ČIJE SU OVE VLASTI

(U vezi zlostavljanja Akademika Burovića )

 

Piše: Ivan Lovrenčić

 

Predsjednik skadarskog udruženja Srbo-Crnogoraca Morača-Rozafa, dr. Pavle Brajović, od vremena je izjavio da akademik, prof. dr. Kaplan Burović brže piše negoli što to mi stižemo da pročitamo. Ovaj Akademik je do sada objavio 122 knjige. Samo prošle godine, na našem i albanskom jeziku, objavio je ništa manje već 7 (sedam!) knjiga. Evo njihovi naslovi: TUŽBA - Protiv koga? - dokumenta; Kush jan ushaku dhe koleg te tij? (Ko je Ušaku i njegove kolege?) - polemika na albanskom jeziku; 60 godina disidencije - pjesme i studije; Sveća u paklu - dnevnik iz zatvora BURELJI, Albanija; Shembja e idhujve trrem (Rušenje lažnih idola) - zbornik studija i članaka na albanskom jeziku; Etimološki falsifikati akademika Čabeja - albanološke studije i Srpski vitez - zbornik studija i članaka.

Sve privatno, kidajući zalogaje hljeba od svojih usta i usta svoje djece, da bi platio štamparije. Sve stojeći dano-noćno nad glavom radnicima, da mu ih tehnički ne upropaste, kao što su mu mnoge i upropastili ne samo po albanskim štamparijama, već i u našin, srpskim. Sve noseći ih na svoja bolesna leđa, svojih 80 godina mukotrpnog života, od kojih je 33 godine proveo po zatvorima. Noseći ih iz države u državu, iz grada u grad, iz ulice u ulicu i od praga do praga. Sve razdajući ih na poklon i pribirajući sa svih strana samo ogovaranja, uvrede, psovke, optužbe i sataniziranja.

Ni najkraću bilješku da je štampao ovu ili onu knjigu niko ne objavljuje. Ne samo Albanci, već ni „naši" ! Za njegove knjige saznaje se samo iz optužujućih članaka i člančića, psovki i pretnji, sa koje kilometraske paškvile, pa i sa knjiga, koje broje više stotina stranica, kojima ga sataniziraju isključivo za stvari što nemaju veze sa onime o čemu nam piše akademik Burović u njegove knjige, ćuteći o problemima koje tretira, a urličući o svemu i svačemu nebitnom, nevažnom, nepostojećem, izmišljenom, klevetama i falsifikatima. Sve sa ciljem da negiraju probleme o kojima akadaemik Buropvić pšiše, i - posebno - da ga duševno ubiju, razočaraju i deprimiraju, da bi ga zatim mobingom primorali ili da slomi svoje pero i da ćuti, kao što su to primorali mnoge, konkretno i našeg Sava Zmajevića, ili i da izvrši samoubistvo, kao što su to već učini neki njegovi prijatelji i suborci, među njima i njegov veliki albanski prijatelj dr. Ardian Kljosi, koji - upravo prije godinu dana - izvrši samoubistvo sred Tirane.

Ni članovi akademija nauka i umjetnosti, koji se optimalno favoriziraju i štite od vlasti, koji imaju na raspoloženje biblioteke i kompjutere, sekretarice, kola, nadnice-dijete, kojima drugi objavljuju knjige, pa im, preko debelih plata ili penzija, daju i honorare, pa objavljuju i prikaze tih knjiga, pozitivne studije sa obilnim pohvalama i novim podsticajima za nova stvaranja, sa nagradama i dekoracijama, oni sedam knjiga ne objavljuju ni za sedam godina !

Nemojte misliti da je ovo jedini slučaj ovog Akademika. I prije 2012. godine on je objavio ne samo 7 knjiga za godinu dana, već i 8 (osam!). Konkretno, godine 2011. on je isto tako objavio 7 knjiga, a 2009. i 8 knjiga ! Iz godine u godinu po 4-5. Akademik Burović je kao niko prije njega dokazao da sputane noge dva put brže kroče.

Do dana današnjeg, jugoslovenske (srpsko-crnogorske i makedonske), ni državne niti privatne izdavačke kuće, nisu mu još objavile ni jednu jedinu knjigu, pa ni brošuru, izuzev poeme Bojana, koju mu je 1952. godine objavio Dom kulture u Dubrovniku, za što mu nije isplaćen ni prebijeni dinar: na štampanju knjige radili su sa ciklostilom te institucije sâm Akademik sa svojim drugovima. U Albaniji, prije hapšenja, Izdavačka kuća „Naim Frasheri" objavila mu je svega tri knjige i isplatila mu nekakav honorar. Poslije hapšenja, pa do dana današnjeg, ni u Albaniji mu više nisu objavili ni jednu jedinu knjigu.

Ali, ako mu nisu objavili ni jednu jedinu knjigu, svim silama su se angažovali da mu sabotiraju i samo pisanje knjiga, kamoli i njihovo objavljivanje. Ne samo Albanci, već i njegovi Jugosloveni. Albanska mafija na vlasti ne samo što je zabranila svim svojim i privatnim izdavačkim kućama Albanije da mu bilo što objave, već je to od 2009. godine zabranila i štamparijama, tako da sada, da ih akademik Burović plati i zlatnicima, one ne prihvataju više za štampanje njegove knjige. Godine 2009. godine, ne znajući za to naređenje, privatna izdavačka kuća u Tirani „Marin Barleti" odštampala mu je četiri knjiga, koje su unapred plaćene od Akademika. Kad su knjige odštampane i pozvan akademik da ih „primi", na njegove su mu ih oči spalili, uporno nastojeći da mu izazovu drugi infarkt miocardis i da ga tako likvidiraju fizički.

Jugoslovenske izdavačke kuće nisu se ništa bolje ponijele prema njemu. Ne samo što mu do danas nijedna još nije objavila ni najmanju brošuru, već su mu očito i sabotirali izdavanje, moleći ga da im pošalje koju knjigu za štampu, a kad im je poslao, pa i pošto su sa njim potpisale ugovor, po kojemu im on ne traži ni prebijenu paru u ime honorara, niti su mu knjigu objavili i niti su mu javili da mu je neće objaviti: držali su mu knjigu godinama, obmanjujući ga da će mu je objaviti ove ili naredne godine, sve dok Akademik nije shvatio da ima posla sa varalicama, koje mu sabotiraju stvaranje. Koliko za primjer spominjemo izdavačku kuću iz Čačka „Legenda", pa izdavačku kuću iz Beograda „Pešić i sinovi" i druge.

Nema sumnje da ovaj tretman, koje su mu ove izdavačke kuće učinile, nije lično njihov, jer one lično nemaju ništa protiv akademika: sve su one naređene i instruirane od vlasti da ga tako tretiraju. Moguće je i albanska mafija ta koja je zabila svoj nos u neke eks-jugoslovenske (sada privatne) izdavačke kuće. Dokumentirano je da je ova mafija intervenirala i u Italiji, pa i u Švajcarskoj, protiv Akademika. Ali je isto tako dokumentirano da su protiv njega djelovale (i djeluju !) i srpske vlasti, i makedonske vlasti, pa i vlasti njegove Crne Gore. Ove poslednje - najprljavije, u očitoj saradnji sa albanskim vlastima i huliganima, teroristima i fašistima, osvjedočenim neprijateljima Crne Gore i crnogorskog naroda.

Nevjerovatno, ali istinito: Akademik Burović, iako za sebe u strahovito nepovoljnim uslovima za stvaranje i objavljivanje, pružio je ruku i pomogao svima da stvaraju i objavljuju, mladima i starima, pogovo mladima, početnicima, onima koji su spremili svoju prvu knjigu.

Prije svega, On je još 1993. godine pokrenuo u Ženevi disidentnu reviju Ylberi (Duga), ne samo da bi tu objavio svoja djela, već i da bi omogućio drugima, onima koji se persekutiraju kao on, da i oni objavljuju. Preko ove revije on je na sve moguće načine posticao autore da pišu, posebno disidente, ne samo objavljujući im napise, već i njegovim prikazima i konstruktivnim analizama njihovih djela. On, za čija djela nisu davali ni najkraću vijest da su izašla iz štampe, davao je vijest za izlazak iz štampe, pa i prikaze i duge studije, za djela drugih !

Godine 1994. pokrenuo je i disidentni almanah Ulcinj sa istim ciljem. Oba ova organa štampe on je finansirao od svojih minimalnih prihoda: od one sirotinje koju mu je svaki mjesec davala švajcarska vlada, da im ne umre od gladi !

Zatim, On se dragovoljno i srdačno stavio u službu svih stvaraoca i bratski ih je pomagao ne samo da i oni stvaraju, već i da objavljuju svoja djela. On ne samo što im redaktira djela, otkucava na pisaćoj mašini, kasnije i na računaru, već im ih i sponzorizira.

On, kome ni uz naplatu ne objavljuju djela, sponozorizirao je objavljivanje djela drugih !

Nosio je djela drugih u štampariji, nadgledao kao i svoja djela, tovario ih na svoja leđa, na taksi ili na autobus, voz i odnosio autorina na prad od kuće. Mnogima je sa prvijencem donosio na poklon i pisaću mašinu, pa i kompjuter, štoviše - i kola.

U isto vrijeme, pa ni dan-danas, nema za sebe ni biciklo!!! Ne vjerujete?! Jednom drugom prilikom ćemo objaviti listu od nekoliko desetina knjiga, koje su ne samom sponzorirane od njega, već i redaktirane, pa i nadgledane po štamparijama i nošene na prag od kuće!

Ovdje dodajem samo ovo: Biblioteci „Radomir Ljumović" u Podgorici akademik Burović je stavio na raspoloženje novčana sredstva da objave dvojici mladih autora njihove prvijence. Riječ je o autorima, koje on nije poznavao, pa ni video. Ostavio je Biblioteci da ih odabere: odredio je samo da jedan bude pravoslavac a drugi musliman. Prihvatili su to, ali nisu i ostvarili, jer - crnogorske vlasti, koje pretendiraju za slobodu i demokratiju - neće da vide njegovo ime ni kao sponzora!

Istoj biblioteci je poklonio svoj roman Fanola da ga oni objave i prodaju - za sebe. Ne samo što im nije tražio honorar, već im je stavio na raspoloženje i potrebni novac za štampariju koja će tu knjigu objavili. Jedino što je od njih tražio: da ga oslobode distribucije, da se ne gnjavi nošenjem te knjige iz države u državu, kako to čini sa ostalim knjigama. Prihvatili su to 1993, prije 20 godina i, ne samo što knjigu nisu objavili dan-danas, već mu nikada nisu, pa ni dan-danas, ni rekli da je neće objaviti ! Tako, ne samo što mu sami nisu objavili tu knjigu, već su ga dekadama redom sprečavali da je da za štampu bilo kome drugo, pa ni da je sâm objavi kao ostala djela.

Svima književnicima i naučnicima po svijetu činjene su i čine se svakojake smetnje, svakojaka sabotiranja, ali ovako velike smetnje, ovako prljave i zločinačke, kriminalne smetnje, sabotiranja, ne verujemo da je bilo kome učinjeno nigdje na svijetu. Ni od Franka! Ni od Musolinija! Pa ni od Hitlera !

Akademik Burović puni 80-tu godinu. Do dana današnjeg nijedna mu izdavačka kuća njegove domovine Crne Gore, njegove majke Srbije i njegove posestrime Makedonije, još nije objavila ni jedno jedino djelo! Ni najmanju brošuru, iako je on za njih žrtvovao ne samo sebe, već i svoju porodicu, svoju djecu! Ova grozna istina kroz vjekove će zvoniti i optuživati kao memento, svjedočiti da na Balkanu dan-danas nema ni slobode, niti demokratije !

I dok su albanske vlasti zvanično izjavile da je Akademik Burović kažnjen od njih nevin, pa su mu lično tadašnji predsjednik Republike Albanije Salih Berisha i predsjednik vlade Albanije Fatos Nano, javno, preko medija, izjavili u svoje i u ime albanskog naroda izvinjenje, srpsko-crnogorske i makedonske vlasti, koje su ga isto tako nevinog osudili i učinili mu tolike zločine, dan-danas ne samo što mu se ne izvinjavaju, već ga drže i po crnim listama, pa ga i proganjaju, persekutiraju i zlostavljaju svakako: samo što ga ne hapse, jer je sada švajcarski državljanin, a i prave nam se kao da poštuju nekakvu demokratiju. Da možda nije trebao da bude i akademik Burović član partije, pa i član Politbiroa, kao Milovan Đilas, autor Golog Otoka, da bi mu se i njemu priznala nevinost?! Ili je možda trebalo da bude i on pravoslavac i to - pravoslavni fundamentalista ?!

Milovan Đilas je velika figura jugoslovenskih naroda. On je zaslužio da mu se prizna puna nevinost, i pored njegovog aktivnog saučesništva do kraja 1953. godine u svim zločinima socijal-fašističke klike Josipa Broza Tita, ali ni Akademik Burović nije ništa manja jugoslovenska i svijetska figura, iako ni jedan jedini dan nije bio ni najobičniji član partije. Ne zaboravite da je on branio kao niko dostojanstvo Jugoslavije i jugoslovenskih naroda, kao niko drugi do danas, ni jugoslovenski ambasadori. Tamo, u Albaniji, okovan u gvožđe i beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, umirući od gladi i krvoliptanja, kad su mu prin'jeli parče hljeba i motiku da dogradi zatvor, herojski je odbio kličući: „Nisam došao iz Jugoslavije da gradim zatvore po Albaniji ! Dajte mi motiku i srušiću vam ih i bez tog zalogaja hljeba !" Da ne govorimo zatim o njegovim djelima, koja je pisao po zatvorskim ćelijama, dobacivao osuđenicima da ih čitaju, pa - iz zatvorske ćelije - i objavljivao !!!

Da - i objavljivao! Neverovatno, ali istina!

Do danas M. Đilasa nije niko (ni njegovi prijatelji !) nazvao ni jugoslovenskim Mendelom. Akademika Burovića su ne samo prijatelji, već i njegovi neprijatelji proglasili za Mendelu Albanije, pa i za Mendelu Balkana! Ne samo za jugoslovenske narode, već i za druge, on je i doprinio i žrtvovao kud i kamo više od M.Đilasa, posebno za srpsko-crnogorski i makedonski narod. Kako se zna, M.Đilas je potpisao i tapiju da Kosmet nije naš, dok je Akademik Burović svojom krvlju i krvlju svoje djece od 6 i 4 godina potpisao i dokazao  da je Kosmet naš!

Do dana današnjeg niko nije branio i ne brani Kosmet kao Akademik Burović! Njegova djela, njegova naučna otkrića su ne samo dokumenat o srpskom Kosmetu, već i poklik, pa i top i raketa na frontu borbe za ponovno oslobođenje Kosmeta. Sa svih strana svijeta Srbi mu pišu: „Ne znam kako da izrazim divljenje vašoj ličnosti i vašim delima. Jednostavno, jedinstveni ste na svetu po onome što radite". Zato ga srpski narod proglasi za Srpskog viteza, pa ga odlikova i zlatnom medaljom Srpska kruna.

Kakav paradoks?! Narod ga proglašava za svog viteza, a vlasti ga drže na crnim listama i proganjaju, zlostavljaju, osporavaju mu i elementarna ljudska prava! E pa kako da ne postavimo pitanje: čije su ove vlasti?! Narodne, ili antinarodne?!