Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Sudovanje
Poništena građevinska dozvola posle 16 godina
Nikad nije kasno za nepravdu
Niko više u
Srbiji ne može
da garantuje da oni koji se danas pridržavaju odluka nadležnih organa
sutra zbog toga neće biti kažnjeni. U ludoj državi pravosuđe se
potpuno otgrlo kontroli zdravog razuma
M. Grabež
Milan Đurović, korisnik zemljišta u ulici
Repiškoj
broj 32 u Beogradu sklopio je maja 1996 .ugovor sa stambenom zadrugom Brodarac
po kome je zadruga imala da dovrši izgradnju objekta i isplati
korisniku 40.000 tadašnjih novih dinara i zauzvrat postane vlasnik polovine kuće. Zadruga
svoje obaveze nikada nije ispunila, ali je Jugoslovenskom rečnom
brodarstvu ustupila stan u pomenutoj kući na koji nije imala pravo.
JRB sa svoje strane porodici Babić dozvoljava
korišćenje
spornog stana oko koga se u međuvremenu pokreće i sudski spor, ali radnički savet
tog preduzeća
stan izuzima iz otkupa baš zbog nerešenih imovinsko-pravnih odnosa.
U međuvremenu Đurović sklapa ugovor sa Milanom Bogavcem
kome dozvoljava nadgradnju kuće, sa čim se u pismenoj formi složio i JRB.
Porodicu Babić u to vreme niko ništa nije
pitao, jer se oni ni u kojoj kombinaciji nisu pojavljivali kao suvlasnici
objekta ili na bilo koji drugi način zainteresovana strana.
Sa kompletnom i urednom dokumentacijom Đurović dobija građevinsku
dozvolu 1993. godine na osnovu koje je Bogavac izvršio nadziđivanje, a
onda nastaje sudska rašomonijada.
Sada se odjednom pojavljuju Babići koji su
na volšeban
način,
mimo odluke nadležnog
organa JRB-a od tog preduzeća uspeli da otkupe stan pod sporom, pa naknadno
podnose tužbu protiv rešenja Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove i građevinsku
inspekciju grada Beograda.
Šesnaest godina posle izdavanja građevinske
dozvole Okružni
sud u Beogradu uvažava
tužbu
Babića i
poništava
dozvolu za nadogradnju. Većem koje donosi ovakvu presudu predsedavala je
sudija Mirjana Aranđelović. Presuda zainteresovanoj strani,
Milanu Bogavcu, nikada nije bila dostavljena već je on za istu sasvim slučajno saznao.
Razlozi zbog kojih je presuda čuvana kao
državna
tajna lako su vidljivi. Sudsko veće na strani tri u obrazloženju navodi
kako Bogavac navodno nije dostavio odgovor na tužbu. Pošto je sudu
dostavljen dokaz da je na tužbu ne samo dat odgovor, već priloženi i
odgovarajući
dokazi, u arhivi odjednom pronalaze celokupnu dokumentaciju. Sada sud više nije
imao kud i presuda je morala da bude izmenjena.
To se i desilo, ali se izmena ne odnosi na izreku, već na obrazloženje u kome
sada stoji kako je Bogavac odgovorio na tužbu. Sud, međutim, ne
menja deo obrazloženja
sa treće
strane koji doslovno glasi: "Ocenom navoda tužbe, odgovora na tužbu
tuženog i zainteresovanog, kao i na osnovu celokupnih spisa sud je našao da je
tužba neosnovana."
Dakle, u izreci sud prihvata tužbu, a u obrazloženju
istu odbacuje!? Da li su sudije bile samo pijane ili je nešto drugo po sredi?
U međuvremenu je jedena od sudija, koja je bila član veća postala
predsednica Upravnog suda u čiju nadležnost je prešao pomenuti
predmet. I pored toga, umesto da samu sebe izuzme, ona donosi odluku kojom
odbacuje zahtev Bogavca za obnavljanje postupka smatrajući, sada kao
predsednik suda, da ni kao običan sudija nije mogla da pogreši. Osim
rimskog pape jedino su još pojedine srpske sudije po definiciji nepogrešive.
Ostaje potpuno nejasno šta sada Bogavac treba da čini, pošto je sud
posle 16 godina poništio
građevinsku
dozvolu na osnovu koje je zidao. Kakva je to pravna država i gde je pravna
sigurnost kada svaka odluka, svaka dozvola i svako rešenje mogu retroaktivno i
bez držanja bilo kakvih rokova da budu poništeni? Da li građani uopšte imaju
obavezu da se drže
odluka nadležnih
državnih
organa za koje se ne zna da li će u nekoj dalekoj budućnosti da budu poništene?
Bogavac je posle svega podneo i krivične prijave
protiv aktera ove pravosudne lakrdije i o svemu obavestio Ministarstvo pravde i
Visoki savet sudstva. Mala je verovatnoća da će bilo ko iz ovih institucija da
reaguje, jer kao što
se zna "vrana
vrani oči
ne vadi".