebao biti baštinom čovječanstva, tj. da njegova bogatstva ne mogu biti samo svojina ruske države.

Od pada Berlinskog zida Ruska je Federacija išla trnovitim putem posrčući i padajući. Činilo se da je sa Rusijom svršeno. Ali je ona još imala zavidan nuklearni arsenal i još je imala svoju vojsku i svoje imperijalno sjećanje. Ona se ponovo počela izdizati. Od 2000. godine do 2015. godine, ona je udvostručila i najzad utrostručila svoj nacionalni dohodak i postala je pouzdan ekonomski partner europskom zapadu. U općem interesu ruska moć i utjecaj u nesumnjivom su porastu: Ekonomski zamajac pratila je i odbrambena moć zemlje. Vrijeme krize je minulo. Suradnja sa europskim zapadom toliko je uznapredovala na obostranu korist da je društvo iz FED podiglo opću uzbunu i paniku.

Jer jačanje Europe nije bio cilj FED -London politike. Naprotiv.Jer jačanje Rusije i njenog ekonomskog i političkog utjecaja u Europi.Za FED je bila prava katasrtofa.

Jer mogućnost da Europa od Antlantika do Vladivostoka postane najveći ekonomski konglomerat na svijetu za FED je značio kraj sna o ekskluzivnom carstvu Izabranih i uspostavljanju Novog robovlasničkog poretka.

Dosada su SAD (FED) činile sve da Europu kao cjelinu devastiraju u svakom pogledu. Njima nije potrebna cjelina od 450 milijuna tehnološki i kulturno najnaprednijeg dijela čovječanstva. Sudbina Europe u američkoj vizuri bila je prosta. Europu treba barbarizirati, ekonomski i demografski osakatiti, a da bi taj proces brže tekao treba ubrzano dovoditi islamsko stanovništvo sa golemim natalitetom. Zadatak da to opravdaju dobili su plaćena europska inteligencija i širok sloj petokolonaša već uzidanih u sprovođenje u život ciljeva iz FED. Odjednom su se pojavili ,,teoretičari" multikonfesionalizma, multikultiralizma i multietnigizma.

Iako se golim okom moglo vidjeti da rastuće islamsko stanovništvo sa prezirom gleda na sve te floskule i da u potpunosti odbija bilo kakovo prihvaćanje tekovina europske civilizacije.

Posljednji talas organiziranog islamskog fašizma iza kojega stoje IDIL i vlada SAD, kao njegov pravi otac i majka ne ostavljaju mjesta sumnji kuda stvari idu. Proces trećesvjetizacije Europe značajno je napredovao, a briselska birokratija to smatra ozbiljnim opredjeljenjima europske politike bratstva i jedinstva, sa onima koji vas izrešetaju dok slušate vaš koncert drage vam muzike ili pijete omiljenu kavu.

Jednom riječju; vlada SAD (FED) pokrenula je sve da spriječi bilo kakav kontakt na političkom nivou sa Rusijom ma koje zemlje EU. Taj američki provizorij izvikuju razni Stoltenberzi i ,,bankarski" intelektualci, kao da je Rusija napala Europu.

Od Ukrajine je napravljen fetiš tobožnje žrtve. A žrtva je od nje uz pomoć domaćih kvislinga kojima su sasvim strana ljudska prava, osobito ako je netko ruske nacionalnosti, napravila vlada SAD, odnosno prava vlada SAD u društvu iz FED. Danas je Ukrajina uništena zemlja kao dokaz kuda vodi pokušaj da se za tuđi račun grubo napusti zajedničko ekonomsko i strategijsko područje sa Rusijom koje je postojalo stoljećima i stoljećima.

Kako je stanje sada nakon prvih bitaka koje mnogi smatraju bitkama Trećeg svjetskog rata. Prva bitka bila je za Ukrajinu. Druga bitka bila je u Siriji i za Siriju. Treća bitka veoma izgledna, ona je u Turskoj.

Prvi sukobi pokazali su da je Rusija jača nego što su na Zapadu predstavljali . I ekonomski i logistički i sudbinski. I naravno - vojno. Savez sa Kinom čiji je cilj da obuzdaju agresiju iz FED moćna je poluga i moćna dubina mogućnog fronta. Sa druge strane napredak BRIK ekonomije je i dalje konstantan.

Mogućna zajednička moneta i golemo zajedničko tržište uveliko su razbili unipolarni svijet i na pozornicu doveli nezaustavljiv proces multipolarnosti svijeta. To ne samo da ne smanjuje stepen svjetske ekonomske suradnje već je uveliko povećava, uvodeći daleko veći stepen ekonomske demokratizacije. Jedno ekskluzivno vrijeme je na izmaku. Vremena su za nova vremena!

Što se vojnog aspekta tiče ruska nova snaga nije iznenađenje. Ukupnim jačanjem Rusije velika pažnja je poklonjena naprednom oružju sa značajnim tehnološkim inovacijama. Vojska je reformirana i modernizirana. Sve se ovo brzo vidjelo u Siriji. Sirija je već petu godinu nakon neuspjeha ,,arapskog proljeća" u njoj žrtva vlada SAD i njenog strategijskog partnera -islamskog fašizma.

Kako Asadove snage uprkos agresivne islamističke Turske ujedinjene sa IDIL -om nisu uništene, SAD su pokrenule novi talas agresije dajući ogromnu pomoć islamskim fašistima. Kako se sve više uviđalo da terorizam na Zapadu ide preko IDIL-e, to su SAD tobože vodili zračne napada na teroriste. Nijedna zračna kampanja nije nanijela nimalo štete IDIL-u, samo je razgrnuto nešto pijeska. Šverc nafte išao je nesmetano, a oružje je još više ubacivano.

Kada je počela ruska zračna ofanziva, odmah je senzacionalno preokrenula situaciju. Opasni Suhoji precizno su udarili po islamskim fašistima. Detalje znamo. Ruska akcija je pokazala rusku spremnost, odlučnost i jasnu stategijsku viziju.

Novi element je bilo tursko obaranje ruskog aviona na nebu nad Sirijom. Nesumnjivo se radi o teškoj provokaciji, pogotovu kada dolazi od jedne zemlje članice NATO agresije. Kako su na to reagirale europske članice NATO-a?

Sav konfuzni i nedorastao stav europskog zapada odmah je izbio na vidjelo. Generalni sekretar NATO pakta Stoltengerg odmah je izjavio da stoji iza svega što je učinila Turska i što će učiniti. Potom su došle malo opreznije izjave. Očigledno da nitko nije posebno voljan da ratuje zbog Turske i oko Turske. Nakon pokolja u Parizu, Oland je malo paradirao sa bombardiranjem, vjerojatno pijeska. A onda ništa.

Rusi su dopremili nove PVO sisteme SS 300 i SS 400, pojačali zračne snage i poslali više brodova, uključujući i podmornice u Latakiju, upozorivši Erdogana da zaboravi na ulazak u Siriju ili bilo kakovu avanturu na nebu.

Na žalost, Europa je ostavila utisak potpune nespremnosti da se malo nezavisnije postavi u ovoj opasnoj situaciji. Dok su trajali Kerijevi razgovori sa Putinom i Lavrovom, u Europi su se ponašali kao da se ništa ne događa. Jednom riječju politika EU, ako izuzmemo sluganjstvo pred SAD, nema nikakovu svoju liniju oko koje bi se okupila makar i oko vlastitog prijedloga. Očigledno da je njena politika nepostojeća. EU je u tolikoj krizi da nije u stanju ni govoriti o krizi. Sve to kao da se mogućni sukob Rusije i Turske nje jedva dotiče. Jedino se čuo glas Merkelove da tkzv. imigrante treba raširenih ruku primati - ,,što više to bolje". Da netko ne zna da je ona njemačka kancelarka, pomislio bi da je portparol turske vlade ili novopečeni konvertit.

Decenijama ,,preuređena Europa" pod paskom je štampe i elektronskih medija čiji su vlasnici židovski bankari. Na veliko čuđenje ovoga autora, bilo je slučajno saznanje da je u Beču 1914. g. Od 11 dnevnih glasila, čak 10 imalo za vlasnike židovske bankare ili industrijalce!? Ej, te daleke 1914g. Čega su vlasnici danas? Rekao bih; svih medija bez izuzetka. Rezultate vidimo. Rijaliti šoua ne nedostaje. Što to znači da su gej - parada postale nova europska ikona?

To znači da je u Europi otpočeo sindrom predaje koji prethodi samoubojstvu.

Rusija je prirodni saveznik Europe na Zapadu. Ona je najveća europska zemlja. Nema Europe bez nje. Svaki pokušaj da se Zapad Europe suprotstavi Rusiji i suradnji sa njom, jednostavno je najblaže nepromišljen, a realno opasan i tragičan. Nitko sutra nema pravo reći kako nešto nije znao!

Iako posljedice decenijske devastacije Europe svaki dan bjelodano ukazuju na mogućni tragični scenario, ne bi trebalo izričito tvrditi da porast otpora u njoj nije mogućan. Rešetke su svuda, imamo ih i u glavi i kada ih ne vidimo, pa ipak ne bi trebalo zaboraviti ni na rešetke Svete Alijanse Meternika, ni kako su one prošle. Očigledno je da su pritisci i previranja veliki. Svaki dan su posljedice unipolarne politike SAD teže i teže. One razaraju malo po malo i Sjedinjene Države... Jer šizoidna Sajlokova politika, ma kako vješta, podmukla i opasna ona bila, na kraju će neizbežno doći u sukob sa ogromnom većinom. Zbilja će biti ta koja će nas sve otrijezniti. Stvoreno je uvjerenje kako se ništa ne može promijeniti ma što čovjek činio, jer su bankari vlasnici novca političke spletke i dakako moći.

Što je moć ratnika? Dobro, i hrabro srce ratničko, ali i dobro oružje! Što je bankarsko oružje Izabranih? Novac. Banke u rukama onih što su sasvim izvan društvene i državne kontrole. Baš zbog odsutnosti te kontrole bankari će nagomilati novac. Njime će korumpirati stranke, vlade, pa i čitave parlamente. Tako će uistinu vladati oni, a ne građanske institucije. Banka i novac nipošto ne mogu biti van kontrole države i slobodne štampe.

Znači, valja staviti ruku na ,,hjihov" novac i hartije od vrijednosti, sve same stare poluge u sticanju enormne društvene moći Izabranih. Korak dalje i njihova Korporacija izjest će društvo transformirajući ga u Novo svjetsko robovlasništvo.

Znači li da Rusija kao onaj slobodni dio Europe stoji sa strane i promatra tu opasnu burlesku od njenih društava? Naravno da ne. Rusija je europska zemlja i Europa je njen legitimni dom. Neuporedivo legitimniji od londonskog Sitija i podružnice u Vol Stritu. Zajednička rasa, zajednički dom i zajednička grčko - rimsko - kršćanska civilizacija stavljaju Rusiju u poziciju da se u zajedničkom interesu okrene aktivnije borbi u Europi. Ta bitka je najvažnija. Njen ishod bit će sudbonosan. Ili će Stari kontinent biti spašen i doživjeti svoju Renesansu i svoj zajednički put sa Rusijom za Vladivostok ili će iščeznuti bez traga u šunu džamija. Baš onako kako su iščezli spomenici Budi i Palmira u Siriji, iščeznut će i Sikstinska kapela i Kelnske katedrale i Notr Dama u Parizu i ostali.

Ne možemo se samo nadati da tako neće biti. Moramo se BORITI da tako ne bude.

Glosa

Evropska unija je u tolikoj krizi da nije u stanju ni da govori o krizi!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane