Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Obrenovac
Bivši policajac i kriminalac, sada penzioner, izbegao
pravdu
Minuli rad prljavog Harija
Toma Pavlović je bio šef Odeljenja kriminalističke
policije u vremenu kada je na tom mestu moglo lepo da se zaradi. Razumeo je šta to znači, a i
danas je dobrostojeći penzioner sa dosta nekretnina, novca i odličnim vezama
u podzemlju
Milica Grabež
Bivši šef Odeljenja kriminalističke policije
(OKP) u Obrenovcu, Toma Pavlović, danas je u penziji. Ima "skromnu" imovinu od
"samo" jednog
stana na Kanarevom brdu u beogradskoj opštini Rakovica, pa još jednog u opštini Čukarica,
vikendice na Divčibarama
i u Surduku, kao i porodične kuće u Valjevu. Jedno dete mu je studiralo u Britaniji, gde
danas radi, a drugo u Sjedinjenim Američkim Državama, gde se
i skrasilo.
Kako je jedan običan zaposleni u policiji sve to
zaradio, posebno ako se zna da mu je žena radila kao šalterski
radnik na Železničkoj
stanici u Beogradu?
Devedesetih godina prošlog veka međunarodna
zajednica je Srbiji uvela sankcije koje su obuhvatale i prodaju nafte i njenih
derivata našoj
zemlji. Tada se krenulo sa švercom, a jedan od glavnih centara ilegalnog
pretakanja goriva bio je - Obrenovac.
Toma je sa svojim pajtašima organizovao da šverceri ne
moraju da brinu da će
neko iz državnih
organa da ih ometa, a tu uslugu je naplaćivao po jedan fening od litra nafte
ili njenih derivata. Kako se dnevno preko Obrenovca uvozilo oko 500 tona
goriva, to je prihod bio 5.000 maraka za Tomu i pomagače - i to
svakog dana! A sve to u vremenu kada su mesečne plate
iznosile pet maraka.
Ovo čak nije bio ni jedini izvor prihoda šefa Tome i
njegovih ljudi. On je svojevremeno na posao u kriminalističku policiju
primio troprstog sadistu Gorana Ilića i pored
toga što
je pomenuti ranije izbačen sa kursa za policajca zbog krađe opreme.
Uz Tominu pomoć
Ilić
brzopotezno završava
kurs za borbu protiv narkomanije, a zatim dobija funkciju na kojoj je jedino on
do kraja mogao da odradi predmet protiv nekog osumnjičenog.
Osim što je jedna od najvažnijih kapija za šverc
goriva, Obrenovac je već dve decenije i važna stanica na narko-putu kroz
Srbiju. Toliko o "uspešnosti" Gorana Ilića i
njegovog odeljenja, a možda se i on ugledao na svog šefa koji je uzimao pare od
šverca nafte.
Ilić je imao i jednu neobičnu naviku. U kafani je voleo da
pripitom društvu
detaljno opisuje kako saslušava one kod kojih nije na platnom spisku. "Ko ne
propeva na induktorski telefon, tome sleduje plastična kesa na
glavu",
pričao
je u zanosu Ilić, a ponekad je sve to i demonstrirao svojim odanim
slušaocima.
Tomin saradnik je bio i Tihomir Adamović zvani Tika,
nekadašnji inspektor za privredni kriminal, iako ga saradnici iz odeljenja PU
Beograd nikada nisu videli na poslu.
Tika je poznat i kao veliki narkodiler u Obrenovcu, a
i šire. Ima vozni park skupocenih automobila, a jedno vreme se po Beogradu
vozio i u novom hameru žute boje. Ovaj policijski zaštićeni
narkobos "proslavio" se i po
prebijanju svog kolege sa Vračara. Nesrećnog, u međuvremenu
pokojnog, čoveka
pod nadimkom Japanac, Tika je sa kolegama sačekao i
tukao ispred policijske stanice u Obrenovcu. Celom događaju je
prethodila jedna uspešna akcija Japanca koja Tiki nikako nije bila po volji,
pa je zato kolegu presreo na zelenoj pijaci u Obrenovcu, uzeo mu službenu značku i rekao
mu da odmah dođe u
stanicu policije.
Još ispred stanice Tika službenom motorolom Japanca
udara u glavu, a zatim ga sa kolegama odvodi na sprat. Tu se družini koja je
besomučno
tukla kolegu pridružio
i sadašnji
šef
II odeljenja u PU Beograd, Tomin naslednik na mestu šefa OKP-a.
Japanac nešto kasnije umire, a u zvaničnom izveštaju stoji
da se - predozirao. Pre Japančeve smrti njegov otac je dolazio u stanicu policije moleći Tiku da
mu ne ubije i drugog sina, jer je od "kvalitetne" droge koju
je kupio od ovog policajca prethodno umro Japančev brat. Tomi je u njegovim
mafijaškim podvizima pomagao i Milutin Kerezović, tadašnji
komandir PS Obrenovac.
Imao je Toma još čudnovatih običaja, kao onaj da se obavezno ljubi
i grli sa svima od kojih bi mogao da ima neku korist. Tako su se on i Tika "domaćinski" zbližili i sa
jednim gastarbajterom poreklom iz Grabovca, koji iz razumljivih razloga ne želi da mu
pominjemo ime. Pošto
mu je Tika učinio
neku sitnu uslugu gastarbajter mu je dao da malo nosi njegovu zlatnu narukvicu.
Nekoliko noći kasnije u njegovu kuću upadaju
maskirani razbojnici koji ga krvnički prebijaju i tako primoravaju da
im oda da svoju pozavidnu deviznu ušteđevinu drži u čunku šporeta.
Na ruci jednog od napadača nesrećni čovek je prepoznao svoju zlatnu narukvicu koju je dao
Tiki, zbog čega
je od svega digao ruke i nikada se više nije obratio policiji za pomoć.
Iz nekog razloga Toma je krenuo da napada Dragana
Jovanovića,
koji je bio oženjen
bliskom rođakom
Radovana Karadžića. Prva
opomena Jovanoviću
bilo je oduzimanje automobila marke audi sa stranim tablicama i jednog
domaćeg juga.
Posle izvesnog vremena oba vozila su mu vraćena kao čista. Ubrzo
ih, međutim,
policija ponovo uzima, ali ih ovog puta iz predostrožnosti ne
stavlja na službeni
parking, već
kod automehaničara
"Đide" iz Mislođina.
Pomenuti audi je kasnije korišćen kao "auto smrti" u
likvidacijama po Beogradu.
Ne želeći da sarađuje sa Tomom i njegovom kriminalnom
ekipom, Jovanović
umesto oduzetih automobila kupuje golfa, koji mu nepoznati počinilac
ubrzo krade. Na Jovanovićevu nesreću, po njegovoj prijavi auto je
pronađen,
ali kod jednog policajca iz Šapca. Iz osvete zbog kolege, Šapčani
Jovanoviću
pišu
preko 130 potpuno besmislenih prekršajnih prijava.
Pošto je početkom ovog veka Toma ispunio zakonom propisane uslove za
odlazak u penziju, srpska policija uspeva da ga se reši. Sa
grupom svojih, takođe
penzionisanih, kolega on odlazi da radi za Mobtel.
Posao Tome i njegovih uniformisanih kriminalaca bio
je da radi posao naplate potraživanja od neurednih platiša ovog operatera
mobilne telefonije. Dosadan i sitan posao, rekao bi neko neupućeni, ali je
Toma i iz toga uspeo da izvuče finansijsku korist za sebe.
Radeći u policiji on je za novac umeo i da skine poneku krivičnu prijavu,
te je tako stekao mnoga poznanstva i poslovna prijateljstva sa kontroverznim
biznismenima sa beogradskog asfalta. Pošto je u Mobtelu imao šifre za
pristup centralnim kompjuterima, svojim mafijaškim prijateljima je prodavao
listinge poziva sa brojeva telefona koji su ih interesovali. Za nadoknadu od
500 do 3.000 evra on bi im dostavljao i snimke razgovora sa tih brojeva, a po
potrebi i transkripte snimaka. Ako se radilo o službenim
brojevima, Toma je svoje usluge naplaćivao i skuplje od uobičajene
tarife.
Bivši policajac i kriminalac danas uživa u plodovima
svog rada za državu, a daleko više od prihoda dobijenih za rad protiv države.
Njegovom nasledniku Joksi još uvek se sudi, jer je protivpravno kriminalcima
vraćao
oduzeto oružje.
Tomu ne mori strah od suda i pravde - dovoljno dobro se obezbedio.