Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (73)

Sudija voli i da tuče

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Najgori medu njima je, svakako, ministar pravde Nikolica Selaković. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa. O tome piše urednik Magazina Tabloid Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Sudija Višeg suda u Beogradu Zoran Šešić je trbuhozborac predsednika Višeg suda u Beogradu Aleksandra Stepanovića, koji je na čelu pravosudne mafije. Jači je od Nikolice Selakovića, mladoumnog ministra pravde, koji je u istoriji srpskog pravosuđa ostati upamćen da je u korupciji nadmašio i svoju prethodnicu na tom mestu Snežanu Malović.

Ministar Selaković je zajedno sa Stepanovićem, da podsetimo, organizovao ustoličenje privatnih izvršitelja i notara, uz veliku novčanu naknadu. Notari su plaćali najmanje po 50 hiljada evra za polaganje ispita, i odvajaju i danas veliki postotak koji dobija Selaković i njegova banda.

Sudija Zoran Šešić predsedava vanraspravnim krivičnim većem Višeg suda u Beogradu, koje odlučuje o određivanju i produžavanju pritvora. A trgovina sa slobodom građana donosi velike pare. Da podsetimo čitaoce, gospodin Šešić je držao u pritvoru zamenika glavnog urednika Magazina Tabloid Milana Malenovića od 18. avgusta prošle godine, do 11. februara ove godine, kada mu je sudija za prethodni postupak ukinuo kućni pritvor, jer tužilac za visokotehnološki kriminal Ratko Marković za šest meseci nije prikupio nijedan dokaz! Ali je važno da je sudija Šešić našao da teško bolesni Malenović može ponoviti delo - pretnje premijeru Vučiću preko interneta!

U utorak 23. februara stiglo nam je pismo, koje objavljujemo u celosti:

"...Moj otac Grujić Žarko je bio okrivljen za saobraćajnu nezgodu 2006. godine kada je sin jednog uticajnog čoveka bukvalno razneo mene i oca na raskrsnici. Nameštanje slučaja je krenulo na licu mesta od same policije, koja nikada nije dostavila ni fotografije sa lica mesta, a kamoli opisala događaj na pravi način. Moj otac je vodio osmogodišnji spor koji je izgubio iako se klinac koji nas je udario nikada nije pojavio na sudu. Otac je više puta pisao predsedniku suda o kršenju zakona od sudija koje su vodile proces, ali tadašnji zamenik predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu sudija Zoran Šešić nikada nije hteo da reaguje. Nakon jednog zakazanog sastanka sa njim, moj otac ga je optužio za korupciju, i on ga je izvređao i isterao napolje iz kancelarije uz prisustvo straže.

U petak 19. 02. 2016. godine, moj otac je bio u šetnji sa psom. Šetao se ulicom Jove Ilića između broja 106 i 108, mimoišao se sa Šešićem, koga nije isprva primetio, okrenu se za njim na šta je Šešić krenuo da mu se smeje i da se hvata za međunožje. Otac koji je u međuvremenu zbog sudskog procesa oboleo od šećerne bolesti, visokog krvnog pritiska, odbrusio mu je "jajaro". Zoran Šešić se nakon toga zaleteo na njega i počeo da ga udara, otac je pokušao da se odbrani, ali kako je sudija i fizički jači i krupniji, barem je i 20-tak godina mlađi od mog oca, zadobio je povrede po celom telu, od glave do nogu.

Sudija je onda likovao nad njim, hvatao se za polni organ i vikao tek ću sada da te jebem, šutirao ga je sve dok je ležao na zemlji i potom ga dugo sabijao uz ogradu. Komunalna policija je izašla na lice mesta ali sudija nije prestajao da mu preti i da ga vređa...Otac je zatražio od komunalnih policajaca da mu budu svedoci, na šta su mu oni vratili ličnu kartu i pobegli. Moj otac je nakon toga pozvao policiju koja je sačinila zapisnik i onda je otišao u bolnicu na pregled.

Nakon otpuštanja iz bolnice, otišao je na posao pošto je taj dan radio noćnu smenu. Nakon nekoliko sati od incidenta došla je policijska patrola i uhapsila mog oca na radnom mestu. Tom prilikom su mu se policajci izvinjavali, uz obrazloženje da je naređenje stiglo "odozgo".

Otac je priveden, dodeljen mu je branilac i određen mu je pritvor od 48 sati. U nedelju je nakon toga izveden pred zamenika javnog tužioca koji je preinačio prekršajnu prijavu u krivično delo nasilničkog ponašanja i odredio pritvor u trajanju od mesec dana, vezujući se na to da je bio osuđivan ranije (krivično delo počinjeno u saobraćaju sa početka teksta). Nakon završetka saslušanja, zamenik javnog tužioca je prišao advokatu i mom ocu izvinio mu se sa izgovorom da je naređenje stiglo odozgo, naveo je i ko je sve urgirao i molio je mog oca da izdrži i da to sada mora da se uradi. Svi su tada bili svesni da od krivičnog dela nema ni traga ni glasa i da je jedini nasilnik u ovom slučaju Zoran Šešić, ali niko ne sme da se suprotstavi. Moj otac sada leži u centralnom zatvoru iako je najmanje kriv za incident koji se dogodio.

Takođe je deo događaja snimila kamera sa firme t3soft ispred koje se dogodio incident, policija je uzela snimak u subotu 20.02.2016, koji nije završio kod tužioca jer naš advokat nije obavešten o postojanju snimka. Kada smo zvali firmu i zamolili da nam dostavi snimak oni su nam se izvinjavali i rekli da ne smeju da nam daju snimak..."

Krenuli smo tragom vesti...

Nakon što je policijska patrola intervenisala, obavestila je dežurnog tužioca o događaju, koji je odobrio da se podnesu prekršajne prijave.

Sudija Šešić je nekada važio za najhrabrijeg sudiju srpskog pravosuđa. Dolaskom u Viši sud u Beograd počeo je da se bavi biznisom, i već dugo trguje slobodom građana, onih protiv koji se vodi postupak.

Nakon što je pretukao gospodina Grujića, Šešić o tome obaveštava Stepanovića. Predsednik suda poziva u pomoć načelnika policijske uprave Beograda Veselina Milića, koji zahteva da patrola napiše lažni izveštaj i da podnese krivičnu prijavu.

Tako je pretučeni nakon zadržavanja od 48 sati priveden sudiji Drugog opštinskog suda Nebojši Bajiću, takođe ovejanom kriminalcu, koji mu određuje pritvor.

Sudija Šešić ide dalje. Zahteva od uprave zatvora da pritvorenog Grujića, čoveka u godinama, i invalida, stave u ćeliju sa nekim razbojnikom, i da bude silovan. Do sada se to nije desilo, jer, ipak, u zatvoru se poštuju pravila o zaštiti pritvorenika. Iste večeri Šešić telefonom obaveštava i vlasnika firme kod kojeg je Grujić zaposlen, zahtevajući da ga otpusti s posla! Ko mu je dao te podatke.

U Drugom osnovnom sudu u Beogradu je uredniku Magazina Tabloid potvrđeno da je predsednik Višeg suda u Beogradu Aleksandar Stepanović tražio da se Grujić uhapsi. Jedan od članova patrole nam je potvrdio da su na licu mesta našli da nije reč o krivičnom delu, da je Grujić izudaran, i da je upućen da uzme lekarsko uverenje.

Kabinet predsednika Višeg suda odgovorio je na pitanje urednika Magazina Tabloid, tvrdnjom da nemaju nikakva saznanja o ovom događaju, i da se postupak ne vodi pred ovim sudom.

Vanraspravno veće Drugog osnovnog suda u Beogradu odbilo je žalbu Grujićevog advokata o određivanju pritvora, kao neosnovanu.

A sudija za prethodni postupak Nebojša Bajić pokazuje elementarnu pravnu nepismenost, a i bahatost. Navodi da ''pritvor po ovom rešenju ima se računati od 19. februara 2016. godine kada je okrivljeni uhapšen, te može trajati ne duže od trideset dana od dana lišenja slobode. Hapšenje ne postoji kao pravni termin, jer je reč o lišavanju slobode.

Nije samo sudija Bajić trgovac pravdom. Taj zanat je učio od predsednice ovog suda Ljiljane Brkić.

Čime se sudija Ljiljana Brkić preporučila onima gore?

Osoba koja je trebalo da bude trajno uklonjena iz pravosuđa, zbog propusta i malverzacija, postavljena je za v.d. predsednika suda.

U vreme kada je bila predsednik suda u Mladenovcu, naneta je šteta budžetu Republike Srbije, materijalna, a pravosuđu je narušen ugled. Način na koji je ona vršila funkciju predsednika suda u Mladenovcu dovela je do toga da radnik krivične pisarnice Aleksandar Arsić ne postupa po predmetima, zbog čega je došlo do zastarelosti naplate kazni i troškova koji su pripadali državi.

Ona je bila upozorena da radnik pisarnice ne postupa po predmetima, ali nije preduzimala bilo šta da spreči nastanak štete. Iz kog razloga? Radnik pisarnice je mogao da iznese činjenicu da je uz znanje Ljiljane Brkić javni tužilac stavljen u privilegovan položaj u odnosu na druge učesnike u krivičnom postupku, na taj način što su u tužilaštvu zadržavali dostavnice i žalbene presude su pisane kada je tužilac hteo, pa se dešavalo da presudu pre dobije okrivljeni iz Kruševca nego tužilac koji je u istoj zgradi, a koji je svakodnevno dobijao poštu iz suda.

Sledeća afera otkrivena je u oktobru 2006. godine, kada se saznalo da je radnik izvršne pisarnice Aleksandar Lazarević proneverio novac koji je primio od dužnika u predmetu izvršenja. Kako je Lazarević bio jedan od miljenika Ljiljane Brkić, ona je pokušala da zataška otkriveno, a kada je neko od oštećenih obavestio policiju, ona nalazi rešenje, opet sporazumni raskidu radnog odnosa. Da se tako nešto dogodilo u bilo kom drugom sudu, radnik izvršenja bi najpre dobio pritvor, a potom krivični progon. A, Aleksandar Lazarević je oštetio više desetina ljudi.

Usred reizbora 2009. neko je podneo prijavu protiv šefa računovodstva Mirjane Gavrilović, zbog toga što je budžetske pare prebacivala na svoje račune. Kada su prvi put došli policijski inspektori Mirjana je ovo negirala, a potom je pokušala da prikrije učinjeno tako što je sačinila lažna rešenja da je postupala kao veštak u sudskim predmetima i da je po tom osnovu prebacivan budžetski novac na njen račun. Tako falsifikovana rešenja bila su overena pečatom predsednika suda. Šteta naneta budžetu je 30.000 evra, Mirjana Gavrilović je osuđena i upućena na izdržavanje kazne od četiri godine i šest meseci, a Ljiljana Brkić je - unapređena.

Umesto da zauvek bude udaljena iz pravosuđa, gospođa Brkić i dalje hara u sudu. Verno služi predsedniku Višeg suda Stepanoviću. Dobila je i stan u Beogradu, mada je stambeno obezbeđena. Njen zamenik Nebojša Bajić na službenom pečatu se predstavlja kao istražni sudija, šef istražnog odeljenja i zamenik predsednika suda! I on je sud shvatio kao porodični biznis.

Sve službene odbrane gospodin Bajić poverava advokatu Ljubici Trgovčević, a veštačenje psihijatru Svjetlani Nikšić i Ivanki Baralić, specijalisti sudske medicine. Naknade za veštačenje istražni sudija Bajić višestruko uvećava i odmah isplaćuje. Da li će neko privesti pravdi ovo dvoje ljudi, koji pravdu godinama rasprodaju za velike pare?

Dakle, sudija Zoran Šešić zna da se može osvetiti Živku Grujiću starom 64 godine! Kada ga izmrcavre u pritvoru, osudiće ga na uslovnu kaznu, a sudija će mu oprostiti zato što ga je istukao. I to žestoko, o čemu svedoči i video zapis.

Pred tužilaštvom, saslušan u svojstvu oštećenog, Šešić priznaje da je prvi udario nesrećnog Grujića. Ali, njemu je dozvoljeno! Tužilac ga nije optužio za nasilje. Pravnici znaju da gospodin Grujić nije mogao odgovarati za nasilničko ponašanje, jer nije osuđivan za nasilje, niti prekršajno, niti krivično, a što je potreban uslov za postojanje ovog krivičnog dela.

Možda će gospodina Grujića pustiti posle šest meseci, možda ga neće ni optužiti, jer je teško na javnom suđenju obrazložiti kako je moguće optužiti neosuđivanog čoveka za nasilničko ponašanje, koji uz to ima i 64. godine života, i koji je, pritom, prvi napadnut i pretučen!

Kako stati na rep pomahnitalom sudiji, koji hapsi, osuđuje i tuče one koji su slabiji od njega?

Zapisnik o ispitivanju oštećenog sudije Šešića pred zamenikom tužioca Snežanom Bilalović dana 29. februara. Tekst je orginalan. Sudija pokazuje da nije normalan, i da je sklon nasilju!

''Dana 19. februara oko 16,10 casova kretao sam se ulicom Jove Ilića od prvaca broja 134 gde mi živi majka, i gde sam ostavio dete, u pravcu bankomata u ulici Vojvode Stepe... Držao sam mobilni telefon u ruci i kuckao poruku, i u jednom trenutku sam se mimoišao sa jednim čovekom, koga sam letimično pogledao, kada sam ga već prošao ovaj čovek je preko ramena meni uputio uvredu ''jajaro''. Ja sam stao, okrenuo se i pitao, ''molim, šta si rekao'', a on mi je odgovorio je odgovorio rećima ''pičko jedna, šta je šta ti misliš da si u sudu". U tom trenutku ja sam shvatio da mi je poznat ovaj čovek i setio sam se da je dolazio u Prvi onovni sud, kada sam ja bio zamenik predsednika suda i postupao po pritužbama, te da je ovaj čovek dolazio kod mene zbog predmeta koji je vodio sudija Vladan Stefanović, i da je u pitanju suđenje zbog dela iz oblasti saobraćaja, u kom predmetu je ovaj čovek bio okrivljeni. Setio sam se da je bio neprijatan i da sam imao sa njim konfliktnu situaciju i da sam ga izbacio iz kancelarije jer je bio nezadovoljan suđenjem, činjenicom da je on okrivljeni i tada upućivao reči „videćete vi, vi ste korumpirani i da će ići kod ministra Selakovića".

Ja sam mu prišao i obratio sam mu se rečima „da li si ti normalan". On mi je odgovorio rečima „šta je misliš da si u sud, da mi nešto možeš" i krenuo da me vređa da sam smrad, nakon-čega sam i ja njemu krenuo da upućujem uvredljive reči, prelazimo na psovke.

On je svo vreme u rukama držao povodac za psa, koji je bio od debljeg kanapa-sajla i na kraju je imao metalne kuke, i nas dvojica smo krenuli da se gurkamo i koškamo i on je napravio iskorak, pa sam ja pomislio da će me udariti sa tim povocem i zbog svoje bezbednosti i činjenice da ne želim da mene neko ugrozi na taj način, braneći se udario šamar desnom rukom a odmah zatim i levom i krenuo da se povlačim u nazad par koraka.

Kada sam mu udario šamare, mislim da su mu tada spale naočare. Tada okrivljeni počinje da razvlači povodac i zamahuje u mom pravcu da me udari ali sam se ja izmakao i krenuo da bežim od njega. Za mnom je potrčao okrivljeni oko 15-20 metara niz ulicu smo trčali, pa sam se ja zaustavio na sred ulice jer sam video da ne staje i okrenuo sam se ka njemu.

Podigao sam ruke da bi se odbranio od napada koji sam očekivao, a on je zamahnuo povocem i zakačio me po gornjoj usni sa leve strane sa metalnim delom. Pokušao je još dva puta da me udari sa povocem ali sam se ja izmakao, pa je okrivljeni savio povodac na dva dela i sa kanapom me udario po desnoj ruci u predelu zgloba, i to kada mi je ruka bila u podignutom položaju da se branim. Nakon ovog udarca on je ponovo zamahnuo i kako mu je ruka bila otvorena ostavio je nezaštićeno lice i telo, pa sam ja iskoristio trenutak i pesnicom desne ruke udario okrivljenog po sred čela, od kog udarca se okrivljeni zaustavio što sam ja iskoristio i uspeo da ga savladam, pa sam ga ja okrenuo, gurnuo na ogradu kućnog broja 106 gde je okrivljeni nalegao grudima na ogradu a ja sam ga obrglio tako što sam se držao rukama za ogradu i mojim telom gurao njega uz ogradu.

U tom trenutku je izašao čovek iz te kuće, pa sam ja njemu rekao da pozove policiju, što je ovaj uradio jer mi je rekao da je pozvao policiju. Dok policija nije stigla oko 6-7 minuta, ja nisam puštao okrivljenog iz mog zagrljaja, iz razloga da ne bi nastavili tuču i da mi ne bi pobegao jer ja nisam znao kako se ovaj čovek zove. U isto vreme je stigla Komunalna policija i patrola PS Voždovac. Dok sam držao okrivljenog on me je psovao govoreći, "jebaću ti mater, videćeš ti od mojih prijatelja, izgubićeš posao", a nakon toga počinje da viče „silovanje ljudi, silovanje".

Kada me pitate da li je bilo ljudi na ulici, mogu da kažem da dok je trajao fizički sukob ja nisam nikoga primetio jer nisam obraćao pažnju a kada sam uspeo da ga savladam i da ga držim uz ogradu video sam osim čoveka iz kućnog broja 106, da je bilo ljudi koji su stajali na udaljenosti na oko 30 metara, primetio sam da je prošao jedan komšija dok je okrivljeni vikao „silovanje". Druge ljude ja nisam video.

Mislim da je povodac ostao kod okrivljenog i isti nije oduzet, a ja sam kao i okrivljeni policiji dao ličnu kartu predstavio sam se da sam sudija i da me je okrivljeni napao iz tog razloga, a policija je samo uzela podatke, a posle dva do tri sata su me zvali iz PS Voždovac da dam izjavu, a nakon toga sam otišao u Urgentni centar-ortopedsku ambulantu odakle su me poslali na maksilofacijalnu kliniku, gde sam dobio lekarsku dokumentaciju.

A 1. Tužilac-policajac

Agencija za borbu protiv korupcije podnela je predlog Narodnoj skupštini Srbije da se ministar pravde Nikolica Selaković razreši od ove dužnosti.

"...Odlučujući po prijavi koju je u aprilu ove godine podnelo Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika Srbije, agencija je utvrdila da je ministar bio u sukobu interesa kada je kao član Državnog veća tužilaca (DVT) i Visokog saveta sudstva (VSS) glasao da njegovi pomoćnici u Ministarstvu pravde Radomir Ilić i Mirjana Mihajlović budu izabrani za zamenika tužioca, odnosno sudiju za prekršaje. "

A državni sekretar Ilić, bivša desna ruke ministra Nikolice Selakovića, voli često da se slika u policijskoj uniformi. On i hapsi, i optužuje, i presuđuje. Nikolica Selaković nije razrešen, jer je napunio džepove Aleksandru Vučiću sa nekoliko miliona dolara.

A 2. Apsandžija - ambasador

Zloglasni upravnik većine zatvora na Kosmetu i u Srbiji, penzioner Velimir Vidić, nakon penzionisanja, promovisan je od bivše ministarke pravde Snežane Malović za ''koordinatora za zatvore''. On je odmah zaposlio u Centralni zatvor svoju suprugu Mirunu, kćerku Maju, sa višom trenerskom školom iz Zvečana zaposlio je takođe u Upravu za izvršenje zavodskih sankcija, zaduživši je za bezbednost zatvora, a uhlebio je i sina.

Svi pokušaji da se on ponovo vrati u penziju su bezuspešni. Njegov zemljak, Veljko Odalović, državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova, koji je umešanu sve afere, omogućio je sadašnjem direktoru Uprava za izvršenje zavodskih sankcija Milanu Stevoviću da po isteku mandata pređe u Ministarstvo spoljnih poslova, u kojem će biti imenovan za ambasadora Srbije u nekoj zemlji, koju poželi! Gospodin Stevović, advokat iz Požege, uči engleski, mada su mu i padeži slaba strana.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane