Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

EPS

Elektroprivreda Srbije na meti je i Vučićeve kamarile koja se bori za prevlast

Dugo očekivana smena se dogodila

Dugo očekivani odlazak Aleksandra Obradovića sa mesta direktora JP EPS se dogodio. Posle tri i po godine njegovog direktovanja i skoro isto toliko duge Obradovićeve borbe da ostane na mestu direktora JP EPS dugo očekivana smena se dogodila. O stanju u Elektroprivredi specijalno za Magazin Tabloid piše insajder, koji lično poznaje sve aktere koji pljačkaju ovo javno preduzeće

Piše: Insajder E - 7ž

Dva audija A6 koje je JP EPS nedavno kupio su samo povod i lep izgovor za javnost za smenu Obardovića nisu suština razlog smene. Nije jasno zbog čega ih je Obradović, koji je znao za zabranu Vlade Srbije za kupovinu luksuznih automobila, kupio ali se pretpostavlja da je podlegao pritisku sedmorice izvršnih direktora EPS-a - sedmorice jahača apokalipse. Sporna dva Audija su kupljena za Dragana Jovanovića - izvršnog direktora JP EPS za proizvodnu struje i Slobodana Mitrovića - izvršnog direktora JP EPS za ugalj. Dragan Jovanović, provereni kadar SPS, je počeo da koristi a onda ga je iznenada vratio - da i on sam ne bi zapao u problem kao i Obradović. Slobodan Mitrović i dalje koristi Audi koji mu je dodeljen. Krivica Jovanovića i Mitrovića je skoro ista kao i krivica Aleksandara Obradovića, pa bi bilo logično da i oni budu smenjeni, što naravno neće da se dogodi pošto je Dragan Jovanović istaknuti kadar SPS, jedini uticajan u EPS iz SPS, i kao takav je zadužen za punjenje kase SPS preko EPS-a, odnosno termoelektrane u Kostolcu gde je do pre godinu dana bio direktor. Jovanović je uz Dušana Bajatovića (Srbijagas) najveći punilac kase SPS. Slobodan Mitrović je zaštićen pošto je, kako i sam voli da javno ističe, štićenik Nikole Petrovića direktora JP EMS-a i kuma predsednika Vlade, kome se za uzvrat revanšira nameštanjem posla izvođačima ili podizvođačima na projektima EPS.

Dečko koji je obećavao

Pre tri i po godine Obradović je došao na čelo JP EPS sa oreolom mladog i sposobnog biznismena sa međunarodnim iskustvom. Zadatak je bio da restrukturira EPS pošto, po njegovim rečima, JP EPS nikada do sada nije dobro radio, te je njegov zadatak da poboljša EPS.Prvi talas promena bilo je dovođenje stručnih kadrova te su dovedeni Mlađen Malešević (direktor nabavke, došao u EPS posle relativno neuspešne karijere u NIS-i i Transnafti), Miloš Stojanović (stručnjak treće lige iz firme Vatenfal Srbija), Dragana Rajačić (ljudski resurski, pre EPS-a je vodila svoju firmu i kratko boravila u NIS, drugarica Ane Malešević, supruge Mlađena Maleševića), Dragan Jeremić (sposoban stručnjak za softver, situiran prodajom svoje firme, sa Obradovićem imao zajedničku firmu, zadužen za mnoge stvari van svog zvaničnog posla, zadužen za nameštanje tendera i IT oblasti o pranju para), Branislav Vukosavljević (kratko vremena finansijski direktor JP EPS, ranije radio sitnije poslove u Salfordu), Aleksandar Surla (sadašnji finansijski direktor koji nije ekonomskog obrazovanja, zadužen za angažovanje konsultanata po enormno velikim cenama), Dragan Veljić (direktor pravnog sektora, pravnik, sudija lokalnog suda u Lajkovcu, zamenik direktora Rajbanke, odakle je otišao zbog aktivnosti nespojivih sa poslovnom etikom, niži činovnik u Zavodu za standardizaciju), Aleksandar Jokić (savetnik, geograf sa Univerziteta iz Prištine, pasionirani kockar, partijski poverenik).

‚Prve dve godine mandata Obradovića su protekle u isticanju kako je EPS loš, kako se njime nikada nije gazdovalo kako treba, kako se njegovim dolaskom sve promenilo. Pored nekritičkog dovođenja raznih propalih, iskompleksiranih i nestučnih ljudi naročito u finansije i korporativne poslove, novopridošlim su se šakom i kapom delile visoke plate, kancelarije i službeni automobili. Odmah se pristupilo ugovorima sa konsultantima gde pojedinačna vrednost ugovora nije ispod 500.000 evra a ukupna vrednost od dolaska Obradovića preko 20 miliona evra! Pored konsultantskih ugovora ekspanziju je doživeo i sektor informacionih tehnologija (zadužen Dragan Jeremić) gde su se van EPS-a davali poslovi koje je EPS do tada radio sam. IT poslovi, koje je EPS do tada davao drugim firmama su po svom iznosu, za isti obim posla, imaju višestruko veće vrednosti, a jedan od primera je softver za trgovanje strujom ugovoren sa firmom iz Slovačke, kao i razne bespotrebne modifikacije softvera za obračun i štampanje računa za električnu energiju. Ovo poslednje je logično jer su Obradović i Jeremić pre EPS imali iskustvo upravo u oblasti softvera za obračun i štampanje.

Godine borbe za prevlast

Prve dve godine mandata Obradovića su protekle unutrašnjim borbama za vlast između Obradovića i ostatka menadžmenta predstavljneog u liku Aleksandra Jokića i Dragana Veljića (crnogorski lobi), borbama Obradovića sa ministarkom Zoranom Mihajlović, borbama Obradovića sa Upravnim odborom, što je sve imalo negativnu posledicu na poslovanje EPS, pa onda raznim borbama Upravnog odbora među sobom. Taj period karakterišu sektašenje , podmetanje, opstrukcija, dezinformisanje. Stvar se primirila posle promena u Vladi Srbije kada za ministra došao Aleksandar Antić, posle čega je promenjen sastav i smanjen broj članova Upravnog odbora i od kako je Obradović uspeo da marginalizuje crnogorski lobi predviđen Veljićem i Jokićem.

Prve dve godine je Obradović potrošio i na model korporativizacije, sa idejom da se zadrže postojeća privredna društva EPS da bi mu tek posle dve godine postalo jasno da takav način korporativizacije sa ciljevima koje je Obradović želeo nije moguć. Tada, pod nalogom i uz stalnu kontrolu MMF dolazi do zaokreta u pravcu restrukturiranja, donosi se odluka da se ukinu sva privredna društva EPS-a i da se formiraju tri - EPS Snabdevanja, EPS distribucija i matično preduzeće JP EPS.Ova ideja nije bila Obradovićeva ideja, već je koncepciju razradio MMF! Obradoviću je ova promena dobrodošla, pošto je dobio dodatno vreme da nešto pokuša da uradi sa EPS-om, a otvorila mu je i mogućnost sklapanja dodatnih konsultantskih ugovora, koji su u to vreme (jesen 2014. godine) uz IT bili jedina oblast gde je Obradović uspeo da realizuje lične finansijske ambicije.

Umesto da smanji broj zaposlenih u EPS-u, Obradović je bez realne potrebe u EPS-u (Kolubaru) vratio oko 2.750 zaposlenih uz zapošljavanje dodatnih 1.500. zaposlenih u Kolubari. Ovime je broj zaposlenih EPS povećan za preko 4.000 nepotrebnih, skupih i slabo kvalifikovanih radnika. U isto vreme Obradović priča o višku zaposlenih i ima nameru da otpušta dodatne zaposlene, pretežno iz distributivne delatnosti. Ako se na to doda još oko 4.200 zaposlenih iz javnih preduzeća sa Kosova i Metohije, koji godinama ne rade ništa, apsurd je još veći.

Rezultatima rada u 2015. godini se Obradović posebno ponosi, ali rezultati EPS su slučajna igra brojeva.Očekivani neto profit je oko 2,5 milijardi dinara, na samoj je granici da je pozitivan. Dodatno postoje ozbiljne indicije da je u toku pokušaj finansijskog direktora EPS-a Aleksandra Surle da profit od 2,5 milijardi ostvari i raznim vrstama štelovanja završnog računa, ali na način koji je u suprotnosti sa računovodstvenim standardima. Čak i da je prikazani profit od 2,5 milijardi dinara realan, on je posledica, pre svega toplih zima sa dobrom hidrologijom. U proteklim godinama sa prosečnim zimama EPS je imao zimsku dnevnu potrošnju od 140-160 GWh, od čega su hidroelektrane proizvodile 20-25GWh, termoelektrane 100 GWh, a ostalo je bio uvoz. Drastičan primer hladne zime je bio februar 2012. godine kada je EPS samo u tom mesecu za uvoz struje i gasa potrošio preko 100 miliona evra. Ove zimske sezone prosečan konzum (protekle tri zime su bile tople) nije prelazio 100 GWh, što su proizvodile termoelektrane a zahvaljujući dobroj (kao i u poslednje tri godine) hidrologiji proizvodnja hidroelektrana je bila 35-40 GWh, što je dalo prostora za izvoz struje.Tako je za 2015 godinu kupljeno 829 GWh (za šta sada kao i ranije 2-3 godine nije bilo realne potrebe, a čemu je Tabloid pisao tokom 2013. godine) izvezeno je 1.952 GWh čime je ostvaren neto priliv od oko 40 miliona evra ili 4,8 milijardi dinara.

Da je bila hladna zima

Da je zima bila kakva je prosečna u poslednjih 20 godina, ovog izvoza ne bi bilo, a postojao bi i dodatni uvoz najmanje 5 milijardi dinara, tako da bi neto dobitak od 2,5 milijardi postao gubitak od 7,5 milijardi dinara. EPS se takođe hvali da je u 2015. godini uštedeo 14,2 milijardi dinara na programima održavanja, što i nije ušteda zbog toga što se zbog lošeg održavanja (malog ulaganja) već tri godine pogoršavaju parametri rada termoelektrana (direktno odgovoran Dragan Jovanović, izvršni direktor) što se vidi kroz povećanje koeficijenata ispada i vremena trajanja kvarova termoblokova.

Da je održavanje rađeno kako je potrebno, neto dobit u 2015. godini bi postao gubitak od 2,5-14,2=11,7 milijardi dinara , a u slučaju prosečne meteorološke godine (hladno i sa lošijom hidrologijom) gubitak bi bio veći za dodatnih 5-10 milijardi.

Gubici u distributivnoj mreži su bili planirani na 14,7% a ostvareni su sa 14% što je u rangu rezultata u poslednjih 10 godina, što znači da EPS nije u protekle 3,5 godine radio na smanjenju gubitaka, da je potrošnja tokom zimskim meseci bila veća i gubici u distribuciji električne energije bi prešli nivo od 15-16%.

Naplata električne energije je 94% što je ispod nivoa na kome je EPS ranije bio i koji je iznosio preko 97%.

Ovo znači da je profit EPS u 2015. godini od 2,5 milijardi dinara posledica neodržavanja postrojenja i posledica slučajnosti.Rezultati EPS nisu ni malo bolji nego ranijih godina.

Aktuelno rukovodstvo EPS, pošto većinom ima kratak staž u EPS, se ne seća nekih ranijih rezultata, te je potrebno da se podsete. JP EPS je 2013. godine iz svog sastava isključio JP Podzemna eksploatacija sa preko 5.000 zaposlenih. Dodatno, EPS je 2004 i 2005. godine formirao 12 preduzeća neelektropirevrednih delatnosti sa 7.000 zaposlenih, i izdvojio ih je iz svog sastava, a u periodu 2005-2006 je putem otpremnina dodatno smanjen broj zaposlenih za oko 10.000, što je jedino realno restrukturiranje EPS u poslednjih 20 godina.

Nesposobni za promene

Početkom 2015. godine izabran je izvršni odbor EPS koga čine ljudi koji, osim jednog, nemaju kapacitet potreban za sprovođene promena koje su EPS potrebne. Polovinom 2015. godine proizvodna privredna društva ulaze u sastav JP EPS a distributivna privredna društva ulaze u sastav preduzeća EPS distribucija, da bi 2-3 meseca kasnije menadžment ranijih proizvodnih preduzeća bio ukinut i umesto njih se uvodi trojni trijumvirat sa malim ovlašćenja, kao privremeni organ bivših privrednih društava, sve dok ne zaživi puna korporativizacija.

Umesto da sačeka postepeno vertikalno uspostavljanje funkcija i ukidanje dosadašnjih teritorijalnih oblika organizovanja, Obradović je rešenje nametnuo sekirom, a da pri tome nije uspostavio nove funkcionalne linije. Razlog je bio minoran. Obradović je duže vreme imao nesuglasice sa direktorom Kolubare Mićom Grčićem i direktorom Elektrosrbije Srđanom Đurovićem, pošto u dužem vremenskom periodu nije uspeo da ih smeni, a pošto mu je naročito Srđan Đurović javno slao poruke da mu ne može ništa, Obradović je uz pomoć konsultanata (ništa bez konsultanata) propagirao rešenje za koje je dobio podršku stranih faktora, da se navodno zbog ubrzanja odmah ukinu ogranci JP EPS koji su nastali iz bivših privrednih društava.

Umesto da se iskaže strpljenje, Obradovića je obuzela sujeta zbog nemogućnosti da smeni Grčića i Đurovića, te je ukinuo menadžment svih 12 ogranaka, čime je dosta naneo štetu fukncionisanju EPS-a, a dosta kvalitetnih ljudi ostalo je neangažovano. Da je bio malo strpljiviji mogao je da kroz neko vreme postigne isto, a da uspostavi kvalitetne linije vertikalne komunikacije, a time i obezbedi normalan rad kompanije.

Druga kompanija u sastavu sistema EPS je operator distributivnog sistema (ODS), čiji je zvanični naziv EPS-Distribucija, u kojeg je 1. junl 2015. godine ušlo pet privrednih društava za distribuciju. ODS je u početku bio prost skup distributivnih preduzeća da, bi 01.01.2016. godine zaživela nova organizacija kojom od 10.100 zaposlenih u ODSu- ostalo 3.700 zaposlenih, koji će se baviti poslovima upravljanja sistemom, poslovima investicijama u sistem i poslovima podrške tržištu. U EPS je prešlo oko 6.400 zaposlenih koji će da se za ODS, ali kao radnici EPS, bave poslovima održavanja, brige o kupcima i korporativnim poslovima.

Nesloga kuću razara

U ovoj reorganizaciji opet je vidljiva nesloga u rukovodstvu EPS-a, kojom je direktor ODS Bogdan Laban demonstrirao svoju političku moć i direktnu vezu sa vrhom SNS-a, kojom nova organizacija ODS u odnosu na staru nema kvalitativnih pomaka, osim što je broj rukovodećih mesta vulgarno povećan, iako ODS sada ima 3.700 zaposlenih umesto 10.100. Pri tome Bogdan Laban na posao dolazi 1-2 dana nedeljno, Labanovi pojedni štićenici se vode na poslu, a ne dolaze na posao, a Labana njegovi najbliži saradnici vide 1-2 puta mesečno. Uticaj na organizaciju ODS, iako je kćerka firma EPS, Obradović i njegovi saradnici nisu imali.

Potrebno je naglasiti da ovakva podela posla da EPS radi skoro sve poslove za ODS nisu u skladu sa Zakonom o energetici, bez obzira na to što je Agencija za energetiku Republike Srbije dala saglasnost za ovu aktivnost. EPS ove usluge za ODS radi na osnovu Ugovora o saradnji što je rizično pošto oko 5.000 od 6.400 zaposlenih koji su iz ODS prešli u EPS, radi usluge čitanja brojila, finansija, ljudski resursa i održavanja što će ODS pre ili kasnije morati da oglasi na tender tako da će radnici EPS lako ostati bez posla a EPS će o svom trošku morati da rešava višak zaposlenih. Umesto EPS poslove će dobiti privatne firme koje su podobne a ova promena u EPS je čisto priprema terena za ulazak privatnih firmi.

Izbor kadrova u vrhu EPS se vrši po ličnoj liniji a na nižim nivoima po SNS/SPS liniji. U vrhu EPS najviše kadrova, uključujući i smenjenog direktora Obradovića, kontroliše Nikola Petrović, kum Aleksandra Vučića, neki su pod kontrolom osoba bliskih Aleksandru Vučiću a mali deo pod kontrolom SPS, a Obradović kao direktor EPS je uz pomoć Nikole Petrovića uspeo da neke saradnike progura jer su mu bitni za njegove kombinacije pod okriljem EPS.

Obradovićev lični izbor, uz saglasnost Petrovića, je Aleksandar Surla izvršni direktor za finansije o kome je Tabloid pisao, finansijski direktor čije osnovno obrazovanje nije ekonomske struke. Pre dolaska na ovo mesto je bio zadužen za unapređenje poslovanja, a u okviru čega i za izbor konsultanata. Od konsultanata najnovije angažovanje firme ADL iz Češke, u kojoj je Obradović nekada i sam radio, za konsultanta za razdvajanje distribucije, ugovor vredan dva miliona evra. Veći deo ugovornog posla je u EPS-u već bio urađen, o tome postoji i upozorenje tadašnjeg direktora direkcije za distribuciju Dejana Vasića, ali je i pored toga, tender objavljen. Posao je dobio češki ADL, iako je ponuda Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu bila jeftinija, a najveći deo studije se odnosi na smanjenje gubitaka u distributivnoj mreži.

Svaki od tendera za konsultante je dodeljen firmama koje su bliske Obradoviću i Surli. Za Surlu se vezuje i nedavna prodaja akcija AIK banke koje je EPS posedovao u samoj AIK banci, za sumu od oko 5 miliona evra, a godišnja dividenda koji je EPS dobijao je bila 1,5 miliona evra! Pri tome je zaobiđena saglasnost Vlade na ovu trasankciju, pošto je Obradović u Statut EPS-a ubacio odredbu da za ove vrste transakcija ne mora da ima saglasnost Vlade Srbije, već samo saglasnost Nadzornog Odbora, članovi su odluku usvojili tek iz drugog pokušaja, a obrazloženje je bilo da su akcije AIK banke male vrednosti.

Surli se pripisuje i dovođenje raznih samozvanih stručnjaka. Finansije i Ljudski resursi prednjače u dovođenju stručnjaka van EPS-a. Svi oni su praznih biografija, ali su zato puni sebe, nadmeni i često nevaspitani, nepotvrđeni i u poslu i u privatnom životu. Sa prethodnih radnih mesta su uglavnom oterani. Poslednja u nizu dovedenih likova a koja zbog bliskosti sa Nikolom Petrovićem pretenduje da nasledi Surlu na mestu izvršnog direktora je Tanja Pavlović stručnjak koja je došao iz beogradske „Laste".

Dragan Jeremić, izvršni direktor za snabdevanje, je posebna priča. Na ovo mesto je došao 01.02.2016. godine. Jeremić i Obradović se znaju godinama i imali su zajedničko učešće u firmama za izradu softvera. Jeremić je u EPS došao krajem 2012. godine iz, kako sam ističe, penzije, pošto je uspešno prodao svoje učešće u firmama za izradu softvera. Jeremić je ranijih godina Obradovića uputio u tajne pranja novca, tako da mu je sada jedan od glavnih, ako ne i glavni saradnik za ovu oblast. Odmah po dolasku Jeremića u EPS rastu planovi EPS-a u informaciono telekomunikacionim tehnologijama, da bi kulminaciju dostigli u planu poslovanja za 2015. godinu, pošto su tada svi IT poslovi došli u nadležnost direkcije EPS-a, odnosno Obradovića i Jeremića.

Kako pokrasti

Jedno od prvih obećanja koje je Jeremić dao je komercijalizacija optičke mreže koji koriste JP EPS i JP EMS, a koja je u vlasništvu JP EPS i procena godišnjeg prihoda na 50 miliona evra. Sada tri godine kasnije ovaj prihod niko i ne pominje, pa bi Jeremić mogao da objasni zbog čega, iako je i on u EPS 3,5 godina nije ništa uradio na ovom polju osim što je zajedno sa Obradovićem krenuo u aktivnost prodaje ovog resursa EPS-a. Mogao bi i da objasni zbog čega su poslovi koji su se radili unutar EPS počeli da se daju trećim licima, kao i zbog čega je ono što je davano van EPS-a sada bar dva puta skuplje. Mogao bi da objasni i svoju ulogu oko data centra u Kragujevcu, oko softvera u EDB i slično. Najveća zagonetka je ispred koga i sa kojim ovlašćenjima je Jeremić nastupao u tenderu za brojila iz kredita EBRD i EIB.

Jeremić je početkom 2015. godine postavljen na mesto direktora PD EPS snabdevanje, a sve navodno zbog lošeg rada njegovih prethodnika. Direktori Javnog snabdevača su bili Dejan Vasić (2013. godina, smenjen zbog greške sa računima za koju nije kriv), Željko Marković (2014. godina) i Dragan Jeremić (2015. godina). Po prelasku na mesto direktora Javnog snabdevača, Jeremić i Obradović su na mestu direktora sektora sa Informacione tehnologije ostavili Jeremićevog vernog saradnika Velimira Šoškića kako bi IT poslovi ostali pod punom kontrolom.U vreme Vasića procenat naplate Javnog snabdevanja je bio 95%, u vreme Markovića 94% a u vreme Jeremića 95% što i nije uspeh pošto kako raste količina nenaplaćenih računa raste i verovatnoća da se iz velike mase potraživanja više i naplati. Naplata komercijalnog snabdevanja je i vreme Jeremića i u vreme Markovića ista - 89%, što je zanimljiv podatak pošto je EPS komercijalno snabdevanje snabdevao po svojoj volji tj. nije bio obavezan da snabdeva sve te potrošače (zbog toga se i zove komercijalno snabdevanje) a naplata je manja nego kod Javnog snabdevanja.

Postavlja se i pitanje zbog čega EPS u ovim slučajevima nije aktivirao obezbeđenje plaćanja, a ako ga od kupaca nije uzeo postavlja se pitanje zbog čega EPS nije obezbedio mere obezbeđenje. Naplata tzv. rezervnog napajanja je bila ista i u vreme Jeremića i u vreme Markovića i iznosila je 63%. Navedeno znači da Jeremić nije bio bolji direktor Javnog snabdevanja od svojih prethodnika Vasića i Markovića, a upravo to što je odlično radio i unapredio poslovanje Javnog snabdevača, a što nije tačno, je bio razlog što je umesto Tomaža Oreščiča, februara 2016. godine,Dragan Jeremić postao izvršni direktor EPS za snabdevanje. Razlog postavljanja Jeremića za direktora Javnog snabdevača, je prema rečima Željka Markovića, bio taj što Marković nije želeo da potpisuje pojedine javne nabavke a sve po nalogu Obradovića i Jeremića (poznato je da Jeremić i Obradović nemaju običaj da dobit iz nezakonitih radnji dele sa onima sa kojima ne moraju, drugi potpisuje a Obradović profitira), tako da je postavljen Jeremić, verovatno zbog nabavki softvera za jedinstveni obračun i štampanje računa procenjen na 15 miliona evra (mada bi prilagođavanjem nekog od postojećih softvera u EPS to bilo višestruko jevtinije).

Voli i tendere

U međuvremenu se pored poslova direktora Javnog snabdevača Jeremić bavi i tenderima za IT usluge (sve preko Velimira Šoškića) a naročito tenderom za brojila iz kredita EBRD. Vremenom Jeremić postaje sve nervozniji jer problemi u Javnom snabdevaču rastu, stekli su se i formalni uslovi za stečaj ove firme (gubitak u 2015. godini od 9 milijardi dinara), tenderi za softvere za obračun i štampanje računa nisu raspisani, i počev od jeseni 2015. godine Jeremić vrši intenzivan pritisak da postane izvršni direktor za snabdevanje što mu polazi za rukom uz, kako sam često ističe, saglasnost Nikole Petrovića direktora JP EMS. Na novom radnom mestu Jeremić će lako da kanališe sve tendere za softver za obračun a i dalje će da kontroliše tendere u IT sektoru.

Jeremiću je od 01.04.2016. godine bilo predviđeno proširenje ovlašćenja i neformalno mesto operativnog izvršnog direktora (tehnički direktor) koji bi pre svega kontrolisao tenderske aktivnosti u oblasti proizvodnje energije, oblasti proizvodnje uglja i oblasti distribucije.

Mora da se naglasi da je Jeremić i pre dolaska u EPS bio solidno situiran, pošto je uspešno prodao svoje učešće u softverskim firmama, tako da nije jasan motiv za njegovo ponašanje koje se graniči sa kleptomanijom.

Dragana Rajačić je treća u grupi Obradovićevih najbližih saradnika. Geološki inženjer po obrazovanju, navodno se bavila poslovima ljudskih resursa. Kratko je radila u NIS-u, odakle je brzo otišla, pošto je firmu koja se vodi na ime njenog tadašnjeg supruga uključivala u poslove sa NIS. Iako je poodmaklih godina i dalje je fizički dosta atraktivna, što nesumnjivo koristi kao argument kada je potrebno da dobije što želi. Obradoviću, koji je imao problem sa obezbeđivanjem podrške u Vladi Srbije, je obezbedila blisku saradnju sa ministrom finansija Vujovićem i sa još nekim ljudima koji su Obradoviću bili potrebni, zbog čega je uživala Obradovićevu punu zaštitu. Rajačićka je sklona trgovini uticajem. Ostaje da se vidi da li je privatna firma koju vodi njen suprug trgovala zapošljavanjima u EPS, način na koji je ta ista firma uključena u ugovor vredan oko 35 miliona dinara iz oblasti ljudskih resura, gde je uloga Dragane Rajačić u neuspelom tenderu EPS za iznajmljivanje poslovnog prostora i drugim.Dragana Rajačić ne poseduje elementarno poznavanje EPS-a kao firme, zadužena je za novu organizaciju EPS, ne poznaje ni jedan proces u EPS niti ima volju da ih nauči. U kontaktu sa zaposlenima, osim onima koji joj ne pokažu zube, je agresivna, nevaspitana, zajedljiva i sklona omalovažavanju sagovornika.Ove svoje osobine je obilato demonstrirala i u odnosu sa sindikatom EPS-a, pa je, uz Obradovića, jedini krivac što su je protivljenje sindikata EPS nekim od predloženih promena kulminiralo do pretnje generalnim štrajkom.

Troje izvršnih direktora EPS, Aleksandar Surla, Dragan Jeremić i Dragana Rajačić, su najuži krug od poverenja Aleksandra Obradovića doskorašnjeg direktora JP EPS. Stav Obradovićevog bliskog okruženja, osim interesno povezanih, kao i šireg rukovodstva EPS je nepodeljeno negativan kada su u pitanju tri navedena izvršna direktora sa zaključkom da Obradović mora da ih se što pre oslobodi.Ovo je osnovni zadatak novog vršioca dužnosti direktora JP EPS ukoliko želi da se oslobodi balasta i osoba pod analizom nadležnih državnih službi, s tim što njihov odlazak pored novoimenovanog direktora JP EPS, zavisi i od volje Nikole Petrovića vladara javnih preduzeća iz senke.

(Nastavak u sledećem broju)

podeli ovaj članak:

Natrag