Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na licu mesta

Na licu mesta

 

EKSKLUZIVNO

 

Naš dopisnik istraživao je u Izraelu život ruskih emigranata i turista iz raznih zemalja

 

Ruski Jevreji

 

Od jednog Jevrejina èuo sam neoèekivanu misao: "Dok sam živeo u Rusiji, nazivali su me Jevrejinom, ali kada sam se preselio u Izrael, poèeli su da me zovu Rusom." Veoma znaèajno zapažanje!

 

 

Viktor Hlistun

specijalni dopisnik iz Moskve

 

 

Moj cilj je bilo Mrtvo more. Tamo, kažu, možete sve da izleèite. I iako ne patim od nekih posebnih bolesti, bilo mi je veoma zanimljivo da malo ogrejem kosti i umoèim zglobove u vode ovog èudnovatog mora.

Prvo što mi je upalo u oèi to je - ruski jezik. Èini se da ovde ruski ne govore samo turisti, veæ i sve lokalno stanovništvo koje ih opslužuje - leèi, organizuje izlete, doèekuje u hotelu. Istina, hotel èiste crnci i Arapi. Rukovodioci i menadžeri su - Jevreji. A crnici i Arapi rade i æute. Uèinilo mi se da uopšte ne umeju da govore.

Ali, takozvani ruskih duh osetio sam ne u reèima na mom maternjem jeziku, veæ u odnosu emigranata jevrejske nacionalnosti prema radu, preduzetništvu, biznisu. Jer, posao se u Rusiji ne vodi onako kao što se to radi na Zapadu, u evropskim zemljama, Ameriku da i ne pominjem. Ukratko, biznis je ovde organizovan tako da se što manje radi, a što više zaradi. To mogu samo oni ljudi koji umeju da obmanjuju, i ne stide se da sami sebe reklamiraju.

Evo primera iz liènog iskustva. Kažite, može li doktor, èak i veoma kvalifikovan, samo na osnovu površnog pregleda odmah da utvrdi od èega pacijent boluje i da mu prepiše terapiju? Mislim da æe svaki zdrav èovek odgovoriti odreèno. Potrebna su ispitivanja, analize itd. A ovde je sve jednostavno. Odeš kod doktora Aleksandra L. koji se doselio iz Rusije, on te pogleda i hvata se za papir na koji onda ispisuje razne procedure koje treba da proðeš - mazanje blatom, algama (nisam uspeo da shvatim otkud alge, jer ih u Mrtvom moru nema), masaža itd. Sve u svemu, dobio sam 15 raznih terapija. Svaka košta izmeðu 250 i 500 dolara. Bio sam na dve ili tri i shvatio da æu, ako tako nastavim, ostati bez prebijene pare. Zato sam završio sa leèenjem koje mi i nije bilo tako potrebno.

 

More leèi, ali...

 

Isceliteljska svojstva Mrtvog mora poznata su u celom svetu. To je èinjenica. Meðutim, samo onaj ko poznaje ovu vodu i ko sledi uputstva struènjaka može da ima zdravstvene koristi od nje, jer æe se u suprotnom ona iz leka pretvoriti u otrov. Ali, pogledajmo kako se ponašaju turisti, posebno ruski, na ovom moru. Muškarac sedi u vodi sat i po i nema nameru da izaðe iz nje. Na telu su mu se veæ pojavile žive rane, ali on uporno sedi u vodi u kojoj smete da ostanete najviše 20 minuta, a zatim odmah da sperete so obiènom vodom.

A naši turisti su otplivali do ostrva koje se nalazi nasred mora. Ali, nazad ne mogu. Telo im gori od soli, voda im ulazi u usta, u oèi, a od toga mogu i da oslepe, pa èak i da umru. Popijte pola èaše morske vode i neæe vas spasti ni lekari. Na povike turista reaguje èuvar plaže. On psuje na ruskom, seda u èamac i odlazi da ih spase. Na kraju, izvlaèi ih na obalu i hitno zove doktora.

Tako se za nekoga odmor završava tužno. Ali zato je sve na ruski naèin: kad si veæ stigao na Mrtvo more, onda ostani u njemu što duže. Niko ne obraæa pažnju na to što tokom jednog dana u tako slanoj vodi (koja podseæa na marinadu) ne smete da budete duže od sat vremena. A neki sede i po pet, šest sati. Zatim se, naravno, žale da ih more nije izleèilo, veæ naprotiv.

A ima i turista koji sede na obali i temeljno se mažu kobajagi isceljujuæim blatom koje su kupili na obližnjoj pijaci. Takoðe - potpuna glupost. Leèenje blatom na obali ne samo što je beskorisno veæ je, po mišljenju specijalista, èak i štetno jer blato zatvara pore. Ipak, neko domišljat pravi biznis prodajuæi paketiæe blata. I ne samo to, veæ je i ubedio "klijente" da æe posle primene jednog do dva paketiæa blata sve njegove bolesti biti - izleèene.

Naravno, ne samo na Mrtvom moru nego i u drugim mestima u kojima sam bio, turiste obmanjuju, bolje reèeno iskorišæavaju njihovo neznanje. To mu doðe kao neki "turistièki zakon".

 

Ljova je uvek na mestu

 

Da turisti ne bi sve vreme sedeli na obali mora, svaki hotel ima bazen. Na bazenu se obièno zabavljaju mladi. S jednim momkom sam se upoznao. Ime mu je Ljova. Njegova sudbina je zanimljiva.

Momak svetle kose je pre èetiri godine živeo u sibirskom gradu Irkutsku. Njegov otac je Jevrejin, a u Izraelu mu živi baka, takoðe Jevrejka. I, on se preselio kod bake. Ove godine je završio lokalnu školu, što znaèi da zna lokalni jezik, ivrit. Veæ vozi auto, nedavno je vozio prebrzo i kamera ga je snimila. Sada se pita kako æe platiti kaznu koja je veoma visoka. Da ne bi gubio vreme, tokom raspusta Ljova se zaposlio kao èuvar na bazenu. Po mom mišljenju, to je težak posao. Zamislite samo: momak iz Sibira, koji je navikao na hladnoæu, po ceo dan boravi napolju, na temperaturi koja dostiže 40.  podeljak. Ja to ne bih izdržao.

- Kupaš li se ti u bazenu? - pitam Ljovu.

- Ma kakvi, to ne smemo. Ako neko poène da se davi, naravno da æu skoèiti u bazen. A inaèe, ne smem. Takav je dogovor sa upravom.

- Ljova, šta dalje planiraš da radiš?

- Kako šta? - èudi se on. - Braniæu zemlju. Veæ u novembru idem u vojsku. Vojni rok traje oko tri godine. Devojke služe vojsku dve godine.

- Šta æeš dobiti od vojske?

- Najvažnije - dobiæu profesiju, avio-dispeèer. Sa ovom profesijom neæu propasti ni u civilu. Moj život je odreðen. I nemam o èemu da brinem.

- Još jedno pitanje: kolika ti je plata za rad na bazenu?

- Oko 1.000 dolara meseèno. To nije loša plata, s njom može ovde da se živi.

- A roditelji, je l' ti nedostaju?

- Naravno da mi nedostaju, ali mama ne želi ovde da živi, a otac bi se rado preselio, ali prilike ne dozvoljavaju.

I ostali ruski Jevreji su se dobro snašli ovde.

 

Oligarsi se boje

 

Bilo je logièno oèekivati da su na obalama èudesnog i isceljujuæeg Mrtvog mora ruski oligarsi kupili ili zakupili zemlju. Ruski bogataši kupuju zemlju i na Kipru, i u Bugarskoj, i u Grèkoj, Španiji, itd. Ali, u Izraelu ih iz nekog razloga nema. Istina, žena moskovskog gradonaèelnika Jurija Lužkova, Elena Baturina, pre nekoliko godina želela je da zakupi jedan solidan komad obale Mrtvog mora. Ali, nije platila èak ni prvu ratu ugovorenog iznosa. Da li je za to kriva kriza ili ju je neko odgovorio od uzimanja zemlje u najam, tek shvatila je da bi morala da ulaže mnogo novca da bi on poèeo da daje profit.

 

Ruski Jerusalim

 

Prekrasan grad! U njemu se i rusko, taènije reèeno pravoslavno prisustvo, oseæa na svakom koraku. Postoji ovde i gruzijska crkva, i grèka, jermenska, ruska. U hramovima možete od vodièa èuti i sledeæe:

- Ovu ikonu je hramu podario taj-i-taj ruski car... A ovaj hram je podignut novcem prikupljenim u Rusiji... I tako dalje.

Posle ovih reèi, naravno, ruski turisti se raduju, ali i uzdišu: a zašto sada mi ne pomažemo pravoslavnima u Izraelu? Jer, mnogim crkvama, hramovima, manastirima potrebna je restauracija. Crkva groba Gospodnjeg, na primer... Ovde je uvek gužva, mnogo naroda, svi žele da osvete krstiæe, lanèiæe, stavljajuæi ih na krov groba u kojem je ležao Isus Hristos pre nego što je se uzneo na veèna nebesa.

 

Kuæi posle saslušanja

 

Ruska Federacija i Izrael imaju bezvizni režim. Prijatno je kada vas na ulasku u zemlju samo zapitaju kojim povodom dolazite, i puste vas. Ali, pri izlasku iz zemlje, ta procedura je drugaèija i pretvara se, èak i kad je reè o nenametljivim, mada strogim pitanjima, u nešto poput saslušanja. Odreðeni èovek iz specijalne službe sa prevodiocem vas odvodi na stranu i poèinje: Da li ste se sa nekim upoznali u Izraelu? Koja mesta ste poseæivali? Gde ste boravili? Da li vas je neko poseæivao? Šta ste kupili? Pitanja je mnogo i, kako su me ranije upozorili, ne smete da se šalite. Službenici šale ne razumeju. Zato sam morao da æutim, kao partizan. A na pitanja je odgovarala moja supruga.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

 

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane