Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Tabloid
istražuje
Kako je
tekla dugogodišnja, sistematska pljačka države preko firme Jugoimport SDPR (6)
Oružjem do
provizije
Bivši
direktor preduzeća Jugoimport SDPR (SDPR) Stevan Nikčević sa svojim
saradnicima, a pod zaštitom bivšeg ministra odbrane Dragana Šutanovca, napravio
je takozvani poslovni lanac u kome je umreženo preko pedeset firmi, koje imaju
više od hiljadu računa i podračuna u bankama, u zemlji i inostranstvu.
Ovaj "poslovni", tačnije, kriminalni lanac, preko koga je Srbija
surovo opljačkana za više od dve milijarde evra, mogao bi da se pretvori u lanac
pravosudnih postupaka koje bi i Nikčevića i Šutanovca odveli u zatvor. I ne
samo njih, nego i sve one koji su "lančano" pljačkali i okoristili se
kriminalnim provizijama koje su isplaćivane sa računa fantomskih firmi. Sada je već jasno da
je i Aleksandar Vučić bio uključen u pljačku novca Jugoimport
SDPR-a, uprkos tome što je sa svojom stranačkom kamarilom prilično kasno stigao
na podelu plena...
Vuk
Stanić
Poslednjih
godina od države Srbije i SDPR-a ukradeno je više od pet milijardi evra. Istražni organi još uvek nisu usaglasili tačnu štetu koju je država pretrpela usled pljačke
potraživanja ovog javnog preduzeća. Procene se kreću od pet do pedeset i četiri milijarde evra! Teško
je proceniti koliko je tačno Srbija oštećena jer su u pitanju uglavnom
poslovi koje su u inostranstvu zajednički realizovale privrede
svih bivših republika Titove Jugoslavije.
Dešavalo se da SDPR angažuje za izvođača radova firmu iz
Makedonije, da taj podizvođač angažuje podizvođače iz Srbije i Bosne i
Hercegovine, tako da će, ako se istraga bude
dalje odvijala na ovaj način, u jednom trenutku
visinu štete moći da procene samo visokokvalifikovani veštaci.
Sa druge
strane, nesporna je činjenica da je u pitanju
tolika količina novca da bi građani svih bivših republika SFRJ, mogli
duže od godinu dana da žive od tih para, a da pritom ne moraju ništa da rade...
Tabloid je u
prethodnim brojevima objavio detalje pljačke iračkog duga ukupne
vrednosti 2,48 milijardi dolara, u koju su umešani bivši ministar odbrane Dragan
Šutanovac, bivši generalni direktor SDPR-a Stevan Nikčević, predsednik upravnog
odbora Ljubomir Anđelković, kao i službenici SDPR-a Nenad Pantoš i Stanko Mađarac.
Ali, osim Iračkog duga, dugi prsti državnih
službenika upleteni su i u pljačku potraživanja od Kuvajta, Irana,
Egipta, Emirata, Alžira, Paname, Sirije...
Vučićevi ljudi zakasnili su za
raspodelu plena potraživanja iz Iraka, ali ne i
za druga potraživanja koja ima SDPR.
Mreža firmi koja je napravljena kako bi se uzimala provizija od poslova koje je
u inostranstvu zaključio SDPR, usko je povezana
i sa ljudima iz srpskog bankarskog sektora.
Zapravo,
takva mreža poslovanja ne bi mogla ni da
postoji bez, uključenosti bankarskog sektora, kao i
službenika poreske uprave i Narodne
Banke Srbije (NBS).
Podsetićemo da je nakon stupanja na mesto ministra odbrane,
Dragan Šutanovac sa čelnicima Jugoimport SDPR, pre svega, sa generalnim
direktorom Stevanom Nikčevićem i predsednikom upravnog odbora Ljubomirom Anđelkovićem zatekao mrežu firmi koje su mešetari iz državne uprave godinama pravili za potrebe uzimanja
ilegalnih provizija od novca SDPR. Mreži ovako raširenih firmi, Šutanovac i
Nikčević dodaju i neke kompanije, čime su ovaj posao dodatno usavršili.
More para
na ostrvskim računima
Nakon smene
ministra Šutanovca na mesto odbrane i mesto potpredsednika Srpske Vlade došao
je Aleksandar Vučić. Vučić je preuzeo i mesto kordinatora rada svih službi bezbednosti...Od tada do danas,Vučiću su puna usta borbe
protiv korupcije, a u skladu sa njegovim pričama, ljudi iz
bezbednosnih struktura dostavili su sve relevantne podatke o pljački novca SDPR-a.
Ispostaviće se, Vučić i njegova ekipa nisu koristili podatke samo da se obračunaju sa političkim protivnicima, već su postojeću mrežu poslovanja preko fantomskih firmi videli kao dobru
priliku da se i sami uključe u posao.
Detalji
istrage govore i da su pojedinici Ministarstva odbrane u vreme Vučića, bili umešani na isti način kao i u vreme Šutanovca. Nikčević je formalno zamenjen na mestu direktora SDPR. Jugoslav
Petković, Vučićev igrač, ništa nije promenio u
poslovanju SDPR-a.
Tragajući za
odgovorom na pitanje kako je moguće toliki novac SDPR-a muljati
po velikom broju računa, a da niko od strane Poreske
uprave ne reaguje, istraga je svaki dan otkrivala nove detalje. Otkrivena je
umešanost velikog boroja ljudi iz poreske uprave, ali i umešanost velikog dela
Srpskog bankarskog sektora.
Uloga domaćih banaka bila je u tome da transkacije sa računa sumnjivih
of šor firmi na raznim egzotičnim ostrvima, ili od
firmi koje su zvanično pod istragom, usmere na račune koji imaju kredibilitet u domaćem i inostranom poslovanju, i na taj način ga operu.
Pregledom
razvijenog prometa na ovim računima sa firmama koje su
kao mreža Nikčevića i Šutanovca pomenute u ranijim brojevima Tabloida, utvrđena je veza u radu SDPR i fantomsko kriminalnih firmi u
zemlji i inostranstvu. Preko ovih računa je provlačen novac iz naplate potraživanja
i redovnog poslovanja sa Egiptom, Alžirom, Kuvajtom, Emiratima, sa Iranom.
Najveći deo posla organizovali su službenici Nenad Pantoš i Stanko Mađarac.
Kada bi
legalan novac stigao u zemlju, sa računa je transferisan na
firme koje su danas pod istragom. Jedna od firmi kojom se istražni organi
detaljno bave je i "Ultima Linea protekta tim" koja je
prema optužbama Poreske uprave utajila više od dve milijarde dinara
poreza. Kao vlasnik ove firme spominje se izvesni Dragan Babić poznatiji
po nadimku Kobra.
Novac sa
ovih računa je išao na račune pravnih i fizičkih lica od kojih i jednog na Novom Beogradu, koga je
moguće povezati sa predsednikom Vlade,
Aleksandrom Vučićem. Novac je usmeravan i u pravcu Slobodana Rsimića, vlasnika firme Metalna iz Slovenije, kao
i ka mnogim računima ljudi bliskih vlasti, ili
iz vlasti kao što su: Jugoslav Petković, Dragan Šutanovac, Nikčević...
I
Arapi su se krstili od čuda
Jedan od
oblika poslovanja koji je više puta tokom istrage
isplivao na videlo je i taj da su of šor
firme registrovane na Kipru, ili na nekim drugim egzotičnim ostrvima, imale otvorene račune u našim bankama, da je na te
račune novac uplaćivan, ali je knjižen tako da ne podleže našem poreskom sistemu. U knjigama je upisivano da je porez
već plaćen po mestu domicila, a
kako se u of šor zonama ne plaća porez ovo je i dokaz da je izbegavana poreska obaveza.
U dokumentima
označenim kao "Državna tajna- strogo poverljivo" piše da je vrednost
ugovora sa Kuvajtom 500,5 miliona dolara i 11,4 miliona funti. U pitanju je
posao izvoza tenkova za Kuvajt zaključen još 1989. godine. Ovo je zapravo iznos novca koji je uplaćen za deo realizovanog posla. Posao sa Kuvajtom je kao i
većina poslova iz tog vremena prekinut na pola zbog
sankcija Ujedinjenih nacija prema SR Jugoslaviji.
U ovom poslu SDPR
i Narodna banka naplatile su od Kuvajta mnogo veći
iznos novca od onog koliko je posla i robe isporučeno.
Uspešni menadžeri i drugi pošteni radnici SDPR, na terenu su u Kuvajtu realizovali i
uspeli da sklope dodatne poslove sa Kuvajtom odmah po ukidanju sankcija
Jugoslaviji, ali su konstantno nailazili na teškoće.
Glavna
teškoća proizilazi iz toga što rukovodstvo u Beogradu pokušava da se dokopa novca koji su Kuvajćani platili, ili su spremni da uplate za remont i
rezervne delove. Kada Kuvajćani novac uplate, naši ljudi na terenu u Kuvajtu, suočavaju se sa kašnjenjem u isporuci. Jedan
od komandanta tenkovske brigade tenkova T84 vojske Kuvajta, umalo je ostao bez čina jer mu veći deo tenkova nije bio
ispravan pred početak vojne vežbe! Čovek je na kraju došao u prostorije SDPR i rekao: "...Ne morate da
radite papirologiju koju zahtevamo od drugih stranih kompanija, ali, dajte barem
delove da ne bih ostao bez čina!"
Inače, SDPR se, kako piše u dokumentima, suočava sa ozbiljnom konkurencijom hrvatskih privrednika u
Kuvajtu, koji su se ponudili da preuzmu sve poslove remonta i održavanja tenkova T84 koji je ranije zajednički proizvođen u SFRJ.
Srbija je od
Jugoslavije nasledila "SWAP" sporazume sa Kuvajtom. Taj sporazum je
podrazumevao da njihova Agencija za strane investicije, plati avans za tenkove
pedeset odsto, dok će ostala plaćanja biti realizovana tako da se Narodnoj banci
Jugoslavije, kasnije Srbije dostave instrumenti o otpisu dela duga koji zemlja
ima prema Kuvajtu.
Narodna banka
bi zauzvrat SDPR-u prebacivala novac u dinarskoj protivrednosti. Kuvajt je našoj državi posle ukidanja
sankcija ostavio mogućnost da se sporazum
nastavi na ovaj način, ili da mi predložimo drugo prihvatljivo rešenje
za otplatu dela duga za koji smo mi nasledili od nekadašnje Jugoslavije.
Kako se naša strana pokazala neefikasna i spora, Kuvajćani su upozorili da ima drugih zainteresovanih za
preuzimanje novih poslova. Kuvajćani su mislili na
hrvatske privrednike, čija država je sa Arapima ekspresno napravila pravnu regulativu
starog duga prema Kuvajtu.
Da nesreća bude još gora po naš SDPR, oni su prema podizvođačima bili dužni da proslede novac za
poslove urađene u Kuvajtu, dok im NBS ni do
danas nije transferisala sredstva koja je na ime spoljnog duga otpisao Kuvajt.
Trenutno NBS, SDRP-u duguje nešto više od pet miliona evra u dinarskoj protivvrednosti.
Prilikom sravnjivanja
dugovanja sa Kuvajtom ispostavilo se da su oni platili 350,3 miliona dolara po
ugovoru, dok je vrednost radova i robe koju smo im isporučili manja za 150 milona od tog broja. Kuvajćani su iskazali spremnost da za razliku možemo da im isporučimo još robe, ili da uradimo dodatne radove, ali naše rukovodstvo se više interesovalo kao da
"kanališe" novac iz Kuvajta na račune firmi koje će od njega uzeti
proviziju. Često Kuvajćani nisu mogli da veruju sa kakvim ljudima imaju posla
tokom pregovora sa našim zvaničnicima.
"Tenkovska"
provizija
Slično se naše rukovodstvo ponašalo i prilikom realizacije posla izgradnje nastavnog
centra za tenkove T84. SDPR je bio nosilac posla, a jedan od glavnih podizvođača je bila jedna makedonska
firma. Bez konsultacija sa Kuvajćanima, mi smo promenili podizvođača, a oni su iznervirani
ovakvim ponašanjem, objavili da raskidaju
ugovor sa nama.
Arapi su bili
zapanjeni idiotizmom zvaničnika naše države, a glupavo ponašanje zvaničnika naše vlade umelo je Arape na Bliskom istoku zaista da dovede
do ludila.
Ipak, bili
su zadovoljni radom naših inženjera, kvalitetom izvedenih radova, kao i kupljene
opreme. Jednom prilikom oni su preko naših službenika tražili sastanak sa zvaničnicima naše države. Na sastanku su ponudili da višak novca koji su uplatili pre uvođenja sankcija našoj državi mi zadržimo, a da zauzvrat
izvedemo nove radove ili potpišemo nove ugovore o isporukama opreme. Posle dva
sata napornih razgovora, ispostavilo sa zvaničnike naše delegacije jedino
zanima da li bi oni mogli lično da ugovore neku provizijicu
za sebe.
-Kako je
moguće da iz vaše zemlje dolaze tako vredni i pametni ljudi. Toliko
dobrih inženjera, a da nam na
sastanak za zaključenje posla dođu prevaranti koje ne zanima posao već njihova lična korist, pitali su Arapi jednog SDPR-ovog
predstavnika koji je posredovao ugovaranju sastanka. Čovek je naravno mogao samo da slegne ramenima i da se postidi
zbog političko pljačkaške elite koja nas bruka
po celom svetu.
Najbolji
primer kako se od poslova koje SDPR zaključuje po svetu skida kajmak
je ugovor koji je ova firma svojevremno potpisala sa konsultantskom kućom Vestker ("Westcare investment
In.")
Sa firmom Vestker
koja je registrovana u Panami, SDPR je potpisao obavezujući ugovor po kome će toj firmi za
konsultantske usluge platiti čak 20 odsto vrednosti
robe, ako Kuvajtu budu prodavali rezervne delove za tenkove T84, dok je istim
ugovorom SDPR obavezan i da u slučaju izvođenja investicionih radova plati 10 odsto vrednosti radova
ovoj kompaniji.
Ne samo da su
zaključili ovakav ugovor, već su se naši funkcioneri kasnije
predomislili i pokušali da Vestkeru ne plate dogovoreno. Pokrenut je arbitražni spor i presuđeno je u korist Vestkera.
SDPR i domaća banka koja je garantovala za
ceo posao, obavezane su da plate više 50 miliona dolara štete i 700 hiljada dolara sudskih troškova...
Dobar primer
kako naši državni zvaničnici nisu zainteresovani
da se poslovi u korist države realizuju ako oni ne
mogu da naplate proviziju je posao remonta tenkova koje je SDPR trebalo da
obavi za Iran.
Sa Iranom
je početkom devedesetih godina
dogovoren remont njegovih tenkova tipa T55 i T62. Iran je deo novac za remont
uplatio avansno, ali su Jugoslaviji uvedene sankcije. Novac je odstao blokiran
na računima u američkim bankama sve do 2003. godine (skoro deceniju nakon
što su UN donele odluku ukidanju sankcije prema SR Jugoslaviji.) Kad su
sredstva konačno odblokirana, Iran je
izrazio spremnost da se sa izvesnim izmenama pristupi realizaciji ugovora.
Izmene su podrazumevale modernizaciju tenkova na nivo iz vremena kada su
sredstva deblokirana. To bi osim modifikacija na oklopu podrazumevalo na primer
i ugrađivanje uređaja za noćno osmatranje. Ipak naša Vlada je hitro reagovala i obavestila Iran da nipošto
nećemo remontovati njihove tenkove,
iako su oni avans platili pre više od deset godina, jer mi
sada poštujemo sankcije koje je prema Iranu jednostrano proglasila vlada SAD. U
pitanju su bile sankcije koje Amerika nije uspela da progura u UN.
Ovaj slučaj je posebno interesantan jer on otkriva i da je rashodovanje
tenkova T55 naše armije, koji su iz upotreba
izbačeni po naređenju ministra Šutanovca, takođe posao na kome je neko uzeo proviziju. Šutanovac je u izlaganjima u Skupštini Srbije, braneći svoju odluku tvrdio da
T55 više ne može biti korišćen u modernom ratovanju,
kao i da je te tenkove ne moguće prodati bilo kome. Šutanovac se zalagao da tenkovi T55 svi budu prodati kao
staro gvožđe Sartidu čiji su tada vlasnici bili Amerikanci - US Steel.
Ovaj tenk inače ima top od 120 milimetara, što je kalibar kakav se nalazi na većini modernih tenkova u svetu. Postoje planovi
modernizacije kojoj su mnoge zemlje pristupile, za ovaj tenk, a koji se sastoji
od ugradnje savremenih nišana sa IC uređajima i poboljšanjima na oklopu i pogonskom
motoru tenka.
Naravno,
ovakva modernizacija koja bi značila posao za našu namensku industriju nije prihvaćena. Sa druge strane amerikanci su nakon što su istopili
sve pedeset petice naše vojske spakovali kofere i otišli. Pre odlaska Vladi
Mirka Cvetkovića su za jedan dolar prodali
Sartid, koji su prethodno uvalili u dugove od nekoliko stotina miliona dolara.
Nije samo
odlazak američkog US Steel-a skupo koštao našu državu, prodaja Sartida ovoj kompaniji za SDPR je svojevremno
značila gubitak od 29 miliona dolara.
Preduzeće Jugometal uvozilo je iz Jordana fosfate za
potrebe fabrike đubriva u Prahovu. Na osnovu sporazuma koji je zaključilo Savezno izvršno veće, dug Jugometala prebijen je sa dugovanjem jordanskog
investitora prema SDPR-u za radove izvedene na Regrutnom kraljevskom centru u
toj zemlji. SDPR je isplatio izvođača radova, slovenačku
firmu SCT, dok je sa Jugometalom sklopljen ugovor o kreditiranju u
iznosu od 29 miliona dolara. Manje od milion dolara Jugometal je uspeo
da isplati kada su prestali da postoje i počeli da rade pod imenom
Sartid. Na jedvite jade priznali su dug prema SDPR-u, ali ih je Vlada Srbije
kasnije prodala US Steelu za svega 20 miliona dolara.
Odlukom
Vlade, poverioci Sartida, među kojima i SDPR, dobili
su mogućnost da se naplate iz stečajne mase. Sud je u sporu o tome koliko SDPR, može da
naplati iz stečajne mase, kasnije odlučio da imaju pravo na 23,9 miliona dolara. Ipak presuda je
bila mrtvo slovo na papiru, jer je u tom trenutku u stečajnoj masi ostalo tek 230 hiljada dolara.
Iz
svega navedenog logično je bilo da u
posao recikliranja tenkova T55 vojske Srbije uključi SDPR, ili da se barem ne raskida posao sa Iranom,
dok im ne isteknu sankcije, ali u takvim poslovnim kombinacijama nije bilo načina da se uzme provizija pa oni nisu bili interesantni
bivšem ministru Šutanovcu.
A 1.
Šteta
za SDPR 51 miliona dolara
-Zbog raznih
Vladinih mera i mera Narodne banke Srbije, bivše Narodne banke Jugoslavije,
Jugoimport SDPR je doveden u nezavidnu finansijsku poziciju u kojoj ima
trenutni gubitak od 23 miliona dolara, piše u strogo poverljivom dokumentu ove
kompanije.
Šteta je kako navodi autor dokumenta, nastala
privatizacijom Sartida, ukupno 23 miliona dolara, ali i zbog nemogućnosti da se naplati dug SDPR-a iz projekata NIŠ-10 i VARDAR - 025 u ukupnom iznosu 8,5 miliona dolara.
Osim ova tri velika gubitka u dokumentu se navodi i da SDPR trpi štetu od dva miliona dolara zbog neizvesnosti naplate duga
od firmi Vojni zavod Moma Stanojlović i Prva petoletka.
-Prema
proizvođačima
u Bosni i Hercegovini SDPR ima obaveze od 2,3 miliona dolara koje ne može da izbegne dok njihove usluge neće moći da naplati od inopartnera,
piše u dokumentu.
Ističe se i da SDPR trpi štetu zbog činjenice da je Narodna banka Srbije blokirala 6 miliona
dolara ove kompanije u američkim bankama bez osnova.
Dok kupci iz Irana traže da im se plati kamata na sredstva koja su ranije
uplatili kao avans za radove koji nikada nisu izvedeni. Osim ovde pobrojane štete sa kojom se SDPR suočava
i sa činjenicom da mu je Narodna banka
blokirala 5,04 miliona dolara bez pravog osnova za zadržavanje ovog novca.
-Taj novac je
Narodna banka blokirala po osnovu duga prema Kuvajtu, dok je dug otpisan u
decembru 2009. godine.
A 2.
Puni
sefovi evra i dolara
Podrška mreži
za ilegalno poslovanje odvijala se preko sledećih
bankarskih računa, nerezidentni račun za evre kod Jubanke, Beograd broj 543100-19.1.01746-
nerezidentni račun za evre kod Privredne banke
Beograd broj 00-702-0000180.8, nerezidentni račun
za evre kod Eksim Banke. Beograd broj 54310-978-01-702-1, nerezidentni
račun za dolare kod Jubmes banke Beograd, broj 54310-840-30122500,
nerezidentni račun kod Atlas banke,
Beograd, čiji je broj za sada nepoznat., nerezidentni
račun za dolare kod Pireus banke, Beograd broj 01-7020000019.9,
nerezidentni račun za dolare kod Poštanske štedionice, Beograd broj 543103, nerezidentni
račun za evre kod Poštanske
štedionice, Beograd broj 543103, nerezidentni račun u dinarima kod YU Garant banke, Beograd u
evrima broj nepoznat, nerezidentni račun u dolarima kod Srpske
banke, Beograd broj 54310-70283, nerezidentni račun u evrima kod Jubanke, Beograd broj 543100-19,10,01746-7,
nerezidentni račun u evrima kod Univerzal
banke, Beograd broj: 54310-840-01-702-0000019.9 , nerezidentni račun za dolare kod kreditno eksportne banke, Beograd broj:54310-011856,
nerezidentni račun u evrima kod Kreditno eksportne
banke, Beograd broj 54310-011856