Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Licemerje
Kako su se policija i mediji našli u istom problemu
zahvaljujući gaženju izvornih principa profesije
Vreme pljuvača
i cinkaroša
U vreme kada sam
se zapošljavao u beogradskoj
policiji, na konkurs za 10 radnih
mesta diplomiranog pravnika
i diplomiranog ekonomiste prijavilo se preko 500 kandidata. Tada je postojao red. Danas takvog reda nema. Napredovanje u službi je i te kako zavisilo od profesionalnog
odnosa i rada, pa se nije moglo desiti
da neko u periodu od samo jedne
godine napreduje od operativca do generala, kakvi su slučajevi beleženi nakon
"demokratskih
promena", piše za
Tabloid naš urednik Josip Bogić,
penzionidani pukovnik Uprave za borbu
protiv organizovanog kriminala i stalni konsultan OEBS-a
Josip Bogić
Sadašnje žalopojke pojedinih
vrhovnika srpske policije da Beograđani neće da rade u policiji,
da postoji manjak kadrova iz Beograda
i da zato moraju da se zapošljavaju kadrovi
iz unutrašnjosti, samo
je konstatacija pogrešne kadrovske
politike "jednog
samoživog i neiživljenog"
bivšeg ministra policije, koga je upravo svim silama
branio "ustavotvorac".
Naravno da to nije istina. Ne može neko ko je došao sa
strane da voli Beograd više od
dece koja su rođena u njemu,
a nemaju prava da taj isti Beograd uređuju i brane.
Istina je, međutim, malo drugačija. Nije
tačno da mladi
Beograđani neće da rade
u državnim institucijama (policiji),
već ne mogu da se zaposle od raznih
partijskih kolega, bliskih rođaka i raznih neznalica koji su zapošljavani bez ikakvih stručnih, moralnih i profesionalnih
kriterijuma. Zapošljavani su razni
"stojseri", ljudi u policiji sa kupljenim diplomama,
raznim fakultetskim diplomama fakulteta za koje niko
nije čuo. Pri tome svršeni studenti
redovnih fakulteta nisu bili podobni.
Niko normalan neće da se zaposli
u ustanovu i instituciju kojom nekompetentni ljudi rukovode i pokušavaju da nametnu svoje manire ljudima koji znaju svoj
posao.
U vreme kada sam se zapošljavao u beogradskoj policiji, na konkurs
za 10 radnih mesta diplomiranog pravnika i diplomiranog ekonomiste prijavilo se preko 500 kandidata. Tada je postojao red. Danas takvog reda nema. Napredovanje u službi je i te kako zavisilo od profesionalnog
odnosa i rada, pa se nije moglo desiti
da neko u periodu od samo jedne
godine napreduje od operativca do generala, kakvi su slučajevi beleženi nakon
"demokratskih promena".
Demokratske promene su u praksi uglavnom zadržale i promovisale "pljuvače", čiji su najveći kvaliteti bili opanjkavanje kolega i pisanje anonimki kolegama, a sada kada je nestalo pljuvačke i kada treba da pokažu znanje,
nastao je problem jer ti isti "stručnjaci" ne mogu da odgovore zadatku koji su prihvatili.
Veza između ovog licemerja i licemerja javnih i tajnih predlagača problematične ideje novog Zakona o informisanju, direktna je.
U jeku polemika i kritika na donošenje novog Zakona o informisanju, najglasnije kritike dolaze iz uglavnom tri
grupacije kritičara Zakona.
Prvoj grupi pripadaju dojučerašnji "vladari" a sada "jedini pravi opozicionari",
koji su, po njihovom ličnom mišljenju, izloženi medijskom
linču i koji
tvrde da Zakon ništa ne
valja.
Drugoj grupi kritičara novog Zakona pripadaju
"ekspertski stručnjaci za sve" na čijem čelu se nalazi
najveći kritičar postojećeg Zakona
o informisanju, isti onaj čovek koji je u prošlosti najviše zloupotrebljavao
taj isti Zakon - koji sada
ne valja!
Na kraju, trećoj grupi kritičara ovog zakona pripadaju
ljudi iz struke koji imaju
najviše prava i legitimnosti da donesu taj zakon, a u njegovoj izradi niti su učestvovali niti su imali prave mogućnosti da regulišu svoj delokrug rada, kakav im pripada,
kao u svim uređenim sistemima.
što se tiče primedaba "prve
grupe" kritičara, kada bi te primedbe iznosio neko drugi iz
opozicionog bloka bilo bi to
opravdano, ali iz redova ljudi koji su nemilosrdno linčovali, razapinjali i pre suda osuđivali pojedince,
prilikom sramnih hapšenja koja su se odvijala pred kamerama raznih
televizija - mimo svih zakonskih propisa i bez ikakvih pravnih
osnova - krajnje je licemerno. Sada kada su u opoziciji i kada im se takvo bahato
ponašanje vratilo kao bumerang, sada se pozivaju na razne
konvencije, zakone, ljudska prava itd., kao da su oni u vreme svojih bahanalija
vodili računa o drugima i o njihovim
ljudskim pravima. Tada su im "nezavisni mediji" bili po volji,
kada su objavljivali do kraja neproverene informacije o "raznim mafijama" iz izvora bliskih policiji i tužilaštvu, a sada im
ti isti mediji ne odgovaraju i treba ih disciplinovati
i promeniti zakon!
Kakvi su licemeri gorepomenuti
govori i činjenica da su prilikom polaganja
zakletve u parlamentu, u martu 2004 godine, "štedljivci" na čelu sa
najvećim legalistom sa ovih prostora, došli službenim autobusom,
kako bi pokazali da su prethodne vlade bile rasipničke.
A šta je epilog
njihove vladavine? Kupovina skupocenih automobila, podela i otkup službenih stanova
po povlašćenim cenama,
uništavanje institucija sistema i vraćanje države u pseudofeudalizam, gubljenje Kosmeta, Državne zajednice SCG,
pljačka Kolubare itd.
Oni nemaju moralno pravo nikoga da kritikuju, a kamoli pravo da pretenduju na to da ponovo
dođu na vlast. Oni su pokazali da ne znaju da vladaju
Srbijom i da je njihova vladavina daleko od legalizma za
kakve su se prodavali. Takvo pravno nasilje
kakvo je vršeno za
vreme njihove vladavine teško će koja vlada da dostigne. U mnogome, posledice takvog pogrešnog upravljanja
trpe sadašnji ministri i sadašnja vlada,
kojima su u mnogo čemu vezane ruke.
Slična je situacija
i sa predlagačima Zakona,
tj. drugom grupom kritičara. Kada su vršili raznorazna
blaćenja i ponižavanja pred kamerama i raznim novinama, među kojima je bilo najgnusnije hapšenje proslavljenog
fudbalera i fudbalske ikone Dragana Džajića, to
je bilo "normalno
i opravdano" i novinari
su bili OK, a sve radi pridobijanja biračkog tela i prikazivanja odlučne borbe
protiv korupcije i kriminala. Sada kada ti isti novinari kritikuju
poteze ministara iz "jedne ekspertske grupe za sve i svašta", sada se predlažu izmene
Zakona o informisanju, tako drastične da se tim
merama gase mediji i disiplinuju nepodobni novinari, kažnjavaju novčanim kaznama koje su neprimerene vremenu i prostoru, na čije donošenje je veoma
oštro reagovala
i misija OEBSA u Beogradu.
Sada kada su ti stručnjaci videli
da batina ima dva kraja i da mnogo boli izgovorena
reč, predvodnik te partije
po cenu pada Vlade insistira na donošenju novog
sramnog zakona. Trebalo je ranije da zna da batina ima
dva kraja.
I na karaju treća grupa, opravdanih, kritičara - sami novinari i novinarska
udruženja, najmanje su konsultovani
i pitani o predlogu novog Zakona, iako
na to najviše imaju prava. Našao se tamo neki pametnjaković koji je izmislio nekakvu radnu grupu,
za koju niko
nije čuo, napisali predlog Zakona i servirali ga na usvajanje
"na gotovo"
i za taj projekat uzeli novac.
Pa na šta bi
to ličilo kada
biste poručili da vam
krojač sašije odelo,
a da vam prethodno nije "uzeo meru"?! Tako je i sa ovim zakonom.
Predlagači Zakona uređuju jednu
veoma osetljivu oblast, a da pri tom nisu konsultovali
stručnjake niti su im dali mogućnost da učestvuju, u okviru
delokruga svoga rada, u uređenju medijskog prostora.