Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Diplomatija
Dugovečni
mandat omiljenih ambasadora: pod zaštitom doskorašnjeg predsednika Srbije
Trst je naš,
a čiji je Nikšić?
Večni, nesmenjivi, osioni, zahtevni, sujetni,
osvetoljubivi... To je slika vodećih ljudi u većini diplomatsko-konzularnih
predstavništava Srbije u svetu. Na neka imena podseća i Tabloidov
insajder, istražujući njihove male i velike patologije. Zašto je ambasadorki
koja ne zna da svira potreban klavir, kako je milicioner iz Nikšića postao
konzul Srbije u Rimu i zašto su crnogorski kadrovi u MSP-u izgubili kontakt sa
rodnim selima...
Piše:
Insajder D-6
Ambasador
Republike Srbije u Parizu, Dušan T. Bataković, neprimernim ponašanjem i
arogantnim odnosom prema svojim saradnicima, izaziva animozitet skoro svih
diplomata u MSP-u. Iskusne diplomate, upravo iz ovakvih i sličnih razloga,
izbegavaju svaku saradnju sa njim i nerado prihvataju (a mnogi vrlo burno i
odbijaju!) premeštaj u ambasadu u Parizu. Skoro sve svoje saradnike iz
prethodnog službovanja u Atini, pa i sada u glavnom gradu Francuske, Bataković
je zbog lične sujete i osionosti vratio u zemlju još pre isteka mandata.
U
komunikacijama sa svojim saradnicima ovaj ambasador, nažalost, vrlo često
koristi omalovažavajući i uvredljiv rečnik, u najmanju ruku nedostojan visokoj
funkciji koju obavlja. Zbog ovakvog ponašanja bio je opomenut u MSP-u.
Svoju
osionost Bataković je u svakoj prilici koristio da saradnicima
"ukaže" na to kako je imao i ima apsolutnu podršku i zaštitu
predsednika Tadića. U svakoj prilici kad bi se zadesio u blizini, sad već
bivšeg predsednika Tadića, Bataković nastoji da pokaže svoju servilnost i
veliko prijateljstvo (ljubeći se) sa svojim neprikosnovenim vođom, bez obzira
na to da li se radi o susretima državnih delegacija gde i on učestvuje ili
prilikom službenih susreta, a da pri tome ne poštuje ni osnovne norme
protokola.
Zbog
navodne "zaštite sa najvišeg mesta", njemu je bilo sve dozvoljeno, pa
čak i enormno finansijsko trošenje sredstava! Tako je, na primer, isposlovao
da mu MIP Srbije plaća školarinu za ćerku i sina, i to za učenje na engleskom,
u internacionalnoj školi u Parizu, mada takvu privilegiju drugi ne mogu da
dobiju!
Vrlo
često, u rezidenciji ambasade koja je velika i velelepna, desi se da nema mesta
za prenoćište službenih delegacija, jer u njoj često spavaju prijatelji
ambasadora Dušana T. Batakovića. Bivši predsednik Tadić sprečio je istragu o
nasilnoj smrti žene Dušana T. Batakovića i njegovom doprinosu tragičnom ishodu!
Ambasadorka
Republike Srbije u Kopenhagenu, Vida Ognjenović, velika je ljubimica
doskorašnjeg predsednika Tadića, i za svoga mandata je više boravila u Beogradu
nego u Danskoj, gde bi trebalo da obavlja svoju diplomatsku dužnost.
Nijedna premijera pozorišne predstave u
Beogradu ne može da prođe bez nje, niti bilo koja ozbiljnija kulturna
manifestacija ili zasedanje glavnog odbora Demokratske stranke, čiji je uvaženi
član. U protekloj godini, kad joj se prohtelo, Vida Ognjenović je o trošku
MSP-a više puta dolazila u Beograd, i to uglavnom kad se radilo o privatnim
posetama.
Po
stupanju na dužnost, ova dramska spisateljica, a sada i ambasadorka, bila je
nezadovoljna rezidencijom, pa je dobila posebnu saglasnost da iznajmi drugu
(enormno veću od prve), pa čak i da kupi koncertni klavir (jer je to žarko
želela!) iako ne ume na njemu da svira. Prethodni učinak njenog rada u
diplomatiji u Oslu (Norveška) nije bio primećen, kao ni ovaj sada u
Kopenhagenu.
Ambasadorka
Republike Srbije u Moskvi, Jelica Kurjak, mimo svih propisa MSP-a i
diplomatskih običaja radi već punih jedanaest godina u ambasadi, zahvaljujući
pre svega članstvu u Demokratskoj stranci i njenom velikom prijatelju i
zaštitniku, doskorašnjem predsedniku Tadiću. Na dužnost savetnika ambasade
Srbije u Moskvi stupila je 2001. godine. Po isteku mandata 2006. godine, dobila
je odluku ministra da se vrati u Beograd, jer joj je došla zamena u Moskvu
(veoma iskusan i profesionalan diplomata), ali je na intervenciju Tadića ta
planirana zamena, nakon kraćeg vremena, vraćena u MSP. Isti slučaj je bio i sa
novoimenovanim ambasadorom Stanimirom Vukčevićem, koji je, nakon samo
godinu i par meseci, vraćen u zemlju da bi Jelica Kurjak bila imenovana za
ambasadora.
Prema
svedočenju njenih saradnika, Jelica Kurjak od početka uvodi pravu diktaturu u
ambasadu Srbije, što narušava dobru radnu atmosferu kolektiva. Svakodnevno,
mimo svih predviđenih vidova komunikacije, navodno komunicira sa Tadićem SMS
prukama i pri tome želi da stavi do znanja svojim saradnicima u kakvom je
bliskom odnosu sa doskorašnjim predsednikom. Ostala je zapamćena po svojoj omiljenoj
izreci: "...ja sam mala travka, što me češće čupate ja više
rastem!", aludirajući na to da joj niko ništa ne može.
Pojedincima
u MSP-u omiljene destinacije službovanja u diplomatsko-konzularnim
predstavništvima Republike Srbije su: Rim, Milano, Trst, Rijeka, Podgorica,
Herceg Novi... Da bi ostvarili svoje želje uz pomoć crnogorskog lobija, koji je
neprikosnoveno najači uticajni lobi u državnoj administraciji Republike Srbije
i kancelarije bivšeg predsednika Tadića, sva rukovodeća mesta pomenutih DKP
drže ovi kadrovi...
Generalni
konzul Republike Srbije u Trstu, Momčilo Milović, bivši je direktor
Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine i bliski prijatelj Bojana Pajtića.
Premešten je na dužnost u Trstu, a da pri tome nije imao nikakvo diplomatsko
iskustvo, niti bilo kakve ozbiljne diplomatske i konzularne pripreme u
Ministarstvu spoljnih poslova. Na dužnosti generalnog konzula više vremena
provodi u Portorožu, gde ima privatni biznis, nego u Trstu.
Njegov prvi zamenik, Zoran Đurišić,
konzul-savetnik (Crnogorac koji je preko crnogorskog lobija uvek nezasluženo
uspevao da dobije premeštaj u inostranstvo - Italiju, pre mnogobrojnih
kvalitetnijih kadrova od njega u MSP-u) po treći put službuje u Italiji i veoma
je brzo našao zajednički jezik sa novim šefom, svojim zemljakom, jer se i on
dobro snalazi u raznim poslovima.
Konzul
u ambasadi Republike Srbije u Rimu, Ljubomir Mirković, više od sedam
godina obavlja ovu dužnost u "večnom gradu", a mandat mu je, mimo
svih pravila, ponovo produžen do daljeg! Kao zet Danice Drašković i
bivšeg ministra spoljnih poslova Vuka Draškovića, bez ikakvih stručnih
kvalifikacija, šalju ga u Rim. Pre stupanja na dužnost bio je komandir milicije
u Nikšiću! Njegovo postavljanje za konzula izazvalo je neviđeno nezadovoljstvo
iskusnih i profesionalnih diplomata u MSP-u! Državljanin je Crne Gore!
Imajući
u vidu činjenicu da u ambasadi radi i šef konzularne službe koji je
profesionalac, Mirković se u proteklim godinama nije hvatao posla niti je
izražavao želju da bilo šta nauči iz konzularne prakse već je statirao u
ambasadi znajući da ima zaštitu od porodice Drašković i od uticajnog
crnogorskog lobija što se više puta do sada pokazalo.
Konzul žeran u generalnom
konzulatu Republike Srbije u Rijeci, Zoran Popović, (član Demokratske
stranke, a ranije JUL-a i SPS-a) za neke je bio konfliktna ličnost, te je
pomoću uticajnih ljudi iz kabineta Tadića i crnogorskog lobija premešten pred
kraj mandata iz ambasade u Zagrebu u konzulat u Rijeku. Na ovom radnom mestu
nije uspeo da ostvari očekivane rezultate niti je uspostavio dobre odnose sa
našom dijasporom, pa su predstavnici dijaspore izrazili svoje ogorčenje i
nezadovoljstvo u Ministarstvu spoljnih poslova ponašanjem konzula. Imajući u
vidu činjenicu ko stoji iza Popovića i kako je na neregularan način postavljen
za konzula u Rijeci, ministarstvo je ostalo indiferentno na pritužbe delegacije
srpske dijaspore iz Istre. Međutim, u Zagrebu je kao "broj 2" dobro
radio, što je isto bilo i sa slučajem u vreme službovanja u Bukureštu, gde je takođe
bio zamenik ambasadora.
Generalni
konzul Republike Srbije u Herceg Novom, Marina Jovičević, zahvaljujući
vezama po dolasku u MSP, 2002. godine, i to bez ikakvog diplomatskog iskustva,
meteorski je napredovala sa mesta prvog sekretara na mesto direktora Direkcije
za regionalne inicijative, a potom za pomoćnika ministra, što je nezapamćeno i
u najvećim kadrovskim nadigravanjima MSP-a!
Neke
diplomate u Italiji, ali i na istočnim obalama Jadrana, skoro obavezno su
crnogorske provenijencije. To je jedna posebna vrsta, jedan
"antropogeografski fenotip", to su ljudi koji su, u stvari, izgubili
kontakt i sa Crnom Gorom i sa Podgoricom, ali su se zato u Srbiji izuzetno
dobro pozicionirali, takoreći zacementirali!