Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Kako se u Etnografskom Muzeju u Beogradu održala repriza obračuna kod OK Korala

Širenje smrada, iz muzejskog hlada

Zbog čega je Mirjana Menković pokušala da iz muzeja otera nekoliko muzejskih savetnika i doktora nauka, ko je koga fizički napao na sastanku, a ko je kome postavljao psihijatrijske dijagnoze? Ko su članovi najužeg operativnog štaba za mobing Mirjane Menković, kome je ona pretila kupanjem a kome "sređivanjem"? Čija je svadba održana u Muzeju i ko je bio barjaktar, ko se natrćen slikao kraj klavira? Da li je i zbog čega Menkovićki potrebna štula i zbog čega je od Aleksandra Vučića zatražena intervencija? Na ova i druga pitanja odgovore je potražio Stanislav Živkov, Tabloidov istraživač

Stanislav Živkov

Obračun kod O. K. Korala jedan je od najčuvenijih obračuna na Divljem zapadu. Odigrao se 26. oktobra 1881. godine u gradiću Tombstonu u Arizoni gde su se sukobili članovi dve bande. Na jednoj strani bili su predstavnici zakona, klan braće Erp: Morgan, Vajat i Virgil te doktor stomatolog Dok Holidej, a na drugoj strani banda braće Klenton. Povod borbi je bila prevlast u gradu te je u krvavom obračunu stradao klan Klenton. Kako je krenulo poslednjih dana muzeološki obračun kod ok korala započeo je u Etnografskom Muzeju pošto je budžetska inspekcija ustanovila njene finansijske manipulacije u jednom tromesečju 2014. godine i uputila dotičnu na sud za prekršaj, a Sindikat Nezavisnost podneo krivičnu tužbu protiv direktora Mirjane Menković, nastavlja se pritisak na radnike.

Kako svoje dojučerašnje kolege naziva neradnicima, ološem i bagrom i priča izuzetno ružno o njima, koristi svoju nekulturu i svoje loše ponašanje kao model koji nameće kustosima koji pokušavaju da se izbore za očuvanje ustanove, ali i svojih poslova. Kako joj nije pošlo za rukom da nekoliko muzejskih savetnika i doktora nauka po svaku cenu otera u penziju, nastavljeno je sa svim mogućim pritiscima i šikaniranjima da bi sve kulminiralo na jednom sastanku u direktorskoj kancelariji koji je nekoliko kustosa uredno zakazalo, kada je umesto iole normalnog razgovora Menkovićka dobila napada besa praćen urlanjem i drekom što je sve vrlo brzo preraslo u fizički obračun sa dva prisutna kustosa na koje je fizički nasrnula i počela da ih udara po rukama što ni najmanje ne čudi jer njena prijateljica, Jelena Tucaković,zaposlena privremeno u muzeju priča: moja direktorka je toliko jaka da može da obori dva čoveka?

Ovde očito nije uspela nikoga da obori ali kada joj je rečeno da prestane da udara, krenula je da se unosi kustosima u lice sva zajapurena od besa i vikala je tako glasno da su je čuli svi radnici na spratu. Vikala je i vređala kustose govoreći da su poludeli, sasvim poludeli,da smo najveći neradnici u istoriji Etnografskog muzeja. Sutradan je naredila svom pravniku da napiše službenu belešku u kojoj će napisati sve ono što mu ona bude rekla da stavi da bi na kolegijumu muzeja u ponedeljak, 06.06.2016. izjavila pred članom Upravnog odbora muzeja da iz muzeja moraju otići ili kustosi ili ona, što znači po njenom kustosi. Naime, čitavo vreme svog nerada u Etografskom muzeju Menkovićka je imala stalan kompleks manje vrednosti u odnosu na sve doktore nauka predstavljajući sebe kao žrtvu sa sve Muzejem u Prištini i Mnemosinom što joj je svakako osim dodatnih prihoda van svake kontrole uvećavalo i status žrtvovanja pošto eto sirota ona kao javna ličnost nikada nije bila prisutna prilikom značajnijih dešavanja, pa sada sve nadoknađuje prethumno stečenim doktoratom koji koristi kao pokriće za krađu, klevetu, maltretiranje radnika, rušenje spomenika kulture i njihovo nenamensko korišćenje.

Naravno, Menkovićki je jako smetalo nepostojanje bogate bibliografije, minimalan broj realizovanih izložbi, nepostojanje velikih projekata, učešća na svetskim kongresima etnologa i antropologa, nepostojanje dokumentarnih filmova, nepostojanje priznanja u struci a pre svega opšte mišljenje prisutno među brojnim kustosima o njoj kao hohštaplerki i štetočini što potvrđuje činjenica da Menkovićka gotovo uopšte nikom nikada nije bila mentor za sticanje viših muzejskih zvanja! Samo zbog toga, krenula je sa kampanjom zastrašivanja i prisilnim teranjem u penziju grupe doktora nauka, što joj, na njenu žalost, nije pošlo za rukom, pa je stoga krenula sa perfidnijim mobingom i to tako što je maltene svakodnevno šalje dopise za teranje u penziju, priča o davanju otkaza i o oduzimanju zbirki, o čemu svedoči svojevremeni nalog grupi radnika pod ugovorom i nekoliko stalno zaposlenih da kao komisija ulaze u zbirke kojima rukovode doktori nauka. Pala je i stroga zabrana svake komunikacije sa rukovodiocima zbirki!

Prvo upozorenje pred otkaz uručeno je uzbunjivačima koji su inače članovi Sindikata Nezavisnost, ali ih je pre toga i fizički napala uz ekstremnu viku i pretnje, naredivši svojim večito privremenim radnicima da pišu beleške koje ima je ona izdiktirala u njenom fokusu doživljavanja situacije zahvaljujući ovim radnicima koje udara, ogovara i naziva ološom, bagrom i neradnicima jer su otkriveni njena koruptivna delatnost i finansijske malverzacije, posle čega je budžetska inspekcija odlučila da je uputi na sud za prekršaje, mada je suma koju je ukrala i oprala preko privatnih firmi isključivo za kriminalnu radnju, postavlja se pitanje, ko je štiti.

Sindikat "Nezavisnost" iz Etnografskog muzeja, podneo je i krivičnu tužbu protiv Menkovićke koja se služi neverovatnom manipilacijom, lažnim službenim beleškama, posrednom i neposrednom ucenom radnika koje je dovela u muzej, pa sada i njeni najbliži međusobno prete rečima: "...Videćete vi kako će vam biti kada je smene!".

Kada se dobro sagleda njen psihološki profil, postavlja se pitanje: kako mogu da joj veruju elitni ljudi iz oblasti kulture. Postavlja se i pitanje da li još uvek važi ono: s kim si takav si? Ona je donela odluku da se pre smene ministra obračuna sa uzbunjivačima i da im da otkaz.

Na spisku su cenjeni muzeolozi: doktor nauka, naučni saradnik, osoba koja je i odbornik sindikata. Oni sigurno nisu zaslužili da se njihovo ime prlja na bilo koji način, a posebno nisu zaslužili da se njihov dugogodišnji rad koji je donosio samo popularnost i dizao rejting etnografskom muzeju, nagradi otkazom. Očito su u pitanju neverovatne manipulatorske sposobnosti žene koja ima kriminalne radnje u svom dosijeu, koje na žalost, uspevaju da privuku ljude na funkcijama pa se i tu postavlja pitanje: da li je štite oni koji su slični njoj ili rade iste nezakonite radnje pa se uzajamno podržavaju.

"...Miro kako da zaustavimo ovo ružno pisanje..."

Zašto se ministar Tasovac oglušio na sve zahteve za njenu smenu i zašto osoba protiv koje će se voditi krivični postupak, još opstaje na mestu direktora. Pitanje je ko sve pomaže u krađi,pranju para, zlostavljanju radnika koji žele da spreče dalje propadanje etnografskog muzeja i legata koji je pod njegovim nadleštvom, Manakove kuće?

Sve ovo očito više nije lično, lična je Menkovićkina osveta nad radnicima, ali problem je veoma veliki.i naravno, lako ga je rešiti. Smeniti Menkovićku i postaviti drugog direktora. Zakonski argumenti su tu, šta se i i zbog čega čeka?

Da se kustosi međusobno pokolju, kako je to Menkovića nedavno rekla? Nepoštovanje zakona o uzbunjivačima, ali i zakona uopšte, je očigledno za Menkovićku nebitan faktor, jer ako je platila ogromnu svotu za prekršaj nad sekretarom muzeja Miroslavom Tasićem, oteće pare od muzeja i projekata pa će da se sudi sa radnicima koje štiti i Zakon i njihov čist dosije. Evidentno je da ona kao osoba protiv koje je pokrenut krivični postupak, ne može više biti direktor. niti sme da uručuje otkaze uzbunjivačima na osnovu izmišljenih stavki.

Zanimljiva je činjenica da ona sebe uvek štiti tako što se javlja svim direktorima muzeja i raznim osobama sa kojima sarađuje i jada im se kako je ona jadna ugrožena i da je maltretiraju. U sadašnjem ataku na uzbunjivače, pomogao joj je predsednik Samostalnog sindikata Miroslav Mitrović, bivši folklorista, nekadašnji veliki alkoholičar, koji sa Mirjanom ima dil u vezi uzimanja novca preko nekih angažmana svog bivšeg kulturno umetničkog društva. Dotični je inače folirant koji sve vreme kuca samo prvu stranu kartona, kako bi nabiflao što veći broj ukucanih. Mitrović je zloupotrebio sve svoje funkcije: mesto predsednika sindikata,mesto člana upravnog odbora i poslove načelnika dokumentacije o kojoj ne zna ama baš ništa posle 20 godina rada u muzeju.

Pored toga, on sa Menkovićkom sklapa i dogovore vezane za sprečavanje pisanja tekstova u Magazinu Tabloid, po sistemu: "...Miro kako da zaustavimo ovo ružno pisanje...", na šta direktorka obećava da će sve da sredi!

Zanimljiva je činjenica da su se našli upravo taj neradnik i njegova koleginica Marina Cvetković, načelnica prvog odelenja koja je pola radnog veka provela kod kuće na porodiljskim odsustvima i bolovanjima, da zdušno učestvuju u šikaniranju kolega koji su raskrinkali kriminalne radnje Menkovićke. Marina Cvetković je inače najveća lenčuga među kustosima, glavna dramoserka i nesposobni načelnik koja često plače po muzeju u svojoj šestoj deceniji života, a njena direktorka Menkovićka je rekla kada je došla na tron sledeće: onu smrdljivu Marinu Cvetković ću da okupam, a za drugu njenu omiljenu saradnicu i drugaricu Vjeru Medić koju je slala u Rusiju je rekla: "...A onu što je sišla sa planine, nju će da sredim!" U svakom slučaju, do sada od "sređivanja" nije bilo ništa...

Marina Cvetković bi mogla da napiše i doktorat o nehigijeni i telesnom smradu ali je zato ovoj ekipici priključen Miloš Matić, zamenik direktora koji se pre doktorata proslavio u Etnografskom muzeju zahvaljujući vibratoru i plastičnoj lutki za seks i koji se igra Iznoguda i želi da postane Mirjana Menković na mesto Mirjane Menković, pa po gabaritima sve više podseća na nju žderući žu-žu pecivo. Jedva čeka nesrećnik i spletkaroš da uleti na mesto direktora umesto Mirjane Menković, nadajući se da mu vibrator više neće biti potreban!

I pored nehigijene i njenog planinskog porekla, Menkovićki ni najmanje nije smetalo da formira nekakvo Stručno veće koje je krenula da konstituiše sa njom jadnom kao predsednicom, njenom desnom ručicom Miroslavom Mitrovićem, Tijanom Čolak Antić, kojoj je prethodno oduzela titulu načelnika pedagoškog odeljenja (što i nije bilo tako loše) i udelila Aleksandri Levnajić (što je ispalo vrlo loše). Treća spodoba je Marina Cvetković (sa nehigijenom) i još dve, Vjera Medić (sa planinskim poreklom i još nesređena) i Irena Fileki.

Očigledno je da je jednog doktora nauka oterala iz muzeja Vesnu Marjanović, a ostale doktore i magistre ne stavlja ni u kakva tela kako bi ona bila najpametnija. Za to vreme je njeni puleni ogovaraju naveliko i oni će joj doći glave upravo zato sto se njih ne plaši jer misli da je obožavaju! Da bi se dobio privid legalizma i sakrilo sve ono što je sve uništila kao i sve nezakonite radnje Menkovićki svesrdno pomaže pravnik bez sudskog ispita Bojan Karaklić, štićenik privatne advokatske kancelarije Miloša Aligrudića, koji ima ulogu da sve njene brljotine oboji u rešenja koja treba da daju privid zakonitosti pošto Mirjana Menković pljačku izvodi još uz pomoć svog ljubavnika, direktora nepostojećeg Muzeja u Prištini, kao i sa kumom i drugom svog sina Stefana Menkovića.

Čudesni Zapisnik Budžetske inspekcije

Inače, ukradene su pare od osiromašenih i gladnih zaposlenih u Etnografskom muzeju da bi mamica svom sinu platila stan, veridbu, svadbu i automobil. Naime, Nemanja Štula koga je Mirjanica dovela odmah po svom postavljenju, na nepostojeće mesto u računovodstvu bio je kum njenom sinu Stefanu na svadbi. Uzgred, Nemanja Štula nakon dve godine usred racionalizacije prima platu iz budžeta Muzeja samo što je kum njenom sinu i pored toga što sa računovodstvenim poslovima nema pojma, već dve godine gura kolica i deli kataloge. Pomaže joj u javnim nabavkama da zajedno pljačkaju, noseći sav budžetski novac svome sinu a još jedan farmaceut, verovatno prijatelj sina Stefana i snaje Slađane je član nadzornog odbora! A sinu Stefanu i snajki Slađani pravila je raskošan prijem usred izložbenog prostora Muzeja pri čemu se snajka Slađana lepo natrtila na klavir i tako natrćena pozirala!

Onda su lepo uzeli i seli usred eksponata ne bi li samo postali novi eksponati u kapitalnoj muzeološkoj karijeri mamice odnosno svekrvice Mirjane Menković, čija je impozantna muzeološka karijera započeta 1987. godine, direktno iz Galenike u kojoj je radila. Četiri godine njenog muzeologisanja su kapitalni jer su joj se kao kustosu zbirke nošnje KiM iz fonda Etnografskog muzeja u Beogradu, muzejski predmeti kojima je zadužena uglavnom raspali od korozije i trajno su uništeni, zbog čega je bivši direktor Etnografskog Muzeja Dragan Antonić par dana pred smenu podneo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog postojanja sumnje da je oštećenjem ukupno 3527 pokretnih kulturnih dobara iz zbirki Etnografskog muzeja u Beogradu (od kojih 211 predmet tzv. A kategorije!) izvršeno krivično delo oštećenja kulturnih dobara zbog neadekvatnog čuvanja, rukovanja i nestručne konzervacije!

Međutim, postoji nešto što je zapravo razlog svemu ovome a to je Zapisnik Budžetske inspekcije br. 401-00-01272/2015-37 od 11.08.2015 koji je Menkovićka zaključala u sef, smatrajući tako da istina ne otvara gvozdena vrata.

Ovaj čudesan zapisnik ima svega 50 strana prepunih dokaza o finansijskim akrobacijama izvedenih u režiji predsednice upravnog odbora dr Radojčić Dragane i Mirjanice gde je posebno zanimljiv nalaz o mućkama na strani 15 i 16 što samo predstavlja vrh ledenog brega.

Naime, na petoj sednici UO Mirjanica je zamolila članove UO da donese odluku kojom podržava njene aktivnosti što je UO i učinio nakon čega je Mirjanica obavestila prisutne da je zaposlenima podelila malu nagradu. Potom je predsednica UO predložila da se Mirjani Menković za izuzetne rezultate postignute u drugoj polovini 2014 godine isplati jednokratna nagrada u iznosu od ostvarene tri prosečne direktorske plate što je UO takođe aminovao. Tokom izvršenog nadzora Budžetske inspekcije utvrđeno je da je su isplate zaposlenima i Mirjanici izvršene tako što je Muzej platio tri fakture dobavljaču, preduzetničkoj radnji Home Art u vlasništvu Željka Markovića, (PIB 107805774), ukupno 632.700 dinara pri čemu Budžetskoj inspekciji nije dostavljena nikakva druga dokumentacija na osnovu koje je izvršena ovakva isplata: a sve na osnovu jednoglasne odluke Upravnog odbora!

Poseban biser je izjava same Mirjane Menković br. 1010 od 27. jula 2015. godine u kojoj se navodi da su sredstva za tzv. malu nagradu nađena na poziciji za programe gde se pojavio višak sredstava te da pošto nije bilo drugog načina da se sredstva doznače zaposlenima sredstva su isplaćena na način koji vam je poznat a u nastavku Mirjanica navodi kao i datom momentu nije bila svesna da je metodologija isplate na način kako je isplaćeno nepravilna već je toga postala svesna tek u trenutku razgovora sa Budžetskom inspekcijom iz čega proizilazi da je godinama unazad a sve do 13. maja 2015. godine bila u besvesnom stanju što napokon objašnjava svojevremene navode Miroslava Tasića koji je recimo napisao da imenovana (misleći tu na Mirjanicu) u dugom vremenskom periodu ne izvršava svoje osnovne, radne i stručne obaveze utvrđene opštim aktima Muzeja i standardima muzeološkog rada te da već nekoliko meseci vrši destabilizaciju unutrašnjeg reda i rada te da njeno ponašanje u poslednje vreme dovodi do teških poremećaja, "skladnih" odnosa u Muzeju, te da je neophodno da Menkovićka svoje ponašanje usmeri na izvršenje stručnih poslova kustosa!

Naravno, Budžetska inspekcija ustanovila je i muljaže vezane za vršenje popisa osnovnih sredstava pošto je očito da nikome nisu jasni uslovi na osnovu koji treba vršiti ovakav zadatak. Recimo uopšte nije jasno šta u Etnografskom muzeju znači popis materijala. Da li se to odnosi na nekakve štofove, kožu i haljine koje je ostavila Mirjana Marić. Da li kubici izdanja Mnemosyne, nepostojećeg muzeja u Prištini i izdanja Etnografskog Muzeja čine sitan inventar i osnovna sredstva Etnografskog muzeja u Beogradu? Što se tiče nalaza Budžetske inspekcije, takođe je ustanovljeno da je Muzej stalno avansno plaćao dobavljaču gromoglasnog imena Zaštita sigurnost usluge FTO obezbeđenja, ukupno 1.353.754 dinara za 2014. godinu, pri čemu ni u jednoj fakturi nije data specifikacija rasporeda i imena angažovanih izvršilaca niti bilo koji drugi dokaz da je usluga zaista i izvršena.

Još su lepši biseri vezani za firmu Šiping koja je angažovana da izradi arhitektonski projekat postojećeg stanja zgrade muzeja, da bi se tokom budžetskog nadzora ispostavilo da u planu javnih nabavki za 2014. Godinu uopšte nema pozicije sa svim poslićima koji su plaćeni Šipingu da bi se takođe ispostavilo da je nakon sklapanja ugovora sa Šipingom naknadno sklapano nekoliko aneksa ugovora kojima su bitno izmenjeni ugovoreni uslovi na štetu Muzeja a osim toga nisu pronađeni dokazi da je Muzej postupio u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama,odnosno nije obrazložio objektivnu okolnost na osnovu koje su vršene izmene i dopune ugovora sa Šipingom niti su u konkursnoj dokumentaciji bile predviđene naknadne izmene i dopune ugovora! Stvari ne stoje mnogo bolje ni sa dobavljačem Pepeljuga iz Beograda gde je ustanovljeno da uz dostavljene račune uopšte nema nikakvih podataka: radnih lista, radnih naloga itd, o tome da su fakturisane usluge zaista i izvršene u periodu i u obimu datom u fakturama. Potpuno ista stvar je i sa dobavljačem Moj Tender iz Sremske Kamenice gde takođe ne postoji dokumentacija iz koje bi se nedvosmisleno moglo zaključiti koje su usluge zaista izvršene.

Nešto drugačija situacija je u slučaju dobavljača Produkcija 64 iz Valjeva u vlasništvu Željka Levnaića inače muža Aleksandre Levnaić, portparolke muzeja, gde je ustanovljeno da su plaćene usluge u ukupnom iznosu od 1.127.926,25 dinara pri čemu plaćene usluge uopšte nisu pravilno proknjižene a uz to Muzej uopšte nije sproveo postupak javne nabavke što je sve kažnjivo zakonom. Kod dobavljača advokatske kancelarije Miloša Aligrudića pronađen je račun br 08/2014 na iznos od 100.000 dinara bez potpisa i pečata pružaoca usluga što ni najmanje nije smetalo da isti bude plaćen a sada direktorka Menkovića neometano demonstrira moć po principu ko mi šta može?

Zbog svega ovoga upućen je zahtev za intervenciju Aleksandru Vučiću. Nastavak sledi!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane