Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tragom vesti

Kostolac: samo su lopovi odlični kadrovi u SNS-u

Ko više pljačka, veći mu je ugled

Stari i više puta isprobani recept privatizacije, po kome državno preduzeće treba prvo uništiti, a zatim jeftino otkupiti, ponovo se primenjuje. Ovog puta je žrtva „Prim" doo iz Kostolca, firma koja decenijama uspešno sarađuje sa EPS-om, koji joj je nekada bio vlasnik, ali kojoj direktor, penzionisani radnik EPS-a, nameće potpuno nepotrebnu i po preduzeće pogubnu saradnju sa privatnikom iz Beograda.

M. Hadžić

Privredno društvo „Prim" doo iz Kostolca nekada je radilo u sastavu Elektroprivrede Srbije, kasnije je izdvojeno u posebno preduzeće čiji je jedini vlasnik Republika Srbija, a pre desetak godina u više navrata je pokušana privatizacija koja nije uspela. Direktor je Predrag Slavković, rođen 2. maja 1951. godine, koji je ranije radio u EPS-u, gde je uzeo otpremninu i otišao u penziju da bi se kasnije ponovo zaposlio i to u nekadašnjoj ćerki-firmi kompanije od koje je dobio otpremninu.

Prim" je registrovan za proizvodnju, remont i montažu mašina i to uglavnom radi za potrebe Termoelektrane „Kostolac" (TEKO) koja posluje u sastavu EPS-a. Po finansijskom izveštaju ovo preduzeće je u 2016. zapošljavalo 728 radnika.

Privatno preduzeće „Ansal Steel" doo je registrovano u Beogradu, direktor i jedini vlasnik je Dragan Lakićević i u 2016. zapošljavalo je 44 radnika. Ovo privredno društvo se bavi istom delatnošću kao i „Prim", ali je najviše radilo za EPS u Kolubari. Od skora je počelo da širi svoje poslovanje i na TEKO u Kostolcu.

Po Zakonu o javnim nabavkama javna i preduzeća u većinskom državnom vlasništvu mogu da zaobilazeći tendere poslove poveravaju drugim javnim, odnosno preduzećima u državnom vlasništvu. Tako je do skoro „Prim" redovno dobijao poslove od EPS-a na TEKO-u. Pošto ovo preduzeće posluje već dugi niz godina i raspolaže kako neophodnom tehnikom, tako isto i velikim brojem stručno osposobljenih radnika, nikakvih problema u saradnji nije bilo. Dok direktor Slavković nije odlučio drugačije.

Skupština preduzeća „Prim" je svojevremeno donela odluku da se poslovodstvu zabrani saradnja sa „Ansal"-om, jer je ovo preduzeće direktna konkurencija. Direktora ova odluka, međutim, ne interesuje, pa on nastavlja da posluje sa ovim privatnim preduzećem i to na štetu sopstvene firme.

Tako dana 28. decembra 2016. direktor Slavković u ime „Prim"-a i direktor Lakićević ispred „Ansal"-a potpisuju sporazum kojim osnivaju grupu ponuđača koja će se javiti na konkurs JP EPS-a, ogranak TEKO Kostolac, broj 3100/0659/2016. Po ovom sporazumu na javni tender ispred oba preduzeća konkurisaće „Ansal" i on će biti nosilac posla prema naručiocu. Uplate će takođe ići preko računa „Ansal"-a, a dobit bi se delila pola-pola .

Ono što je posebno čudno jeste član 6 Sporazuma u kome se članice grupe slažu da će prema naručiocu odgovarati neograničeno solidarno, odnosno da skoro dvedeset puta veći „Prim" garantuje celokupnom svojom imovinom kao i mali „Ansal".

Zbog čega je direktor Slavković odlučio da ignoriše zabranu Skupštine o saradnji i zašto je pristao da nosilac posla bude preduzeće koje nema ni 10 odsto kapaciteta koje ima „Prim", nikome nije poznato. Sam direktor je pomenuti ugovor krio od ostalih zaposlenih i od vlasnika preduzeća, odnosno zastupnika državnog kapitala.

Pomenuti sporazum, kako se sumnja, samo je jedan od više njih. Upućeni smatraju da je vrednost ukupne saradnje „Prim"-a i „Ansal"-a premašila 640 miliona dinara, a pošto uplate idu preko računa beogradskog privatnika koji kasni sa prebacivanjem para na račune „Prim"-a, postoji bojazan da će najkasnije već u februaru računi ovog državnog preduzeća biti prazni i da neće biti dovoljno para ni za plate zaposlenima.

Ova, takozvana „poslovna saradnja" u suštini je način za izvlačenje kapitala iz državnog preduzeća koje će na taj način biti gurnuto u stečaj, a zatim privatizovano za „tepsiju ribe". Da je Lakićević zainteresovan da ozbiljno posluje preko „Prim"-a i da na taj način širi svoj biznis, on bi uzeo učešće na nekom od privatizacionih tendera kojih je bilo više u periodu od 2006. do 2010. godine. Poslednji je okončan 31. marta 2010., jer je tenderska komisija konstatovala kako nije pristigla ni jedna ponuda za kupovinu. Očigledno da Lakićević nije želeo da plaća za nešto što može prvo da ruinira, pa da preuzme za džabe.

Šta će na kraju da bude sa "Prim"-om ne brine mnogo direktora Slavkovića, jer će on, u slučaju da ga "Ansal" ne preuzme, ponovo otići u penziju. Možda i po drugi put dobije otpremninu?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane