Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

  

Su(lu)dovanje

Kad mafiji nešto zatreba: Kako je BMG opljaèkao Primax 

 

Muve se ne okupljaju bez razloga

 

U Srbiji vam lako oduzmu imovinu, samo ako je ona interesantna mafiji, ne samo onoj "klasiènoj" nego i onoj pravosudnoj. Odlièan primer je otimaèina od uspešnog preduzeæa Primax u korist bankrotiranog BMG-a

 

Dragana Radosavljeviæ

Dragiša Nikoliæ i njegovo Beogradsko mašinsko-grafièko preduzeæe (BMG) nisu nepoznanica ljudima sa malo dužim seæanjem. BMG je nastao tako što je iz nekadašnjeg Beogradskog izdavaèko-grafièkog zavoda (BIGZ), društvene firme sa dugom tradicijom, odneto sve što je moglo da se nosi i što je bilo od koristi.

Posle se BMG upustio u štampanje knjiga Mire Markoviæ u vremenima kada njoj niko nije smeo ništa da odbije, pa tako ni sponzorisanje njenih spisateljskih poduhvata. Novac za štampanje davala je srpska privreda i zna se da je jedno od takvih izdanja "otkupljeno" èak 47 puta. Pare, meðutim, nisu išle prvoj ženi JUL-a, veæ štampariji, odnosno Dragiši Nikoliæu. Bilo je to zlatno doba.

Posle su došli tržišni uslovi poslovanja, u kojima se BMG nije baš najbolje snašao, ali je njegov vlasnik saèuvao staru naviku otimanja i varanja.

U toku 2003. godine preduzeæu Primax d.o.o. u vlasništvu lekara dr Damira Isakoviæa bio je potreban novi magacinski prostor. Preko oglasa u dnevnoj štampi, Isakoviæ ga je našao u zgradi koja je bila vlasništvo BMG-a. Ugovor o iznajmljivanju je zakljuèen 13. juna 2003. godine, a u ime BMG-a svoj potpis je stavio Dragiša Nikoliæ. Prema spomenutom ugovoru, Primax bi u zakup uzeo prostor velièine 667 kvm, na rok od pet godina. Kirija za navedeni period bila je plaæena odmah.

Lavirint

Nakon više pregovora sa Dragišom Nikoliæem, 23. oktobra 2003. Primax je otkupio poslovni prostor koji je predstavljao drugi deo zgrade u kojoj se nalazio magacinski prostor za koji je zakljuèen ugovor o iznajmljivanju.

Dana 26. decembra 2003. na poslovni raèun Primaxa stiže uplata od 8,5 miliona dinara. Istog tog dana Dragiša Nikoliæ poziva dr Isakoviæa i objašnjava mu da je taj novac namenjen BMG-u za štampanje predizbornih plakata za Vojislava Koštunicu, ali da ne može da bude uplaæen direktno na raèun BMG-a jer je preduzeæe - pod blokadom.

Ovo su doktoru Isakoviæu potvrdili i u Komercijalnoj banci. Nebojša Spasiæ, savetnik tadašnjeg direktora banke Ljube Mihajloviæa, objašnjava vlasniku Primaxa da je novac prebaèen po nalogu samog direktora, jer je pravno bilo neizvodljivo da se transferiše na raèun BMG-a koji je u blokadi. Formalno, Primax za pomenutu sumu potpisuje ugovor o kreditu dva meseca nakon prebacivanja novca.

Paralelno sa tim dešavanjima, dr Isakoviæ sa BMG-om, odnosno Dragišom Nikoliæem, potpisuje ugovor o davanju zajma i to pod identiènim uslovima koje je tražila Komercijalna banka od Primaxa. Jedino što je kao garanciju vraæanja zajma veæ tada prezaduženi BMG založio deo nepokretne imovine.

Primax je uredno otplaæivao dug prema Komercijalnoj banci, dok BMG ni dinara nije platio za vraæanje svog duga prema Primaxu. Kada je istekao ugovorom predviðeni rok za vraæanje zajma dr Isakoviæ sa svojim advokatima 2004. odlazi na razgovor kod Dragiše Nikoliæa. U tom razgovoru vlasnik BMG-a tvrdi da njegova firma nema novèanih sredstava za vraæanje tog zajma, da poverilac može da ga tuži sudu, ako hoæe, jer ionako ništa neæe da dobije pošto njemu, Nikoliæu, ni ne pada na pamet da dug vrati.

Videvši da od dobrovoljne isplate nema ništa, dr Isakoviæ aktivira moguænost koju mu je kao garanciju pružao ugovor o zajmu i u toku 2006. dobija pravnosnažnu i izvršnu presudu Trgovinskog suda u Beogradu, kojom je poslovni prostor prešao u vlasništvo Primaxa.

Tada kreæe pravosudni galimatijas koji i pored najbolje namere malo ko može da razume.

Jula 2007. biva pokrenut steèajni postupak nad BMG-om, a za steèajnog upravnika postavljen Andreja Nestoroviæ iz Beograda, dok je steèajni sudija bio Mladen Nikoliæ. Steèajni upravnik formira steèajnu komisiju u koju su ušli Ljubiša Ristiæ, Slavica Pantiæ i Branislav Milivojeviæ. Ta komisija je trebalo da utvrdi da li i koju nepokretnu imovinu BMG još ima, odnosno da li je sve što je nekada bilo u vlasništvu tog preduzeæa legalno preneto na BMG NM, preduzeæe koje je 2005. osnovao Dragiša Nikoliæ i koje je u meðuvremenu preneo na svoju æerku Mirjanu Nikoliæ.

Po Dragišinim tvrdnjama on je sve mašine koje je nekada posedovao BMG prodao BMG NM-u, odnosno dao za kompenzaciju. Šta je zauzvrat dobio i gde je to otišlo, ostala je misterija. Istovremeno je prezaduženi Dragiša Nikoliæ uneo preko tri miliona evra osnovnog kapitala u novoosnovano preduzeæe BMG NM.

I malom detetu bi trebalo da bude jasno da se ovde radi o prividnom poslu, èiji je jedini cilj bio da se umanji steèajna masa BMG-a i da se tako prevare poverioci. Steèajnoj komisiji i steèajnom upravniku, meðutim, sve je izgledalo kao da je u najboljem redu.

Valja napomenuti da je èlan steèajne komisije Slavica Pantiæ istovremeno bila i raèunovoða BMG NM-a, a prethodno je godinama na istom radnom mestu radila u BMG-u. Da li je to razlog što steèajna komisija nije želela da vidi oèiglednu prevaru?

U toku 2008. godine steèajni upravnik Andreja Nestoroviæ obaveštava Primax da mora da napusti prostor od 667 kvm, koji je do tada iznajmljivao za magacinske potrebe. "Sitnica" koja je ovde promakla kako upravniku, tako isto i sudijama koje su kasnije vodile spor po tom pitanju, jeste nedostatak jasne definicije o kom se to prostoru radi. Nesporno je da je Primax koristio veliki prostor, s obzirom da je to preduzeæe sa oko 150 zaposlenih i velikim skladišnim zahtevima. Istovremeno, Primax je potpuno legalno i papirološki pokriveno stekao vlasništvo nad nešto preko 1.100 kvadratnih metara. Trebalo je zato odrediti kojih taèno 667 kvadrata Primax treba da oslobodi.

Poèeo od viskija

U izvršnom postupku koji je pred Privrednim sudom u Beogradu vodila sudija Marija Elizabeta Petroviæ, a gde je BMG tražio iseljavanje Primaxa, angažovan je sudski veštak Petar Živkoviæ da odredi iz kog prostora se taèno traži iseljavanje.

Petar Živkoviæ je poznat po tome da veštaèi u korist stranke u postupku koja je najbliža njegovom novèaniku. Šta drugo i oèekivati od èoveka koji je kao inženjer PIM-a svoje prve pare stekao švercujuæi viski u arapske zemlje?

Živkoviæ je u veštaèenju promašio za celih 15 dužinskih metara i to samo u jednom merenju, ali ni to nije omelo sudiju da tvrdi kako je veštaèenje uraðeno struèno i u skladu sa propisima. Najzanimljivije je bilo kada je advokat Primaxa pitao veštaka kako je znao koji prostor treba da veštaèi: onaj levo od ulaza koji je u vlasništvu Primaxa, ili onaj desno od ulaza koji je još u vlasništvu BMG-a, a koji je Primax samo jedno vreme koristio plaæajuæi kiriju. Pošto je prostor desno od ulaza veæ bio osloboðen i vraæen BMG-u, Živkoviæ je, naravno, merio prostor levo od ulaza.

Veštak odgovara da je to pravno pitanje u koje ne želi da se upušta. Znaèi, tumaèenje koji taèno prostor treba da se izmeri nije u domenu Živkoviæeve struke, on jednostavno ide i meri, pa kad namakne 667 kvm prestaje i o tome obaveštava sud!?

Po ovakvom veštaèenju koje je prihvatila sudija Petroviæ, Primax treba da se iseli iz prostora koji je kupio i gde je veæ odavno legitimni vlasnik, a da BMG-u usput još plati i kiriju.

Vrlo lako i brzo se nalazi obrazloženje za ovakvo nakaradno postupanje suda. Dragiša Nikoliæ je svoju nekadašnju firmu BMG zajedno sa nepokretnom imovinom obeæao mafijašima. Poslednji zainteresovani koji se u ovom sluèaju pominje jeste Nebojša Joksoviæ, zaštiæeni svedok protiv Darka Šariæa, a ranije njegov bliski saradnik. Lokacija u Vodovodskoj, gde se nalaze pomenute prostorije, spada u red atraktivnijih, a ono na šta baci oko mafija mora i da ima.

Uz sve to dolazi i odlièna, ako ne i najbolja oprema za štampanje kutija za cigarete, koja je blagovremeno sklonjena u preduzeæa BMG NM koje vodi Dragišina æerka i u MN-štampariju u formalnom vlasništvu Dragišinog sina Miloša Nikoliæa.

Pored dr Isakoviæa najveæe žrtve ovog mafijašenja biæe preko 140 porodica koje svoje parèe hleba zaraðuju u Primaxu, èiji æe rad nasilno i bespravno biti zaustavljen. Ali, šta je to u poreðenju sa finansijskim interesima mafije, Dragiše Nikoliæa, Andreja Nestoroviæa, Petra Živkoviæa, Marije Elizabete Petroviæ, Mladena Nikoliæa i ostalih?

 

Previše sluèajnosti

 

U sluèaju èerupanja Primaxa ima i previše sluèajnosti.

Mladen Nikoliæ, imenovan od Trgovinskog suda za steèajnog sudiju BMG-a, èetiri godine kasnije je kao sudija Privrednog apelacionog suda u drugostepenom postupku doneo rešenje u korist BMG-a u sporu sa Primaxom.

Sudiju Mariju Elizabetu Petroviæ direktor Primaxa jednom prilikom zatièe u njenom kabinetu kako joj advokat Rade Terziæ diktira presudu u nekom predmetu. Rade Terziæ se, inaèe, vezuje za ljude koji stoje oko BMG-a. Još dok je bio tužilac 2003. on je sedeo u kancelariji Dragiše Nikoliæa u prostorijama BMG-a i predstavljao se kao njegov pravni savetnik.

Tužilac Saša Drecun posle dve godine odbija kriviènu prijavu dr Damira Isakoviæa protiv Dragiše Nikoliæa, iako je jedini dokaz navodne legalne prodaje pokretne imovine BMG-a po antidatiranim ugovorima izjava samog osumnjièenog. Nasuprot njegovog "mame mi" stoji obilje dokumenata koje sud nije hteo da uvaži.

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane