Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Kako su jedan broker i njegov kompanjon dobili posao vršenja procene imovine EPS-a, vredan 40 miliona dinara

Uoči poslednjih parlamentarnih izbora, naprednjačka Vlada je najavljivala podelu besplatnih akcija "Elektroprivrede Srbije" građanima do kraja godine, a obećavala je i da će jedna akcija vredeti 125 evra. U to vreme, još nije bila poznata ni prava vrednost ovog najvećeg preduzeća na prostorima bivše Jugoslavije, jer su procenitelji izabrani tek sredinom avgusta, odnosno mesec i po dana po isteku roka koji je ta vlast postavila krajem prošle godine do kada ima da se izvrši procena.

Milan Malenović

Iako je Vlada Srbije još početkom 2015. godine najavila da će Elektroprivreda Srbije postati akcionarsko društvo, a u decembru iste godine kao krajnji rok za to postavila jul mesec 2016, do sada (kraj avgusta) skoro da se ništa nije dogodilo, osim što su angažovana dva domaća preduzeća da izvrše procenu imovine EPS-a. Radi se o „Ekonomskom institutu" (EKI) i „Energoprojekt Entelu", oba iz Beograda, a iza tih firmi stoje poznati lopovi i prevaranti koji slobodno, i zaštićeni od države, operišu po Srbiji.

„Ekonomski institut" je svojevremeno osnovao Danko Đunić, idejni tvorac modela privatizacije koji je opljačkao Srbiju. Kasnije mu se kao suvlasnik i jedan od direktora pridružio Aleksandar Vlahović, nekadašnji ministar privrede i čovek koji je u delo sprovodio ono što je Đunić zamislio. U to vreme se u vlasničkoj strukturi, ali i kao saradnik, pojavljivala Mirosinka Dinkić, majka Mlađana Dinkića.

Kada se poslovno razišao sa Đunićem, Vlahović preuzima EKI i kasnije ga prodaje sadašnjem glavnom vlasniku, koji poseduje 47,46076 odsto akcija ovog preduzeća, a koje je u međuvremenu od društva sa ograničenom odgovornošću preraslo u akcionarsko društvo. Njegova marioneta, čovek slikovitog prezimena, Dragan Šagovnović, ima isti broj akcija. zajedno sa Šagovnovićem kontroliše 95 odsto akcija EKI-ja, dok ostatak pripada malim akcionarima, zaposlenima u Institutu.

Niko kao

Koliko je pod zaštitom državnih struktura Srbije, vidi se i iz javnog saopštenja „ZAAB Grupe" od 30. oktobra 2013. u kome se navodi kako Privredni sud u Kraljevu „...odbija da izvrši čak i pravnosnažne presude njemu nadređenog Privrednog apelacionog suda u Beogradu".

Razlika između realne i prikazane dobiti nastaje trgovinom između povezanih lica. „Ekstra-Pet" i „Inter-Pet" snabdevaju „Vodu Vrnjci" ambalažom. Oba preduzeća su u vlasništvu a i to preko njegovih kiparskih of-šor kompanija. Od njih se kupuje ambalaža koju koriste „Voda Vrnjci", a koja je daleko skuplja nego kod drugih proizvođača.

v je vlasnik jednog od magacina koji koristi preduzeće „Voda Vrnjci" i za šta dobija kiriju koja je višestruko viša od realne.

Konačno je predstavnik ZAAB-a u Srbiji, Miroslav Bojčić, u maju 2013. Tužilaštvu za organizovani kriminal predali krivičnu prijavu protiv a i sa njim povezanih lica dokazujući na 300 strana kako su „Voda Vrnjci", mali akcionari i država oštećeni za 11,2 miliona evra. Od tada do danas, za duže od tri godine. Tužilaštvo nije preduzelo ni jednu jedinu istražnu radnju, niti je podiglo optužnicu. Prijava, zajedno sa dokazima, sakrivena je u nekoj dubokoj fioci i služi samo da bi kriminalni klan oko Aleksandra Vučića imao čime da ucenjuje a, tražeći mu pare za putarinu.

Umesto da ode u zatvor, imenovan za procenitelja

Kada je u pitanju obračun sa neistomišljenicima, odnosno onima koji ugrožavaju njegovo pljačkaško poslovanje, ne bira sredstva. Zastupnika jednog stranog investitora koji se u Srbiji raspitivao da li i pod kojim uslovima bi mogao da se kupi većinski paket akcija „Vode Vrnjci", pozvao je na mobilni i prepričao mu do u detalje sa kim se taj zastupnik dopisivao elektronskom poštom, sa kim se kada i gde video, ali mu je naveo i adresu gde žive on i porodica, kao i naziv škole u Londonu u koju idu deca pozvanog zastupnika stranog investitora koji je posle tog razgovora glavom bez obzira napustio Srbiju.

Slično je prošao i jedan od malih akcionara koji je pokušao da animira ostale da se pridruže tužbi ZAAB-a podnetoj sudu u Strazburu.

Najčešći pravni zastupnici a su advokati iz kancelarije „Interlaw and Jevtić", ali po potrebi ga zastupaju i drugi. Advokat Milan Lukić iz Beograda je forumu, na kome mali akcionari sa Beogradske berze razmenjuju mišljenja, uputio pismo sa zahtevom da se uklone svi kritički tekstovi o u. Kako se to nije dogodilo, u internet-forum Belexa je u martu 2016. ušla nepoznata grupa hakera i izbrisala sve unose o u, njegovim preduzećima i pljačkama.

Umesto da takvog čoveka na više godina pošalje u zatvor i oduzme mu svu kriminalom stečenu imovinu, aktuelna naprednjačka vlast mu plaća desetine miliona evra da bi izvršio procenu imovine najvećeg privrednog giganta na teritoriji bivše Jugoslavije - Elektroprivrede Srbije. Iza ovog posla, u stvari, krije se namera vlastodržaca da se EPS-ova imovina rasproda bud zašto, na isti način kao što su nekada privatizovane kompanije koje je za tepsiju ribe kupio , i to već danas poznatim kupcima. Da je upravo ovo plan, vidi se i iz biografije drugog izabranog procenitelja.

Preduzeće „Energoprojekt Entel" iz Beograda je akcionarsko društvo kome 86.26209 odsto akcija ima „Energoprojekt Holding" a.d. iz Beograda. Republika Srbija je najveći pojedinačni akcionar „Energoprojekt Holdinga" sa 33.58436 odsto akcija, a na drugom mestu je stvarni vlasnik ovog giganta, „Napred Razvoj" a.d. sa Novog Beograda koji ima 22.49996 odsto kapitala.

„Napred Razvoj" ima zvanično dva akcionara, ali realno samo jednog - Dragoslava Bojovića, iz Bijelog Polja, koji ima akcije i na svoje, ali i na ime preduzeća „Utma Commerc" d.o.o. iz Beograda u kome je jedini vlasnik.

Bojović je ranije imao akcije u prethodniku "Napred Razvoja", Građevinskom preduzeću „Napred" a.d. Počeo je prvo sa malim paketom akcija, na početku je imao 3,25 odsto, a zatim je od nezaobilaznog Đorđija Nicovića otkupio još 21,82 odsto. Konačno, 2003. Bojović postaje većinski vlasnik akcijskog kapitala građevinskog preduzeća „Napred" a.d.

Već dan nakon kupovine akcija, do kada ni tehnički nisu mogli da budu odrađena sva dokumenta koja bi Bojovića uvela u posed, on izdaje nalog da se osam miliona evra koji su se u tom trenutku nalazili na računu građevinskog preduzeća „Napred" prebace na poseban račun i oroče. Stotine hiljada evra koje su dobijene na ime kamate Bojović troši po sopstvenom nahođenju. U vezi ovoga se već godinama u nadležnom tužilaštvu vodi istraga koja tapka u mestu i služi, isto kao i „istraga" protiv a, jedino da bi vlast ucenjivala Bojovića kada god joj zatrebaju pare.

Dividende u GP „Napred" nisu isplaćivane od 2006. godine, već je taj novac korišćen za potrebe Bojovića i njegovog preuzimanja ovog preduzeća.

Odmah nakon što je postao najveći pojedinačni akcionar Građevinskog preduzeća „Napred" Bojović pokreće kampanju pritiska na male akcionare, odnosno zaposlene, da svoje akcije ustupe Bojovićevim preduzećima „Faktoring" i „Utma".

Radnici su ucenjivani da će, ako ne prodaju akcije, biti proglašeni tehnološkim viškom i otpušteni.

Otkup je odrađen mimo berze, jer su mali akcionari svoje akcije dali u zalog za „kredit" koji nisu vraćali, pa su im akcije oduzete. Posrednik u ovom poslu bila je brokerska kuća „Senzal" čiji je suvlasnik bio - Bojović.

Da bi uspešno sproveo otimanje GP "Napred", preduzeća koje je sve ranije godine uspešno poslovalo i čiji se osnovni kapital iz godine u godinu povećava, Bojović se odlučuje na revalorizaciju nominalne vrednosti akcija. Umesto da se tada izvrši procena vrednosti cele kompanije, koja bi pokazala da jedna akcija ne vredi manje od 300 evra, radi se prosta revalorizacija, na kraju koje ispada da jedna akcija vredi tek 40 evra. Ni to Bojoviću i njegovim saizvršiocima nije bilo dovoljno, pa oni cenu još jednom obaraju na samo 2070 dinara!?!

Ovo je bilo moguće tako što je u međuvremenu Bojović osnovao novo preduzeće - „Napred Razvoj" a.d. Na njega se, po principu saniranja propalih banaka, zatim prebacuju svi zdravi poslovi GP „Napred", kao i njegova imovina, dok se starom preduzeću ostavljaju dugovi i potraživanja prema nesolventnim dužnicima.

Da li će Bojovićev „Energoprojekt Ental" na isti način vršiti procenu i vrednosti kapitala Elektroprivrede Srbije? Sva je prilika da je upravo to jedini razlog zašto ga je vlast izabrala za procenitelja.

A 1. Putevi javnog i tajnog, ali uvek prljavog novca

Ekonomski institut u Beogradu dao je sve ključne kadrove kriminalne srpske tranzicije. U ovoj "ustanovi", ta grupa ekonomskih ubica kreirala je privredni slom Srbije i masovnu rasprodaju državnih i društvenih preduzeća, koja je izvedena skandaloznim procenama vrednosti te imovine, sve po potrebi vladajućih režima i njihovih "poslovnih ljudi". Ekonomskim institutom, nakon banditske epohe Danka Đunića i Aleksandra Vlahovića danas vlada generalni direktor Dragan Šagovnović, dok su članovi takozvanog upravljačkog borda direktora još Milorad Bojović i Ivan Nikolić. Mladen Simović je generalni direktor „Energoprojekt Entela" a.d. koji nema ni nadzorni, a ni upravni odbor prijavljen u Agenciji za privredne registre.

Na čelu „Energoprojekt Holdinga" a.d. nalazi se direktor Vladimir Milovanović, a u nadzornom odboru su: Vladimir Sekulić, Aleksandar Glišić, Slobodan Jovanović, Dragan Aleksić, Nebojša Peruničić, Tamara Kaznovac Popović, i predsednik nadzornog odbora Anđelko Kovačević. Dobroslav Bojović je generalni direktor Građevinskog preduzeća „Napred" a.d. i jedini član borda direktora prijavljen APR-u, dok je još jedan zastupnik preduzeća Aleksandar Šćekić, bivši policajac. Ista situacija sa identičnim akterima je i u Akcionarskom društvu „Napred razvoj".

A 2. Aleksa Žunić

se kod poznanika i saradnika hvali svojim vezama u BIA. Sve sa kojima dođe u kontakt prijavljuje službenicima BIA kao neprijatelje, utajivače poreza. To je činio i prema univerzitetu u kojem je bio zaposlen. Upućeni tvrde da kontaktira sa bivšom stečajnom upravnicom Radmilom Selaković, koja je nekada bila službenica danas njegovog Ekonomskog instituta.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane