Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Saobraćaj

Borba sa mitom i korupcijom na putevima često se okreće ne protiv saobraćajne policije, već protiv vozača

 

Auto demokratija na ruski način

Nedavno je u Rusiji donet tzv. Administrativni zakon koji je, prema očekivanjima vozača, trebalo da učini ravnopravnima vozače na putu i smanji broj slučajeva korupcije. Naš specijalni dopisnik Viktor Hlistun proanalizirao je ovaj dokument

Viktor Hlistun
dopisnik iz Moskve

Prilikom sastavljanja tzv. Administrativnog zakona, zaboravljen je glavni princip  automobilske ili saobraćajne demokratije: kada sedne za volan, deputat Državne dume, činovnik visokog ranga, prestaje da bude deputat i činovnik. On postaje vozač, odnosno učesnik u saobraćaju. To znači da za njih na putu postoji jedan starešina - inspektor saobraćajno-patrolne službe, tj. saobraćajni policajac. I on je, bez obzira na posao koji obavlja, čovek za volanom, dužan da ga kazni po odredbama zakona, ako je narušio saobraćajna pravila. Ali, novi zakon, a stid me je što to moram da napišem, nije proglasio inspektora glavnim na putu. Zbog nekih osoba, saglasno odredbama novog zakona, inspektor je dužan da "dubi na trepavicama", odnosno da prema njima ne primenjuje stroga pravila kakva se primenjuju prema običnim vozačima bez funkcije.

Zakon je strog, ali ne za sve

Jednu demokratsku nepažnju učinili su pisci novog zakona: objavili su spisak službenih lica koja imaju imunitet. Ranije su sami saobraćajni inspektori znali koga je potrebno kazniti, a koga ne. Sada je svakom ruskom vozaču poznat taj spisak privilegovanih. (Njih Rusi zovu imunitetdžijama ili mandatlijama.)
Inspektor je obavezan da se na poseban način, a ne kao prema svim ostalim vozačima, odnosi prema sledećim licima koja imaju imunitet: registrovanim kandidatima za dužnost predsednika Ruske Federacije; članovima Saveta Federacije i deputatima Državne dume Ruske Federacije; deputatima zakonodavnih (reprezentativnih) organa državne vlasti; registrovanim kandidatima za deputate organa mesne samouprave; opunomućenim predstavnicima za prava čoveka Ruske Federacije; članovima izbornih komisija, komisija za referendum; sudijama; javnim tužiocima i istražnim sudijama Istražnog komiteta pri javnom tužilaštvu Ruske Federacije. Naravno, i prema stranim diplomatama.
U susretu sa ovim licima, saobraćajni inspektor, kao i pre, ostaje bez ingerencija. On ne može da piše kaznu, na primer, ako ova osoba pređe u suprotnu traku, za koju je zaprećena stroga kazna, ili za nepropisno parkiranje. Napraviti zapisnik za pijanog imunitetdžiju i zatvoriti ga najduže do 15 dana, kako se čini sa običnim smrtnicima za volanom, naravno da nije moguće.
Ako neko od ovih lica napravi prekršaj pred očima saobraćajnog inspektora i smeta drugim vozačima, tada akciju prema, slobodno se može reći saobraćajnom banditu, inspektor mora da usaglasi sa svojim pretpostavljenima. Čak i prilikom saobraćajne nesreće, osoba koja ima imunitet ne mora da prisustvuje standardnoj proceduri koju inspektor mora da poštuje. Po članu 230, radnici državne saobraćajne policije imaju pravo samo da predlože prekršiocu da ostane na mestu nesreće, a da li će ovaj na to pristati ili neće, njegova je stvar. Kada bi običan vozač probao da ode sa mesta nesreće, odmah bi ga okrivili da je narušio zakon, pobegao sa mesta nesreće, i uzeli bi mu vozačku dozvolu.
Naravno, ako neki od povlašćenih vozača učini saobraćajni prekršaj sa teškim posledicama, takav koji mora da se nađe na sudu, opet je za uzimanje izjava i prikupljanje potrebne dokumentacije inspektor obavezan da se konsultuje sa pretpostavljenima.
Zato je inspektoru dozvoljeno da zabeleži da je činovnik napravio prekršaj i da o tome obavesti svoje rukovodstvo. To je zbog - statistike. Nama ostaje da se nadamo da će statistika podstaći deputate da poprave ovaj zakon tako da inspektori mogu ravnopravno da tretiraju sve učesnike u saobraćaju.

 

Ako vozač nije povlašćen

Obični vozači se, međutim, strogo kažnjavaju. Veoma strogo. Evo zbog čega sve može da im se oduzme vozačka dozvola, pa čak i zbog čega mogu da dopadnu zatvora najduže do 15 dana.
Tu su: upravljanje automobilom bez tablica (državnog broja); upravljanje vozilom sa falsifikovanim registarskim tablicama; upravljanje vozilom koje ima svetla crvene boje, a koji ne odgovaraju propisanoj boji, upravljanje vozilom koje ima svetlosne ili zvučne signale, a nema dozvolu za njihovu upotrebu koju imaju vozila specijalne namene; korišćenje, bez dozvole, automobila koji ima sa spoljne strane nacrtane oznake za automobile operativnih službi; upravljanje vozilom u alkoholisanom stanju; ustupanje upravljanja vozilom licu koje se nalazi u stanju pijanstva; prekoračenje brzine više od 60 kilometara na sat; prolazak vozilom kroz crveno na pružnom prelazu; prelazak pruge van obeleženog prelaza; zaustavljanje na pružnom prelazu; prelazak na suprotnu traku kada je to zabranjeno propisima; nepoštovanje prednosti prilikom susreta sa vozilima sa specijalnim oznakama i sa uključenim rotacionim plavim svetlom i zvučnim signalom; narušavanje pravila prevoza opasnih, velikih, teških tereta; narušavanje pravila saobraćaja ili pravila eksploatacije transportnog sredstva koje izaziva lakše štete po zdravlje žrtve; narušavanje pravila kretanja ili pravila eksploatacije transportnog sredstva, koje izaziva srednje teška oštećenja zdravlja žrtve; odbijanje medicinskog testiranja količine alkohola u krvi; napuštanje mesta prekršaja od strane učesnika u prekršaju.

Pijanci su ravnopravni

Rukovodstvo saobraćajne policije zemlje je učinilo mali korak ka izjednačavanju vozača po novom zakonu. Istina, to se tiče samo onih koji voze u pijanom stanju. Prvi čovek saobraćajne policije zemlje, Viktor Kirjakov, smatra velikim dostignućem i to što je u dokumentu izložen redosled dejstva saobraćajnih inspektora patrolne službe u odnosu prema državnim činovnicima.
On kaže: "Ranije nije bilo jasno šta treba da radi inspektor koji vidi da se lice na dužnosti poziva na imunitet, a upravlja vozilom u alkoholisanom stanju. On ne može ni da ga zadrži, ni da mu ne dozvoli da upravlja vozilom u tom stanju. A ako se ipak odvaži na takav postupak, kasnije će ga proglasiti krivim. U novom zakonu je jasno propisano da je u toj situaciji inspektor obavezan da udalji iz saobraćaja takvog vozača dok ne prestane razlog za isključenje."
Po mom mišljenju, tu nema nikakvog naročitog dostignuća. To samo označava da se rukovodioci Ministarstva unutrašnjih poslova (u koje spada i služba saobraćajne policije) strašno boje činovnika i deputata i na svaki način se trude da im ugode. Čak i na putu.

Diktafon - pomoćnik podmitljivaca

Po ugledu na Zapad, po novom zakonu je dozvoljeno da se prave video i audio zapisi razgovora vozača i inspektora. To može da se radi samo po odluci inspektora. Evo šta su odmah smislili. Ako u Americi video-kamere rade u svakom patrolnom automobilu i svi razgovori i susreti saobraćajaca sa vozačima se snimaju, onda u Rusiji mogu da se snimaju samo oni koji se dopadaju saobraćajcu, ili koji su korisni saobraćajcu. Čemu to vodi? Efekat se pokazao neočekivanim. I to ću vam podrobnije ispričati.
Saobraćajna uprava je, očigledno, dala tihu naredbu da se love i čak provociraju vozači koji pokušavaju da daju mito inspektoru. Video-kamera u tom slučaju pomaže inspektoru. Bolje da kažem: u Rusiji među saobraćajnom policijom su se čak pojavili novi heroji.
Zaista, saobraćajna uprava proglašava herojima saobraćajce koji odbiju da uzmu mito. A takvih koji u svetlosti borbe protiv korupcije, koja obuhvata našu zemlju i saobraćajnu policiju, hvataju vozače koji su spremni da daju mito, ima. Evo primera starijeg inspektora Kamilija Nurdavletova iz Naberežnih Čelnov.
Osoba koja je trebalo da polaže vozački ispit ponudila mu je 10.000 rubalja (200 evra) da bi mu pomogao da dobije vozačku dozvolu. I - svaka čast za inspektora. Umesto da ga uhvati, požalio se republičkom ministru unutrašnjih poslova, rekao mu da je odbio da uzme mito. Za časni postupak, saobraćajac je odmah dobio premiju u visini mita, 10.000 rubalja. To nije usamljen slučaj u pomenutom mestu. Broj novih heroja među odvažnim inspektorima raste.
Nekako mi je neprijatno da komentarišem ovu novinu. Vidljivo je da se takvi eksperimenti sa premijama sprovode zbog nemoći rukovodilaca u saobraćajnoj policiji da iz svojih redova proteraju one koji uzimaju mito. Nisam protiv premije i povećanja plata saobraćajcima. Ali, neka one budu, na primer, za dobru organizaciju saobraćaja, bez saobraćajnih nezgoda, na poverenom im delu puta.
Kažnjavanje za davanje mita u Rusiji je predviđeno članom 291 Krivičnog zakona. Najveća kazna je lišavanje slobode do 8 godina. Ova kazna se može odrediti za davanje mita u visini od 100.000 do 500.000 rubalja (od 2.200 do 12.000 evra). Najčešće se vozači koji daju mito kažnjavaju (citiram) "kaznom u visini do 200.000 rubalja ili u visini plate ili drugog prihoda osuđenog, za period do 18 meseci, ili na popravni rad u roku od godinu dana do dve godine, ili hapšenjem na tri do šest meseci, ili lišavanjem slobode do tri godine."
Molim vas da obratite pažnju na napomenu uz član 291: "Lice koje daje mito, oslobađa se od kaznene odgovornosti ako ga je službeno lice ucenilo da mu da mito, ili ako je ovo lice dobrovoljno saopštilo organu, koji ima pravo da izazove krivično delo, o davanju mita."

 

 

Koliko Rusi daju mito

Pravičnosti radi, treba reći da među ruskim vozačima ima mnogo onih koji više vole da daju mito saobraćajnim inspektorima, nego da odu u banku i plate kaznu za saobraćajni prekršaj. Centar za strateška istraživanja Rosgosstrah sproveo je istraživanje čiji je cilj bio da se pojasni odnos građana prema davanju mita na putevima. U istraživanju je učestvovalo više od devet hiljada vozača iz 37 regiona zemlje. Pobrojani su gradovi u kojima vozači češće i u kojima ređe daju mito.

 

Gradovi u kojima se češće daje mito

Grad                                 Procenat vozača koji daju mito

Sankt Peterburg                        44
Samara                                       41
Rostov na Donu                        40
Voronjež                                             39
Krasnodar                                           39
Volgograd                                          38
Toljati                                       36
Moskva                                               32
Naberež. Čelni                                    32
Ufa                                                      32

 

Gradovi u kojima se ređe daje mito

Grad                                 Procenat vozača koji daju mito

Belgorod                                             17
Krasnojarsk                               18
Barnaul                                               20
Jaroslav                                               21
N. Novgorod                                       21
Orenburg                                             22
Kemerovo                                           23
Omsk                                                   23
Novokuznjeck                                    24
Penza                                         24

 

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane