Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Dok se srpski parlament davi u blatu prostakluka, Srbija se guši u tonama smeća

Đubre, svuda oko nas

 

Povodom akcije ministra za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja Olivera Dulića pod nazivom "Očistimo Srbiju", Tabloid je istraživao uzroke i posledice zagađenja životne sredine. Srbija je danas jedna ogromna deponija smeća, gradovi su okruženi nehigijenskim naseljima. Glavni grad je takoreći okovan magacinima, divljim parkinzima, divljim naseljima, divljim đubrištima i  zagađenim vodama. Sramne scene nebrige ljudi i države vidljive su na svakom koraku.

 

Žika Rakonjac
Nikola Vlahović

Očistiti Srbiju nije ni lak ni jednostavan posao. Državu je preplavila gomila smeća i ta planina se svakodnevno uvećava. Neko bi morao da zasuče rukave, da zapne.
Akcija ministra za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja Olivera Dulića "Očistimo Srbiju" bila bi, na prvi pogled, za svaku pohvalu. Zaslužio bi ministar Oliver Dulić, u nekim drugim okolnostima, da se okiti priznanjem prve metle Srbije, ali su aktivnosti sada već bivšeg predsednika Skupštine Srbije i uglednog člana Demokratske stranke, ipak na pogrešnom koloseku. Jer, ako je hteo da očisti ribu, morao je da počne od glave...
Gradovi u Srbiji su prljavi, deponije rastu kao Avala, fasade su neokrečene, fabrike opljačkane, sve važne gradske lokacije su u rukama tajkuna koji grade gde god hoće, pa čak i u centralnim gradskim parkovima, ruše zdanja pod zaštitom države i čine sve ono zbog čega bi u svakoj normalnoj državi odgovarali pred zakonom. U Srbiji nije tako.
Sve je podređeno divljanju najbogatijih pojedinaca sa najprljavijim poreklom kapitala. Na taj način je ubijena srednja klasa, ubijena je građanska kultura, najgori primitivci danas igraju ulogu elite, a sedišta njihovih imperija beskrupulozno niču pored prljavih naselja i najcrnje sirotinje.
"Očistimo Srbiju" nije Dulićev proizvod. Poslovično zaboravnu Srbiju treba podsetiti da je tu akciju pokrenuo, niko drugi nego bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu, Majkl Polt, koji je u časovima dokolice i zabave  krenuo u sređivanje obale Dunava, od Nebojšine kule do Sportskog centra 25. maj.
U nastavku te kampanje prikupljeno je tada oko 15 hiljada starih mobilnih telefona za reciklažu, a malo kasnije je krenula i kampanja uništavanja milijardu i po tankih, i teško razgradivih najlon kesa, od kojih inače većina posle upotrebe završi na otpadu, ostatak visi po krošnjama drveća ili je razbacana na zelenim površinama, pored puteva, na obalama reka i jezera...
Sve što se u vezi ekologije dešava u Srbiji, rečito govori da smo znatno bliže zemljama trećeg sveta nego razvijenim civilizacijama. Većina zemalja već odavno ima razrađen model za uklanjanje ambalažnog otpada, a mi smo u toj oblasti tek na početku.
U Srbiji se koristi manje od 20 kilograma plastike po stanovniku, a u razvijenim zemljama od 100 do 150 kilograma. Agencija za reciklažu ima u registru više od 200 preduzeća koja sakupljaju otpad. Sa druge strane, ovaj posao u Srbiji smatraju i dalje neotuđivom delatnošću romske populacije za koju cinično govore da im je  osnovna privredna grana prikupljanje takozvanih sekundarnih sirovina.
Akcija "Očistimo Srbiju" zvanično je počela u nedelju, 1. marta 2009. godine, na sastanku Olivera Dulića, ministra za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja, sa gradonačelnicima i predsednicima opština u Domu Narodne skupštine u Beogradu. Tada je Dulić pokušao da nastupi kao čovek epohe, uveren da drži istorijski govor pa je kazao:
"...Akcija čišćenja Srbije treba sve da nas ujedini. Problemi prljave zemlje postoje i mi moramo da ih rešimo. Cilj akcije nije jednokratno čišćenje divljih deponija, već promena svesti o značaju životne sredine, koja će dovesti do toga da efekti akcije budu trajni.
Kampanju Očistimo Srbiju pokrenulo je Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, a Republika Srbija je pod koordinacijom Ministarstva akciju postavila kao jedan od svojih prioriteta.
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja prepoznalo je, kao jedan od najvećih problema životne sredine u Srbiji, nizak nivo upravljanja otpadom. Problemi nastaju kao posledica nedovoljno razvijene infrastrukture, ali i loših navika i nedovoljne brige za okolinu".
U ministarstvu za zaštitu životne sredine radi na stotine činovnika i to ministarstvo je jedno od najbrojnijih što se tiče administracije i pratećeg osoblja. Cela ta armija živi na grbači naroda, a da prstom nije makla što se tiče strateških planova na zaštiti životne sredine, a mnogi ekološki projekti poput zaštita retkih ptica (beloglavog supa, na primer) nastali su iz upornosti entuzijasta i malog broja pojedinaca koji su u pravi čas shvatili da je taj čistač prirode, jedinstven u svetu, ne samo u dolini Uvca, na pragu nestanka.
Država se tek kasnije, pod pritiskom javnog mnjenja, uključila u očuvanje ove retke vrste orlova. Za opstanak ovih grabljivica novac nije bio neophodan jer se oni hrane otpadom i prerađuju strvine, izvor zaraza i raznih bolesti. Sličnih primera ima u izobilju, ali se oni zataškavaju ili ignorišu.
Ministar Oliver Dulić je, sa druge strane, jedan od većih potrošača para. On je još u januaru kazao da će akcija "Očistimo Srbiju" koštati mnogo novca, a samo Evropska unija obezbedila je za te namene 14 miliona evra! Dakle, ogroman novac: 14 miliona evra, za kese i smeće!
Javnosti je predočeno da je to korisna stvar, biće potrošen za izgradnju postrojenja za uništavanje opasnog otpada, koji se zbog nedostatka opreme izvozi po skupim cenama.
Evropska unija taj novac nije odmah dala u kešu nego je, poznavajući mentalitet naše vlasti da lako poteže za tuđim novcem, uslovila transfer: da srpska vlada prvo pronađe adekvatnu lokaciju do 20 hektara (za postrojenje) na kojoj će godišnje moći da se obradi, neutralizuje ili uskladišti 43.000 tona otpada.
Dulićev putujući cirkus šparta Srbijom sa nevladinim organizacijama, a kako je najavljeno, u celu akciju biće uključene manifestacije kao što su "Egzit" i Sabor trubača u Guči (divna prilika da zarade i organizatori ovih manifestacija i da Dulićevi mešetari sklone nešto novca za sebe).
Jer, što se tiče ove stvari, novac čak ni u ovoj oskudici nije problem. Vlada je u odmah izdvojila šest i po miliona evra, od čega je dobar deo usmeren u reklamnu kampanju i sufinansiranje projekata u oblasti zaštite životne sredine čiji su nosioci nevladine organizacije, udruženja građana i strukovne organizacije, pa je ministartsvo objavilo i konkurs.
U 2009. godini Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja sufinansiraće projekte koji su usmereni ka realizaciji projekta "Očistimo Srbiju" edukativnog su karaktera i doprinose razvijanju ekološke svesti i širenju znanja o potrebi zaštite životne sredine (ekološke škole i kampovi, seminari, skupovi, izdavaštvo, promotivne aktivnosti, i dr.) ili  koji imaju  za cilj doprinos rešavanju konkretnog problema, kroz jednokratne akcije i kampanje (npr. akcije uređenja prostora, i sl).
Realizacija odabranih projekata biće sufinansirana najviše do 500.000 (petstohiljada) dinara po projektu. Ukupan iznos sredstava koji će biti dodeljen po ovom konkursu iznosi 10.000.000 (deset miliona) dinara.
Podrobniji podaci, kako i piše na zvaničnom sajtu, mogu se dobiti od Verice Ćurčić-Pantelić i Miloša Panjkovića, ali su po svemu sudeći svi zakasnili bez obzira na količinu genijalnosti u idejama i kvalitetu projekata. Konkurs je, naime, već zatvoren na Dan planete, koji se kod nas obeležava na sva zvona, kao i svi beznačajni skupovi širom planete, počev od promene klima, dizanja nivoa mora...
Među Dulićevim prvim misijama bila je poseta Gradskoj čistoći u Novom Sadu. Novosadska Čistoća aktivno se uključila u akciju "Očistimo Srbiju" u okviru koje će najviše posla biti na uklanjanju divljih deponija.
Tada je predočeno da novosađani godišnje daju od 25 do 30 miliona dinara za sanaciju divljih deponija, a da bi se Novi Sad očistio od smeća potrebno je oko 500 miliona dinara.
Akcija broj dva. Ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić pozvao je trgovinske radnje da umesto plastičnih, koriste biorazgradive ili višenamenske kese.
On je pozvao trgovinske radnje da se aktivno uključe u akciju "Očistimo Srbiju" deljenjem besplatnih, tankih i šuštavih kesa po povoljnim cenama od samo nekoliko dinara, početi građanima da nude kese koje će biti biorazgradive ili namenjene za višestruko korišćenje.
U akciji broj dva prećutan je važan detalj. Jedna firma, bliska vladajućoj kasti, već proizvodi papirne kese pa je u početnoj fazi razvoja neophodna marketinška podrška. Ne treba ovde odmah navoditi detalje, bar za sada, da ne zvuči kao reklama. Dovoljan je ministar.
Prema rečima ministra Dulića, ta mera bi podrazumevala i da se iz Fonda za zaštitu životne sredine subvencioniše korišćenje aditiva koje bi kese činile biorazgradivim, kako bi se sprečilo besplatno deljenje kesa u supermarketima i njihovo odlaganje na deponijama odakle ih vetar nanosi na gradove.
Pitanje voda, kvaliteta vode za piće, kao i vodotokova, najznačajnije je ekološko pitanje i ključni problem za većinu stanovnika Vojvodine, ali se za sad tom problemu ne daje preterano veliki prioritet.
Dva filtera između topionice i fabrike sumporne kiseline u Rudarsko-topioničarskom basenu Bor pustio je u rad ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić, u okviru akcije "Očistimo Srbiju", tačno za Prvi maj, praznik rada.
O strašnim danima koji potresaju srpsku radničku klasu, o radnicima sa četiri prsta, o njihovim realnim potrebama i životnim problemima, o tome kako su isterani iz fabrika na ulicu, svedeni na prosjački štap, kako su opljačkani, nije bilo ni reči.
Ministar Dulić je u aprilu očistio veliku divlju deponiju u Klenku, opština Ruma, u saradnji Javnog preduzeća Komunalije i Republičke inspekcije za zaštitu životne sredine. Deponija se nalazila u blizini magistralnog puta M 21.
Plan čišćenja deponije predstavili su predsednik opštine Ruma Goran Vuković i pomoćnica ministra životne sredine i prostornog planiranja Ljiljana Stanojević. Takođe, najavljeno je da će opština Ruma, u okviru akcije Očistimo Srbiju dobiti kamion za sakupljanje i prevoz smeća.
Ono što je u celom svetu uobičajeno, ovde se predstavlja kao akcija za divljenje: Dobili kamion za smeće! Auuu, kakav posao!
I stanovništvo Obrenovca se iznenadilo kada je Oliver Dulić banuo u njihov atar. Odmah su pomislili da se spremaju novi izbori, jer je Dulić sa svojom svitom obećao da će ovaj kraj poznat po najvećem broju obolelih od tuberkuloze brzo biti skinut sa ekološke crne liste ugradnjom filtera na Termoelektrani Nikola Tesla.
U projekat će biti uloženo 30 miliona evra, iz donacije Evropske agencije za rekonstrukciju, kako bi rešili hronični problem celog regiona.
A meštani iz iskustva znaju da se bliže izbori čim kod njih neki političar svrati i obeća svašta. Bilo ih je na stotine do sad. Iza svih ostane nerešiv problem šljake, guše se u pepelu već decenijama.
Podvodnim čišćenjem Savskog jezera u Beogradu, u okviru akcije Očistimo Srbiju 25. aprila je obeležen Dan planete Zemlje. Akciji se priključio i predsednik Olimpijskog komiteta Vlade Divac.
U podvodnom čišćenju drugu godinu za redom učestvovalo je 50 ronioca Saveza organizacija podvodnih aktivnosti Republike Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Sa dna Savskog jezera ronioci su izvadili dve traktorske prikolice otpada, flaša, konzervi i guma, stolicu i sto, brodsko sidro, kao i deo zaštitne ograde.
U subotu, 25. aprila 2009. godine, počelo je uklanjanje divlje gradske deponije u Svilajncu, u naselju Vračar, i tim povodom je najavljeno da će komunalna i ekološka inspekcija krenuti u striktno sprovođenje zakona i naplaćivanje kazni.
Nekoliko dana ranije, recikliran je prvi automobil u okviru programa "staro za novo" u Centru za reciklažu u Železniku. Reciklaži automobila marke Jugo starog 18 godina, prisustvovao je pored Olivera Dulića i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić.
Čišćenjem jezera Perućac nastavljena je akcija "Očistimo Srbiju" koja pored jezera obuhvata i Nacionalni parka Tara.
U centru Boljevca uklonjena je divlja deponija, a na njenom mestu osvanuće gradsko kupalište sa sportskim i rekreativnim sadržajima koji će znatno uticati na kvalitet života građana.
Čišćenje zaštićenog prirodnog dobra Ovčarsko-kablarska klisura organizovano je 11. aprila.
U sve beskorisne akcije ministra Olivera Dulića treba ubrojati i Sat za našu planetu Svetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) pod nazivom Earth Hour kada su 28. marta 2009. godine, na sat vremena, pogašena svetla u znak doprinosa borbi protiv klimatskih promena.
Cilj akcije Earth Hour  je dobijanje podrške milijardu učesnika u više od hiljadu gradova širom sveta, čime bi se pokazala velika solidarnost i ostvario jak vizuelni efekat koji ima cilj da obavi pritisak na vodeće svetske političare na sledećem zajedničkom sastanku u Kopenhagenu u decembru 2009. godine, kada budu stvarali novi globalni dogovor o klimatskim promenama.
Inicijativa gašenja svetla počela je u Sidneju 2007. godine kao kampanja za podizanje svesti stanovništva o klimatskim promenama i od tada se akcija znatno proširila, tako da su danas više od 74 grada među koje su Los Anđeles, Las Vegas, London, Hong Kong, Sidnej, Rim, Manila, Oslo, Kejp Taun, Varšava, Lisabon, Singapur, Istanbul, Meksiko Siti, Toronto, Dubai i Kopenhagen.
Ova globalna akcija inače nema ozbiljne veze sa zdravom pameću, jer kako su neki odvažni naučnici objasnili, cilj je da se plaši stanovništvo kako će potonuti u mora i da napuni džepove lobista koji od svega toga prave kataklizmatičnu priču.
Vlast nas je tako preko mraka i tame, na kratko, odvela u svet pun bogatstva, sjaja i blještavog svetla.
Mi smo kao narod osuđeni da često budemo u društvu probranih iako sve skupa gledano jedva sastavljamo početak i kraj.
Bliži smo svetu preko akcija: Životna sredina i zdravlje, Evropska povelja o vodi, Reciklaža, Globalne ekološke promene, Zaštićena prirodna dobra, Klimatske promene... Imamo nacionalno telo za sprovođenje Projekata mehanizma Čistog razvoja Kjoto protokola (DNA), Grupu za klimatske promene, Sektor za evropske integracije, međunarodnu saradnju i harmonizaciju propisa, organizujemo i seminar država Centralne i Istočne Evrope o klimatskim promenama, seminar o mogućnostima finansiranja projekata smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte, potpisali smo, između ostalog, sa Španijom u Najrobiju, Memorandum o razumevanju čistog razvoja. Vrlo je verovatno da barem polovina zaposlenih u ministarstvima nema pojma o čemu se tu zapravo radi.
Srbija nema more, ali slavi dan 8. jun, koji je svetski dan očuvanja okeana pod imenom "Naš okean", iako on zvanično nije proglašen od strane Ujedinjenih nacija!
Zalažemo se i za ukidanje supstanci koje troše ozonski omotač pa smo pravila prilagodili Montrealskom Protokolu, uprkos tome što je lako dokazati da i tu izigravamo propise.
Imamo uspostavljen automatski sistem rane najave radijacije od posledica zračenja, ali ta važna predostrožnost našem svetu ne znači puno. Ljudi u Srbiji umiru zbog zračenja od radioaktivnih bombi, koje su zemlje NATO alijanse posejale na ove prostore. To su one iste države koje nas pozivaju na svest o održavanju čiste životne sredine.
Ako Srbija izvuče makar malu dobit iz još jedne, na prvi pogled plemenite akcije, biće to pravo čudo. Jer, ovde je reč o kozmetičkom salonu u kome traje jeftino šminkanje ružnog lica naših naseobina i prirodnog okruženja. Šminkeri će opet zaraditi.
Oko 40 odsto generisanog komunalnog, kućnog, otpada u Srbiji odlaže se na divljim deponijama, a njih je 4.481, i to prema poslednjem izveštaju nadležne inspekcije. Preostali deo, oko 1,24 miliona tona godišnje odlaže se na 164 zvanično registrovanih deponija, koje na žalost, u najvećem broju nisu adekvatno rešenje već problem.
Stanje je loše i kada je reč o industrijskom otpadu, a kao poseban problem izdvaja se tretman opasnog otpada. Poznato je da bi stvari bile znatno lakše ako bi svi pravilno odlagali otpad u kantu, kontejner, na regularnu deponiju, ako počnemo i da razdvajamo otpad i da ga recikliramo, ako shvatimo da otpad nije smeće, već resurs, i da na taj način možemo da ostvarimo velike uštede, da stvorimo nova radna mesta i razvijemo novu eko-industriju. Istine radi, ovu istu misao u obliku apela moguće je naći u u Dulićevoj kampanji, ali...
Istovremeno je i Vlada Republike Srbije uvrstila je među svoje prioritete sprovođenje akcije "Očistimo Srbiju" čime je omogućeno da se, pored Fonda za zaštitu životne sredine angažuju i sredstva iz Nacionalnog investicionog plana, Fonda za razvoj i Nacionalne službe za zapošljavanje.
Desetak dana kasnije, u okviru akcije ''Očistimo Srbiju'', nevladina organizacija CESID koja prati predizborne kampanje i donosi izveštaje o regularnosti i rezultatima izbora, saopštila je da na osnovu istraživanja, da u percepciji najvećih problema u Srbiji, ekološki problemi i zaštita životne sredine nemaju veliki značaj - tek tri odsto ispitanika smatra da je ovaj problem najveći!
Trenutno je u Srbiji, prema tom istraživanju, najveći problemi kriminal i korupcija kako je navelo 25 odsto ispitanih, potom nezaposlenost, odnosno pitanja životnog standarda građana, a tek potom pitanje brloga u kome živimo.
Načelno zainteresovanost građana za ekološka pitanja je velika, čak 38 odsto, ali to upućuje na zaključak da je narod svestan značaja ekoloških tema, ali nije spreman na detaljnije upoznavanje sa njima.
Još gore, uopšte nije spreman da učestvuje u rešavanju ovog teškog problema.Tako 23 odsto građana poznaje ekološke teme, ali je tek svaki deseti građanin spreman na značajniju (konkretnu) akciju. Preko 70 odsto građana veoma malo, ili nimalo učestvuje u ekološkim akcijama i kampanjama.
Građani kao najgori segment izdvajaju stanje deponija, odnosno otklanjanje čvrstog otpada. Visoko na listi problema u celoj državi, nalaze se pitanja industrijskog otpada i zagađenja vazduha, dok na lokalu ispitanici imaju drugačiju percepciju - kvalitet vode za piće i, uopšte, stanje vodotokova predstavljaju neke od najvećih ekoloških problema sa kojima se susreću.
Na pitanje "ko nas zagađuje" različiti su odgovori: na nivou opštine se navode komšije koji prljaju zgrade, ulice, bacaju smeće, dok se na nivou cele Srbije kao najveći zagađivač navodi industrija (u to veruje više od polovine ispitanika).
Čak 37 odsto ispitanika ove ankete smatra da su građani "bahati" prema svojoj okolini i prirodi. Ono što može da ohrabruje, jeste podatak da bi se građani, na hipotetički postavljeno pitanje, radije odrekli ubrzanog industrijskog razvoja i životnog standarda nego zdrave životne sredine, 16 odsto ispitanih je navelo da Dulić pokreće kampanju iz čisto političkih razloga. Anketirani građani ocenili su rad ministra Olivera Dulića trojkom.
Od početka akcije "Očistimo Srbiju" 1. marta zabeležen je povećan broj prijava građana Republičkoj inspekciji za zaštitu životne sredine, najčešće zbog nepropisnog odlaganja opasnog otpada, kao i pesticida sa isteklim rokom trajanja. Na osnovu takvih prijava, inspekcija je u više navrata zabranila rad nekim firmama koje su nestručno odlagale opasan otpad i nalazile sanaciju štete.
Ako se zna da je Vinča deponija nuklearnog otpada, Borski basen crna ekološka rupa Evrope, da pored drumova i puteva rastu brda smeća i divlje deponije, Srbija je jedna ogromna ekološka bomba na ivici eksplozije.

 

Nije teško biti fin

Svojevremeno je RTS emitovao emisiju poetičnog imena: "Nije teško biti fin" koju je vodila novinarka i spisateljica Mirjana Bobić, promovišuću zaboravljene vrednosti poput elementarne higijene i brige za čistoću životne sredine. Danas više ni takvih akcija nema. Medijska kampanja nastupi tek sporadično, kad se desi izlivanje opasnih materija u centru Beograda ili kad preti opšta opasnost od hemijskog i bakterijskog pomora. Ovakva naknadna pamet nikome ne može pomoći, a preventivno i edukativno delovanje medija dirigovano nekim državnim planom praktično ne postoji.

 

Krupne zverke u lovu na rektu vrstu

Podrazumeva se da će na retke prirodne vrste krenuti krupne zverke, ona preduzeća koja su u dosluhu sa vrhovima vlasti. Davno je prošlo vreme kada su seljaci skupljali puževe i brali lekovite travke u dokolici, za svoju dušu, između oranja i žetve. Sad se to radi na veliko, organizovano, sa državnog vrha.

 

Zdravstveni radnik Dulić u Obrenovcu

Stanovništvo Obrenovca se iznenadilo kada je Oliver Dulić banuo u njihov atar. Odmah su pomislili da se spremaju novi izbori. Meštani iz iskustva znaju da se bliže izbori čim kod njih neki političar svrati i obeća svašta. Bilo ih je na stotine do sad. Iza svih ostane nerešiv problem šljake, guše se u pepelu i boluju od tuberkuloze.

 

Ministrove žabe i babe

Ministar za zaštitu životne sredine Oliver Dulić potamaniće ove godine 200 šumskih kornjača, 500 pijavica, ukupno 15 hiljada malih i velikih zelenih žaba, milion i 200 hiljada svih vrsta puževa.
Spisak pomora prirodnog blaga sa ovim se ne završava. Njegovo ministarstvo sačinilo je spisak divlje flore, faune i gljiva koji se iz prirode mogu pokupiti i ubrati za razne potrebe, upotrebe i zloupotrebe u 2009. godini.
Na tom spisku se nalaze 94 biljne vrste, tri retke vrste lišajeva, 15 vrsta gljiva, i 10 retkih vrsta faune, kao što su spomenute kornjače, pijavice, žabe i puževi. Podsetimo i na to da je ministarstvo odobrilo ulov 800.000 vinogradarskih puževa, što ne bi podnele ni države sa daleko razvijenijom poljoprivredom, odnosno vinogradarstvom.
Žabe, puževi i kornjače podvučene su crvenom bojom na Dulićevoj skali, uz napomenu da njihov ulov nije slobodan, što će reći da se odobrava uz posebne dozvole i saglasnosti, na skoro celoj teritoriji Srbije, pa se postavlja pitanje gde će da završi odobren lov od 1.200.00 puževa. Kornjačama ne gine klanje za bogatu trpezu, a naša vladajuća kasta je, hvala bogu, u svemu izdašna, pa i jelu, iću i piću.
Zanimljivo da Dulićevo ministarstvo, tobože za rad očuvanja ravnoteže u prirodi, nije odobrilo lov na poskoke.
Preciznije, na tabeli za ulov poskoka piše nula. Ni za jedan prirodni resurs, inače, nije naveden opravdan razlog pomora flore i faune pa se stiče utisak da je Dulićevo ministrarstvo dalo odobrenje odokativno.
Ako neko misli da odmah može komotno da krene u lov na retke vrste prevario se. Ministarstvo je raspisalo konkurs za branje trava, cveća i lekovitog čaja, zatim ulov retkih primeraka životinjskih vrsta, ali detaljni uslovi konkursa nisu navedeni. Podrazumeva se da će na retke prirodne vrste krenuti krupne zverke, ona preduzeća koja su u dosluhu sa vrhovima vlasti.
Davno je prošlo vreme kada su seljaci skupljali puževe i brali lekovite travke u dokolici, za svoju dušu, između oranja i žetve. Sad se to radi na veliko, organizovano, sa državnog vrha. Shodno tome skrojen je i cenovnik pa će tajkuni, u dsoluhu sa vlastima, recimo, samo na 5.000.000 kilograma šipurka zgrnuti ogromnu lovu, a beračima će, kao uvek, ostati samo mrvice i bedne dnevnice.
Ako Dulićevo ministarstvo realizuje plan za 2009. godine, Srbija ostaje bez flore i faune, prirodnog bogatstva čime se dičimo u svetu i koje se retko obnavlja. Nestaće mnoge retke i lekovite travke: đurđevak, šumska jagoda, broć, kleka... a više od milion kilograma majčine dušice, kako je predviđeno planom, završiće u raznim destilerijama za preradu.
Najveću korist od toga imaće svakako vlasnici firmi jer ih cene motivišu na uništavanje srpske flore i faune. Država garantuje cenu puževa od 90 dinara po kilogramu, a među najskuplje prirodno blago je tartuf - skoro hiljadu evra po kilogramu.
Problem je u tome što se planova niko ne pridržava, pa na crno tržište završi deset puta više berbe nego što je planirano.
Rezervate prirode, taj divni svet, kako ga je na filmu ovekovečio pokojni Petar Lalović, nije sporno, treba negovati, čuvati i sačuvati. To je i civilizacijska obaveza! Sporno je jedino to što Oliver sa svojom sabraćom meša žabe i babe i što se prihvatio daleko lakšeg posla, skidanja kesa sa drveća, u nedostatku adekvatne državne politike na očuvanju prirode i njenih teško obnovljivih resursa.
Ministarstvo za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja raspisalo je konkurs za izdavanje dozvola za sakupljanje iz prirode zaštićenih vrsta divlje flore, faune i gljiva u 2009. godini na osnovu člana 15. Uredbe o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune. Konkurs je izašao u "Službenom Glasniku RS" broj 13/09, 17. februara kada se naveliko radilo na projektu "Očistimo Srbiju".
Pravo učešća na ovom konkursu, kako je navedeno, imaju pravna lica i preduzetnici koji se bave delatnošću sakupljanja u komercijalne svrhe divlje flore, faune i gljiva pod uslovom da im nije izrečena kazna za privredni prestup, odnosno prekršaj propisana Zakonom o zaštiti životne sredine.
Konkurs je otvoren do 30. novembra, a dozvola se izdaje po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije, kome je Dulićevo ministarstvo tutor, odnosno tuti di kapo.
Osim pomenutog zavoda, na Dulićevo ministarstvo su direktno vezane još dve ustanova, Agencija za zaštitu životne sredine i Fond za zaštitu životne sredine, čija je svrha postojanja kao što im i sam naziv govori. Dobre poznavaoce prilika ne čudi podatak da se akcija "Očistimo Srbiju" sprovodi pod ministrovom direktnom palicom, jer Oliver Dulić nema hrabrosti da se suoči sa daleko ozbiljnijim problemima od istovara kesa i smeća, što je u suštini komunalni posao.
Da je Dulić stvarno hrabar ministar i čovek, kao što se predstavlja, imao bi pune ruke posla na Mećavniku da raščisti činjenično stanje između seljaka i režisera Kusturice, pročešljao bi papire da se uveri kako čitava brda prelaze u privatno vlasništo, zapitao bi se otkud vlasniku Takovo osiguranja tapije nad jednom planinom, svejedno da li je on sa Dinkićem u kakvom srodstvu ili poslovnom odnosu? Sva je prilika da se nešto krupnije valja od skakaonice.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane