Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Dežurna

Da li se Sandžak (Raška oblast) nalazi na ivici oružanih sukoba, zbog svojih nepromišljenih političkih vođa

Sulejman i njegovi ovisnici

Mada je izvesno da se područje nekoliko sandžačkih opština u Srbiji, već godinama pominje kao "krizno žarište", gde se bošnjačke političke vođe sa svojim separatističkim idejama održavaju na političkoj površini i gde vlasti Republike Srbije prave više štete nego koristi i Bošnjacima i Srbima, stanje u ovom regionu je takvo da je dovoljan jedan ozbiljniji incident, pa da se desi još jedno ratno zlo koje nikome dobra doneti neće. Kakva je uloga turskog predsednika Redžepa Taipa Erdogana, od koga Vučić očekuje da mu pruži uočište, kao i članovima njegovog kartela, kao i da li mu je zauzvrat obećao Sandžak i još ponešto.

Nikola Vlahović

Uoči 100 godina od osnivanja političke organizacije "Džemijet", koja je okupljala muslimansko stanovništvo Kraljevine Jugoslavije, prevashodno Bošnjake i Albance u Makedoniji, na Kosovu i u Sandžaku, oglasio se u albanskim medijima na Kosovu, Ismet Azizi, publicista iz Gnjilana, koji stoji na čelu udruženja "Kosovo za Sandžak" i koje propagira jedinstvo ovih regija (Kosova i Sandžaka). Azizi, iz koga govori politika velikoalbanskog separatizma, kaže između ostalog i ovo: "...Nikada nismo bili suprotstavljeni jedni drugima (Albanci i Bošnjaci), a to je nešto čime retko koja dva evropska naroda mogu da se pohvale. Naše su potrebe korespondirale jedna drugoj...Istorijsko potpisivanje Memoranduma o saradnji između zvaničnih zastupničkih tela Bošnjaka i Albanaca u Srbiji, kojim će, između ostalih zajedničkih politika, nastaviti zajedničko delovanje u odnosu na državne vlasti u Beogradu, aktueliziralo je zajedničku ulogu ovih dvaju naroda u regiji i na Balkanu..."

Zna li javnost u Srbiji nešto o ovom "Memorandumu"? Znaju li građani Srbije koji finansira Bošnjačko nacionalno veće na čijem čelu stoji Sulejman Ugljanin, potpisnik ovog "dokumenta", o čemu se ovde radi? Ugljanin je bio višedecenijski narko diler, koji se skrasio u Turskoj, odakle se vratio kada je poljubio ruku Miloševiću i amnestiran je od svih nedela.

A, evo šta je ovaj bivši ministar u Vladi Srbije rekao nakon potpisivanja pomenutog "Memoranduma": "...Realizacija Akcionog plana za manjine i rad na rekonstrukciji manjinskih zakona koji regulišu budući položaj manjina strateški su ciljevi ovog memoranduma. Naša je obaveza da i s drugim manjinama uspostavimo saradnju kako bismo učinili sve za izgradnju jedne normalne, moderne države u kojoj će imati mesta za sve narode i gde niko neće biti predmet etničkog čišćenja i gde niko neće biti zlostavljan", poručio je Ugljanin nakon potpisivanja Memoranduma.

Zašto građani Srbije o ovome ništa ne znaju? Zašto Aleksandar Vučić ne sme da kaže šta je i sa kim pregovarao oko Sandžaka i juga Srbije, šta su mu poručili iz SAD i koliko će ga koštati ako donese bilo kakvu samostalnu odluku na štetu Srbije?

Kad je 23. aprila ove godine u Novom Pazaru, Muamer Zukorlić (bivši sandžački muftija, a sada predsednik Stranke pravde i pomirenja i narodni poslanik u Skupštini Srbije) saopštio delegaciji OSCE da "...opšta politička situacija u Sandžaku nije optimistična, s obzirom da vlast od devedesetih kontrolišu dve političke partije, SDA i SDP", bio je to tek mali, površan "tretman" ove goruće teme. Naime, Sandžak (ili, Raška oblast, kako ko posmatra), već godinama predstavlja svojevrsni "tamni vilajet" u kome ne važe zakoni Republike Srbije, ili, važe samo "selektivno", onako kako i koliko lokalno "običajno pravo" dozvoli.

Prilično neverovatno zvuči da je bivši muftija sandžački, Muamer Zukorlić, predstavnicima OSCE-a saopštio ono što nijedna srpska vlast u Beogradu ne sme da izgovori: "...da su kriminal i korupcija jedan od najdominantnijih faktora u Sandžaku". To samo govori koliko je licemerna i kukavička vlast Aleksandra Vučića i njegovih stranačkih poltrona.

Četiri meseca nakon ove izjave, 21. jula 2018. godine, takozvani ministar spoljnih poslova samoproglašenog Kosova, Bedžet Pacoli, sprečen je od strane vlasti u Srbiji da dođe u Novi Pazar na poziv predsednika Bošnjačkog nacionalnog veća, Sulejmana Ugljanina, koji je tu "posetu" zamislio kao "međudržavnu i zvaničnu".

Iza ove, na prvi pogled, smešne i "montirane" situacije, krilo se nešto mnogo ozbiljnije...A, moguće razloge za pokušaj "zvaničnog" dolaska Bedžeta Pacolija u Novi Pazar, objasnio je zamenik predsednika vladajuće Demokratske partije samoproglašenog Kosova, Redžep Hoti, koji tvrdi ovih dana da podela Kosova nije na dnevnom redu, ali i kada bi bila "...podrazumevala bi da Kosovo uzme Sandžak i deo juga Srbije..."

Sandžak je, mada to iz Beograda gledano ne deluje tako, "zona visokog rizika" prepuna registrovanog i neregistrovanog oružja (kako ga imaju Bošnjaci, tako ga imaju i Srbi). Netrpeljivost bošnjačkog življa prema državi Srbiji, koja traje već preko dve decenije, dostigla je najveći mogući stepen. Na ruku ekstremistima (i onima koji su krenuli za njima), išla je i činjenica da su na čelu srpskih vlada u tom periodu bile koalicije "od zla oca i još gore majke". U njima, do današnjih dana, učestvuju i sandžačke partije, bez obzira na sve pomenute animozitete. Ipak, dugogodišnje igre sa narodom u sandžačkim opštinama, dovele su do toga da su se "stvari otele" i mutivodama iz sandžačkih stranaka i vlastima u Beogradu koje im redovno pomažu da sačuvaju svoje pozicije.

Činjenice ne govore ništa dobro: u opštinama sa većinskim bošnjačkim življem, redovno se zviždi srpskoj himni (bilo na sportskim takmičenjima ili u drugim prilikama), a u danima verskih i praznika i sličnim prilikama, masovno se ističu zastave Turske i sve moguće "kreacije" bošnjačkih i sandžačkih znamenja. Sa druge strane, grb, himna i zastava Republike Srbije smatraju se okupatorskim, a tako se gleda i na državnu upravu i sve što ima bilo kakve veze sa državom Srbijom. Dobro upućeni izvori Magazina Tabloid govore da je samo pitanje vremena kad će se desiti neki režirani incident u Novom Pazaru ili nekoj od sandžačkih varošica, pa da dođe do sukoba sa posledicama koje niko ne može da predvidi.

Bivši policijski funkcioner D.R., koji je dve decenije radio na teritoriji Sandžaka, uveren je da bi takav sled događaja naneo neprocenjivu štetu i Srbima i Bošnjacima, ali da su prilike najgore moguće te da je verovatnoća lošeg ishoda velika. Pojedini albanski mediji u Prištini, otvoreno pišu o tome da je mogućnost pobune Bošnjaka u Sandžaku, nakon eventualnog priznavanja Kosova od strane Vučićevog režima, skoro realna (ovde se treba setiti čuvenog govora Slobodana Miloševića na dan kad je priznao poraz na izborima, gde predviđa, osim albanskog, još dva secesionistička pokreta, u Sandžaku i Vojvodini).

Istina, postoje političari u Novom Pazaru koji bi rado videli Sandžak kao oblast u nekom "proširenom Kosovu", ali građani, Bošnjaci, većina njih, ne misle tako. Naime, ta ogromna većina želi mir i radije bi da se dokopa ekonomskog, kulturnog i svakog drugog napretka u Srbiji. Problem je što svi oni pred sobom imaju sliku korumpiranih predstavnika bošnjačkih stranaka u Skupštini Srbije, večnog ministra svih vlada Rasima Ljajića, korumpiranog Sulejmana Ugljanina, kriminalnu vladu i njenog "Vođu", pa konačno, i nekadašnjeg muftiju Zukorlića, ne tako davno oštrog kritičara srpske politike, koji je danas, eto čuda, postao glas razuma.

Opšte je poznato da je ekonomska situacija u Sandžaku teška, da je velika nezaposlenost i visoka stopa kriminala. Na političkom vrhu među bošnjačkim vođama traju međusobne optužbe. Bivši ministar u Vladi Srbije, Sulejman Ugljanin, optužuje "večnog ministra" Rasima Ljajića i njegovog "poslovođu", Aleksandra Vučića, da "organizovano i uz pratnju 2.000 specijalaca" dovode "četnike" na novopazarski stadion, kad u goste dolazi neki od beogradskih klubova. Istina je, Vučićevi "navijači" nose slike Draže Mihailovića i pevaju: "Oj Pazaru, novi Vukovaru, oj Sjenice, nova Srebrenice!", dok "navijači" FK Novi Pazar skandiraju "Ovo je Turska", "Ovo nije Srbija" i slično...

Bošnjačko nacionalno veće ovo je jedva i dočekalo pa se obratilo za zaštitu Savetu bezbednosti, a Ugljanin je tim povodom izjavio da je rat u Sandžaku "vrlo blizu" te da su bošnjački političari, Rasim Ljajić, Muamer Zukorlić i Mirsad Đerlek "Udbini ljudi".

Umesto ozbiljnog razmatranja, sve opasnijeg stanja u sandžačkim opštinama, Vučićev internet portal "Telegraf" je 30. jula, komentarisao vest o udaru groma u Arap džamiju u Novom Pazaru, tumačeći jedno navodno narodno verovanja da je srpska velikomučenica (Ognjena Marija) poslala grom na džamiju u Novom Pazaru. U komentarima o ovoj vesti na internetu javila se teorija da je moguće da "...Ognjena Marija pali i kažnjava ognjem", te da je "udarila na muslimansku bogomolju".

I dok se Vučić ovako jadno i primitivno krije iza svoje neizlečive radikalske patologije, a u javnosti predstavlja kao "lučonoša" evropskih integracija, stvarnu politiku na Balkanu vodi neko drugi. Srbiju sada može da spasi samo epohalna promena kursa američke politike, koja je dijametralno suprotna zločinačkoj "inženjeriji" njenih prethodnih vlada.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane