Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Do koske
Banditski
zahvati ne samo u džepove
već i u WC šolje građana
TEROR
Svedoci
smo terorističkih akcija koje tangiraju
stotine hiljada, možda i milione ljudi, a na
svaki način i na bezbroj nivoa
govore o terorističkom biću države
Ana Borković
Politička i finansijska agonija u kojoj se vlast nalazi ponovo je aktivirala one
njene klasične terorističke afinitete za koje se verovalo, tačnije - u vezi s kojima je
bilo nekih pozitivnih indicija da su dolaskom "demokratskih promena"
počeli da odumiru. Reč je o sveopštem maltretiranju i terorisanju građana,
najčešće bez ikakvog razloga i potrebe, često i bez vidljivog
povoda, a samo da bi se od građana otelo što više novca i da bi se
istovremeno našao alibi za brutalni kriminal nekog anonimnog, otuđenog
političko-mafijaškog centra.
Suština tog terorizma, međutim, nije u besomučnom
otimanju novca, jer lopovluk, kriminal, siledžijstvo i vršljanje u životu pa i
inteligenciji običnog građanina može da se smatra imanentnim, dakle očekivanim i prihvaćenim
svojstvom ove vlasti. U pitanju je tehnologija koje je po svim logičkim
i civilizacijskim parametrima suvišna i štetna,
koja građane maksimalno ponižava i svodi na nivo gnjide, pretvara ih u bizarna i bezumna bića,
koja poput besnih, a vezanih pasa mora da se bori za nešto što
im svakako pripada, ili što može da im se da, proda ili otme s lakoćom, dobrovoljno, uz
nekoliko lepih reči, jednostavnom molbom. Ali ne! Oni moraju da budu poniženi,
dotučeni, umoreni, obeznađeni.
Možda najbolji primer za takav oblik terora nad građanima
bilo je višedecenijska birokratska praksa u vezi s izvodima iz matičnih
knjiga, koji su od građana zahtevani i u ozbiljnim i u komičnim situacijama, kada je i
kako kom činovniku ili službi palo na pamet, a sve da bi građanin lično
i ponizno, barem jedanput kvartalno, dokazao da se uopšte
rodio, da se rodio u ovoj, a ne nekoj drugoj zemlji, da je još živ, da se oženio,
doselio, preselio, a u slučaju smrti se ta obaveza (i stari i novi
ideološki teroristi rekli bi da to nije obaveza, nego pravo i čast)
trajnog dokazivanja te novonastale životne činjenice
prenosila na ucveljenu rodbinu. Tako je građanski teror prenošen kao
genetska tvorevina, kao nešto sasvim normalno s obzirom na opštepoznatu
stvar: čovek može da se rodi ili umre kad god poželi, i to nebrojeno mnogo
puta u toku života i smrti, što je, je li, podložno raznim zloupotrebama, a o promeni
državljanstva (što su, iz vizure naše vlasti, građani mogli i više
puta dnevno da čine, iako je samoj vlasti za promenu statusa državljanstva bilo,
a i danas je, i to pod povoljnim okolnostima, potrebno više godina), da se i ne
govori. O nekim drugim oblicima orobljavanja, poput kojekakvih poreskih obaveza
i drugih, u državne oblande uvijenih i fantastikom obojenih harača,
za koja nikome živom i nikada nije bilo jasno ne samo zašto postoje već ni kome se,
gde i kako isplaćuju. Pogotovo što nije bilo moguće ni spasti na prosjački štap, skinuti za državu i poslednje gaće, a da to ne bude neverovatno iscrpljujuće, komplikovano,
traumatično i uz bezbrojne, ponekad i nesavladive prepreke. Decenijama je izgledalo
kao da se ni državi ni vlasti ne mili da građane opljačkaju
ako to može da se izvede uz njihov pristanak, lako i elegantno. Teror, dakle,
nije imao alternativu.
Poslednjih dana eskalirale su dve specifične terorističke
akcije, koje iz mnogih koje se upravo izvode vredi izdvojiti samo zbog toga što
se tiču stotine hiljada, možda i milione ljudi, a na svaki način
i na bezbroj nivoa govore upravo o terorističkom biću
države, jer teroristi - izvršioci, iako su javni, ostaju i ostaće
nekažnjeni i, čak, nepoznati, a stotine hiljada žrtava biće
terorisani godinama, možda i decenijama, iz razloga i zbog ciljeva jasnih samo teroristima. Prva
teroristička akcija o kojoj je reč krije se iza neke budalaste, imbecilne
uredbe o nekakvom tekućem i investicionom održavanju unutar privatnih kuća i
stanova, a druga iza zamene automobilskih registarskih tablica i saobraćajnih
dozvola.
"Zakonsko" rešenje ministarstva - kojim rukovodi oličenje
zakonitog delovanja Oliver Dulić - da za neke sitne intervencije
(zamena pločica u kupatilu, WC šolje, krečenje ili popravka instalacija) unutar četiri sopstvena, krvlju podignuta zida,
skuckana posle ko zna koliko plaćenih globa, poreza, taksi,
kamata i glavnica (dakle, i pored opstrukcije države, koja je umesto
da pomogne učinila sve da se prosečni građanin ne skući i ne stane na svoje noge) treba da plati nekoliko stotina evra i
da se za kojekakve dozvole (jer ih ni država nema) mora tući
sa državom najmanje deset, a možda i mesec dana, predstavlja Goli otok na kvadrat
i siledžijstvo kakvog nije bilo ni u getu iz udžbenika. Pošto su
"neevropski" i necivilizovano promovisali trajno, sistematsko,
periodično oporezivanje onoga (stanova ili kuća) što
je već oporezovano, državni teroristi sada izigravaju i Velikog brata tražeći
da građani budu ne samo kažnjeni već i zlostavljani ukoliko svoju krvavo stečenu
imovinu odražavaju i spasavaju od propadanja i truljenja. Poruka je: država
neće učiniti ništa da opravda silne namete i poreze kojima kolje građane,
ali ako građani pokušaju sami nešto da učine za sebe, država će im i doslovno jebati
mater. Na vapaj terorisanih građana, nadležno
ministarstvo najavljuje da će ispraviti nepravdu, ali u duhu onog
vica: Došao Pero Govno u opštinu, jada se da mu se, kad kaže kako se zove, svi rugaju.
On bi nešto da promeni. Pita ga službenik kako bi da se zove "po
novom", a Pero kaže: "Ja bih da budem Mirko Govno".
Kao i u vezi s drugim stvarima, i "pripreme" za zamenu
registarskih tablica trajale su godinama. Kad su završene ispostavilo se da je
od svega bilo najvažnije da neki terorista dobije posao i da inkasira nekoliko
miliona evra, a da to sa zamenom nema mnogo veze. Da nije tako, ne bi
dizajnersko rešenje tablica posle višegodišnjeg "istraživanja" izgledalo
kao da ga je radio neki školarac, ne bi grb na "novim" i
supermodernim tablicama bio nevažeći,
ne bi oznake bile rešene tako da će većina vozača, ako kroči van zemlje, a i ako ne kroči, imati veoma ozbiljnih
problema u dokazivanju šta im na tablicama uopšte piše, ne bi zbog toga u
startu dolazili u situaciju da odgovaraju za tuđa krivična
dela počinjena u saobraćaju, pri čemu je teret dokazivanja na strani ni krivih ni dužnih
vozača. Ima tu još gadosti koje nemaju direktne veze s tablicama, ali imaju s propratnom
birokratijom koja traži danak u novcu, vremenu i značajnom segmentu
nedopustivog, mirnog života ljudi. Postoji mogućnost da se započeta
teroristička akcija, koja je do sada progutala nekoliko miliona evra, obustavi i
sanira uz doplatu još kojeg miliona naknade za izgubljenu dobit nekom teroristi, ali to se neće
dogoditi. Građani će sadašnje greške ispaštati na razne načine i te tuđe greške lično i surovo plaćati još godinama. Teror must go on!
Sve donedavno mislilo se da su Miloševićevi
teroristi bili neprejebivi u drskom i primitivnom otimanju od sirotinje, ali
ovo kako rade "demokratske snage" nije pojmljivo ni raji navikloj na
harač svih boja, ukusa i mirisa. Tako mogu samo oni kod kojih je banditizam uz
kriminalne zahvatio i psihijatrijske dijagnoze.
Sve donedavno mislilo se da su Miloševićevi teroristi bili
neprejebivi u drskom i primitivnom otimanju od sirotinje, ali ovo...