EPIZODA 77

 

Nismo mi od juče

 

Zoran Milojević

 

U novinama piše da Srbi mnogo piju, a to rade da bi rešili probleme. Propratna pojava su problemi koji nastaju, ali problem nikada nije u piću, već u količini. U stvari, najveći problem je u pogrešnom prevodu misli "druga Marksa", koju smo preveli kao: "p(b)iće određuje mišljenje!" A na jednoj ogradi u Košutnjaku piše: "Srećni ljudi se već u podne drže za ogradu!" U novinama i na ogradi svašta piše.

U novinama piše da su Srbi među strastvenijim pušačima u Evropi. Mnogi se srpski otac hvalio sinom: "Odslužio vojsku, propušio, gotov čovek, još samo da ga oženim!" Srbi se teško odvikavaju od navika. Neki general iz vremena Obrenovića je govorio: "Duvan je najlakše ostaviti, do sada sam ga ostavljao bar pedeset puta!"

Na Svetski dan džeza priča mi poznati "ljubitelj".

- Džez je muzika za gospodu!

- Ne svrstavaju gospodu među budale - rekoh mu - jer samo budale misle da je muzika crnačkih seljaka iz Luizijane "gospodska", a muzika "belih seljaka iz Šumadije - "seljačka".

Makedonska policija neća da kaže da su im mladiće pobili Albanci. U Prištini oslobođen Fatmir Ljimaj, jer mrtvi Srbi iz Klečke ne mogu da svedoče. Hrvati proslavili "Bljesak", kada je iz Slavonije proterano šezdeset hiljada Srba. U regionu su sve bolji odnosi, zato molim svakog srpskog političara kad se "odnosi sa regionom" da zapamti: Ne zovu magarca na svadbu da jede i pije, nego vodu da nosi!

Na Svetski dan slobode medija objavljeno je da Srbija spada u zemlje sa "delimičnom slobodom" medija. A kako da se za tu "slobodu" izbore urednici koji su to postali jer im je vlasnik rođak do trećeg kolena, ili radio ili TV voditeljke koje imaju govornu manu i svaku rečenicu počinju sa "kao", "ono", "mislim" ili "znači", ili novinari kojima je srednjoškolsku literaturu "prepričao" sajt sa kompjutera? Odgovor može da pruži narod, koji zna gde je bio, kuda želi da ide i koji ume da razume rođeni jezik. Srpski narod sada nije takav, on je sišao u podrum i nema nikog da mu otvori prozor - da udahne dah sveže majske trešnje i oseti zrak dnevne svetlosti.

Tereza nam se potpuno vratila. "Gosparka" nam suznih očiju peva "Prijatelji stari, gdje ste"? Omatorilo se, ponestalo para, a Srbija hoće sve što više nije potrebno Evropi. Čovek bi pomislio da će Tereza deo zarađenih srpskih para ponuditi izbeglicama iz Hrvatske. Prijatelji stari, gdje ste? Niš, Novi Sad, Beograd, pevaju i plaču "Prijatelji stari, gdje ste?" Među Srbima je lako raspaliti vatru, čak i kada je šibica iz jedne priče, a palidrvce iz druge.

Mlada "umetnica" mi šapuće o svom "sponzoru".

- Skidao mi je zvezde sa neba, obećavao kule i gradove, govorio mi kako poljupcem može vatru u vodi da zapali, a da jezikom skida ženama čarape. Piljio mi u oči i kao maca mijaukao na sav glas. I hajde, odem jedne večeri, računam: ja ću njemu sveže meso, a on meni sigurnu budućnost. I od onoliko mijaukanja ispade "mačiji kašalj". Stvar je izvadio njegov ljubazni i darežljivi kum, i sad imam i za maksi singl i za video-spot.

Vođe dva sindikata se svađaju, "drvlje i kamenje" bacaju jedan na drugog. Na vrhuncu svađe, jedan rezignirano diže ruke.

- Eto, sad smo i konačno podigli zid između nas!

Drugi zastade sa svađom, ali zavrte glavom.

- Jesmo podigli zid, ali smo cigle zajedno krali!

Na Kosovu ništa novo! Ni naša, ni tuđa država ne razumeju naše osmehe, koji su sve topliji, kao i majsko sunce. Zatvaraju nas sa svih strana. Zatvore nam vrata, a nama se prozori sami otvore i kroz njih ulazi najčistiji vazduh.