Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Prevare

Škola vrhunske prevare, ili kako više puta preprodati tuđe kao svoje

 

Crnogorac u Švajcarskoj kući

 

Biznismen Đorđije Nicović je sa malo para, podmićivanja i par dobrih crnogorskih veza u Trgovinskom sudu u Beogradu, na prevaru, dakle, fiktivno, kupio ekskluzivni objekat u beogradskom naselju "Golf" nazvan Švajcarska kuća, i tako bez ulaganja zaradio oko četiri miliona evra! Njegova imovina, stečena prevarama, fiktivnim kupovinama, kupovinom na časnu reč i sličnim repertoarom prisvajanja, danas vredi preko dvesta miliona evra! A u Beograd je, sa braćom, došao praznih šaka...

 

Milica Grabež

 

U elitnom beogradskom naselju "Golf" na Banovom Brdu, u ulici Pere Martinovića broj 21,  Gold Internacional banka a.d. započela je sredinom 90-ih godina da zida stambeni objekat nazvan Švajcarska kuća.
Dozvolu za zidanje dobila je od SO Čukarica, od njenih nadležnih organa, a stambeni objekat je, prema projektu o izgradnji, imao 12 petosobnih stanova, ukupne površine 1.999,94 kvadratna metra, dva lokala od po 45 kvadrata , zajedničke prostorije površine 288 i podrumske prostorije čija je korisna površina 72,93 kvadrata.
Tokom izgradnje ovog ekskluzivnog objekta Gold Internacional banka, zbog sankcija i otežanog poslovanja sa inostranstvom, zapada u poteškoće, i odlučuje da dalju izgradnju objekta proda suinvestitoru, firmi iz Igala -West World Group Holding - za iznos od 900 hiljada maraka.
Kupoprodajni ugovor zaključen je 15. decembra 1997. godine, i suinvestitor je, uz zapisnik, uveden u posed, i konstatovani su svi, do tada, izvedeni radovi.
Strana firma, inače sa sedištem u Igalu, isplatila je ugovoreni iznos od 900 hiljada maraka, u tranšama, blagajni Gold  banke, jer je, zbog sankcija, bio prekinut platni promet.
Beogradska banka dugovala je 896 hiljada maraka kiparskoj firmi Tved Co Ltd, i odlukom Upravnog odbora banke, novac je vraćen kiparskoj kompaniji, o čemu je ona izdala i zvaničnu potvrdu.
Firma iz Igala sklapa Sporazum o međusobnim pravima, kojim od ukupno izgrađene kvadrature dodeljuje 900 kvadratnih metara kupcima stanova, koji su, do tada, finansirali kupovinu ovih stanova.
Ipak, zbog daljih poteškoća u poslovanju banke, Trgovinski sud u Beogradu svojim rešenjem L. 210/98 krajem 1998. godine pokrenuo je postupak likvidacije banke.
Ali, stečajna mafija je hobotnica kojoj je nemoguće odseći krake...
Objekat  Švajcarska kuća pada za oko biznismenu Đorđiju Nicoviću, bivšem viceguverneru Narodne banke Jugoslavije, a potom vlasniku desetine preduzeća i suvlasniku još nekoliko desetina preduzeća, koja je kupio od svoje plate viceguvernera.
Iako je znao da je firma iz Igala vlasnik Švajcarske kuće, čija gradnja se privodila nameni,  biznismen Đorđije Nicović stupa u kontakt sa stečajnim upravnikom Gold banke Tomislavom Petrovićem i stečajnim sudijom Trgovinskog suda u Beogradu.
Stečajni upravnik i stečajni sudija falsifikuju zapisnike o navodno sprovedenoj licitaciji, kojom je objekat Švajcarske kuće u izgradnji dao firmi Irva, koja je vlasništvo Đorđija Nicovića.
Firma gospodina Nicovića počinje da preprodaje objekat, da ga potom vraća ponovo u svoj posed, i iznova preprodaje. Ovaj ugovor Irva potpisuje sa Gold bankom u likvidaciji, a potom Irva zaključuje 3. marta 2000. godine ugovor sa  Železničkom stambenom zadrugom 15. April iz Beograda o zajedničkoj investicionoj izgradnji objekta Švajcarska kuća.
Ova transakcija je izvedena uz pomoć stečajnog upravnika Trgovinskog suda u Beogradu Tomislava  Petrovića koji je sakrio dokumentaciju, nakon preuzimanja Gold banke, kada je sud otvorio postupak njegove likvidacije.
Firma Irva ulazi u posed objekta Švajcarska kuća  22. novembra 1999. godine, a kupoprodajni ugovor sa Gold bankom u likvidaciji sklopljen je i overen 15. februara 2000. godine, pred Petim opštinskim sudom u Beogradu!
Gospoda Nicović i stečajni upravnik jedan drugom veruju na reč. Stečajni upravnik i onako raspolaže tuđom imovinom.
Kolika je mašta stečajne mafije i biznismena poput gospodina Đorđija Nicovića, svedoči i podatak da je njegova firma Irva, objekat koji je kupila po ugovoru sa stečajnim upravnikom, i za koji nije platila banci u likvidaciji nijedan dinar, prodala niškom preduzeću AIK  Niš!
Vrednost ovog stambeno-poslovnog objekta procenjena je na preko pet miliona evra, a u trenutku njegove kupovine, preduzeće AIK Niš imalo je ukupnu vrednost svoje imovine od 150 hiljada dinara! Lako je pretpostaviti i ko je vlasnik preduzeća iz Niša: Niko drugi do Đorđije Nicović!
Odmah po saznanju da je stečajni upravnik Gold Internacional banke prodao njihov objekta Švajcarska kuća Nicovićevom preduzeću, firma iz Igala podnosi Trgovinskom sudu u Beogradu izlučni zahtev, kojim traži da se utvrdi da poslovno stambeni objekta nije u vlasništvu banke, već da su ga oni kupili, prilažući ugovor i potvrde o isplati ugovorenog novca.
Stečajno veće Trgovinskog suda u Beogradu već osam godina ne odlučuje o podnetom zahtevu, mada je stečajno veće dužno da po njemu postupa sa naročitom hitnošću.
Bilo kako bilo, poslovno stambeni objekat je sazidan, dobijene su sve upotrebne dozvole. Četvoro građana, koji su otkupili od Gold  International banke 900 kvadrata stambenog prostora uspeva da se, po izgradnji, useli u svoje stanove u ulici Petra Martinovića 21.
Preduzeće Irva investicije podnelo je Drugom opštinskom sudu u Beogradu tužbu, s predlogom da donese rešenje o određivanju privremene mere, kojom bi se licima koja su se uselili u stanove u ulici Petra Martinovića broj 21 naložilo da ''isprazne navedene stanove od svih lica i stvari'' i predaju ih u posed ovog preduzeća.
Sudija Drugog opštinskog suda u Beogradu Adela Popović, odlučujući o postavljenom zahtevu, donela je 24. oktobra 2006. godine rešenje kojim je odbila kao neosnovan zahtev preduzeća Irva investicije da naloži Zoranu Livaji, Dušanu Trivunović, Dušanki Milić, Vesni Rajić i Milošu Trivunović da se isele iz petosobnih stanova u ulici Petra Martinovića.
Veće okružnog sudije Zorice Jašarević odbilo je 17. januara 2007. godine žalbu preduzeća Đorđa Nicovića kao neosnovanu, i potvrdilo odluku sudije Adele Popović.
Sudije su uputile stranke da na sudu dokažu vlasništvo.
Oštećeni građani i firma iz Igala podneli su krivične prijave protiv Đorđija Nicovića i stečajnog upravnika Trgovinskog suda u Beogradu Tomislava Petrovića, ali po njima niko ne odlučuje.

 

 

Gradi, šije i pegla...

U Beograd 1964. godine stigao je prvi od petoro braće Nicović, Marko. Za njim su došli i ostali među kojima je bio i Đorđije.
Tada su Crnogorci važili za neustrašive i tvrde momke koji su dominirali glavnim gradom. Nicovići su stigli iz Kolašina, studirali su i čuvali sale za igranke. Mnogi od tih Crnogoraca bili su već poznati kao sportisti, ali i kao čuvari reda u beogradskim salama za igranke, kao vratari u restoranima, zaštitnici brucoša, posebno devojaka u studentskim domovima i kao kaskaderi.  Petorica braće Nicović iz Kolašina su godinama čuvali Studentski grad "Veljko Vlahović" od kabadahija.
 Đorđije Nicović, kasnije ekonomista po struci, ubrzo će početi da se razlikuje po bogatstvu.
Zajedno sa domaćim partnerima, investirao je 2006. godine preko 70 miliona evra, a u svim preduzećima u okviru sistema zaposleno je 12.000 ljudi!
 Bankar i biznismen, Nicović je predsednik grupacije Irva Nic Ko, ušao je u velike poslove u agroindustriji i tekstilnoj industriji.
 Grupacija koju vodi, uveliko je u niškom Niteksu, Rudniku iz Gornjeg Milanovca i pirotskom Prvom maju.
Neke od tih tekstilnih fabrika proizvode robu visokog kvaliteta za brendirane multinacionalne kompanije: Prvi maj Pirot i Kluz (trenutno rade za "Max Maru", "Stefanel", "Armanija" i ostale evropske i svetske kuće).
Početkom jula 2007. godine završeno je i preuzimanje poljoprivrednog kombinata PIK Bečej, drugog po veličini agroindustrijskog kompleksa u Srbiji, odnosno prvog posle beogradskog PKB-a.
Kroz privatizaciju Nicović je u Tivtu, pre tri godine, kupio hotelsko preduzeće "Mimoza", koji je plaćen tri miliona, a sada vredi 60 miliona evra.
Veliki projekat, Đorđija Nicovića, u Crnoj Gori je fabrika vode "Gorska". On je uzeo koncesije na dva izvora i izgradio potpuno novu fabriku u Kolašinu. "Gorska" je niskonatrijumska, potpuno čista, izvorska voda. Iznad izvora nema nijedno naseljeno mesto, nema nijedne kuće, čak ni kolibe. Tu dakle, nema nikakvih mikrozagađenja.
Sa većim projektima Đorđije Nicović je počeo, faktički, od sredine 2005. godine. Prethodno je držao pozicije u malim investicijama, koje su se multiplikovale. Sve je to stvorilo dodatni prostor za investiranje i u veće projekte. Jedan od najvećih 2007. je PIK Bečej, sa kupoprodajnom cenom od oko 30 miliona evra. Tu je i tekstilni kompleks - tri preduzeća koja su plaćena oko 6,5 miliona evra, ali na to ide oko 29 miliona evra preuzetih dugova i deset miliona evra u njihovu obnovu. Kad se podvuče crta, to znači da je u projekat tekstila ukupno uloženo oko 40 miliona evra.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane