Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Sazrelo je vreme za poresku reformu u Rusiji

Pravedan tretman za sve

Martovski intervju Vladimira Putina za RIA Novosti, u kojem je podržao uvođenje progresivne poreske skale, zaintrigirao je mnoge. Američka agencija Blumberg je požurila da „obraduje" Ruse da vrh vlasti razmatra povećanje poreza na dohodak građana sa 13 na 15% za građane sa prihodima od milion rubalja godišnje i sa 15 na 20% za one koji zarađuju od pet miliona pa naviše.

Piše: Jurij Aleksejev

Uzgred, te brojke je pominjao i predsednik komiteta Državne dume za finansijsko tržište Anatolij Aksakov, precizirajući da to nije konačno rešenje.

Nema sumnje da bogati treba da dele sa siromašnima. Ostaje otvoreno pitanje: ko se danas smatra siromašnim, a ko bogatim? Plata od milion i više rubalja godišnje (malo više od 83.000 rubalja mesečno) u velikim gradovima i na severu zemlje, za tražene stručnjake, danas nije retkost. Prema statistici, takve prihode ima oko 15% stanovništva, a plate mnogih nastavljaju da rastu, uprkos zabrinutosti Centralne banke koja je odgovorna za inflaciju. Prošle godine primećen je ogroman skok prihoda među predstavnicima „plavih kragni", odnosno među kvalifikovanim radnicima i inženjerima u prerađivačkoj industriji, i pritom ne samo odbrambenoj. Prema Rosstatu, prosečna realna plata u zemlji je 73,7 hiljada rubalja, a u decembru je nominalna plata stigla gotovo do 104.000 rubalja. Ako se uporede zarade po delatnostima, mogu se pronaći plate koje su duplo veće od proseka. Ove godine, vojnicima na ugovoru koji učestvuju u specijalnoj vojnoj operaciji i visokokvalifikovanim radnicima u odbrambenoj industriji, žele da povećaju ne samo plate, već i socijalna davanja.

Direktor Instituta za socijalno-ekonomska istraživanja Finansijskog univerziteta pri vladi RF Aleksej Zubec, smatra da će najverovatnije vlada uvesti skalu od tri kamatne stope: trenutno postojećim od 13 i 15% dodaće još jednu od 20% za one koji imaju godišnji prihod veći od 20 miliona rubalja.

Povećani porez na dohodak ne bi trebalo da bude konfiskatorski, tako da nema smisla ulaziti u sivu zonu ili izmišljati alate za izbegavanje plaćanja. Bogati su se i tako složili da plate povećane, ali u razumnim granicama, poreze. Stopa naplate poreza najverovatnije neće pasti.

Protivnici povećanja poreza za bogate podsećaju da pokušaji da se privreda natera da plati povećane poreske stope od 35% na prihod (imali smo progresivnu poresku skalu od 1992. do 2000. godine), nisu doveli ni do čega dobrog. Krajem prošlog i početkom ovog veka, odliv kapitala iz zemlje potukao je sve rekorde, bogataši su smišljali šeme kako da ne plate poreze, a u budžetu nije bilo novca za hitne potrebe.

Za nekoliko decenija situacija se iz korena promenila. Razvoj tehnologija poreske administracije u značajnoj meri je obezbedio da privreda izađe iz sive zone, kao i rast naplate poreza. Ogroman broj privrednika, kako izjavljuju predstavnici Federalne poreske službe, danas su svesni posledica utaje poreza i zato se trude da izbegnu sumnjive transakcije. Njih ne prati samo poreska služba, već i Centralna banka, Ministarstvo finansija, Federalna služba za finansijski nadzor itd.

Možda je i zbog toga veliki biznis postao susretljiviji. Ako su ranije, do uvođenja sankcija, oni koji se ne slažu sa pozicijom države, pretili da će izvesti rusku imovinu u of-šor zone, a kapital staviti na račune u stranim bankama, sada odliv novca iz zemlje otežava ne samo zakonodavstvo, već i ograničenja međunarodnih transakcija. Bilo koju sumu, koja se prebacuje u banku u inostranstvu pod najpouzdanijim garancijama, naši neprijatelji u svakom trenutku bez suđenja i istrage mogu da zamrznu ili prisvoje. Kako je primetio Vladimir Putin u intervjuu za RIA Novosti, sada predstavnici privrede samo mole za to da vlasti „odlučuju o sistemu oporezivanja, ali da ga više ne diraju, da bude stabilan".

S tim da je u zemlji sazrela potreba za uvođenjem diferencirane skale poreza na dohodak građana složio se i predsednik Ruskog saveza industrijalaca i preduzetnika (RSPP) Aleksandar Šohin. Na nedavnom susretu sa šefom države on je predložio ne samo „podizanje stopa za relativno bogate ljude", već i razmatranje mogućnosti odbitaka za investicije.

Šohin je rekao da RSPP razmišlja o tome kako ove odbitke učiniti transparentnijim, traženijim i da istinski uzimaju u obzir ne samo ulaganja u fiksni kapital, već i u socijalne projekte: u ekologiju, teritorije u kojima smo prisutni, socijalne objekte. Rukovodilac RSPP nije želeo da pred TV kamerama otkriva sve karte, samo je dodao da poslovanje umnogome zavisi od stabilnosti i predvidljivosti oporezivanja. A veliki broj odluka „koje su donete kao privremene, ali su produžene", tome uopšte ne doprinose.

Uprkos nekim troškovima, ruski poreski sistem, koji je obnavljan tokom nekoliko decenija, generalno ne radi loše. Stalno raste priliv poreza u budžetski sistem. I ove godine, prema prognozama Federalne poreske službe, nakupiće se minimalno 5,7 triliona rubalja više (u državnu blagajnu sliće se 52,5 triliona rubalja).

Uprkos teškoćama sa logistikom i pojačanim sankcijama, rastu prihodi od nafte i gasa, a porez na dohodak i PDV će dobro napuniti budžet. A priliv premija osiguranja na kojima počiva Socijalni fond, odgovoran za medicinu i sve vrste plaćanja i beneficija, za 14% premašiće prošlogodišnji nivo i iznosiće 12,1 trliona rubalja.

Naš poreski sistem odlikuje transparentnost i predvidljivost. Poreski organi znaju od koga i koliko mogu da uzmu da bi ispunili sve budžetske obaveze, a da pritom „ne ubiju koku koja nosi zlatna jaja". Generalno, nivo poreskog opterećenja na rusku privredu (bez prihoda od nafte i gasa) sasvim je uporediv sa razvijenim zemljama i iznosi oko 28%, a kada se uračunaju i carine i osiguranja, više od 40%.

Ipak, u Ministarstvu finansija i Federalnoj poreskoj službi priznaju da u sistemu poreza i taksi nisu otklonjene sve greške: poresko opterećenje rada je prilično veliko. Ali pozive za smanjenje poreske osnovice treba da prati jasno razumevanje kako da se nadoknadi izgubljeni prihod.

Nemoguće je preko noći smanjiti premije osiguranja koje se vezuju za plate, bez obezbeđivanja odgovarajućih prihoda za Socijalni fond. Moguće je, naravno, i kod nas, kao u drugim zemljama, uvesti „minimalnu platu" koje je neoporeziva, ali pritom ćemo odmah imati pad prihoda koji se meri trilionima rubalja. Pre nego što bilo šta promenite, morate sve pravilno da izračunate. Ali niko neće ni ostaviti sve kako jeste.

Nekoliko godina zaredom, poslanici različitih frakcija u Držanoj dumi predlagali su nacrte zakona za progresivno oporezivanje. Prošle godine, predsednik Komiteta za socijalnu politiku Dume, Jaroslav Nilov, na primer, predložio izradu diferencirane skale poreskih stopa sa neoporezivim dohotkom u iznosu od 30 hiljada rubalja mesečno. I da se povećaju porezi na zarade postepeno do 35% od iznosa koji prelaze 8,3 miliona rubalja mesečno. Ali vlada nije prihvatila njegovu inicijativu. U zaključku predloga zakona se navodi da „sistem poreza na dohodak građana danas omogućava da govorimo o uravnoteženom pristupu koji vodi računa o interesima kako poreskih obveznika, tako i budžetskog sistema RF."

U vreme haosa 1990-ih, paušalna skala, koja je pojednostavila obračun, plaćanje i administraciju poreza na dohodak, doživljavana je kao progresivan korak. Opšte je prihvaćeno da je do danas, zahvaljujući ovakvom pristupu, učešće poreza na dohodak građana u konsolidovanom budžetu ostalo na stabilnom nivou od 17%. Po starom modelu razvoja, sve ove naknade bile bi više nego dovoljne. Ali, predsednik je postavio nove, ambicioznije ciljeve i zadatke, za čije ispunjenje je (uzimajući u obzir nepredviđene okolnosti u uslovima specijalne vojne operacije i jačanja sankcija) potrebno više novca. Samo za podršku porodicama s decom, vlasti će za period od šest godina morati da izdvoje 14 triliona rubalja. Prema najskromnijim procenama, približno isti iznos će morati da se nađe i za druge zadatke na osnovu zaključka predsednikovog govora u Saveznoj skupštini.

Fiskalni sistem, kako je rekao Vladimir Putin, „mora da bude izgrađen tako da daje veće prinose za rešavanje, pre svega, socijalnih pitanja i zadataka koji stoje pred državom".

Možda ne bi trebalo da gubimo vreme na sitnice već da odmah uvedemo porez na dohodak bogatima do maksimuma, kao u Švedskoj (61,85%) ili Danskoj?

Dancima prosečnih primanja, po pravilu, nakon što plate poreze državi, ostaje pola plate (a bogatima još manje). Ali i taj novac je sasvim dovoljan za udoban, pa čak i veoma udoban, život (prosečna plata u Danskoj je 40.000 kruna mesečno, odsnono 542.000 rubalja). Ni bogati ni relativno siromašni građani tamo ne dovode u pitanje visoke poreze, jer vide da se novac koji država sakupi troši na izgradnju puteva, zdravstvo (koje je na veoma visokom nivou i praktično besplatno), besplatno obrazovanje, visoke beneficije za invalide, razvijeno socijalno osiguranje, komforne domove za stare.

Prvi element progresivne skale pojavio se kod nas 2021. godine, kada je stopa poreza za Ruse sa prihodima koji premašuju pet miliona rubalja godišnje, podignuta na 15%. Vlada je pokazala oprez pri određivanju takve stope. Građani koji imaju prihode do pet miliona trebalo je da plaćaju 13%, a samo za one koji imaju više od toga porez je trebalo da bude 15%. U prvoj godini primene povećane poreske stope naplata poreza nije opala, već je, naprotiv, porasla: savezni budžet dobio je dodatnih 82,7 milijardi rubalja, a ni osnovni prihodi bogatih nisu bili pogođeni. Državna blagajna je 2022. godine dobila još 149 milijardi rubalja, a 2023 - 162 milijarde.

Od ove godine, povećaće se porez na dohodak građana na sve vrste prihoda, ostvarenih u toku godine, koji premašuju pet miliona rubalja. U sledeće tri godine, prema proračunima Ministarstva finansija, na osnovu „poreza na bogate" savezna blagajna već će dobiti 570 milijardi rubalja. Dodatni prihodi biće usmereni na lečenje dece sa retkim bolestima, kroz fond „Krug dobra".

Povećani porez na prihode imućnih građana ništa nije narušio. Ali za sada, dopunjavanju Socijalnog fonda iz kojeg se plaćaju penzije i plate lekarima, kao i ranije, ne doprinose bogati, već siromašni. Jer, što su veći doprinosi državi, to poslodavac manje plaća zaposlenog.

Došlo je vreme da i mi pređemo na punopravnu progresivnu skalu poreza na dohodak, koja je prilično rasprostranjena u svetu, i to ne samo u zapadnim zemljama, već i u Kini i Indiji. Mnoge zmelje imaju i minimalni neoporezivi dohodak (obično oko 9000 dolara godišnje, što je oko 900.000 rubalja), koji štiti siromašne. Kod nas se porez na dohodak građana ne obračunava samo na penzije i uplate zdravstvenog ili životnog osiguranja, obrazovne ili naučne stipendije ili grantove, socijalna davanja i beneficije.

Na prvi pogled, poreski sistemi na Zapadu mnogo su bliže idealu pravednosti, iako to nije baš sasvim tako. Progresivna skala ne smanjuje uvek društvenu nejednakost. Na primer, u SAD postoji sedam poreski stopa, od 10 do 37%, dok se prihodi do 10.000 dolara uopšte ne oporezuju. Pritom se indeks nejednakosti u Americi, za poslednjih pola veka, uopšte nije smanjio, a za poslednjih nekoliko godina je čak i porastao. Zato u Finskoj progresivna skala odlično funkcioniše kada je reč o suzbijanju rasta nejednakosti. Finci plaćaju porez na plate, penzije, beneficije i stipendije po šest stopa i ne žale se.

Progresivno oporezivanje dobro deluje ne samo po sebi, već u sprezi sa različitim socijalnim programima, kada se, prilikom određivanja poreza, uzimaju u obzir faktori kao što su situacija u domaćinstvu, broj dece, zaposlenost generalno (recimo, da li imate više poslova i, shodno tome, koliko imate slobodnog vremena itd.). Finsko iskustvo je pokazalo da što se više socijalnih pokazatelja uzme u obzir, to je efikasnija borba protiv nejednakosti. Naši severni susedi koriste ciljani pristup prilikom raspodele davanja, uzimajući u obzir stvarne troškove njihovih primalaca. Siromašnih ima sve manje, kada se progresivna skala kombinuje sa drugim merama, uključujući preraspodelu bogatstva kroz budžet u korist siromašnih, uključujući beneficije, socijalna davanja, poreske olakšice i druge mere.

Možda će se princip takvog modela, u nekom stepenu, primeniti i kod nas.

Glavna stvar u pripremi poreske reforme je da „bebu ne izbacite sa vodom", već da pravedno izračunate parametre za buduću progresivnu skalu. Kako je rekao šef države, u budžet „treba da ulažu oni koji više zarađuju". U temelje nove poreske politike na kojoj, prema predsednikovim rečima, već radi vlada, treba ugraditi otvorenost, predvidljivost i stabilnost.

Sa poreskom reformom nije potrebno žuriti. Pre svega, potrebno je sve dobro izračunati i organizovati široku raspravu. Važno je da promene Poreskog zakona zaista budu pravedne i da ih društvo podrži.

2

Neverovatna je korupcija u najvišim ešalonima vlasti EU

Trula Evropa

Kako prenosi američki Politiko, krivična istraga belgijskog tužilaštva protiv šefice Evropske komisije (EK) Ursule fon der Lajen zbog „mešanja u državne funkcije, uništavanje dokaza, korupcije i konflikta interesa" predana je tužilišatvu EU. Šefica EK se, piše Politiko, sumnjiči za zaveru sa generalnim direktorom američke kompanije Pfizer Albertom Burlom u vezi sa zaključenjem ogromnog ugovora za kupovinu vakcina protiv korona virusa 2021. godine.

Piše: Andrej Sokolov

Tužilaštvo EU bavi se opšteevropskim istragama finansijskih prestupa i ima pravo da konfiskuje telefone i drugu tehniku u kancelarijama EK, kao i da sprovodi istrage u evropskim zemljama. „Sve što je ovim povodom bilo potrebno, rečeno je i urađeno, čekaćemo rezultate", prokomentarisala je situaciju sama Fon der Lajen, koja uporno odbija da potvrdi postojanje prepiske sa Albertom Burlom.

Tužba protiv Ursule fon der Lajen u vezi sa ugovorima za kupovinu vakcina predata je belgijskom sudu 2023. godine. Prvobitni tužilac bio je lobista Frederik Baldan, koji je optužio šeficu EK za zloupotrebu ovlašćenja. Potom su mu se pridružili Mađarska i Poljska, ali Poljaci su posle povratka Donalda Tuska u vladu opozvali svoj zahtev.

Kako je još u decembru 2022. pisao grčki portal newsbreak.gr, grupa evropskih poslanika tražila je od EU da hitno istraži komercijalnu delatnost porodice šefice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, posebno finansiranje kompanije njenog muža Hajka fon der Lajena.

Oni su poslali pismo potpredsedniku EK, evropskom komesaru za pravosuđe, prava potrošača i ravnopravnost polova Veri Jurovoj, koja je odgovorna za transparentnost. U pismu objavljenom na Tviteru, poslanici Evropskog parlamenta su tražili da se istraže aktivnosti američke biotehnološke kompanije Orgenesis, čiji je medicinski direktor muž Ursule fon der Lajen, Hajko.

„U trenutku kada je Evropski parlament potresao ozbiljan skandal sa korpucijom u kojoj je učestvovao čitav niz visokopostavljenih lica, sedam poslanika je zatražilo da EU istraži aktivnosti Hajka fon der Lajena, muža Ursule fon der Lajen, figure koja je, između ostalog, kritikovana zbog netransparentnog upravljanja ugovorima za vakcine, koje je ona potpisala sa Pfizer-om", pisao je portal. Evropski poslanici su smatrali da se radi o očiglednom sukobu interesa i pozvali su komesara za transparentnost da istraži da li je aktivnost Hajka fon der Lajena u sukobu sa pozicijom koju zauzima u EU njegova žena Ursula fon der Lajen.

Evropski ombudsman (zaštitnik građana) Emili O'Rajli optužila je tada EK za lošu administraciju i netransparentnost. Razlog je bio taj što predsednica EK nije učinila javnim SMS poruke o kupovini vakcina protiv korona virusa, koje je razmenjivala sa direktorom američke farmaceutske kompanije Pfizer, Albertom Burlom. Prepiska se ticala kupovine 1,8 milijardi doza vakcine Pfizer, koja je sprovedena upravo u tom periodu. U aprilu 2021. godine Ursula fon der Lajen je u intervjuu za Njujork tajms priznala da je upravo ona poslala poruku u vezi sa nabavkom. Ipak, sadržina njene prepiske sa Pfizer-om ostala je nepoznata. SMS poruke nisu bile date na uvid medijima koji su ih zatražili, pod izgovorom da je sve što je poslato putem SMS poruka i preko WhatsApp-a bilo izbrisano, navodno „kao nepotrebno".

U EK su objasnili da prepiska nije sadržala ništa ozbiljno. Ipak, da li se kupovina gotovo 2 milijarde doza vakcine ogromne vrednosti, u uslovima pandemije, može smatrati „neozbiljnim pitanjem"? Već sama činjenica da se o ugovoru raspravljalo preko SMS poruka morala je da izazove iznenađenje.

Bukvalno uoči donošenja odluke tužilaštva da započne istragu o okolnostima nabavke vakcina, poslanik Evropskog parlamenta iz Hrvatske, Mislav Kolakušić, rekao je da je kupovina vakcina protiv kovida-19 koju je izvršila EU najveća korupcionaška afera u istoriji čovečanstva.

Prema Kolakušićevim rečima, ugovor o isporuci vakcina zaključen je bez obzira na to što Pfizer nije dostavio rezultate kliničkih istraživanja koji bi dokazivali ne samo efikasnost njihovih vakcina, već i njihovu bezbednost. Sumnje u korupciju su se pojačale kada su mediji preneli da se muž šefice EK i sam bavi medicinskim poslovima i da je takođe povezan sa firmom Pfizer.

Mediji su u međuvremenu objasnili da je u decembru 2020. godine na mesto medicinskog direktora američke farmaceutske kompanije Orgenesis došao Hajko fon der Lajen, suprug šefice Evropske komisije Ursule fon der Lajen. Ranije je jedan od top-menandžera Orgenesisa, Vinsent Vandam, bio među rukovodećim licima kompanije GlaxoSmithKline, koja je nekoliko meseci pre pandemije zaključila sporazum o formiranju zajedničkog preduzeća sa kompanijom Pfizer. Tako je nastao trust koji je postao svetski lider u sferi zdravlja, kao i glavni dobitnik od trgovine vakcinama protiv kovida. Pažnje vredna je i činjenica da je Vinsent Vandam ranije radio u Pfizer-u, tamo je bio odgovoran za kvalitet.

Tako je 30. marta 2022. godine skromna američka kompanija Orgenesis Inc., čiji je jedan od rukovodilaca muž šefice EK, neočekivano prijavila „rast prihoda za 364% za 2021. godinu". Sa 7,7 miliona dolara 2020. godine, oni su skočili na 35,5 miliona dolara na kraju 2021. godine. Orgenesis se pozicionira kao globalna biotehnološka kompanija i, između ostalog, bavi se i razvojem vakcine protiv kovida-19.

Ursula fon der Lajen je donedavno delovala nepotopivo, jer je iz svih skandala izlazila neoštećena. Tako je, kada je bila ministarka odbrane Nemačke, njena karijera krenula nizbrdo zbog skandala sa angažovanjem spoljnih konsultanata za njeno ministarstvo, bez odgovarajućeg nadzora. Ispostavilo se da je dala desetine miliona konsalting firamama, pri čemu ti troškovi nikada nisu bili objavljeni.

„Među tim kompanijama bila je i američka McKinsey, u kojoj je radio jedan od njenih sinova, Dejvid fon der Lajen. Očigledno je da je njegova majka, finansirajući kompaniju, pomogla Dejvidu da se zaposli za stalno, jer je u početku radio samo tokom letnje sezone", pominje se u članku na portalu newsbreak.gr.

Pitanja izaziva i delovanje grčkih vlasti koje su pružale pomoć kompaniji supruga Ursule fon der Lajen. Kako je pisao pomenuti portal, grčka vlada predvođena premijerom Kirijakosom Micotakisom, po „ekspresnoj proceduri" izdvojila je za tu kompaniju 32 miliona evra.

„Mnogi ljudi govore o očiglednom dosluhu, gde Micotakis deli milione kompaniji muža Fon der Lajenove, a ona sa svoje strane zatvara oči pred nečuvenim skandalima njegove vlade, kao što su prisluškivanje, upravljanje sredstvima fonda za oporavak, direktna aproprijacija izvršena mimo pravila koja je utvrdila komisija itd.", konstatovao je portal.

Ipak, u pozadini drugih trulih rukovodilaca EU, Ursula, sa stalno veselim osmehom kao prilepljenim za lice, bez obzira na sve optužbe, nastavlja da izgleda kao politička „kraljica Evrope", impresionirajući sve svojom neumornošću. Priča se da ona čak i spava na polsu, u sedištu Evropske komisije.

Ursula fon der Lajen čvrsto je uspostavila reputaciju glavnog antikriznog menadžera, bliskog Vašingtonu - u čemu leži tajna njene nepotopivosti. A Vašington je sa svoje strane podržava zbog stalnih napada na Rusiju i besnu rusofobiju.

U vreme kada je ona bila ministarka odbrane, nemačke oružane snage su stigle do ruskih granica, razmestivši svoje jedinice u Pribaltiku. Ursula fon der Lajen aktivno podržava sve inicijative Amerikanaca za jačanje NATO-a i „obuzdavanje Moskve".

Pritom, ona stalno besno kritikuje ruske vlasti zbog „agresivne spoljne politike u Evropi". Nakon što je došla na čelo EK, poznati nemački politikolog Aleksandar Rar je primetio: „Za gospođu Fon der Lajen prijateljstvo sa Amerikom, odnosno transatlantske veze, su iznad svega."

Zato, naravno, nije slučajno što joj predviđaju drugi mandat na čelu Evropske komisije. Ali saopštenje o nastavku istrage ogromne afere sa kupiovinom vakcina moglo bi, ipak, da dovede u pitanje karijeru „nepotopive" Ursule.

Međutim, kako je saopštio za NEWS.ru prvi zamenik predsednika komiteta Državne dume za međunarodne poslove Dmitrij Novikov, Ursula fon der Lajen spada u onaj deo političke elite koji zbog svog statusa i veza relativno lako izmiče odgovornosti. Prema njegovim rečima, u SAD nju ne shvataju kao ličnost koja zaslužuje „da je počiste", već suprotno. Zato, po mišljenju ovog poslanika, malo je verovatno da će biti strogo kažnjena, čak i ako se korupcija potvrdi.

Ali, najvažnije je što su takvi korupcionaški skandali danas u evropskom političkom establišmentu - uobičajena pojava. Ne tako davno, u Belgiji je bila uhapšena potpredsednica Evropskog parlamenta, grčka poslanica Eva Kajli, u okviru velike policijske istrage o navodnom mitu koje su EU političari primili iz Katara koji je organizovao Svetsko prvenstvo u fudbalu.

U nekoliko belgijskih gradova obavljeno je šesnaest pretresa, a u domu Eve Kajli pronađene su velike sume novca. Posle toga, Kajli je isključena iz grčke partije PASOK - „Pokret za promene".

Federalna sudska policija Belgije sumnjiči Katar za vršenje pritiska na poslanike Evropskog parlamenta „davanjem značajnih suma novca" ili „poklonima" trećim licima koja imaju uticaja na zakonodavce, pisalo je u saopštenju Centralne antikorupcione uprave. Ispostavilo se da je Kajli aktivno lobirala za interese Katara. Posebno, protivila se rezoluciji Evropskog parlamenta koja je osuđivala Katar za pogibiju radnika koji su radili na izgradnji stadiona za svetsko prvenstvo i „druga kršenja ljudskih prava", a umesto toga je nazivala monarhiju iz Persijskog zaliva „favoritom u oblasti radničkih prava".

I nije se uzalud trudila. Kako je preneo grčki Katimerini, ispostavilose da je u poslednje vreme Kajli kupila stan u prestižnom delu Atine i skupo zemljište na ostrvu Paros...

Takvih primera nije malo. Još 2014. godine EK je isticala da su razmere korupcije u zemljama EU „neverovatne" i da svake godine koštaju privredu EU 120 milijardi evra. Ali sada se pojavljuju nove potvrde da su korupcijom pogođene čak i najviše rukovodeće strukture EU.

3.

Zajedno sa saradnjom, Rusija i Turska se nalaze u stanju kontrolisanog konflikta

Koliko košta ljubaznost Ankare prema Moskvi?

Potvrda činjenice da je vrbovanje izvršilaca terorističkog akta u koncertnoj dvorani „Krokus siti hol" u podmoskovskom Krasnogorsku izvršeno ne bilo gde već na teritoriji Turske, ne uklapa se dobro u sporu, ali doslednu pripremu turskog lidera Erdogana i njegove administracije za najavljenu, ali odloženu, posetu ruskog predsednika. Stoga je Turska požurila da otkloni sumnje u dobrovoljno ili nevoljno saučesništvo u monstruoznom zločinu.

Piše: Vladimir Mihejev

Omer Čelik, zvanični predstavnik turske vladajuće Stranke pravde i razvoja, dao je značajnu izjavu: „Očigledno je da nije moguće izvršiti takvu profesionalnu akciju bez podrške obaveštajne službe neke države. Slične akcije uvek imaju sponzore." U nastavku izjave je primetio da postoje lobističke strukture „zainteresovane za nastavak rata" i da specijalne službe Turske i Rusije razmenjuju informacije u okviru suprotstavljanja terorističkim pretnjama.

Početkom februara, obaveštenje o odlaganju putovanja Vladimira Putina u posetu južnom susedu, objašnjeno je zauzetošću pred predsedničke izbore. Izvori bliski Kremlju objavili su ne manje ubedljivu verziju, da nije konačno usaglašen suštinski deo pregovora sa predloženim novim sporazumima. Pre dva meseca pretpostavljalo se da će razumljive i neizbežne nesuglasice biti prevaziđene do aprila-maja.

U januaru je državni sekretar SAD Entoni Blinken, tokom kratke posete Ankari, počastvovan da ga primi predsednik Erdogan. Počastvovan, jer je u novembru „novi faraon", kako ga njegovi neprijatelji često pogrdno zovu, odbio da se sretne sa izaslanikom Džoa Bajdena, zbog podrške neselektivnim izraelskim čistkama boraca Hamasa u Sektoru Gaze, što je dovelo do masovnih žrtava među mirnim stanovništvom i humanitarne katastrofe.

Početkom godine, uzimajući u obzir masovne proteste muslimanske dijaspore u SAD, pojavu grupe koja se protivi američkoj politici podrške u samom Blinkenovom odeljenju i odliv birača bliskoistočnog porekla iz demokratskog bloka, pozicija američke administracije bila je korigovana. To je omogućilo pregovore Blinkena sa turskim ministrom spoljnih poslova Hakanom Fidanom, koji je prilikom susreta sa Bajdenovim emisarom insistirao na potrebi prekida varte u Gazi, da bi se omogućila dostava humanitarne pomoći, a u širem kontekstu, predlagao je da počnu pregovori o stvaranju dve države na palestinskoj zemlji.

Istina, ne treba ni govoriti o postizanju potpunog saglasja. Erdogan se, nakon Blinkenovog odlaska, obrušio na koaliciju predvođenu SAD i Britanijom, koje gađaju raketama položaje jemenskih Huta. Odnosno, kako je Erdogan to rekao, „u ovom trenutku oni pokušavaju da pretvore Crveno more u more krvi". Ali Huti će „Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji dati adekvatan odgovor u tom regionu".

Vašington, uprkos razlikama u mišljenjima sa Ankarom o prirodi konflikta u Gazi i putevima njegovog razrešenja, ne može sebi da dozvoli da ignoriše, po vojnoj snazi među evropskim članicama NATO-a, drugu regionalnu silu.

RTV TRT je 29. marta objavio da je u Ankaru došla delegacija predstavnika Komiteta za oružane snage Predstavničkog doma američkog Kongresa, predvođena Majkom Rodžersom, rukovodiocem ovog komiteta, koji je već uspeo da sprovede preliminarne razgovore sa ministrom spoljnih poslova Hakanom Fidanom, koji je prethodno bio na mestu šefa Nacionalne obaveštajne organizacije Turske (MIT).

Hakan Fidan je istaknuta figura vredna pažnje. Kada je o njegovom obrazovanju reč, on je magistar, a svoj magistarski rad sa temom „Uloga obaveštajne službe u spoljnoj politici" odbranio je na prestoničkom Bilkent univerzitetu. On je studirao i na Univerzitetu Merilend, menadžment i političke nauke.

Fidan je sa 42 godine bio na čelu obaveštajne službe, najuticajnijeg odeljenja unutar „ministarstava sile" u Turskoj, što je nezapamćen uspon u karijeri. On ima apsolutno poverenje Erdogana, koji ga naziva svojim „čuvarem tajni". U kuloarima se priča da upravo Hakan Fidan može da postane naslednik „novog sultana", kako Erdogana naziva zapadna štampa.

MIT, kako su više puta izveštavali mediji, održava tesne veze sa zapadnim obaveštajnim strukturama, što sugeriše prisustvo „agenata uticaja", kako po ubeđenju, tako i iz sebičnih motiva. Neretko put do tog statusa počinje tokom treninga na američkim univerzitetima, što nam je poznato iz kasnosovjetskog perioda naše istorije.

Razvijajući trgovačko-ekonomske veze sa Rusima, „Erdogan nije napravio široki strateški zaokret prema Rusiji, preferirajući, umesto toga, da balansira (ponekad nesigurno) između Moskve i Vašingtona", ističe Soner Džagaptaj, direktor Istraživačkog programa za Tursku u Vašingtonskom institutu.

„Turske (oružane) snage i njihove marionete su čak postizali različite vojne uspehe u borbi protiv ruskih saveznka u Siriji, Libiji i na Južnom Kavkazu", piše ovaj ekspert. Ovo potvrđuje transformaciju zemlje u autoritarnu državu srednje klase, sposobnu da prevaziđe svoje mogućnosti, između ostalog i kada je reč o viševekovnom strateškom rivalstvu sa Rusijom."

Na osnovu kombinacije ovih faktora, Turska, kada joj je to korisno, u potpunosti pristaje na kratki „ples" sa Amerikom.

Uzimajući u obzir ne baš sofisticiran, ali efikasan „multivektor" turske diplomatije, Ankara pažljivo proverava one signale koje šalje kako svojim saveznicima iz NATO, tako i Rusiji.

U poslednjoj deceniji Ankara je uspela da dobije najbolje i od zvaničnog članstva u NATO i od flertovanja SAD sa Turskom, kao važnim regionalnim igračem, i od stalnog rasta trgovinsko-ekonomskih veza s Rusijom. Erdogan i njegov tim, mora se priznati, naučili su da spretno balansiraju, sedeći na dve ili čak tri stolice odjednom.

Pokušaćemo da prenebregnemo činjenicu da u velikoj geopolitičkoj igri nijedna država ne može bez, često bolnih, kompromisa. Podsetimo se udžbeničke definicije diplomatije kao umetnosti mogućeg. U tom slučaju, reči o konstruktivnom partnerstvu dve zemlje, s jedne strane, mogu se potkrepiti prilično ubedljivim argumentima: isporuke prirodnog gasa cevovodima „Plavi tok" i „Turski tok", puštanje u pogon reaktora nuklearne elektrane „Akuju", koji je izgradio „Rosatom", bezvizni režim za naše turiste itd.

S druge strane, može se dovesti u pitanje i bezuslovnost saradnje sa južnim susedom; podsećamo da su Turci oborili naš Su-34 koji je ušao u turski vazdušni prostor na 20 sekundi, da su ubili ruskog ambasadora u Turskoj Andreja Karlova, da su isporučivali kijevskom režimu borbene dronove Barjaktar i da se spremaju da kod „ne-braće" izgrade fabriku za njihovu proizvodnju itd.

Tursko ministarstvo spoljnih poslova tvrdi da priča sa Bajraktar dronovima nema veze sa državom, te da je to inicijativa privatne kompanije. Ali, jedan od suvlasnike te kompanije je Seldžuk Bajraktar, zet turskog predsednika. Prema prognozama, za godinu dana ova fabrika će, po tehnologiji kompanije Bajraktar, godišnje proizvoditi 120 bespilotnih borbernih letelica. Nije slučajno generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg razmatrao saučesništvo Turske u ratu NATO protiv Rusije kao činjenicu koja ne podleže dvosmislenom tumačenju: „Danas oni u Ukrajini grade novu fabriku za proizvodnju bespilotnih letelica. To je primer kako NATO saveznici podržavaju Ukrajinu direktnim isporukama oružja i municije."

Stoltenberg zna o čemu govori: Turska i SAD su nedavno potpisali ugovor za isporuku 116.000 projektila za američke haubice M107 koje je proizvela jedna turska firma, a koji će zatim biti poslate ukrajinskoj vojsci, s tim što je malo verovatno da će oni uopšte „ulaziti" u Ameriku.

„Turska smatra da ume da sedi na dve stolice. Pred posetu našeg predsednika može se čuti mnogo dobrog. Ali, „odjednom", ispliva informacija o izgradnji fabrike Bajraktar u blizini Kijeva koja će biti završena do kraja godine", komentariše politikolog Vladimir Avatkov.

„Štaviše", nastavlja ovaj ekspert za Tursku, „privatna kompanija rođaka predsednika turske kaže da se „radi prema planu i da ih ništa ne može zaustaviti". Ništa, osim ruskih raketa. Sedenje na dve stolice prestaje tamo gde postoji upozorenje Rusije o tome da je to legitimni cilj. Takvo upozorenje postoji."

Da li ta upozorenja čuje Erdoganov zet? Da li će njegov tast prihvatiti tradicionalnu anglosaksonsku logiku - ništa lično, samo biznis, istina u datom slučaju - ništa lično osim vojno-strateške celishodnosti.

Povlačenje „crvenih linija", koje označavaju granicu dozvoljenog u zaštiti nacionalnih i državnih interesa, obavezan je element diplomatije. Pritom, suprotna strana će uvek testirati te „linije".

Da li bi bilo razumno da Moskva napravi sličan test sa Ankarom, da bi proverila da li su Turci spremni da odustanu od dopingovanja svoje ekonomije ruskim energentima u zamenu za odustajanje od ugovora za oružje i saučesništva u ratu koji nije njihov?

Danas Turska kao da razmotava crveni tepih pred posetu predsenika Rusije. Koliko košta ta ljubaznost? Ne treba zatvarati oči pred kontradiktornim stavovima koje, po mnogim pitanjima koja su za nas značajna, zauzima naslednica Osmanskog carstva s kojom je Rusija tokom svoje ne manje dugačke istorije ratovala najmanje 10 puta. I, praktično, uvek pobeđivala.

Može biti da uporedo sa miroljubivim izjavama o vrednosti „obostrano korisne saradnje", ima smisla povremeno javno isticati da se Rusija i Turska nalaze u stanju kontrolisanog sukoba koji nije mnogo vidljiv i intenzivan, a koji se odvija u pozadini vruće faze razbijanja monopolarnog sveta?

Samo korišćenjem jednog zvanično izrečenog izraza - „pogodni protivnik" -možete podići ulog u svoju korist u pregovorima i time lišiti drugu stranu iluzija o našoj spremnosti da učinimo ustupke u zamenu za obične ljubaznosti.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane