Natrag

Polemike

Povodom 85-tog rođendana Akademika Burovića

AKO JE ON ŠIPTAR, KAMO SREĆE DA SMO SVI KAO ON !

I da nije proklamovana demokratija i uništenje crnih lista, mislimo da je krajnje vrijeme da se akademik, prof. dr Kaplan Burović skine sa crnih lista. Bar u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Albanci i Švajcarci mogu nastaviti da ga drže u njihove crne liste, da bi nam tako dokazali njihovu demokratiju. Albanci zato što je izjavio da nije Albanac, već Jugosloven (Srbo-Crnogorac), a Švajcarci - zato što se izjavio za disidenta i bori se protiv stalinizma (titoizma i enverizma) onako kako se još niko nije borio, ili zato što im to traži albanska mafija ?!

Danilo DANČETOVIĆ

Akademik Kaplan nam je neoporecivim dokumentima dokazao da nije Albanac, već Srbo-Crnogorac, i to iz slavne grofovske peraške porodice Burovića, od kojih se jedna grana, prilikom islamiziranja, nazva RESULBEGOVIĆ. Po izlasku iz albanskog zatvora, Akademik je službeno napustio ovo prezime i vratio se padjedovskom Burović.

Albanci su ga, u doslovnom smislu riječi, deset puta na živo odrali, tražeći mu albansku čapru. Pošto mu je ne nađoše, izveli su ga pred sud i zato što ne priznaje da je Albanac - kaznili su ga na 10 godina monstruoznog zatvora, preko onih 33, koje je već od vremena počeo da izdržava, a tobože za neprijateljsku propagandu. On nije ni prvi niti poslednji strani državljanin(!) koga su albanske vlasti kaznile za neprijateljsku propagandu ! Ali, vjerujemo, on je prvi čovjek na svijetu, koji je odran i krivično kažnjen zato što ne negira svoju nacionalnost i ne prihvaća nacionalnost zločinaca, koji mu to traže.

Tako je ovaj Ulcinjanin-Peraštanin najskuplje platio pravo da se nazove Jugoslovenom, odnosno Srbo-Crnogorcem. Ili ne ?!

I pored toga, ako pogledate u crne liste Srbije, Makedonije i Crne Gore, tamo ćete pored njegovog imena naći da je po nacionalnosti ŠIPTAR. Da su kojim slučajem njegovog pra-prađeda nazvali Šiptarom (Samo nazvali Šiptarom-Arnautom !), platili bi to svojom glavom, posebno od veleslavnog Osman-paše Resulbegovića. Akademik je to saznao kasno : ne po izlasku iz jugoslovenskog zatvora, već po izlasku iz albanskog zatvora. Čim je to saznao, odmah je protestirao preko svog djela TITOISTIČKI SUDSKI PROCES (Ulcinj 2014).

Što traži ovo ŠIPTAR pored njegovog imena, kad je dokumentirano da je odran na živo i kažnjen doživotnom robijom upravo zato što nije pristao da se izjavi po nacionalnosti da je Šiptar-Albanac ?!

Jugoslovenske vlasti su mu inscenirale sudski proces kao da je veliko-albanac, pa im je zato trebala i njegova albanska nacionalnost, jer normalnog Srbo-Crnogorca, koji podržava veliko-albance protiv svog naroda, još nije rodila majka.

I eto, ovaj Titov " veliko-albanac " danas je ne samo osuđen od veliko-albanaca zato što nije pristao da se izjavi ni za običnog Albanca, već se izjavio i za Jugoslovena. (Najomraženija nacija za Albance !). Dokumenta su bezbrojna da je Akademik Burović danas najomraženija ličnost od veliko-albanaca. Albanska istorija ne pamti još jednu drugu ličnost koja je porodično proganjana, zlostavljena i satanizirana, usmeno i pismeno, kao Akademik Burović, sigurno u znak "zahvalnosti" za vrlo-vrlo značajna dobra, koja je on učinio i aktuelno čini albanskom narodu, uvijek sa pozicija konstruktivnog građanina ovog svijeta i internacionalizma.

U Jugoslaviji se borio za ustavno pravo Albanaca da uče na svom jeziku (Glavna tačka optužbe protiv njega!). On je i pisao o Albancima i njihovim probljemima na njihovom jeziku, pa ga sami albanski istoričari priznaju za jednog od najozbiljnijih književnika, koji je najviše doprinio kreiranju njihove umjetničke književnosti. U Albaniji je napisao i poklonio albanskoj književnosti roman IZDAJA, prihvaćen od Albanaca kao JEVANĐELJE i glavno djelo njihove proze, pa i kao disidentna aluzija na albansku stvarnost. Od dana hapšenja (Kažnjen na 43 godina monstruoznog zatvora !), pa sve do današnjih dana, on predvodi albanski narod u borbi za slobodu i demokratiju, demaskirajući Envera Hodžu i njegovu kliku bandita kao što ih dan-dans niko nije demaskirao. Svezan u lance i okovan u gvožđe i beton, on je još 1973. godine pozdravio Envera Hodžu iz zatvorske ćelije :

Pička vam materina albanska socijal-fašistička i šovinistička bagro ! Mičite ruke sa Kosova, jer je bilo i jeste naše !

Svojim demaskirajućim pismima iz zatvora, on je ubjedio Envera Hodžu da usmeno i pismeno izjavi: "Oni koji danas upravljaju partijom i državom Albanije su jedna crna zločinačka banda, omražena od svih".

Pogledajte njegova dosijea u Beogradu, Skoplju i Podgorici da se ubjedite da pored njegovog imena dan-danas piše da je Šiptar, pa i "veliko-albanac". I pored toga, upravo kad su se Srbi na sve strane svijeta stigmatizirali kao gubavci, on izjavljuje sebe za Srbina i brani ih kako ih još niko nije branio!

Niko se nije borio i ne bori se aktuelno kao Akademik Burović protiv šovinizma i rasizma Balkanaca. On je primorao i Ismaila Kadare da sred Pariza prizna da su njegovi Albanci jedan rasistički narod.

E pa, ako je Kaplan Resulbegović-Burović Šiptar i veliko-albanac, kamo sreće da smo svi kao on !

Od najomiljenijeg književnika, što je bio do dana izlaska iz zatvora, on je danas najomraženija ličnost albanske istorije, omraženiji od turskih sultana, koji promjeniše vjeru Albancima ; omraženiji od Musolinija Italijana i Hitlera Germana, koji odjenuše albanske majke u crnini ! Albanci su na njega izvršili više atentata. Samo u toku prošle godine tri puta su pokušali da ga fizički likvidiraju. Oni otvoreno govore i pišu da je najveća greška Envera Hodže što nije likvidirao fizički ovog Akademika ! Ovog " Šiptara " ! Ovog " veliko-albanca ", koga su upravo zbog parole KOSOVO-REPUBLIKA kaznili i na smrt ! Enverovci su organizovali i monstruoznu demostraciju protiv puštanja Akademika Burovića iz zatvora. A pošto nisu uspjeli, preko interneta su pozvali svoje junake da pođu u Ženevu i da ga ubiju. Preko interneta opjevali su mu i opelo. Monstruoziteti Albanaca protiv njega su bezbrojni.

Ovaj odani i odrani sin srpskog naroda, odran ne samo od neprijatelja jugoslovenskih naroda, već i od samih titoističkih Jugoslovena, branio je čast i dostojanstvo Jugoslovena kao niko drugi do njega. Umirući od gladi (Poslije krvarenja iz anusa preživio je i kliničku smrt !), kad ga komandant zatvora stavio na listi da radi na dogradnji zatvora, za što će ga platiti i dati mu - reče - parče hljeba više, odgovorio mu je kao iz puške :

-Skinite moje ime sa te liste, jer nisam došao iz Jugoslavije da gradim zatvore po Albaniji ! Dajte mi kramp, pa ću vam ih sve redom porušiti i bez naplate !

Unikalan primjer ne samo u Albaniji, već i na svijetu ! Ne samo sa nama, Jugoslovenima, već sa svima !

Danas Albanci, koji ga poznaju iz zatvora, kažu :

-Da nije izjavio da je Jugosloven, proglasili bismo ga za heroja !

Svi redom su ga zvali Mandela Albanije, još u zatvorskoj ćeliji, jer je to i bio. Zvali su ga tako i sami policajci ! Jedan je policajac zatvora izašao pred sud i kao svjedok da je od vlasti pesnicama tresnut na zemlju !!! Albanci su preko štampe svjedočili, da su policajci prali njegovom krvlju hodnik zatvora. Švajcarski dentista je svjedok da su mu Enverovci polomili sve zube. Lijevu nogu su mu slomili Titoisti, a lijevo krilo Enverovci. Pred sudom, državni tužilac izjavljuje besmislenost :

-Zar nije mogao optuženi da sam slomi lijevo krilo, da bi poslije toga optužio našu narodnu policiju da su mu ga slomili ?!

Istina je neosporna da mu je Albanski Parlamenat priznao punu nevinost, dok albanske vlasti, dan-danas, organizuju ološ albansku i njene dijaspore da laju protiv njega i da ga satanizuju lažima, klevetama, falsifikatima, koji se fabrikuju od Enverovaca i po arhivama Albanije.

Kad je tako mnogo doprinio za Albance, može se zamisliti koliko je doprinio za svoj narod, za Srbo-Crnogorce i Makedonce, iako sputan sa svih strana, sabotiran i proganjan kao niko do sada. Bile su jugoslovenske vlasti one koje su tražile od albanskih vlasti da likvidiraju fizički Akademika Burovića, kao uslov da se između njih uspostave diplomatski odnosi na rang ambasada. Nisu slučajno albanske vlasti ujutro 03. novembra 1970. uhapsile Akademika (Samo Akademika, nikoga drugo !), a poslije podna je stigao avijonom Titov ambasador u Tirani. Sutradan, umjesto da medija pišu i govore za hapšenje Akademika, pisala su i govorila za uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Jugoslavijom. Carta canta !- rekli bi Latini.

Albanska informativna medija nam jasno svjedoče da je Akademik Burović bio glavni jugoslovenski politički emigrant u Albaniji i na svijetu. I poslije 30 godina izlaska iz zatvora, njegovo je ime prisutno na stranicama tih medija, dok se ime kojeg drugog emigranta i ne spominje. Pa ni imena samih Albanaca. Sem za njegovo puštanje iz zatora, francuski list L'HUMANITE nije pisao za nijednog drugog političkog emigrantam ni Jugoslavije niti svijeta. Pa ni za same Albance ! Sem za Akademika, za nijednog drugog političkog osuđenika nisu govorile telegrafske agencije. Pa ni albanska ! Lično prestolonasljednik Albanije Leka Zogu pismeno mu čestita spas iz zatvora i prima ga u audijenciju, što nije uradio za niednog drugog osuđenika.

Iako svijestan da ga jugoslovenske vlasti proganjaju, on upada u Jugoslovensku Ambasadu u Tirani i, kad mu ambasador progovori na albanskom jeziku, Akademik mu odgovori na čistom srpskom jeziku, iako 30 godina nije imao s kim da izmjeni ni jednu jedinu riječ. Novinarima će izjaviti : " Ko zna GORSKI VIJENAC napamet, taj nikada neće zaboraviti srpski ! "

Ovaj " veliko-albanac " je još u osnovnoj školi naučio napamet ne samo GORSKI VIJENAC (Njegovi preci su se i pobratimili sa Njegošem !), već i SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA, pa i Puškinov EVGENIJ ONJEGIN, na ruskom jeziku.

Svi smo mi po koješta doprin'jeli i žrtvovali za Kosovo, ali niko kao i koliko Akademik Burović. Svi smo mi, zbog odbrane Kosova, pretrpjeli koje zlo. Niko nije platio skuplje od ovog Akademika svoj doprinos stvari Kosova ! Ni oni koji su položili svoje živote !

Poemom BOJANA (Dubrovnik 1952 !) on je disident Br. 1 Jugoslavije, Evrope i svijeta. Monografijom KO SU ALBANCI ? on je poklonio jugoslovenskoj istoriografiji kapitalno djelo, koje nas je naučnom istinom naoružalo i mobiliziralo, pa i mobilizira nas u borbi za stvar Kosova. On nam je objasnio da dijaspora i nacionalna manjina nisu ista stvar. On nam je dokazao da Albanci Jugoslavije nisu nacionalna manjina, već dijaspora, jer Albanci nisu autohtoni ni u samoj Albaniji, kamo li i na Kosovu ! Kad su počeli da silaze Albanci sa posnih gora Albanije na Kosovo, tamo su Srbi već bili oformili svoje državne tvorevine. Akademik nam je dokazao da jedan dobar dio onih, koji danas na Kosmetu izjavljuju sebe za Albance, nisu autentični Albanci, već albanizirani Srbi, Turci i drugi. Mnogi od ovih nisu ni albanizirani, već se samo izjavljuju tako, Albanci, jer se drukčije sa njima ne može živjeti.

Niko nije demaskirao i ne demaskira falsifikovanu istoriju albanskog naroda kao Akademik Burović, čime je doprinio kao i koliko niko drugi za stvar srpskog-crnogorskog i makedonskog naroda. Pa i drugih naroda !

Sa pozicija disidenta, konstruktivnog građanina (I javni tužilac ga pred sudom priznao za konstruktivnog građanina !), na barikadi za slobodu i demokratiju on je među prvima i eto ga gdje istraje na te pozicije od kad zna za sebe. Njega (Od 22 godine !) i Milovana Đilasa (Od 42 godine !) kaznili su po 18 mjeseci zatvora, ali - dok su Đilasu preokrenuli na uslovno, Buroviću su preokrenuli u STROGI ZATVOR ; dok su Đilasa rehabilitirali, akademika Burovića nastavljaju da proganjaju, sami i u saradnji sa Albancima i bjelosvijetskim Stalinistima.

Koliko da se zna : Jugoslovenska Komunistička Partija mu je 2014. godine poslala u Ženevi svoju člansku kartu !!!

Ako srpsko-crnogorske i makedonske vlasti nisu sposobne da i Akademika Burovića rehabilitiraju, ponajmanje i da ga dekorišu, odlikuju, zar nisu sposobne da isprave ono ŠIPTAR ?! Ko im brani da pored njegovog imena postave istinu - da je SRBIN ?! Ko im brani da tamo napišu istinu da nije ni veliko-albanac, niti veliko-srbin, već za naučnu istinu ?! Ko im brani da isprave što se može ispraviti ?!

Titoizam, ili srpsko-crnogorski i makedonski pravoslavni fundamentalizam ?!

Srpsko-crnogorski i makedonski narod je bio i biće sa Akademikom Burovićem, sa njegovom naučno dokazanom istinom. Zato ga preko Kraljevskog Instituta u Kragujevcu odlikovao zlatnom Srpskom Krunom, proglasio ga za Srpskog Viteza, pa i za Svetog Ratnika. Srpsko Učeno Društvo iz Niša dekoriše ga svojim zlatnim Pečatom Niša iz III veka (Seaf of Niš). Iz Moskve, potpisom pukovnika Vojislava Vidakovića, kozačkog atamana, stižu mu dvije povelje SVESLOVENSKA NIT i " Aleksandar Nevski ". Srpska Pravoslavna Crkva Crne Gore, plemenitom rukom mitropolita dr Amfilohija Radovića, koji je počeo da mu blagoslovi djela, dekoriše ga zlatnom medaljom " Petar II Petrović - Njegoš ". Krik je ovo ne samo srpskog naroda, već i Rusa, da se prekine sa službenim zlostavljanjem ovog odanog i odranog sina srpskog naroda.

Privatno, kidajući zalogaje hljeba sa usta svoje djece, Akademik Burović je do sada objavio 150 djela, koja je razdao na poklon, iako aktuelno nema ni za sebe koru suhoga hljeba : Od 01.aprila 2017.godine švajcarske vlasti, poslije permanentne ekonomske sabotacije, ukinule su mu svaku ekonomsku pomoč, tražeći mu da vrati 66.400 frs, koje su mu - kažu - pogrešno izdate poslednjih pet godina. Aktuelno živi sa 266 frs, mjesečne penzije. Samo za stan mora da mjesečno plaća 1.700 frs. Ajde živi u Ženevi sa 266 frs mjesečno !!!

Akademik Burović, nekadašnji glavni i odgovorni urednik beogadskog lista ISKRA, po izlasku iz albanskog zatvora formirao je i uređivao na albanskom jeziku reviju YLBERI (Duga) i almanak ULCINJ, na srpskom jeziku. Mnoge redakcije i kulturno umjetnička društva ga imaju za počasnog člana. Za počasnog člana ga ima i Akademija Nauka i Umjetnosti Albanskih Intelektualaca.

Afirmiran kao književnik, publicista i naučnik, preko svega i kao borac prve linije za slobodu i demokratiju, Akademika Burovića su uveli u svjetskoj Wikipediji. Srbi i Crnogorci su ga uveli u svoje enciklopedije. U enciklopediji ga imaju i Makedonci, pa i Albanci Prištine.

Albanci Albanije, preko interneta predložili su ga i za počasnog građanina, a Srbi - da mu se sred Beograda podigne još za života spomenik.

Srpsko-crnogorske i makedonske vlasti izgleda da čekaju da mu se dodjeli Nobelova Nagrada, da bi ga i oni dekorisali. Ili ne ?!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane