Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Na licu mesta
Ožiljci vladavine Pokreta "Živim za Krajinu" i
"kneza" Boška Ničića još dugo će se videti u Zaječaru
Ceđenje suve drenovine
Kako su ostarela zaječarska sela obnavljana renoviranjem
domova kulture, i zašto je ulaganje u poljoprivredu punih sedam godina uspešno izbegavano.
Šta je obećavao samozvani "knez Krajine" Boško Ničić, dok je na
prevaru pravio "ugovor sa građanima" i kako su prošli svi koji su mu
verovali "na časnu reč"
Vuksan Cerović
"Izlazim pred vas sa ugovorom, pravnim aktom u svim civilizovanim
zemljama, kojim Vam u zamenu za Vaš glas nudim rešavanje brojnih nagomilanih
problema u našem gradu i selima naše opštine..."
Ovo je rečenica iz odavno zaboravljenog
"Ugovora sa građanima" koji je
neutvrđenog dana u leto 2004. godine
"potpisao" Boško Ničić član Nove demokratije i koordinator DOS-a za Timočku krajinu, sa građanima Zaječara. Učinio je to u jeku do tada
nevidjene građevinske kampanje, u koju je
krenuo odmah nakon što je u dilu sa socijalistima
smenio dotadašnjeg predsednika opštine Zaječar Gorana Petrunovića (DS) i zaseo u njegovu fotelju. Većina tih radova urađena je na veresiju, o čemu Zaječarci uglavnom nisu pojma
imali.
Tokom narednih osam i kusur godina predsednik a potom gradonačelnik Ničić zaboravio je mnoga obećanja
iz ugovora. Zbog toga ga nije mnogo bolela glava, jer Srbija izgleda nije
civilizovana zemlja u kojoj se zbog neispunjenih ugovornih obaveza odgovara.
Zaboravio je i obećanje da će biti sluga građana i za nepune dve
godine izmetnuo se u pravog gospodara koji je o svemu neprikosnoveno odlučivao. A kada su u pitanju zaječarska sela njegova vladavina bukvalno liči na ceđenje suve drenovine. Evo
i zašto.
Obećao pa zaboravio
U pamfletu sa zvučnim imenom "Ugovor
sa građanima" Ničić je žiteljima sve starijih zaječarskih
sela, od kojih će se neka za tri decenije
preseliti u uspomene, svašta obećao. Vrednim povrtarima sela Veliki Izvor obećao je kvantašku pijacu i biznis centar
za otkup poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivrednicima Brusnika je obećao otvaranje zemljoradničke
zadruge i otkupne stanice za sve proizvode, žiteljima Vratrnice otkup svih
poljoprivrednih proizvoda, onima u selu Mali Izvor otvaranje zemljoradničke zadruge.
Goršatacima u posustaloj Gornjoj Beloj Reci obećao je kredite za unapređenje
poljoprivredne proizvodnje i oslobađanje od poreza svih
privatnih firmi, selu Vražogrnac takođe kreditiranje poljoprivredne proizvodnje i aktiviranje
zadruge, stočarima u Nikoličevu formiranje fonda za veštačko osemenjavanje krava i organizovan otkup proizvoda, a
zadruzi u Salašu pomoć u prevazilaženju problema. Svima zajedno obećao je bolje puteve prema Zaječaru, uređenje atarskih puteva,
zdravu pijaću vodu...Gotovo se moglo zaključiti život iz komunističke vizije u najboljim danima.
Ni jedno od navedenih obećanja za sedam godina
vladavine Boška Ničića i njegovog Pokreta
"Živim za Krajinu", u koji se preobukla
Nova demokratija u Timočkoj krajini, do dana
današnjeg nije ispunjeno. Naprotiv, sudeći po onome što se tokom
svih ovih godina dešavalo stiče se utisak da je svesno izbegavano svako ulaganje u oživljavanje poljoprivrede. Evo i kako.
Kada je Ničić došao na vlast u leto 2004. godine zatekao je Fond za razvoj
poljoprivrede, koji nije bogzna kako funkcionisao, pa se očekivalo da ga nova vlast oživi. Ta očekivanja su u startu izneverena. U 2004. godini u fond je
iz budžeta preneto samo 150.000 dinara, naredne godine ni dinara, u 2006.
godini, opet 150.000, godinu dana kasnije ni dinara i - fond je ugašen. To je učinjeno po nalogu Boška Ničića, uz obrazloženje da je davanje novca za podsticanje poljoprivredne
proizvodnje na takav način nezakonito.
Godinu dana kasnije Ničić je promenio mišljenje pa je fond za
poljoprivredu ponovo osnovan 3. decembra 2008. godine. Oni koji su se ponadali
da će zaječarska sela od toga imati neke vajde grdno su se
prevarili. Trebalo je da prođu skoro dve i po godine
da Skupština grada da saglasnost na Statut fonda. To se dogodilo na sednici
održanoj 10. 3. 2011. godine. Još nekoliko
meseci je potrošeno oko formiranja upravnog
odbora i kada se činilo da je sve gotovo, formirana
je Agencija za ruralni razvoj sa sedištem u selu Grljan. Fond
više niko ne pominje. Niti je ugašen, niti
funkcioniše, a i agencija je još uvek u oblasti teorije.
Šminka umesto pomoći
Umesto pomoći posustalim i na staračka pleća palim selima, od kojih će nekoliko nestati za tri decenije, Ničić se latio renoviranja zapuštenih domova kulture. Po davno proverenom receptu
"hleba i igara", počeo je da rekonstruiše, kreči i farba objekte u koje
se neretko ulazi samo par puta godišnje. Naravno, svaki od
tih objekata je otvoren uz obaveznu i veliku pažnju
lokalnih televizija koje je potkupio navodnim ugovorima o poslovno - tehničkoj saradnji, koji nisu ništa
drugo nego klasična korupcija medija.
Za proteklih sedam godina renovirani su domovi kulture u Malom Jasenovcu, Glogovici,
Velikom Jasenovcu, Velikoj Jasikovi, Dubočanu, Maloj Jasikovi, Grljanu,
Gamzigradu, Halovu, Vratarnici, Grlištu, Vrbici, Zvezdanu, Nikoličevu, Vražogrncu, Gradskovu, Metrišu, Malom Izvoru, Lubnici, Zagrađu i Velikom Izvoru. U to je uloženo više barem milion i po evra,
najvećim delom iz kredita.
U kojoj meri su renovirani domovi kulture omogućili meštajima pomenutih sela da
unaprede poljoprivredu i lični standard, znaju samo
oni. Sudeći po statističkim podacima od toga nije bilo nikakve vajde. U pet sela
(Velikom Jasenovcu, Grlištu, Vrbici i Zagrađu) broj stanovnika se i pored graditeljskih poduhvata
lokalne vlasti smanjio za više od jedne trećine. Prosto rečeno ta sela će u narednih tridesetak godina nestati. Desetak godina
kasnije nestaće sela (Mali Jasenovac, Veliki
Jasenovac, Dubočane i Metriš) a u sličnoj opasnosti su i za
sada velika sela (Grljan i Gamzigrad) u kojima se od 2002. do 2011. godine broj
stanovnika smanjio za više od 25 odsto. To Ničića nije obeshrabrilo pa planira nastavak renoviranja
domova, kojima je dodao i pravljenje igrališta za male sportove, čak i u onim selima gde dece više nema, osim par nedelja u toku raspusta kada dođu da obiđu babe i dede. Planirao
je čak izgradnju takvih terena u selu
Leskovac, u kome slovom i brojem žive 74 i gde je gradnja,
zbog blizine akumulacije vode za piće, apsolutno zabranjena,
uključivši i
sportske terene. Ali koga briga za propise kad "knez" nešto naumi.
Tako je, tokom osam i po godina apsolutističke
vladavine u Zaječaru Pokret "Živim za Krajinu", oličen
u jednom jedinom čoveku - gradonačelniku Zaječara Bošku Ničiću, u selima umesto razvojne politike vodio neprekidnu
izbornu kampanju. U obzir je dolazilo samo ono što
je atraktivno za slikanje i bombastične izjave kako
investitori u dugačkim kolonama naviru preko Čestobrodice u Zaječar. U međuvremenu, barem kada se radi o selima, zaboravljeno je ne
samo ono što piše u "čuvenom" Ugovoru sa
građanima, nego i silne edukacije i egzibicije
iz Strategije razvoja grada Zaječara od 2010 do 2014.
godine. A vrhunac cinične politike prema selima
je usvajanje Programa nabavke i podele 50 priplodnih junica simentalske rase (III
broj 02 - 126/11) koji je usvojen na sednici Skupštine
grada Zaječara 15. avgusta 2011. godine na
dan kada je isticao konkurs nadležnog ministarstva za dodelu takvih junica.
Naravno, od rasnih junica do dana današnjeg nema ni pomena.