Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tajkun

Tajkun

Književna ispovest Miodraga Kostića: od švercera farmerki do finansijskog nesita

 

Predlog za roman godine

 

Životna priča Miodraga Kostića opis je puta od siromašnog švercera robe široke potrošnje iz Trsta do tajkuna i jednog od najvećih latifundista Balkana. Šećerane je kupovao za tri evra, svoje poslovne interese branio, ako treba, i oružjem, nekada su ga zvali i "mister 50 odsto", a u javnosti se proslavio svojim glupim izjavama i kao privezak skandalozne pevačice Nataše Bekvalac

 

Arpad Nađ

 

Miodrag Kostić Kole je prema romansiranoj biografiji koju najradije prezentira javnosti, rođen 25. avgusta 1959. u Vrbasu. Poreklom iz radničke porodice, tvrdi da je važio za mirno dete i da je već sa 14 godina počeo da zarađuje sopstveni hleb noseći džakove. Kasnije je, kaže, studirao ekonomiju i zaradio svoj prvi milion. Kako, to već ne želi da otkrije. Posle prvog ređali su se i dalji milioni, a njegovo poslovno carstvo trenutno obrće više od pola milijarde evra godišnje i upošljava preko 4.000 radnika u 35 preduzeća.

Iako je skoro tri decenije u privatnom biznisu, Kole je široj javnosti postao poznat tek početkom ovog veka kada je spektakularno kupio tri šećerane za tri evra. Posle se državi koja mu je to omogućila "odužio" tako što joj je na vrat navukao novi embargo - ovog puta na izvoz šećera. Razlog za ovu kaznu Evropske unije bio je taj da su domaće šećerane kupovale u Evropi subvencionisani šećer da bi ga ovde prepakovale i prodavale istoj toj Evropi po višoj ceni.

Kole se skoro svim vladama i ministrima privrede i ekonomije nudio, a to i dalje čini, kao ekspert za investicije i agrar. Poznat je po svojim biserima kojima je "otkrivao toplu vodu". Jedan od njih objavila je 4. aprila 2011. agencija Tanjug: "Srbija ima rak ranu u kojoj ima 250 miliona evra mesečno više uvoza nego izvoza", kazao je Kole i dodao da bi se to rešilo ako se izvoz poveća. Sasvim u duhu Grunfove filozofije: "Ako želiš da pobediš, ne smeš da izgubiš."

 

Švercer

 

Koletov pohod ka milionima, međutim, nije zasnovan na izlivima iz malog mozga, već na bezobzirnosti i odličnim vezama. U svojoj romansiranoj biografiji on tvrdi kako je karijeru započeo švercom farmerki. To je samo delimično tačno, jer se on i tim poslom bavio u doba SFRJ, ali je milione stekao švercom nafte devedesetih godina prošlog veka.

Mnogi se još sećaju one scene kada ovaj biznismen sa oružjem u ruci pobedonosno stoji na baržama nafte koje je prethodno na Dunavu preoteo od bugarskih carinika. Tako su ga uočila dvojica koja će biti veoma zaslužna za njegov dalji napredak. Prvi je bio kum Nenada Čanka i vođa novosadskog ogranka zemunskog klana, Nenad Opačić. Druga ličnost je bio Zoran Đinđić koji je ovog naoružanog preduzimača hitro preveslao u Demokratsku stranku gde ga je postavio za direktora stranke. Zli jezici tvrde da je upravo Kole bio oficir za vezu između Đinđića i Opačića. Isti ti zli jezici Koletov angažman u petooktobarskom državnom udaru objašnjavaju njegovom željom da lično izvrši procenu koliko bi Dom Narodne skupštine mogao da vredi kada se pojavi na tržištu.

Ovog svog finansijskog nesita Đinđić je, u kratkom vremenu koliko je bio premijer Srbije, na uzdi držao dajući mu, osim šećerana, i sve ostalo što je ovaj poželeo. Kole tako danas ima između 20.000 i 30.000 hektara oranica u Srbiji. Baš skroman kapital za onoga ko za sebe tvrdi da je pare zaradio švercujući farmerke.

Ume Kole ponekad da bude i zaboravan, kada mu to odgovara. Tako u svojim retkim trenucima patriotizma uporno zaboravlja da pomene kako daleko više zemljišta ima u Ukrajini, gde godišnje proizvodi 100 miliona tona pšenice koju lageruje u najvećem silosu u toj zemlji, koji pripada, kome drugom nego njemu lično.

Isto tako mudrujući o dovođenju stranog kapitala u Srbiju, isključivo u formi daljih zaduživanja, Kole nikako da pomene kredit koji je Evropska banka za obnovu i razvoj 2007. dodelila njegovoj firmi Agroinvest, a koji je kompletno otišao za podršku razvoju primarne poljoprivrede u - Ukrajini.

 

Seme zla

 

Koliko je Kole vezan za zemlju, ali ne i za rodnu grudu (osim ako može jeftino da je kupi), vidi se i iz njegovog preuzimanja Apatinskog brodogradilišta. Vrednost imovine brodogradilišta u bankrotu, kupljenog prošle jeseni za 1,5 miliona evra, procenjena je na 584 miliona dinara, dok potraživanja poverilaca iznose 1,185 milijardi dinara. Upućeni u brodogradnju navode da je najveća vrednost ovog brodogradilišta, koje je radilo od 1929. godine, zemljište od 9,5 hektara u rukavcu Dunava, koji je istovremeno u rangu međunarodnog zimovnika.

Kole ne zaboravlja ni svoj rodni Vrbas u kome je nedavno kupio Mesnu industriju Carnex od kontroverznog investicionog fonda Ašmor. Carnex je u trenutku preuzimanja na Beogradskoj berzi vredeo 26 miliona evra, a koliko je Kole za njega platio nije poznato. Odmah posle toga on je malim akcionarima dao ponudu za otkup akcija i uspeo u onome što Ašmor nije postigao - dosegao je preko 95 odsto Carnexovih akcija i time stekao pravo na prinudni otkup ostatka. S obzirom na to da je i pomenuti investicioni fond isto tako malim akcionarima bezuspešno ranije nudio otkup akcija, jasno je da je Kole u ceo posao ušao preko trećih lica uspavavši tako ionako dremljivu Komisiju za hartije od vrednosti.

Ovim se nikako ne iscrpljuje Koletovo kriminalno interesovanje za srpski agrar. Januara prošle godine u nizu natpisa u srpskoj štampi Koletova MK Grupa je optužena za saradnju sa američkom kompanijom Monsanto, poznatom po proizvodnji genetski modifikovanih (GMO) žitarica. MK Grupa je 11. januara 2011. demantovala da od pomenute kompanije uvozi GMO seme. Već sledećeg dana Ekološki pokret Novi Sad, u saopštenju dostavljenom agenciji Beta tvrdio je da tadašnji ministar poljoprivrede Saša Dragin zna da je MK Grupa od 2007. godine "zvanični uvoznik genetski modifikovanog semena i herbicida od (američke) Monsanto korporacije na osnovu javno potpisanog ugovora od 16. maja te godine".

To MK Grupa nije mogla više da demantuje, pa je samo saopštila da od Monsanta uvozi seme "u skladu sa zakonima Republike Srbije". Šta tačno sadrži pomenuti ugovor iz 2007. MK Grupa nikada nije saopštila javnosti.

 

Mešetarenje

 

Iver ne pada daleko od klade, to je poznato, ali nije poznato ko je u sledećem slučaju iver, a ko klada, odnosno ko je koga naučio kako se izigravaju zakoni i krade u privatizaciji.

Jugoslavijakomerc, nekada veliko spoljnotrgovinsko preduzeće, koje je pretendovalo da od braće Karić povrati vlasništvo nad Vilom Jelena na Dedinju, kupila je oktobra 2007. godine Roksanda Kostić, majka Miodraga Kostića.

Jugoslavijakomerc nije se dugo zadržao u posedu gospođe Kostić, jer je u aprilu 2009, samo godinu i po dana od kupovine, uz saglasnost Agencije za privatizaciju, ugovor o prodaji društvenog kapitala ustupljen drugom. Zvanično, to je Aleksandar Obradović, a nezvanično on će za braću Karić nastaviti da na šest godišnjih rata plaća kupoprodajnu cenu preduzeća.

U senci borbe za Vilu Jelena bila je agonija zaposlenih i malih akcionara u ovom preduzeću. Roksanda Kostić kupila je Jugoslavijakomerc 1. oktobra 2007. godine na ponovljenoj aukciji za početnih 25 miliona dinara ili za oko 300.000 evra na šest godišnjih rata. Obaveza novog vlasnika bila je da uloži 2,6 miliona dinara i da u naredne dve godine zadrži delatnost firme, trgovinu odećom i obućom. Roksanda Kostić kupila je time i oko 850 kvadrata poslovnog prostora u Sarajevskoj ulici u Beogradu.

Već početkom 2009. u preduzeću nije više bilo nijednog zaposlenog radnika, a Agencija za privatizaciju, umesto da poništi kupoprodajni ugovor, odobrava prenos vlasništva na Obradovića.

Miodrag Kostić Kole glasi i za najvećeg plejboja među tajkunima, a zovu ga i estradnim tajkunom zbog njegovih intimnih veza sa pevačicama i pevaljkama.

Već je na nekoliko sati video zatvor sa unutrašnje strane, kada ga je privela crnogorska policija po poternici iz Srbije, a sudija iz Novog Sada pustio i pre nego što su mu ga priveli, i to uz silna izvinjavanja. Jedino što je do sada pozitivno Kole uradio jeste da stalno brije glavu, tako da zabelski brica neće imati mnogo posla da ga uredi.

Deo vlasništva Miodraga Kostića

 

- U Srbiji obrađuje oko 20.000, a u Ukrajini 30.000 hektara zemlje

- Šećerane u Baču, Vrbasu, Pećincima i Kovačici

- MK Commerc se bavi trgovinom poljoprivrednih proizvoda, semenskom robom i šećerom

- Na Kopaoniku je vlasnik dva hotela - Grand i Family, apartmana Sunčani vrhovi i restorana nacionalne kuhinje

- Vlasnik firme Maradic Holiday Resort koja poseduje jezero Šelevrenac na Fruškoj gori veličine 65 hektara

- Brokerska kuća MV Investment

- 46 odsto kapitala u MK Fintel Wind, firmi za proizvodnju zelene električne energije

 

 

 

Koletova MK Grupa je optužena za saradnju sa američkom kompanijom Monsanto, poznatom po proizvodnji genetski modifikovanih (GMO) žitarica. To MK Grupa nije mogla da demantuje, pa je samo saopštila da od Monsanta uvozi seme "u skladu sa zakonima Republike Srbije"

  

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane