Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

 

Policija

Kome služe bele knjige crne sadržine

 

Policiju nema ko da brani

 

Uprkos nastojanju ministra srpske policije Ivice Dačića da bude protagonista promena u svom resoru i oko njega, činjenice govore da će to teško ići. Isti ljudi na istim pozicijama, nestručnost, nepotizam i korupcija i dalje su glavna bolest policije. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nezamisliva je bez političke podrške izvršne vlasti i stručnog i efikasnog tužilaštva i celokupnog pravosuđa. Za sada, ministar i direktor policije nemaju podršku ni u jednoj od ovih institucija.

 
Milovan Brkić

 

Ministar policije Ivica Dačić saopštio nam je da, pozivajući se na takozvanu ''Belu knjigu'' Ministarstva unutrašnjih poslova, u Srbiji deluje oko 40 hiljada organizovanih kriminalnih grupa! Srbija je jedina zemlja na svetu u kojoj se knjige crne sadržine nazivaju belom.
Ako je verovati ministru policije, u tih pobrojanih 40 hiljada organizovanih kriminalnih grupa, a po slovu zakona, najmanje 120 hiljada građana Srbije su organizovani u kriminalne grupe! I glavni urednik Tabloida je označen kao vođa devetočlane organizovane kriminalne grupe, i više meseci je na merama srpske policije.
Međunarodna zajednica pokušava da Balkan više ne bude crna rupa u Evropi, i nastoji da se policije zemalja Balkana ujedine u borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije, trgovine ljudima i narkotika.
Ministar Ivica Dačić i direktor policije Milorad Veljović mesecima špartaju po Balkanu, potpisuju sporazume, ugovore, dogovore, razmenjuju operativne podatke sa kolegama iz susednih zemalja.
Američka administracija preko svog Ministarstva pravde pokušava, već godinama, ali potpuno uzaludno, da osposobi Javno tužilaštvo Srbije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Srpski predsednik Boris Tadić i njegova Demokratska stranka uporno, i na brutalan način, sprečavaju svaki pokušaj međunarodne zajednice da od Srbije stvore pravnu državu, sa nezavisnim institucijama.
U suludoj nameri da postane Gospodar Srbije, sumanuti srpski predsednik svakim danom sve više urušava ionako nestabilne institucije, poput tužilaštva i sudova.
Javni tužioci i sudije u Srbiji su sada na ledu, u v.d. stanju, i u postupku su reizbora, koji bi, po slovu tek usvojenih zakona, morali proći kroz reizbor do kraja ove godine ili će ostati bez posla.
Oni koji poznaju bolje ministra Ivicu Dačića znaju da on ne izriče olako obećanja i da bira rači kada se obraća javnosti.
Može li ministar Dačić sprovesti akciju "Balkan ekspres'', kako je ona krštena od strane međunarodne zajednice?
Upućeni tvrde da je reč samo o lepim željama i namerama gospodina Dačića.
Još je Čerčil rekao da novu politiku vode novi ljudi.
Ministar Dačić je nasledio ministarstvo unutrašnjih dela od Dragana Jočića, koji je bio ministar u dva mandata.
Bivši ministar je potpuno privatizovao kadrovsku politiku u MUP-u Srbije. Tako je svog pašenoga Mladena Kuribaka, iz Opova, doveo za pomoćnika ministra i načelnika Uprave policije MUP-a, a iz istog mesta i Nikolu Popovca, za načelnika Uprave policije Policijske uprave za grad Beograd, koji je danas pomoćnik načelnika PU za grad Beograd.
Ministar Jočić je stvorio paralelni sistem odlučivanja tako da su njegovi puleni, koji su potpuno nekompetentni za obavljanje takvih zadataka, njemu lično referisali, zaobilazeći direktora policije i načelnika Policijske uprave za grad Beograd.
Nikom u srpskoj policiji nije jasno zašto je ministar Dačić na ključnim rukovodećim mestima u srpskoj policiji ostavio kompromitovane i nesposobne prijatelje Dragana Jočića. Sasvim je moguće da ga u tome sprečava i predsednik Srbije Boris Tadić.
Mladen Kuribak je iz Opova doveden u Beograd, jer je svojevremeno Draganu Jočiću, koji je bio osuđivan pravosnažnom presudom za tešku krađu, dao dozvolu za lovačku pušku, jer se Jočić privremeno prijavio na adresu u Pančevu.
Nikola Popovac je, nakon završene vojne akademije, iz Opova prebačen u Beograd za načelnika Uprave policije Policijske uprave za grad Beograd, a da pri tom, tvrde njegove kolege, nije znao ni koliko grad Beograd ima opština i nema nikakvo policijsko obrazovanje i iskustvo.
Posebno je Dragan Jočić kontrolisao kriminalističku policiju tražeći od nje da pokriva kriminal političke elite i da za njega lično pravi dosijea vođa političkih partija i ministara o njihovim biznisima.
I danas su Jočićevi zemljaci Rodoljub Milović, iz Nikšića, i Darko Senić, iz Danilovgrada, načelnici Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije i kriminalističke uprave Policijske uprave za grad Beograd.
U okviru Uprave kriminalističke policije, kojom rukovodi Rodoljub Milović, nalazi se, kao organizacioni deo, i Služba za borbu protiv organizovanog kriminala.
Ministar Dačić nije promenio nijednog Jočićevog načelnika policijskih uprava u Srbiji, koji se na ovim mestima nalaze i po pet godina, poput Miladina Kostreševića, načelnika Područne policijske uprave za Novi Sad,  zatim načelnike PU za Sombor, Niš, Požarevac...
Da li je moguće sa ljudima starih navika krenuti u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije?
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je još uvek izvor ''zaraze'', oličenje stecišta organizovanih kriminalnih grupa. Ministar Dačić pokušava da na nižim nivoima demonstrira pravdu, hapseći policijske službenike zbog mahinacija oko nabavke opreme za policiju.
Uvidevši da su amnestirani od ministra Ivice Dačića, Jočićeva mafija u Ministarstvu unutrašnjih poslova pojačava nasilje nad policijom i inspektorima, zavodeći diktaturu.
Ministar Dačić često paradira posećujući policijske stanice, deklarativno podržavajući rad policijskih službi. U praksi je sasvim suprotno.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije još uvek nema strategiju reorganizacije policije.
Hiljade policajaca u uniformi putuju svakodnevno po stotine kilometara od kuća do posla. Za prelazak na rad u mesta odakle su potrebne su im debele veze i novac za podmićivanje starešina koji daju saglasnost.
Kadrovska politika u MUP-u je i dalje suluda. Ukinuta je srednja policijska škola "Pane Đukić" u Sremskoj Kamenici.
U njoj se sada obučavaju kursisti - kandidati za policajce. Policijske uprave, a i direkcija MUP-a Srbije, nemaju jasne planove o potrebi za popunjavanjem brojnog sastava. Prima se oko 120 kursista, a da pritom uglavnom oni dolaze iz unutrašnjosti, posle završenog kursa upućuju se na rad u Beograd, brigadu milicije, i upućuju u samačke hotele u Durmitorskoj, i u hotel koji se nalazi pored zgrade Policijske uprave za Beograd.
Imajući u vidu da su policijske plate mizerne, Beograd dobija nove proletere. Zato nije ni čudno što se do sada u beogradskoj policiji događalo da policajci predvode razbojničke grupe, da tesno sarađuju sa podzemljem, odajući im važne podatke.
Policijska uprava za grad Beograd je posebno kriminalizovana. U nastojanju da potpuno potčini svojim interesima rad ove uprave, bivši ministar Dragan Jočić je potpuno marginalizovao ulogu načelnika Uprave. Prvo je to činio sa doskorašnjim načelnikom Miloradom Simićem, tako što su Jočiću direktno referisali Darko Senić i Nikola Popovac, i preko njih je ministar Jočić prikrivao na stotine afera u koje je umešana politička vrhuška Srbije.
Ni novi načelnik Policijske uprave za grad Beograd Stevan Bjelić, koji je na ovoj dužnosti tek godinu dana, nije u boljoj poziciji. Nikola Popovac je unapređen za njegovog pomoćnika za policiju, a načelnik Uprave policije postao je Slobodan Vukolić, nekadašnji zamenik Nikole Popovca.
Jočićeva organizovana kriminalna grupa planski stvara atmosferu haosa u policiji. Udarne pesnice u stvaranju panike i straha među zaposlenima su Jasna Mandić, načelnica službe za kadrove i Zoran Golubović, načelnik Odeljenja zakonitosti u radu.
Na udaru gospođe Mandić, čija sestra inače zamenica javnog tužioca Prvog opštinskog javnog tužioca, nalazi se mnogo policajaca i inspektora, koje ona šalje na disciplinske komisije, ili huška Odeljenje za kontrolu zakonitosti u radu, da ih uzima ''na zub''.
O kakvim ljudskim nakazama je reč svedoči i slučaj jednog policijskog inspektora koji je po kazni upućen na rad u Policijsku stanicu Barajevo, jer je konkurisao za stan koji je deljen iz fonda grada Beograda!
Kada je Zoran Golubović, načelnik Odeljenja zakonitosti shvatio da je progonjeni policajac prvi na rang listi i da će dobiti stan na boljoj lokaciji, izmislio je protiv njega krivični postupak koji je, naravno, pokrenut od strane Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu.
Kako su sudije shvatile da je reč o lažnom postupku, odugovlačile su pokretanje postupka, jer je policajac iz Barajeva oboleo od leukemije. Gospodin Golubović je jednom mesečno pismom tražio od suda da pokrene krivični postupak protiv policajca, navodeći da će nakon toga da dobije prestanak radnog odnosa po članu 45. Zakona o policiji.
Ovih dana, dok se policajac bori za život, Jasna Mandić ponovo stavlja policajca u proceduru, zahtevajući da dobije otkaz po članu 168. Zakona o policiji.
Zahtev za ''bezbedonosnu proveru'' potpisao je Zoran Golubović, a parafirao ga je i načelnik Stevan Bjelić, iako mu je lično poznat rad pomenutog policajca, koji je, inače, diplomirani ekonomista.
I dok se policajac nalazi na intenzivnom lečenju, desetine njegovih kolega obilazile su članove njegove porodice, ispitivale kolege, prijatelje, sprovodeći opsežnu istragu da dokažu da je on ''opasan po bezbednost MUP-a".
Oboleli policajac se pismom obratio direktoru policije Miloradu Veljoviću podsećajući ga da je 360 dana proveo na Kosovu, 80 u Bujanovcu, da je po nalogu ministarstva obavljao poslove i van Republike Srbije u dužem trajanju i da je zato i dobio neizlečivu bolest. Tek na intervenciju značajnog funkcionera hajka protiv smrtno bolesnog policajca je obustavljena.
Ni Mandićeva, ni Golubović, nisu međutim, čak ni upozoreni da proganjaju zaposlene i stručnije od sebe.
Nije tajna da policajci i inspektori koji pokažu najbolje rezultate, najčešće dobijaju otkaze, u lažiranim procesima. Neko smišljeno unosi strah i paniku među beogradsku policiju. Ruka Jasne Mandić svuda je umešana.
Najava ministra Dačića da će uspešno sprovesti akciju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala je pretnja praznom puškom. Svi stručni i iskusni policajci su oterani iz službe, ili su penzionisani, ili primorani da, zbog šikaniranja, potraže drugi posao.
Istragama, po srpskom zakonu, rukovodi javni tužilac. Saradnja tužilaca i policije još je po starom sistemu. Policija otkriva krivična dela, a tužilac piše zahteve za sprovođenjem istrage, bez obzira da li ima dovoljno dokaza. Zato i država mora, nakon oslobađajućih presuda i obustava krivičnog postupka, da plaća visoke odštete onima koji su bili hapšeni i maltretirani.
Naravno, ako ministar misli da će se stotinak policajaca iz Službe za borbu protiv organizovanog kriminala, bez obzira kakve uslove rada i organizaciju imaju, obračunati sa korupcijom i organizovanim kriminalom, onda je to njegova velika zabluda. Ovakve borbe obavezno moraju da imaju političku podršku izvršne vlasti i javnog mnjenja. Za sada, policija takvu podršku nema.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane