Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

O tome se ćuti

Ko su Rotšildovi? (1)

Vladari iz tame

O porodici Rothschild malo se zna u svetu, osim da su najmoćniji klan na planeti i da vladaju svetskom ekonomijom i državama, da postavljaju i obaraju vlade, da menjaju društvena uređenja, diktiraju uslove poslovanja i utiču na ratove... Čitalac Magazina Tabloid, Vladimir Petrović iz Niša, poslao nam je prevod teksta koji baca svetlo na poreklo i status ove porodice, koji ćemo objaviti u elektronskom izdanju, u dva nastavka

priredio: Vladimir Petrović

Pre nego što krenemo redom, napravićemo uvod koji će ukazati ko su, zapravo, Rothschildi (Rotšildi) u odnosu na ono što se tvrdi da jesu. Rothschildi tvrde da su Jevreji, dok je činjenica da su oni Hazari. Oni su iz zemlje zvane Hazarija, područje koje je uglavljeno između Crnog mora i Kaspijskog mora, a koje danas pretežno pripada Gruziji. Razlog zbog čega Rothschildi tvrde da su Jevreji je taj što su se Hazari pod vođstvom kralja preobratili u jevrejsku veru 740. godine, ali naravno to ne uključuje i preobraćanje njihovih azijskih (mongolskih) gena u gene jevrejskog naroda. Oko 90% ljudi u svetu koji sebe danas nazivaju Jevrejima, zapravo su Hazari, ili kako bi oni želeli biti poznati - Aškenazi Jevreji.

Ti ljudi svesno lažu svet svojim tvrdnjama da je zemlja Izrael njihova po rođenju, dok je zapravo stvarna činjenica da je njihova prava domovina 800 km dalje, u Gruziji. Dakle, sledeći put kada čujete kako izraelski premijer govori o tzv. progonu Jevreja, razmislite o tome, jer svaki premijer Izraela je Aškenazi Jevrej. Zato, kada su svi ovi premijeri tražili pomoć od Zapada za njihovu ponovnu uspostavu jevrejske domovine, oni su svesno i namerno lagali, jer oni nikada nisu bili iz te regije, što dobro znaju, jer oni su ti koji se nazivaju Aškenazi Jevreji.

Knjiga Otkrovenja, poglavlje 2, stih 9, navodi sledeće u vezi Aškenazi Jevreja: „Znam tvoja dela, i nevolju i siromaštvo, (ali ti si bogat) i znam za pogrde od onih koji kažu da su Jevreji, a nisu. Oni su privrženi sinagogi Sotone."

Najbogatija krvna loza danas u svetu je vođa Aškenazi Jevreja, porodica Rothschild. Kao što ćete videti u vremenskoj liniji, Rothschildi su dobili ovu poziciju kroz laži, manipulacije i ubistva. Njihova loza proteže se u kraljevskim porodicama u Evropi, a takođe i u sledećim porodicama: Astor, Bundy, Collins, DuPont, Freeman, Kennedy, Morgan, Oppenheimer, Rockefeller, Sassoon, Schiff, Taft i Van Duyn. Međutim, to nisu jedine loze zbog kojih bi se trebali zabrinuti. Verovatno vam je poznata vekovna praksa koju su preduzimali mnogi Aškenazi Jevreji a kojom su menjali svoja imena kako bi se vremenom pojavili kao deo vladajućih ljudi u zemlji u kojoj su živeli, te samim tim mogli dobiti uticajne pozicije u toj zemlji, koje bi onda iskoristili u službi svojim pravim gospodarima negde drugde u svetu. Postoji mnogo činjenica koje dokazuju da Rothschildi nastavljaju tu pritajenu tradiciju i dan-danas.

Nadalje, za Rothschilde se zna da potajno „seju" mnogo dece kako bi ih vremenom postavili u pozicije moći kada im to bude potrebno. Ovo je započelo s prvim čovekom koji je uzeo prezime Rothschild, a koji je imao tajnu - šestog sina. S druge strane, da sam ja, na primer, hteo svoje prezime da promenim u Rothschild ili bilo koje od gore navedenih prezimena, to me sigurno ne bi učinilo njihovim članom kao što ni obraćanje Hazara na Judaizam 740. godine nije moglo da ih načini pravim Jevrejima.

Molim vas, dakle, da ne pretpostavljate odmah automatski da kad vidite nekoga s prezimenom Rothschild ili bilo koje prezime navedeno gore, da su deo zločinačke mreže Rothschild. Nadalje, a što je i najvažnije u svemu ovome, većina Aškenazi Jevreja su nevini, i nisu deo ove zločinačke mreže. Uvek prvo proverite činjenice, zato je i ovaj članak je osmišljen kako bi obavestili ljude ko je pravi neprijatelj čovečanstva, a da to nije neki pojedinac određene rase ili ljudi s posebnim prezimenom, koji ne moraju imati ikakve veze s ovom zločinačkom Rothschild mrežom.

Pa da krenemo:

1743: Mayer Amschel Bauer, Aškenazi Jevrej, rođen u Frankfurtu (Nemačka), sin Mojsija Amschel Bauera, monetarni vernik, lihvar, vlasnik jedne računovodstvene kuće. Mojsije Amschel Bauer stavlja crveni znak iznad ulaznih vrata svoje firme; taj znak je crveni heksagram (geometrijski i brojčano prelazi u broj 666), koji će pod vođstvom Rothschilda završiti na izraelskoj zastavi dva veka kasnije.

1753: Rođena kći uglednog trgovca Wolfa Salomona Schnapera, Gutle Schnaper, Aškenazi Jevrejka, buduća supruga Mayera Amschela Bauera.

1760: U ovoj deceniji Mayer Amschel Bauer radi za banke u vlasništvu Oppenheimera u Hanoveru (Nemačka). Vrlo uspešan, postaje mlađi partner. Radeći u banci upoznaje se s generalom von Estorffom. Nakon očeve smrti, Bauer se vraća u Frankfurt da preuzme očevu kompaniju. Pritom prepoznaje značaj crvenog heksagrama, stoga menja prezime iz Bauer u Rothschild, te veša crveni heksagram i simbol koji znači 666 nad ulaznim vratima („rot" je na nemačkom „crveni", a „schild" je „znak" ili „štit"). Mayer Amschel Rothschild otkriva da je general von Estorffom uključen u sud princa Williama IX Hesse-Hanau, jednu od najbogatijih kraljevskih kuća u Evropi, koji je stekao svoje bogatstvo zapošljavajući svoje vojnike u inostranstvu ostvarujući tako velike profite (praksa koja se nastavlja i dan-danas u obliku izvoza, tzv. „mirovnih" snaga u celom svetu), stoga obnavlja poznanstvo s generalom pod izgovorom prodaje vrednih kovanica i trica (sitnica) po sniženim cenama.

Kako je planirao, Rothschild se potom predstavlja princu Williamu, koji je i sam više nego zadovoljan sniženim cenama, te plaća retke kovanice i trice, dok mu Rothschild nudi i bonus za bilo koji drugi posao koji mu princ preporuči. Rothschild kasnije postaje bliski saradnik princa Williama, i ugovara poslovanja i sa članovima državnog suda. Uskoro otkriva da je posuđivanje novca vladama i plemićima daleko više isplativije nego posuđivanje pojedincima, jer su i krediti veći, a osigurani su nacionalnim porezom.

1769: Mayeru Amschelu Rothschildu je dopušteno od princa Williama da okači znak na prednjoj strani svojih poslovnih prostorija izjavljujući da je on „M.A. Rothschild, ovlašćeni sudski veštak Njegovog Veličanstva princa Williama IX".

1770: Mayer Amschel Rothschild izrađuje planove za stvaranje Iluminata i poverava Aškenazi Jevreju, Adamu Weishauptu, kripto-jevreju koji se predstavljao kao Rimokatolik, i čija će se organizacija i razvoj Iluminata temeljiti na učenjima Talmuda, koji je zapravo učenje rabinskih Jevreja. Razlog zašto je trebalo da se zovu Iluminati je zato što je to luciferanski pojam koji znači „Prosvetljeni", odnosno, „Čuvari svetlosti". Iste godine Mayer Amschel Rothschild ženi Gutle Schnaper.

1773: Rođen je Amschel Mayer Rothschild, prvi sin Mayera Amschela Rothschilda. Kao i sva njegova braća, ušao je u porodični posao u dobu od 12 godina.

1774: Rođen Salomon Mayer Rothschild, deda Adolfa Hitlera. Adolf Hitler je sin Aloisa Schicklgrubera. Majka Aloisa bila je Maria Anna Schicklgruber,, koja je radila kao kućna pomoćnica u domu Rothschildovih. Tokom tog razdoblja u toj kući niko drugi nije bio osim barona Salomona Mayera Rothschilda; ostali Rothschildi su bili u drugim mestima zbog raznoraznih poslova. Nakon što je otkriveno da je Maria Anna Schicklgruber ostala trudna, poslana je svojoj kući. Rodio se Alois Schicklgruber, koji je zbog toga što je bio vanbračno dete, promenio prezime u Hitler. Više o tome ma s ajtovima: , ovde i ovde .

1776: Adam Weishaupt službeno uspostavlja svoju organizaciju Iluminata, i to 1. maja te godine. Svrha Iluminata je podeliti Goje (sve nejevreje) kroz politička, ekonomska, socijalna, verska i ostala sredstva. Suprotstavljene strane su bile naoružane i razni incidenti su se vodili pod uslovom da se za Iluminate svi nejevreji bore između sebe, te da se unište nacionalne vlade, verske institucije i na kraju, da se sami nejevreji međusobno unište. Weishaupt uskoro infiltrira Kontinentalni Red (eng. Continental Order) slobodnih zidara sa ovom Iluminatskom naukom i uspostavlja odele Velikog Orijenta da budu njihova tajna sedišta. Sve to je bilo pod zapovedništvom i finansijama Mayera Amschela Rothschilda, te je do danas koncept proširen i slede ga masonske lože širom sveta. Weishaupt takođe zapošljava 2.000 plaćenih sledbenika, uključujući najinteligentnije ljude u području umetnosti, obrazovanja, nauke, finansija i industrije. Oni su dobili uputstva da koriste sledeće metode kako bi kontrolisali ljude:

1) Korišćenje novčanih i seksualnih podmićivanja za dobijanje kontrole nad muškarcima koji su visoko pozicionirani u različitim nivoima svih vlada i drugim područjima delovanja. Nakon što uticajne osobe padnu zbog laži, prevare i/ili iskušenja, Iluminati su ih držali u ropstvu primenom političkih i drugih oblika ucena, pretnjom finansijskom propašću, javnim izlaganjem i fiskalnim pretnjama, čak i pretnjom smrću i/ili smrću članova njihove porodice.

2) Fakulteti i univerziteti otkrivaju i vrbuju studente koji poseduju posebnu mentalnu sposobnost i dolaze iz dobro vaspitanih porodica s međunarodnim sklonostima, te ih provode kroz posebnu obuku o internacionalizmu, odnosno spoznaji da samo jedna svetska vlada može stati na kraj višekratnim ratovima i sukobima. Praksa je bila da se daju stipendije onima koje biraju Iluminati.

3) Svi uticajni ljudi zarobljeni pod kontrolom Iluminata, plus studenti koji su posebno edukovani i osposobljeni, koristiće se kao agenti i staviti iza kulisa svih vlada sveta kao raznorazni stručnjaci i specijalisti. To je iz razloga da bi se savetovali vrhovni rukovodioci usvajanjem politike koja će na duže vremensko razdoblje služiti tajnim planovima Iluminata i doneti do uništenja vlada, ekonomija i religija.

4) Dobijanje potpune kontrole nad štampom, jedinim tadašnjim sredstvom masovne komunikacije kojim se obaveštavaju mase da jedino rešenje za mnoge probleme je, zapravo, jedna svetska vlada.

1777: Rođen Nathan Mayer Rothschild.

1784: Adam Weishaupt izdaje nalog u obliku knjige za početak Francuske revolucije koju će započeti Maximilien Robespierre. Knjigu je napisao Weishauptov saradnik Xavier Zwack, i poslao preko kurira iz Frankfurta u Pariz. Na putu do tamo kurira je udarila munja, pa je tokom uviđaja policija otkrila detalje iz knjige, te je predala bavarskim vlastima. Posledica je bila izdavanje naloga policiji od strane bavarske Vlade da pretraži Weishauptove masonske lože u Grand Orijentu i domove njegovih najuticajnijih saradnika. Jasno je da su bavarske vlasti knjigu shvatile kao veliku pretnju od privatne grupe uticajnih ljudi da se ratovi i revolucije koriste radi postizanja privatnih i političkih ciljeva.

1785: Bavarska vlada protjeruje Iluminate i zatvara sve bavarske lože u Grand Orijentu. Mayer Amschel Rothschild se seli u petospratnicu u Frankfurtu koju deli sa porodicom Schiff.

1786: Bavarska Vlada objavljuje knjigu „Originalni spisi reda i sekte Iluminata" sa detaljima njihove zavere. Zatim su je poslali svim glavešinama crkvi i država širom Evrope, no nažalost, njihovo upozorenje je bilo ignorisano.

1788: Rođen Kalmann (Carl) Mayer Rothschild.

1789: Zbog evropskog ignorisanja upozorenja bavarske Vlade, plan Iluminata za Francusku revoluciju je uspeo. Sama revolucija je trajala do 1793., i bila je ostvareni san bankara, nakon koje je uspostavljen novi Ustav Francuske u kome su usvojeni novi zakoni, a koji su, između ostalog, zabranili Crkvi ubiranje desetine poreza, i ukinuli crkveno izuzeće iz poreznog sistema.

1790: Mayer Amschel Rothschild izjavljuje: „Dajte mi kontrolu nad valutom države, i nije me briga ko piše zakone."

1791: Rothschildi dobijaju kontrolu nad novcem države SAD-a uz pomoć Alexandera Hamiltona (njihovog agenta u uredu Georgea Washingtona), kada su osnovali centralnu banku „First Bank of the United States" u SAD-u. To je ustanovljeno uz dvadesetogodišnju povelju.

1792: Rođen je Jacob (James) Mayer Rothschild.

1796: Amschel Mayer Rothschild ženi Evu Hanau.

1798: John Robison objavljuje knjigu nazvanu „Dokazi o zaveri protiv svih religija i vlada Evrope sprovedenoj na tajnim sastancima Slobodnih zidara, Iluminata i čitalačkih društava". U ovoj knjizi je jedan od vodećih umova svoga vremena, profesor Robison sa Univerziteta u Edinburgu, koji je imenovan i Glavnim sekretarom Kraljevskog društva u Edinburgu, dao detalje o celoj zaveri Rothschild - Iluminati. Otkrio je da je bio visokopozicionirani mason u Škotskom obredu slobodne masonerije (Scottish Rite of Freemasonry) i da ga je Adam Weishaupt pozvao u Evropu gde mu je data revidirana kopija Weishauptove zavere. Svejedno, iako se pretvarao da se slaže s tim, to nije bila istina, te je objavio spomenutu knjigu. Knjiga je uključivala i detalje o istrazi Bavarske vlade nad Iluminatima i Francuskom revolucijom. Iste godine 19. maja, David Pappen, predsednik Harvarda, predavao je studentima na poslednjoj godini fakulteta o uticaju iluminizma na američku politiku i religije. U dobu od 21 godine Nathan Nathan Mayer Rothschild odlazi iz Frankfurta u Englesku s ogromnom svotom novca koju mu je dao otac, te osniva banku u Londonu.

1800: Salomon Mayer Rothschild ženi Caroline Stern.

1806: Napoleon izjavljuje da je njegov cilj ukloniti kuću Hess-Cassel iz vladavine i izbaciti je s liste moćnika. Čuvši to, princ William IX od Hesse-Hanau žurno odlazi u Nemačku i Dansku, i poverava svoje bogatstvo u vrednosti od tadašnjih 3 miliona dolara Mayeru Amschelu Rothschildu na čuvanje. Iste godine Nathan Mayer Rothschild ženi Hannah Barent Cohen, kći bogatog londonskog trgovca.

1808: Nathanu Mayeru Rothschildu rađa se prvi sin Lionel Nathan de Rothschild.

1810: Sir Francis Baring i Abraham Goldsmith umiru, čime Nathan Mayer Rothschild postaje jedini glavni bankar u Engleskoj, dok Salomon Mayer Rothschild odlazi u Beč i osniva banku „M. von Rothschild i sinovi" („M. von Rothschild und Schne").

1811: Ističe povelja Rothschildove „Prve banke Sjedinjenih država" („First Bank of the United States"), pa američki Kongres glasa protiv njenog obnavljanja. Nezadovoljni Nathan Mayer Rothschild izjavljuje: „Ili će se zahtev za obnavljanje povelje odobriti ili će se SAD naći u najkatastrofalnijem ratu". SAD ne posustaje u svojoj odluci, što tera Nathana Mayera Rothschilda na druge pretnje: „Naučite te drske Amerikance lekciju. Vratite ih u stanje kolonije!"

1812: Potpomognuti novcem Rothschilda i naredbama Nathana Mayera Rothschilda, Britanci objavljuju rat SAD-u. Plan Rothschilda je bio da se uzrokuje toliko veliko zaduženje SAD-a samim finansiranjem rata, da bi se Amerikanci definitivno morali predati Rothschildima, te im odobriti obnovu povelje za posedovanje „Prve banke Sjedinjenih država" („First Bank of the United States").

Mayer Amschel Rothschild umire. U svom testamentu nalaže specifične zakone koje bi kuća Rothschilda trebalo da sledi. Sve ključne pozicije u porodici bi trebalo da drže samo članovi porodice, tj. samo je muškim članovima bilo dozvoljeno učestvovati u porodičnom poslu. To je uključivalo i izvesnog tajnog šestog vanbračnog sina (valja napomenuti da je Mayer Amschel Rothschild imao i pet kćeri, tako da je danas dinastija rotšildskih cionista bez prezimena Rothschild široko raširena, a Jevreji veruju da ako je u mešovitom braku majka Jevrejka tada je i dete Jevrej). Porodica se morala ženiti sa prvim i drugima rođacima da se sačuva porodično bogatstvo. Od 18 brakova unučadi Mayera Amschela Rothschilda, 16 ih je bilo između prvih rođaka - praksa danas poznata kao srođivanje. Niti jedan javni popis rotšildskog vlasništva nekretnina nije objavljen, niti je preuzeta ikakva legalna akcija za procenu nasledstva. Najstariji sin najstarijeg sina trebalo je postati glava porodice, a to se moglo promeniti samo kad bi se većina članova porodice s tim složila, što je bio slučaj s Nathanielom Mayereom Rothschildom koji je izabran za glavu porodice nakon smrti Mayera Amschela Rothschilda.

Jacob (James) Mayer Rothschild odlazi u Pariz (Francuska) gde osniva banku „de Rothschild Frires". Iste godine je rođen Nathaniel de Rothschild, zet Jacoba (Jamesa) Mayera Rothschilda.

1814: Da bi uvideli šta se dalje dešavalo, osvrtom na 3 miliona dolara koje je princ William IX poverio Mayeru Amschelu Rothschildu na čuvanje, okrećemo se Jevrejskoj Enciklopediji, izdanoj 1905., 10-to izdanje, strana 494., gde piše: „Prema legendi novac je skriven u vinske sanduke, izbegavši potragu Napoleonovih vojnika tokom upada u Frankfurt. Kad se birač (princ William IX od Hesse-Hanau) vratio u biračko telo Nemačke, iste godine mu je novac vraćen netaknut iz vinskih sanduka." Činjenice su ipak manje romantičnije i više poslovne. Međutim, na to da novac, ipak, nije nikada vraćen princu Williamu IX od Hesse-Hanaua ukazuje enciklopedija u daljem tekstu: „Nathan Mayer Rothschild investirao je 3 miliona dolara u zlato kompanije East India Company znajući da će biti potrebno za kampanju poluostrva Velingtona." Nathan je ukradeni novac učetvorostručio:

1) na prodaji Velingtonskog papira kojeg je kupio za 50 centi po zarađenom dolaru i naplatio po paru

2) na prodaji zlata Velingtonu

3) na otkupu zlata

4) na prosleđivanju zlata u Portugaliju.

1815: Iscenirani rat Francuske i Engleske, te jedna od najvećih pljački, otimačina i prevara u istoriji financijskog sistema; petorica braće Rothschild radili su na tome da zlatom snabdevaju i Velingtonovu vojsku (pomoću Nathana u Engleskoj) i Napoleonovu vojsku (pomoću Jacoba u Francuskoj), te su tako počeli politiku finansiranja obe zaraćene strane. Rothschildi vole ratove, jer su masovni generatori nerizičnog duga. To je zato jer su ratovi osigurani putem državnih vlada, a samim time i njihova stanovništva. Nema veze ako država izgubi rat, jer imaju garanciju da će pobednička strana vratiti dug poraženih. Dok Rothschildi finansiraju obe strane rata, ujedno koriste i svoje banke širom Evrope da ostvare priliku za uspostavu nenadmašnog poštanskog servisa s tajnim rutama i brzim kuririma. Sva pošta koju su kuriri nosili se otvarala, a detalji su prosleđivani Rothschildima, tako da su ovi uvek bili korak ispred trenutnih događaja.

Nadalje, Rothschildovi kuriri su bili jedini kojima je bilo dozvoljeno da prelaze englesko-francuske blokade bez ikakvog nadzora. Oni su držali Nathana Mayera Rothschilda u toku s ratom, tako da je ovaj iskorišćavao te informacije za kupovinu i prodaju na berzi u skladu s događajima. Jedan od kurira je bio čovek po imenu Rothworth. Kada su bitku na Vaterlou dobili Britanci, Rothworth je obavestio Nathana Mayera Rothschilda 24 sata pre nego što je vojvoda Velington saznao ishod od svojeg kurira. U to vreme britanske obveznice su se zvale konzuli i njima se trgovalo na podu berze. Nathan Mayer Rothschild je naredio da svi njegovi mešetari počnu prodavati konzule, čime su naveli sve ostale mešetare da misle da su Britanci izgubili, pa su svi takođe počeli manijačno prodavati. Konzulima je pala vrednost, a Nathan Mayer Rothschild je indirektno naredio svojim mešetarima da pokupuju sve konzule do kojih su se mogli dočepati. Kada su došle prave vesti o ishodu rata (poraz Napoleona i njegove vojske), vrednost konzula je naglo porasla, i to mnogo više nego pre rata, čime je Nathan Mayer Rothschild udvadesetostručio uloženo, što je dalo Rothschildima kompletnu kontrolu nad britanskom ekonomijom, sada finansijskom centru moći zbog Napoleonovog gubitka, te prisililo same Engleze da osnuju novu banku pod nazivom „Banka Engleske" („Bank of England"), i to na čelu s Nathanom Mayerom Rothschildom.

Interesantno, 100 godina kasnije New York Times je objavio priču u kojoj stoji da je Nathanov unuk pokušao osigurati sudsku zabranu protiv obavljivanja knjige s pričom o dedinom unutrašnjem trgovanju. Porodica Rothschild je tvrdila da je priča laž i kleveta, ali je sud odbio njihov zahtev i naredio im da plate sve sudske troškove.

Vraćamo se na 1815., kada je Nathan Mayer Rothschild dao slavnu izjavu: „Nije me briga koja je marioneta stavljena na tron Engleske da vlada carstvom nad kojim sunce nikada ne zalazi. Čovek koji kontroliše britanski novac kontroliše i Britansko Carstvo, a ja kontrolišem britansko snabdevanje novcem". Nastavio se hvaliti time da je u 17 godina boravka u Engleskoj povećao svojih 20.000 funti koje mu je dao otac za 2.500 puta, na tadašnjih 50 miliona funti. Rothschildi su takođe koristili svoju kontrolu nad „Bank of England" da zamene metod slanja zlata od zemlje do zemlje, te su umesto toga koristili svojih 5 banaka u Evropi da uspostave sistem papirnatih zadužnica i kredita, što je zapravo današnji bankarski sistem. Period do kraja tog stoleća naziva se „Doba Rothschilda", i procenjuje se da su upravljali s pola bogatstva čitavog sveta. Ipak, ono što nije krenulo dobro za ovu porodicu te godine je Bečki kongres, koji je započeo u septembru 1814. i završen u junu 1815. Razlog kongresa je bio cilj Rothschilda da stvore svetsku vladu koja bi kontrolisala većinu civilizovanog sveta. Mnoge države su bile zadužne kod Rothschilda, te su Rothschildi to koristili kao sredstvo za pregovore. Ali, ruski car Aleksandar I koji nije bio dužan Rothschildovoj centralnoj banci nije se složio s njihovim planom, zbog čega je plan o svetskoj vladi propao. Razbešnjen, Nathan Mayer Rothschild se zakleo da će jednog dana on ili njegovi potomci uništiti čitavu porodicu cara Aleksandra, što se naposletku i ostvarilo 1902. godine tokom finansiranja Boljševika koji su ispunili Rothschildovo obećanje.

Zanimljivo je da veliki zagovornik svetske vlade Henry Kissinger, koji je ujedno i Aškenazi Jevrej, pisao doktorsku disertaciju o Bečkom kongresu.

1816: Američki Kongres izdaje zakon kojim dozvoljava porodici Rothschild novu dominirajuću centralnu banku, a koja im daje opet kontrolu nad američkim snabdevanjem novca. Ime joj je „Druga banka Sjedinjenih država" („Second Bank of the United States"), i data joj je povelja na 20 godina. Tako se završava krvavi rat Britanaca i Amerikanaca, ali bitno da su Rothschildi dobili svoju banku.

1818: Francuzi podižu masovne zajmove da pomognu obnovu nakon katastrofalnog poraza kod Vaterloa. Agenti Rothschilda kupuju ogromne količine obveznica francuske vlade uzrokujući rast njihove vrednosti, a 5. novembra ih puštaju na otvoreno tržište, što strovaljuje vrednost deonica i uvaljuje Francusku u finansijsku paniku. Tada su Rothschildi dobili kontrolu i nad francuskim novcem. Iste godine su pozajmili 5 miliona funti pruskoj Vladi.

1821: Kalmann (Carl) Mayer Rothschild je poslan u Napulj (Italija), gde je dosta poslovao s Vatikanom i Papom Grgurom XVI, koji mu je naknadno dodelio Red Sv. Grgura. Kad god je Papa primio Kalmanna, radije se rukovao s njime, nego mu uobičajeno davao da poljubi prsten, što je ukazivalo na nivo Kalmannove moći nad Vatikanom.

1822: Austrijski car dao je petorici braće Rothschild titule barona. Nathan Mayer Rothschild odbio je titulu.

1823: Rothschildi preuzimaju kontrolu nad financijskim poslovima Katoličke Crkve širom sveta.

1827: Sir Walter Scott objavljuje set od 9 dilova o životu Napoleona, a u drugom delu izjavljuje da su Francusku revoluciju isplanirali Iluminati (Adam Weishaupt) te da je finansirana od strane evropskih bankara Rothschilda.

1832: Predsednik Andrew Jackson (7. predsednik SAD-a, od 1829. do 1837.) počinje drugu kandidaturu za predsednika pod sloganom „Jackson bez banke!", čime promoviše svoj plan da preuzme kontrolu nad američkim novcem da bi pogodovao stanovništvu, a ne profiterima Rothschilda.

1833: Predsednik Andrew Jackson počinje da izvlači depozite američke Vlade iz „Second Bank of the United States" (banka Rothschilda), i polaže ih u banke demokratskih vlasnika. Rothschildi počinju da paniče, pa rade ono što im ide najbolje, a to je da obustavljaju snabdevanje novcem i time prouzrokuju ekonomsku depresiju. Predsednik zna šta rade, i izjavljuje: „Vi ste leglo lopovskih zmija, i nameravam vas izmamiti, i u ime večnoga Boga, ima da vas iskorenim!"

1834: Italijanski revolucionarni vođa Giuseppe Mazzini je izabran od strane Iluminata da upravlja revolucionarnim programom širom sveta, što je i činio do svoje smrti 1872. godine.

1835: 30. januara napadač pokušava upucati predsednika Jacksona, ali nekim čudom mu oba pištolja otkazuju. Predsednik Jackson je kasnije tvrdio da zna da su za napad odgovorni upravo Rothschildi. To, svakako, nije bio jedini napadač na američkog predsednika Jacksona, jer se kasnije i drugi napadač po imenu Richard Lawrence hvalio da su ga unajmili evropski moćnici i obećali mu zaštitu ako ga uhvate, no kao i prethodnik, i ovaj je oslobođen zbog neuračunljivosti i ludila. Iste godine Rothschildi dobijaju prava nad rudnicima plemenitog metala žive u Almadenu (Španija), što je u to vreme bila najveća koncesija na svetu, jer je živa bila vitalna komponenta za rafinisanje zlata ili srebra, a što je Rothschildima dalo virtuelni svetski monopol.

1836: Tokom godina borbe protiv Rothschilda i njihove centralne banke, predsednik Jackson konačno uspeva u izbacivanju njihove banke iz Amerike, jer im se povelja ne obnavlja. Rothschildi su tek 1913. uspeli uspostaviti „Treću središnju banku u Americi („Third Band of the United States"), Federalne rezerve („Federal reserves"), te da bi se osigurali od bilo kakvih grešaka ovog puta, stavili su svog rođaka Jacoba Schiffa da upravlja projektom. Iste godine umire Nathan Mayer Rothschild, a kontrolu nad njegovom bankom „N. M. Rothschild & Sons" preuzima mlađi brat James Mayer Rothschild.

1837: Rothschildi šalju jednog od svojih agenata, Augusta Belmonta, takođe Aškenazi Jevreja, u Ameriku da spasi njihove bankarske interese poražene od strane predsednika Andrewa Jacksona.

1840: Rothschildi postaju brokeri poluga „Bank of England". Osnivaju agencije u Kaliforniji i Australiji.

1841: Predsednik John Tyler (10. predsjednik SAD-a, od 1841-1845) izglasava „Akt o obnavljanju povelje" za „Bank of the United States". Dobija hiljade pisama koja mu prete atentatom.

(Nastavak u sledećem broju elektronskog izdanja)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane