Natrag

Podsećanje

Jovanka - žena koja je previše znala (4)

Volela je da donosi odluke

U nekoliko nastavaka donosimo priču o Titovoj udovici Jovanki Broz, rođenoj Budisavljević, ženi po čijoj su volji "vrapci na Dedinju unaprijeđeni u prepelice, a Pepeljuga u Princezu". Autor je Anamarija Malčak, koji je objavio hrvatski portal

Anamarija Mlačak

Partijski izvještaj o Jovanki

1.

Nakon niza saslušanja svih aktera koji su bili u orbiti Tita i Jovanke, koristeći se očito i obavještajnim podacima koje su dobili tajnim nadzorom sigurnosne službe, predstavnici Partije napravili su "Bijelu knjigu" o Jovanki, koja sadrži jednako toliko drame kao i Shakespeareovi komadi Macbeth, Othello i Richard 3.

Evo nekih dijelova tog izvještaja:

PONAŠANJE I DJELOVANJE JOVANKE BROZ DO 1974. GODINE (DO OBRAZOVANA PREDSEDNISTVA SKJ)

U ovom radu učinjen je napor da se, što je moguće cjelovitije, izlože činjenice i sagledaju uzroci i posljedice neprihvatljivog i destruktivnog ponašanja i djelovanja Jovanke Broz.

Zaista se nedopustivim, razornim i rušilačkim moraju nazvati pokušaji miješanja Jovanke Broz u državne i društvene poslove, njeni odnosi i ponašanje prema osoblju koje je radilo s Titom, prema Titovim suradnicima i samom Titu, a posebno postupci koji su doveli do toga da Tito s njom prekine bračni život, kao i ponašanje i djelovanje poslije Titove smrti u vezi s nasljeđem i najnoviji pokušaji da se diskreditira državno i političkom rukovodstvo intrigama, etiketiranjem, pisanjem memoara i na druge načine.

Partijsko i državno rukovodstvo se s takvim ponašanjem i djelovanjem Jovanke Broz suočava skoro tri desetljeća, a naročito od 1974. godine do danas. Isto toliko traju i konstruktivni prilazi, brojni pokušaji i strpljiva nastojanja najvišeg rukovodstva i pojedinih rukovodilaca da se sve to prevlada i što bezbolnije riješi, da se zaustavi i prekine.

Između ostalog, tim nastojanjima su bile posvećene i dvije proširene sjednice Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ početkom 1974. godine. Prema nepotpunoj dokumentaciji, tim nastojanjima je prožeto i sedam zajedničkih sjednica ili sastanaka Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ 0,24 sjednice Predsjedništva SFRJ 0,9 sjednica Predsjedništva CK SKJ 0,10 sjednica Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, nekoliko sjednica Saveznog izvršnog vijeća i drugih organa i tijela u federaciji, na desetke sati razgovora i drugarskih uvjeravanja najviših rukovodilaca, itd.. ***

Neprihvatljivo i destruktivno ponašanje i djelovanje Jovanke Broz u posljednje vrijeme postaje sve ekstremnije i poprima obilježja koja imaju sve veće i sve ozbiljnije posljedice. Posebna obilježja ima njeno ponašanje i djelovanje u krugu istomišljenika, prijatelja i poznanika, među određenim sudionicima narodnooslobodilačkog rata, ličnostima koje su obavljale odgovorne dužnosti u proteklom razdoblju i dr.. Svoju situaciju i status ona sve češće prikazuje krajnje tendenciozno i dramatično, što kod sugovornika izaziva različite reakcije koje se kreću od sažaljenja do revolta.

Sve to negativno utječe na formiranje javnog mnijenja u određenim sredinama i sve više privlači pozornost nekih stranih i domaćih sredstava informiranja. Sve je više ozbiljnih saznanja da Jovanka Broz intenzivno radi na pripremi tzv. svojih memoara za koje postoji širok interes da, i prije njihovog objavljivanja, budu široko plasirani u zemlji i inozemstvu.

Sve veću podršku da taj posao što prije završi, na različite načine daju joj pojedini novinari, neki bivši diplomati i druge ličnosti. Odavno se nametnula potreba da se objasne pozadina i ciljevi ovakvog ponašanja i djelovanja Jovanke Broz (isticanje svog značaja i doprinosa revoluciji, "stasanju" Tita kao državnika i rukovoditelja Partije, prikazivanje sebe kao žrtve, diskreditiranje Titovih dugogodišnjih i najbližih suradnika, pa i samog Tita itd.) i utvrde konkretne mjere da se ovakva djelatnost onemogući.

U tom sklopu značajno je osvijetliti pozadinu i ciljeve djelovanja određenih grupa i pojedinaca u zemlji i inozemstvu koji u posljednje vrijeme sve više stimuliraju ovakvo njeno ponašanje i djelovanje. Na potrebu cjelovitijeg sagledavanja ove problematike i poduzimanja adekvatnih mjera ukazivali su Predsjedništvo SFRJ, Predsjedništvo CK SKJ, Savezno izvršno vijeće i drugi nadležni organi, pojedini državni i partijski rukovoditelji i druge ličnosti.

Polazeći od tih ocjena i stavova, na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, koja je održana 5. ožujka 1981. godine u Zagrebu, pod predsjedanjem dr. Vladimira Bakarića, zaključeno je da o Jovanki Broz treba pripremiti "Bijelu knjigu", koja će "obuhvatiti sva raspoloživa saznanja o njenom odnosu prema drugu Titu, njenom ponašanju prema osoblju u rezidencijama Predsjednika Republike, o sukobima s pojedinim ličnostima i postupcima koji su doveli do toga da je drug Tito morao de facto prekinuti zajednički život s njom".

Dalje je zaključeno da "u tom cilju treba, pored objedinjavanja materijala koji se nalaze u Predsjedništvu CK SKJ iu Predsjedništvu SFRJ, a koje će pod posebnim režimom držati tajnik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, pribaviti i druge materijale i izjave određenih ljudi, vodeći strogo računa o tome da se ne učini ništa što bi moglo štetiti ugledu ličnosti druga Tita."

Jovankina uvertira u politiku, 1954.

2.

Potpuniju sliku o ponašanju i djelovanju Jovanke Broz kao supruge Predsjednika Republike i o počecima njenog miješanja u državničke poslove Predsjednika Republike dao je u svojoj izjavi Mirko Milutinović.

Od 1952. do lipnja 1977. godine uz povremene prekide zbog obavljanja drugih dužnosti u Tajlandu i Nizozemskoj Milutinović se nalazio na dužnosti osobnog tajnika, šefa Protokola i šefa Kabineta Predsjednika Republike. Ovaj tajnik nije zapažao da se do 1954. godine Jovanka Broz na bilo koji način miješala ili pokušala utjecati na neke državničke poslove Predsjednika Republike. No tada kreće lagana preobrazba. Jovanka Broz prvi put putuje s Predsjednikom Republike u inozemstvo prilikom njegove posjete zemljama Azije i Afrike 1958. i 1959. godine (osam zemalja).

Prilikom tog putovanja ona se počela intenzivnije angažirati u razgovorima Predsjednika Republike i članova naših službenih izaslanstava oko suštinskih pitanja posjete tim zemljama. Jovanka Broz je tada, prvi put, u ime žena Jugoslavije vodila službene razgovore s predstavnicama ženskih organizacija u zemljama koje je posjećivao Predsjednik Republike.

U vezi s ovim posjetama, tražila je i dobivala sve materijale političkog, gospodarskog i drugog karaktera, a u značajnoj mjeri i operativnog karaktera. Zahtijevala je da se za nju posebno obrađuju i detaljniji materijali povijesnog, turističkog i kulturnog karaktera, kao i detaljnije informacije o svim domaćim ličnostima s kojima će dolaziti u kontakt.

Milutinović ukazuje da se Jovanka Broz izrazito angažirala oko pripreme i za vrijeme posjete Predsjednika Republike nekim zemljama zapadne Afrike i Magreba, ožujka i travnja 1961. godine.

U to vrijeme Milutinović je bio savjetnika za vanjsko - političke poslove u Kabinetu Predsjednika Republike. Svjedočio je kako se Jovanka Broz odnosila prema članovima naše delegacije kao "sviti". Posebno je izražavala nezadovoljstvo prema radu tadašnjeg generalnog tajnika Lea Matesa i šefa Protokola Zdenka Štambuka, tvrdeći, javno, da je drug Tito nezadovoljan njihovim radom.

Ona je tijekom tog puta u nekoliko navrata oštro kritizirala odnos generala Milana Žeželja prema njoj. Milutinović svjedoči da je neposredno po povratku s tog putovanja došlo do smjenjivanja Matesa i Štambuka s dužnosti koje su obavljali.Posebno angažiranje Jovanke Broz zapazio je oko priprema prve konferencije pokreta nesvrstanih zemalja 1961. godine u Beogradu.

Za to vrijeme je došlo do značajnijih adaptacija u Rezidenciji. Naglašava da je tada došlo do vidljivijeg poremećaja odnosa između Jovanke Broz i Milana Žeželja te da je poslije ove konferencije general Žeželj smijenjen s dužnosti ađutanta Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.

Ona se u sve petlja

3.

U razdoblju od 1964. do 1968. godine, iznosi Milutinović, prisutnost Jovanke Broz u svim službenim i neslužbenim poslovima Predsjednika Republike sve je uočljivija i sve značajnija. Primjerice, navodi da ona prisustvuje na VIII. i IX. kongresu SKJ kao gost, da redovito sudjeluje u svim državnim posjetima i slično. Od osoblja u rezidenciji je zahtijevala da je oslovljava s "drugarica Jovanka". Nastojala je da se u službenim priopćenjima njeno sudjelovanje objavi u formulaciji: "Predsjednik Josip Broz Tito i drugarica Jovanka Broz" (umjesto ranije formulacije: "Predsjednik Republike sa suprugom").

Usporedo s takvim aktivnostima i angažiranjem, drugarica Jovanka počinje se sve više baviti poslovima reorganizacije službi u Rezidenciji. Ona prati depeše Saveznog sekretarijata za inozemne poslove koje su joj stavljali na raspolaganje osobni tajnici Predsjednika Republike. Kasnije je tražila da se jedan komplet dostavlja posebno za nju. Iz primjedbi koje je Broz davala generalnim tajnicima, načelniku Ureda Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i drugima, Milutinović zaključuje da su joj bili pristupačni i materijali Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, Saveznog sekretarijata za unutarnje poslove i koordinacijski materijali Saveznog sekretarijata za inozemne poslove.

U istom razdoblju Jovanka Broz sve više sudjeluje u razgovorima koje Predsjednik Republike vodi sa svojim glavnim političkim suradnicima. Razgovarala je i s djelatnicima Rezidencije kojima je iznašala svoje mišljenje o pojedinim Titovim suradnicima i njihovim suprugama, najčešće o Slavki Ranković i Lepi Perović - Popović.

U vezi s tim, Milutinović navodi javni incident sa Slavkom Ranković, rujna 1964. godine. Slavka se usudila pred više drugarica i osoblja Rezidencije prigovoriti Jovanki da je angažirala rukovodioca oko posjete supruge Novotnog. Od tada su odnosi između Jovanke Broz i Slavke Ranković bili poremećeni.

Milutinović posebno naglašava da je period poslije 1964. godine karakterističan za rastući utjecaj Jovanke Broz na programe putovanja druga Tita u zemlji, na njeno sudjelovanje uz druga Tita na sastancima političkih aktivista republikama i pokrajinama. Ona se neposrednije i svestranije angažirala u organiziranju prijema pojedinih političkih suradnika ili osobnih prijatelja kod druga Tita i sve otvorenije je iznosila primjedbe o pojedinim političkim rukovodiocima. To je posebno bilo vidljivo u vezi sa studentskim događajima 1968. godine.

Nastojala je da utječe na odluke Predsjednika Republike za putovanja i posjete po pozivima u zemlji, a nerijetko je i odlučivala o tome, tvrdi ovaj nekadašnji tajnik.

Sve je izraženije miješanje Jovanke Broz u rad službi u Kabinetu i rezidencijama. Svoje inzistiranje u smjenama nerijetko je i ostvarivala što se vidjelo na primjerima Žeželja, Crnobrnje, Vlade Popovića i drugih. Zagovarala je osuvremenjivanje i osposobljavanje kadrova, uvođenje testiranja, povećanje radnih normi, podnošenje izvješća o radu, osobne dohotke i drugo. Zbog takvih njezini zahtjeva, Milutinović ističe da je bilo perioda kada pojedine službe koje su podrazumijevale tajnike, liječnike, konobare, sobare, kuhare i slično nisu funkcionirale.

Jovankine ambicije u punom mahu zapažene su početkom 1974. godine prilikom posjete Indiji, Bangladešu i Siriji. Tada je, u prisustvu Predsjednika Republike, tražila ne samo smjenjivanje liječnika, nego je i rješavala pitanja smještaja, prehrane, poklona, pa čak određivala tko će ići u prethodnicu i slično. Nakon njene intervencije mnogi su iščezli s popisa članova izaslanstva. Miloš Melovski bio je jedan od "sretnika".

Tito: ''Jovanka obavlja korisne poslove, pomaže mi''.

Milutinović iznosi da je Jovanka Broz za vrijeme X. kongresa SKJ bila jako neraspoložena. Ne zna razlog, ali ističe da je Tito za vrijeme jedne pauze, u prisustvu Jovanke i još nekih drugova rekao: "Jovanka obavlja korisne poslove, pomažući mi u obavljanju mojih dužnosti", ali je nastavio kako on nije Mao Ce Tung ili Nicolae Ceausescu koji su svoje supruge stavljali u Centralni komitet.

Koliko se dama razmahala miješajući se u rad Kabineta, posebno u izbor kadrova i materijalno - financijsko poslovanje Rezidencije, prema Milutinoviću najbolje govori podatak da je samo na radu u rezidencijama promijenjeno više od 100 ljudi.

U Uredu Predsjednika Republike i Kabinetu Vrhovnog zapovjednika, glavnog ađutanta, Komade objekta na Brijunima, Karađorđevu, Dobanovcima i djelomično na Brdu kod Kranja smijenila je njih više stotina. Dolazilo je i do čestih promjena osobnih liječnika i timova liječnika koji su pratili Predsjednika Republike prilikom posjete u zemlji i inozemstvu. I na tim smjenama je inzistirala upravo Jovanka Broz. Imala je ona i svoju taktiku, a to je da ljude smjenjuje kada nije bilo osobnih tajnika. Ako ih je bilo, prijetila bi im smjena.

Jovankina je zadnja

5.

Milutinović navodi da je Jovanka Broz imala utjecaja na izbor kadrova za određene dužnosti u Kabinetu Predsjednika Republike. U vezi s tim, ističe da su generalni tajnici, tajnici i šefovi Ureda Predsjednika Republike smjenjivani pod njenim određenim utjecajem. Ona se posebno angažirala u pogledu izbora šefa sigurnosti Predsjednika Republika i njegovih pomoćnika, osobito poslije smjenjivanja generala Miškovića. Slično je bilo i s kadrovima u Komandi objekta i Direkciji za reprezentativne objekte.

Milutinović, također, iznosi da je postupno raslo i sudjelovanje Jovanke Broz u izradi proračuna Ureda Predsjednika Republike, tako da je kasnije prijedlog proračuna dostavljan i njoj. Često se događalo da je uspijevala izmijeniti neke odluke Predsjednika Republike da se veće stavke u proračunu, koje su bile namijenjene za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih objekata, odlože za kasnije.

Bilo je i slučajeva da su se izvanredna sredstva morala osiguravati neplanirano, na temelju njezinih pretraga, za koje je uspijevala naknadno dobiti suglasnost Predsjednika Republike.

U svojoj pisanoj izjavi, Aleksandar Šokorac, šef Kabineta Predsjednika Republike od ožujka 1973. do rujna 1975. godine iznosi da se Jovanka nastojala umiješati u gotovo sve poslove Ureda. Šokorac tvrdi da je uspjela onemogućiti oživljavanje Odluke o organizaciji službi Kabineta koju je 1973. godine na Brdu kod Kranja takozvane odluke s Brda uz suglasnost Predsjednika Republike.

Tu odluku je inače donijelo najviše rukovodstvo zemlje - Kardelj, Bakarić, Dolanc, Dugonjić, Bilić i Ljubičić. Cilj donošenja ove odluke bio je osigurati adekvatnu, učinkovitu i racionalnu organizaciju službi oko Predsjednika Republike, koje bi bile odgovorne njemu i Predsjedništvu SFRJ. Primjerice služba za reprezentativne objekte uključujući i Brijune.

Pri donošenju tih odluka bila je prisutna i Jovanka Broz. Šokorac dalje navodi da je jedan od osnovnih problema bio odnos Jovanke Broz prema službama koje su opsluživale Tita. Njeno stalno miješanje u organizaciju i funkcioniranje tih službi vrlo je otežavalo rad i izazivalo negativne posljedice.

Optužujući skoro sve ranije osobne tajnike Predsjednika Republike da su "radili za nekoga drugog", Jovanka Broz se uporno protivila popunjavanju tih radnih mjesta. Uporno je onemogućavala instaliranje telefona ili elektroničnog zvonca u prostorijama Predsjednika Republike, s obrazloženjem da se tim putem Predsjednika može prisluškivati.Time je onemogućavala komuniciranje šefa Jugoslavije sa svojim najbližim suradnicima i osobljem u Kabinetu i rezidencijama te posebno s liječnicima u slučaju hitne intervencije.

Sumnjala je u sve ljude inzistirajući na nekim njenim kriterijima o kvaliteti pojedinca. Zbog toga je stvarala takvu situaciju da Predsjednik Republike ne samo da nije uvijek bio poslužen na zadovoljavajući način, već su izostajali i elementarni uvjeti za njegov život i rad što je utjecalo i na njegovo zdravstveno stanje i obavljanje funkcija. Stvorena je atmosfera nesigurnosti. Rezultat toga bilo je opće opravdano nezadovoljstvo koje je nanosilo štetu ugledu same Rezidencije. To je umanjivalo i učinkovitost i racionalnost rada službi, a narušavana su i prava pojedinih radnika kao i njihovo ljudsko dostojanstvo.

Šokorac također tvrdi da je Jovanka Broz ispoljavala ambicije da se miješa u politička pitanja i poslove Predsjednika. Zahtijevala je da se redovito obavještava o političkim pitanjima, a više puta je ustanovljeno da je neovlašteno pregledavala njegovu poštu. Miješala se i u pitanja službenih programa i obveza Predsjednika Republike, vezano za prijeme pojedinih domaćih i stranih državnika i drugih osoba, u redigiranje tekstova Titovih zvaničnih istupanja i priopćenja za tisak koja su se odnosila na njegove aktivnost.

Primala je i pokušavala primiti pojedince izvan Rezidencije poput pukovnika Dušana Rusića, da njihova mišljenja i ocjene o pojedinim pitanjima plasira Predsjedniku i na taj način utječe ili pokuša utjecati na njegove odluke, posebno kada je riječ o kadrovskoj politici u JNA i drugim sferama.

Karakteristično je, ističe Šokorac, da je Jovanka Broz nastojala da sve kontakte ovakvog karaktera prikrije, dok je, s druge strane, zahtijevala da bude prethodno obaviještena o svim dolascima kod Predsjednika Republike, uključujući i dolaske članova partijskog i državnog rukovodstva.

Posebnost ponašanja Jovanke Broz, piše u svojoj izjavi Šokorac, bila je opsesija ceremonijalnom raskoši iz čega su proizlazili mnogi preveliki i nepotrebni troškovi, kao i moralno - političke posljedice u smislu kompromitacije ugleda Predsjednika Republike i državnog rukovodstva uopće.

Tako je prilikom svih posjeta stranih državnika Jugoslaviji ili posjete Predsjednika Republike inozemstvu, Jovanka Broz inzistirala na prekapacitiranim programima i ceremonijama, preskupim ručkovima, večerama i prijemima koji su se po neskromnosti i velikom broju sudionika često upadljivo razlikovali od vanjskih.

Kao primjer totalne suprotnosti bila je neobično skromna večera belgijskog kralja i kraljice prilikom njihove posjete Beogradu. Inače stalno je zahtijevala razna preuređenja u skoro svim rezidencijama u kojima je boravio Predsjednik Republike, pa i u takvim koje su bile izuzetno lijepo uređene poput Brda kod Kranja. Tražila je da se nabavlja novi ili skupocjeni stari namještaj iz pojedinih starih dvoraca (na primjer, iz Slovenije). Ujedno je inicirala i inzistirala na izgradnji novih i skupih objekata koji u suštini nisu bili potrebni, a koji su se mogli vidjeti u krugu Rezidencije u Užičkoj 15 u Beogradu, na Vangi...

Jovankina kruna

6.

I prof. dr. Mioljub Kušić, pukovnik, osobni liječnik Predsjednika Republike u vremenu od 1973. do 1976. godine, u svojoj izjavi, između ostalog, iznosi da je "iz stavka, oblačenja i ponašanja Jovanke Broz izbijao osobni osjećaj veličine. Najveći broj haljina bio je sašiven u stilu oblačenja okrunjenih glava, uključujući i krzna od leoparda i hermelina. Više fotografija su, u pogledu zauzete poze i odabrane haljine i ogrlice, neodoljivo podsjećale na portret - fotografije kraljice Marije Karađorđević ili rumunjske kraljice"...

Ističe da je, prema osobnoj izjavi Predsjednik Republike - "poslije brojnih inzistiranja i pritisaka, a u ime civiliziranog ponašanja i poštovanja prema ženskom spolu" - morao prihvatiti da Jovanka Broz tijekom službenih putovanja sjedi u automobilu i to Titu s desna i otpozdravlja. Također, uspješnost rada fotografske službe ocjenjivana je prema tome koliko i kakvih snimaka Jovanke Broz je napravljeno, što su fotografi iz kabineta Predsjednika Republike dobro znali i tako su se i ponašali.

Dr. Kušić dalje kaže da se Jovanka Broz aktivno miješala i ostvarivala dominantan utjecaj prilikom organiziranja protokolarnih programa za državne posjete Jugoslaviji, tako da je "sve ono što je bilo pretjerano uglavnom bilo po njenim sugestijama ili onih koji su joj ugađali". Navodi primjer da je, vezano za održavanjem Konferencije nesvrstanih u Alžiru 1973. godine, na inzistiranje Jovanke Broz, jedan od zadataka Protokola bio da se na konferenciji osigura posebno počasno mjesto ili loža iz koje će ona pratiti rad te konferencije.

Opravdanje joj je za to bilo da je na konferenciji provodila više vremena u sali nego većina predsjednika sudionika konferencije. Dr. Kušić dalje iznosi kako je Jovanka Broz davala veliki značaj svojim obiteljskim korijenima.

Na planu ugleda obitelji iz koje potječe, svi s prezimenom Budisavljević - bez obzira na stvarno srodstvo, ukoliko su imalo poznatije osobe ili su se nalazili na višem nivou društvenih ljestvica - bili su uvršteni u popis rođaka.Koncept o svom porijeklu Jovanka Broz je iznijela i u svom pozdravnom govoru prilikom otvaranja Izložbe cvijeća u Herceg Novom.

U govoru, koji su prenijeli mediji, iznijela je da su njeni preci porijeklom s Kosova, da su sudjelovali u Kosovskoj bitci, da su se odatle iselili, da je jedan od predaka ostao u Herceg Novom i valjda već u srednjem vijeku bio jedan od najviđenijih građana. Ostali su stigli do Like i tu se rodbinske veze prenose i na Nikolu Teslu.

Uz isticanje ideje veličine i porijeklu paralelno se, po zapažanju dr. Kušića, veže i ideja "povijesne misije". Ističe da je Jovanka Broz u više navrata, izjavljivala da je aktivno i značajno sudjelovala u pripremama i pisanju odgovora vezanih za Rezoluciju Informbiroa, da je dala veliki doprinos u stvaranju pokreta nesvrstanih, da njoj pripada velika zasluga za razvijanje dobrih međunarodnih odnosa između Meksika i naše zemlje.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane