Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Protiv GMO

Džefri M. Smit, autor kultne knjige "Seme obmane", upozorava na rizike od genetskog inženjeringa (3)

Otrovno mleko

Biotehnološki eksperimenti ukršanja vrsta kombinacijom DNK počeli su sredinom osamdesetih godina prošlog veka. Naučnici do danas nisu pronašli bezbedne načine za veštačke mutacije, pa stvaraju bolesne životinje i otrovne biljke. Ipak, kompanije poput "Monsanta", uz podršku političara, nastavljaju da razvijaju i proizvode GMO hranu. U Severnoj Americi gotovo svaki obrok sadrži bar neki sastojak koji je nastao genetskim inženjeringom. Magazin Tabloid će u nekoliko sledećih brojeva objaviti delove knjige "Seme obmane", čiji autor Džefri M. Smit raskrinkava načine na koje biotehnološke kompanije zataškavaju činjenice o opasnostima kojima njihovi GMO proizvodi prete ljudima i životnoj sredini.

Džefri M. Smit

Svedočenje naučnika pred odborom kanadskog Senata bilo je poput scena iz televizijske serije "Dosije X".

Šestoro naučnika, koji su radili za vladu, pokušali su da se suprotstave snažnoj inicijativi da se odobri proizvod, koji su smatrali riskantnim. Sporan je bio genetski modifikovani goveđi hormon rasta, koji, kad se umetne u krave muzare, povećava proizvodnju mleka 10 d0 15 odsto. Zadatak naučnika iz državne agencije Health Canada bio je da utvrde da li je to mleko bezbedno za ljude. Posle serije testova, oni su zaključili da postoji ozbiljan rizik po ljudsko zdravlje. Međutim, viši službenici kanadske vlade i predstavnici Monsanta, kompanije koja je napravila taj genetski modifikovani proizvod, pokušali su da ih prinude da odobre za upotrebu.

"Sentatori su zapanjeno sedeli dok je dr Margaret Havdon pričala o sastanku s predstavnicima Monsanta, koji su naučnicima ponudili dva miliona dolara. Bila je to ponuda koja se mogla objasniti samo kao mito", izvesio je dnevni list Ottava Citizen.

Dr Havdon je tom prilikom rekla da su njene beleške i analize, koje su osporavale podatke koje je dao Monsanto, ukradeni iz zaključanog ormara u njenoj kancelariji. Pošto je odbila da odobri preparat za upotrebu, usled zabrinutosti zbog mogućeg ugrožavanja zdravlja ljudi, dr Havdon je suspendovana. Ona i ostali naučnici tada su senatorima rekli da proizvođači lekova imaju preveliki uticaj na proces odobravanja lekova. Naučnici često imaju osećaj da su im karijere ugrožene ako stanu na put leku za koji smatraju da nije siguran. Jedan od naučnika, koji su digli uzbunu, Šiv Čopra, otkrio je da je politika te vladine agencije "služiti klijentu". Definicija klijenta više se ne odnosi na javnost: "Klijent je sada kompanija". Čopra je pred odborom Senata rekao da mu je jedan od direktora zapretio da će njega i njegove kolege premestiti u odeljenja "gde više niko neće ni čuti za njih" ako ne požure sa povoljnim ocenama za Monsantov preparat rBGH.

- Ne mogu da verujem da sam u kanadskom Senatu čuo da su vam analize ukradene. Do đavola, kakav nam je to sistem! - rekao je senator Ežen Velan.

Kakav je sistem videlo se nekoliko dana kasnije, kada je naučnik Čopra suspendovan zbog tog svedočenja.

Sve što se događalo kanadskim naučnicima bilo je samo repriza progona kojem su američki naučnici izloženi 80-ih godina, kad je američka vladina agencija FDA analizirala rBGH. Razlika je samo u tome što FDA ne tretira genetski mutirane preparate kao lekove, a za GM hranu ne traže se gotovo nikakva ispitivanja.

Monsantov rBGH je zvanično odobren za komercijalnu upotrebu početkom 1994. godine. No, FDA ga je proglasila bezbednim za ljude još 1985, što je omogućilo Monsantu da prodaje meso i mleko iz stada i mlekara još u fazi testiranja preparata. Američka agencija je dozvolila upotrebu rBGH na osnovu samo jednog 28-dnevnog testiranja uticaja na ishranu pacova, kao i na nekim pogrešnim pretpostavkama o biološkim aktivnostima hormona. Ipak, ni u FDA nisu svi bili uvereni da Monsantu treba dati dozvolu za prodaju tog preparata.

Hemičar Džozef Setepani iz FDA bio je zadužen za kontrolu kvaliteta veterinarskih lekova. Na javnom saslušanju pred kongresmenom iz Njujorka, Setepani je opisao "slom sistema provere bezbednosti ljudske hrane u Centru za veterinarsku medicinu".

- Posle tog svedočenja dobio sam opomenu i pretnju otkazom. Smenili su me sa dužnosti kontrolora i poslali na farmu za testiranje. Potpuno su me izolovali od procesa donošenja odluka vezanih za bezbednost hrane za ljude. Neposlušnost se ne toleriše u CMV-u ako može da ugrozi profit industrije - rekao je Setepani.

Drugi naučnik iz FDA, Aleksander Apostolu, naišao je na sličnu reakciju. Apostolu je postao direktor Toksikološkog odeljenja pri FDA nakon uspešne karijere u akademskom svetu i nekoliko kompanija. U izjavi pod zakletvom rekao je: "Zanemarene su čvrste naučne procedure za procenu rizika uticaja veterinarskih lekova na ljudsku hranu. Moji nadređeni u CMV-u vršili su na mene trajni pritisak da donesem naučne zaključke koji će biti povoljni za industriju lekova. Dok sam bio u CMV-u svedočio sam pokušajima sponzora, odnosno proizvođača lekova da na neodgovarajuće načine utiču na naučnu analizu, donošenje odluka i suštinu misije FDA." Apostolu je opisao i "jasnu tendenciju FDA da nekritički prihvata tvrdnje i podatke kompanija, koje sponzorišu tu agenciju".

Jedan od načina na koji su kompanije sabotirale analize stručnjaka iz FDA opisao je veterinar Ričard Burofs: "Kad su četiri kompanije zatražile dozvole za svoje verzije rBGH, zatrpali su nas morem informacija. Samo pošiljka iz Monsanta sadržala je gomile papira visoke 19 metara. Bili smo slomljeni količinom posla koji je morao da se obavi u kratkom roku. Od tog materijala uspeli smo da pregledamo samo 40 registratora."

Kao i u drugim slučajevima odobravanja lekova, FDA nije sprovodila vlastita ispitivanja rBGH. Umesto državne agencije, ispitivanja su vršila biotehnološka odeljenja u kompanijama, koje su sažele podatke i prezentovale ih recenzentima FDA. No, nisu svi podaci, koji su potrebni za procenu bezbednosti, stizali u FDA. Kao primer, Burofs je naveo slučaj kada su krave, čija su se vimena inficirala, izostavljene iz istraživanja, čime je omogućeno iskrivljavanje zaključaka istraživanja. Iako su FDA i Monsanto tvrdili da je samo nekoliko krava dobilo infekciju vimena, dokumenti, koji su zatraženi po Zakonu o slobodi informisanja, otkrili su da je inficirano 9.500 krava na 500 farmi. Osim izostavljanja podataka, upotrebljeni su i sumnjivi statistički podaci, kojima je Monsanto dodatno prikrivao posledice svog farmaceutskog proizvoda.

Burofs, jedini član Odeljenja koji je imao uvid u stvarno stanje krava muzara, u proces odobravanja rBGH bio je uključen gotovo pet godina. Pošto je bio svedok neprihvatljivih kompromisa oko bezbednosnih protokola i propisa, javno je izneo svoje mišljenje. Na primer, kad je saznao da će mleko krava biti testirano tokom samo jednog ciklusa muže, zatražio je da se konačna odluka donosi nakon dvogodišnjeg roka praćenja kvaliteta mleka. U tom eksperimentalnom periodu, od minimum dve godine, hteo je da vidi da li će ovaj proizvod uticati na novorođenu telad i na kasnije periode laktacije. Njegovi zahtevi frustrirali su industriju, koja je nestrpljivo čekala da izbaci svoje proizvode na tržište. Krajem 1989. godine Burofs je zatražio toksikološka i imunološka ispitivanja. To je bila kap koja je prelila čašu. Mesec dana kasnije dobio je otkaz, a Udruženju za humani uzgoj domaćih životinja (Humane Farming Association) je izjavio: "Rekli su mi da usporavam proces izdavanja dozvola". Nakon što je napustio FDA, ukinuta su toksikološka istraživanja na kojima je on insistirao.

Hormoni rasta se prirodno stvaraju u hipofizi svih životinja. Još tridesetih godina XX veka bilo je poznato da injekcija ekstrakta goveđe hipofize, koja se daje kravama muzarama, povećava prinos mleka. Međutim, takva praksa nije bila isplativa sve dok genetski inženjering nije stvorio jeftiniji metod. Inženjeri su uzeli gen krave koji stvara hormon rasta, promenili ga i umetnuli u bakteriju E-coli, stvarajući živu fabriku za proizvodnju tog GMO. Hormon, koji je tako nastao, jeste sličan, ali ne i identičan njegovoj prirodnoj varijanti. Kad se ubrizga u kravu, pojačava rad celog metabolizma, uključujući i povećanu aktivnost u stanicama za proizvodnju mleka, što dovodi do njenog povećanja.

Monsantov hormon rasta bio je kontroverzan. Bio je to prvi susret FDA s genetski modifikovanim proizvodom povezanim s hranom. Zbog toga je postojao veliki pritisak na agenciju da ga odobri.

Piter Hardin, urednik novina mlekarske industrije iz Viskonsina The Milweed, kaže: "Taj proizvod je morao da bude odobren jer je iza njega stajala uticajna korporacija".

Nekoliko godina nakon što se lek pojavio na tržištu, kanadski naučnici su sastavili dugačak izveštaj u kome su navedeni svi propusti, kontradikcije, slabosti i rupe u procesu izdavanja dozvola od strane FDA. Taj izveštaj je postao poznat kao "Caps Analisis Report" ("Izveštaj o analizi propusta) i optužio je FDA da je njena "evolucija iz 1990. godine uglavnom teorijska recenzija, koja zaključke proizvođača uzima zdravo za gotovo, bez provere i kritičke analize kvaliteta predstavljenih podataka i detalja o istraživanju".

Proces odobravanja rBGH predstavlja najkontroverzniji slučaj u istoriji FDA. Kako bi odbranila svoju odluku o dozvoli za upotrebu tog proizvoda, Uprava FDA je uradila nešto bez presedana. U avgustu 1990. godine dva naučnika iz te agencije objavili su rad u vrlo uticajnom časopisu Science, u kome su garantovali bezbednost tog proizvoda. Autori su se pozvali na dva istraživanja u kojima su pacovi dobili rBGH preko hrane ili ubrizgavanjem, a zatim su praćene promene njihovog zdravlja. Iako ljudi ne dobijaju rBGH preko hrane ili injekcije, kravlje mleko sadrži vrlo malu količinu prirodnog goveđeg hormona rasta (bGH).

Kad se rBGH da kravama injekcijom, moguće je da deo genetski modifikovane verzije dospe u mleko zajedno s prirodnom varijantom. Upravo zato, hranjenje pacova hranom koja sadrži rBGH trebalo je da otkrije da li genetski modifikovani hormon može da izazove bilo kakve probleme. Prvo istraživanje je trajalo samo 28 dana. Dok je FDA tvrdila kako kod pacova hranjenih rBGH-om nisu zabeležene nikakve zdravstvene tegobe, kritičari su bili šokirani kratkim rokom istraživanja.

Dr Čopra, iz organizacije Health Canada, kaže: "Šta možete da otkrijete za 28 dana? Ništa!"

Drugo istraživanje je bilo, takođe, kratkoročno. Trajalo je 90 dana. Pošto je rBGH hormon, njegov hemijski sastav zahteva sveobuhvatna i dugotrajna toksikološka istraživanja na laboratorijskim životinjama kako bi se utvrdilo da li je bezbedan za ljudsku upotrebu. Testovi nisu izvršeni, pa nije ispitana mogućnost pojave problema kao što su sterilnost, porođajni defekti, rak i oštećenje imunog sistema. Inače, istraživanje kojim se utvrđuje da li je lek kancerogen provodi se na dve različite vrste i traje oko dve godine, što je životni vek miševa i pacova.

Autori analize, koja je objavljena u časopisu Science, istakli su da su primećene promene kod pacova kojima je ubrizgan rBGH, ali ne i kod onih kojih su taj hormon rasta dobili u hrani. Na osnovu toga, zaključeno je da je hormon bezopasan ako se pojede.

Nakon što je, nekoliko godina kasnije, rBGH odobren, Robert Koen je odlučio da analizira zaključke rada iz Science. Iako je bio biznismen, na fakultetu se bavio naukom i imao je iskustvo rada u laboratoriji.Ono što je otkrio nije ga usrećilo. Autori sporne analize često su donosili zaključke koji su utemeljeni na sažetim podacima ili na neobjavljenim istraživanjima kompanije Monsanto, čiji detalji nisu bili dostupni javnosti.

Koen je od FDA zatražio sve rezultate istraživanja na osnovu kojih su naučnici zaključili da je rBGH prihvatljiv za primenu. Službenik uprave FDA odbio je da mu preda traženu dokumentaciju s objašnjenjem da je to poslovna tajna. Odbijen je i Koenov zahtev u kome se pozvao na Zakon o slobodi informisanja. U obrazloženju odluke, kojom se zabranjuje uvid u istraživanja, navodi se da bi "odavanje informacija izazvalo značajnu štetu kompaniji Monsanto u pogledu konkurentnosti i finansija".

Kad je i Monsanto odbio da mu odobri uvid u dokumentaciju, Koen je podneo tužbu Saveznom sudu Sjedinjenih Američkih država. Sud je doneo presudu kojom je odbacio njegov zahtev, ponovo na osnovu stava da je u pitanju poslovna tajna čije bi objavljivanje moglo da izazove značajnu štetu Monsantu.

Tri godine kasnije, u oktobru 1998. godine, službenik FDA Džon Šid, izjavio je agenciji Associated Press, da uprava te agencije nikada nije analizirala neobrađene podatke iz Monsantovog testiranja na pacovima, nego je svoje zaključke donela na uopštenom obaveštenju koje im je poslao Monsanto.

Oslanjanje na kratko i uopšteno obaveštenje, umesto na detaljne podatke, predstavlja kršenje objavljenih zvaničnih procedura FDA. Zapravo, naučnici FDA koji su napisali tekst za Science, izjavili su: "FDA zahteva od farmaceutskih kompanija da joj predaju sva istraživanja koja su vršena na njihovim proizvodima. Kompanije predaju i neobrađene podatke svih istraživanja bezbednosti, koji čine temelj za odobrenje proizvoda, tako da se može proveriti tačnost rezultata i zaključaka." Međutim, u tom istom radu, autori su verovatno svoje zaključke doneli na osnovu 90-dnevnog hranjenja pacova, bez proučavanja podataka.

Naučnici iz Health Canada sproveli su svoje istraživanje na rBGH i zaključili da taj hormon "nije i ne može da bude apsorbiran u krvotok". Bilo je očekivano da se "uneti rBGH razgradi u ljudskom gastointestinalnom traktu na isti način kao i druge belančevine". Takođe, bilo je očekivano da će se potvrditi "dokazi" prema kojima "nije bilo kliničkih otkrića među pacovima hranjenim rBGH-om". Obe pretpostavke su bile pogrešne. Postoje i belančevine koje prežive probavu, a podaci iz istraživanja na pacovima su otkrili da je bilo kliničkih promena. Zapravo, 20 do 30 odsto pacova hranjenih rBGH-om razvilo je reakciju u obliku antitela. Takva reakcija je dokaz da je imuno-sistem otkrio strano telo i da je reagovao.

Čopra tvrdi da je očigledno da FDA nikada nije pregledao podatke o antitelima. Nadalje, kanadski tim naučnika je otkrio da su neki mužjaci pacova, koji su pojeli hormon, dobili ciste na štitnoj žlezdi i da je došlo do promena na prostati, što je trebalo da podstakne nastavak istraživanja.

Zvanični izveštaj FDA priznaje da su slučajno prevideli podatke o istraživanju antitela, ali suprotno Šidovim izjavama i Čoprinim navodima, tvrdili su kako su analizirali ostale podatke iz istraživanja, koja je sproveo Monsanto.

U kanadskom izveštaju se navodi kako "brojne negativne posledice na kravama mogu da utiču na ljudsko zdravlje. Na primer, kanadski izveštaj o analizi propusta istakao je da su kod krava, kojima je ubrizgan rBGH, zabeleženi "porođajni defekti, bolesti reproduktivnih organa, više stope mastitisa (upale vimena)" i drugih problema. Drugi izveštaji su ukazali na veliki broj povreda nogu, metaboličke poremećaje, upale materice, poremećaj probave, nadutost, proliv, lezija i o kraćem životnom veku.

Šest meseci posle pojave teksta u Science, časopis The Milkweed je objavio podatke ukradene od FED-a. Otkriveno je kako je kod krava tretiranih hormonima tokom osam meseci zabeležen značajan porast veličine srca, jetre, bubrega, jajnika i nadubrežnih žlezda. Međutim, u svom izveštaju, upućenom FED-u, Monsanto takve promene odbacuje kao "bezopasna fiziološka odstupanja". Iako se organi povećavaju, količina mesa se smanjuje. Tokom ciklusa muže, zbog metaboličkog stresa koji su preživele, tretirane krave su izgubile više nego netretirane. Neke od tretiranih krava su na kraju toliko mršave i iscrpljene da njihova vrednost klanicama nije velika zbog značajno smanjene količine mesa. Klanice su se takođe žalile da je na mestu gde je ubrizgana injekcija, tkivo mrtvo i ponekad se pojavljuje velika oteklina, koja se mora odrezati pre nego što meso ode na tržište.

Ukradeni podaci su otkrili i to da su rBGH krave teže ostajale steone. Dok je 95 odsto netretiranih krava ostalo steono tokom ispitivanja, koje je trajalo osam meseci, kod tretiranih krava je taj procenat iznosio samo 52 odsto. The Milkweed navodi da "Monsanto tvrdi da stope sterilnosti nisu bile niže od uobičajenih stočarskih standarda, ali to je statistička varka. Podaci o rasplodu vezani za taj test otkrivaju kako je Monsanto u steone krave ubrojao mnoge koje su bile steone pre nego što je počeo tretman rBGH hormonom."

Napomena: Monsantova oznaka na proizvodu upozorava na mnoge zdravstvene probleme koji mogu da se pojave kod krava tretiranih rBGH-om. Takođe napominje kako mleko može da sadrži veći broj somatskih stanica zbog pojačanih upala. (Somatske stanice su drugi naziv za gnoj ili mrtva bela krvna zrnca.) Zanimljivo je da Monsanto, kako bi ubrzao proced dobijanja dozvole za prodaju hormona rasta, objavila delove istraživanja, u kojima je opisan sadržaj gnoja. Prema podacima iz osam manjih istraživanja, koja su sproveli naučnici zaposleni u Monsantu, zabeležene promene nemaju statistički značaj.

Međutim, tri nezavisna naučnika utvrdili da je prosečan porast broja gnojnih upala čak 19 odsto. (Čak i ta brojka nije tačna, niža je od realne, jer Monsanto nije objavio podatke prikupljenje tokom poslednjih nedelja istraživanja, kad je udeo gnoja bio znatno veći.) Takođe, otkrili su da je procenat krava u kategoriji s visokim nivoom gnoja bio dvostruko veći od onoga koji je naveo Monsanto, što je važno otkriće pošto farmeri dobijaju kazne ako se premaše nivoi gnoja.

Monsanto je tri godine uspešno sabotirao objavljivanje te studije, držeći je dalje od naučnih časopisa.

Čini se da FDA nije delila zabrinutost kanadskih naučnika zbog uticaja koje bi zdravstveni problemi krava mogli da imaju na mleko i meso. Međutim, agencija je bila zabrinuta u vezi s dramatičnim proemanama u nivou hormona u krvi odmah nakon ubrizgavanja rBGH.

Prema podacima ukradenim iz FDA, nivoi hormona dosegle su vrtoglave visine, dok je Monsanto ispitivao šest različitih formula rBGH. Na primer, u jednoj grupi je, nakon tretmana rBGH-om, nivo hormona u krvi bio hiljadu puta veći nego kod kontrolne grupe. Kako bi zaštitila zdravlje ljudi, Uprava FDA je zabranila prodaju mleka tretiranih krava najmanje pet dana nakon ubrizgavanja. Isto tako, nakon klanja tretiranih krava moralo se čekati najmanje 15 dana pre prodaje mesa.

Te odluke su izazvale ozbiljne probleme Monsantu. Pošto su krave primale dve injekcije mesečno, zabrana prodaje mleka na ukupno deset dana učinila bi lek neisplativim. Monsanto je tada zatražio da FDA dozvoli prodaju njihovog mleka bez perioda "povlačenja", a kao dokaz da je bezbedno za ljudsku upotrebu ponudio je istraživanje koje je sprovedeno na pacovima, koe su 28 dana hranili rBGH-om. FDA je prihvatio zahtev i ukinuo zabranu na prodaju mleka i mesa zaklanih krava, koje su tretirane tim hormonom.

Uprava državne agencije FDA prihvatila je objašnjenje da se kod normalnih doza "otkrilo kako se nivo bGH u mleku krava tretiranih rBGH-om nisu značajno razlikovali od onih koji su pronađeni kod netretiranih krava. Međutim, detalji istraživanja otkrivaju kako je ono sprovedeno na samo tri krave. S tako malim brojem uzoraka lakše je umerene promene u nivou rBGH predstaviti kao beznačajne. Tako je porast od 26% proglašen "beznačajnim rizikom". Pritom, istraživači su koristili varijantu rBGH koju je proizvela kompanija American Gvanamid, čiji sastav je drugačiji od Monsantove varijante, koja je, na kraju, dobila dozvolu za upotrebu.

Naučnici FDA su zaključili da "nema potrebe za sprovođenjem preciznijih istraživanja jer je bGH biološki i oralno neaktivan kod ljudi". Kanadski naučnik Pol Gronvegen je dokazao da nije tačna tvrdnja da je bGH oralno neaktivan kod ljudi, jer je zasnovana na reakcijama antitela kod testiranih pacova. Procena FDA da je bGH neaktivan zasniva se na pretpostavci da je reč o hormonu specifičnom za pojedine vrste, odnosno da deluje na krave, ali ne i na ljude. Kao potvrdu, naučnici FDA su naveli da se redosled aminokiselina u melekuli razlikuje od humanog hormora rasta za oko 35 odsto. Međutim, istraživanja su pokazala da bGH utiče na ljude.

Bez obzira na to da li se podižu nivoi bGH i da li utiču na ljude ili se mešaju sa genetski modifikovanim varijantama u mleku, američka državna agencija FDA i dalje uverava javnost da problemi ne postoje.

(U sledećem broju: Smrtonosna epidemija)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane