Natrag

Istorija

Istorija

 

Prekrštavanje pravoslavnih u Sremu 1941/2 godine i aprilska dešavanja 1941. prema hrvatskim izvorima

 

Oče naš, koji (ni)jesi

 

Tabloid ekskluzivno objavljuje retke sačuvane beleške katoličkog sveštenika fra Mate R., iz zapadnog Srema, koji je sve do svoje smrti (1944) vredno beležio detalje o pokrštavanju Srba u vreme takozvane Nezavisne države Hrvatske i njenog pronacističkog, marionetskog režima na čelu sa "poglavnikom" Antom Pavelićem...

 

....

 

Radio Zagreb je 10. travnja 1941. godine objavio da je proglašena Slobodna država Hrvatska i da su ministarstva „popunjena, a da je general Slavko Kvaternik zapovjednik cjelokupne hrvatske vojske i zamjenik Poglavnikov". Taj dan na veliki petak - drži propovjed o. Damjan Damjanović iz Varaždina, koji se slučajno nalazio u Vukovarskom samostanu kao gost, rodom je iz Đeletovca. Tim događajem počinje nova Hrvatska povijest. Sutradan, 12. 4. stiglo je naređenje da se vrijeme menja tj. prilagođava njemačkom vremjenu. Svi satovi imaju se za jedan sat natjerati naprijed.

  Na sam Uskrs, dne 13. travnja, general Slavko Kvaternik imenovao je Hrvatsku vladu, a radio vjesti prenose da je Beograd zauzet, a bivši mladi kralj Jugoslavije pobjegao je sa nekim ministrima, kao i drugi vlastodršci, ukoliko su nakon bombardovanja ostali u životu. Četvrti je dan što njemačke motorizovane jedinice prolaze kroz Vukovar, Vukovarčani su sa silnim oduševljenjem dočekali njemačku vojsku, koja se uljudno i fino vladala. Srbi su u Županji ubili   Peru Brauna, zato što je Hrvat, Njemački radio javlja da je u noći 17 na 18. Srbija položila oružje. Zarobljena je sva sila vojnika i časnika. Dana 17. osvanuli su u Vukovaru i mađarski vojnici. Uvedena je valuta 20 dinara jedna njemačka Rajhsmarka (RM).

  Dvadesetsedmog javlja radio da njemačka vojska silno napreduje u Grčkoj i da je Atina zauzeta. Mađarska vojska je zauzela Međumurje i da su se vrlo brutalno ponašali. Samostan u Čakovcu je takođe opljačkan. Dvadesetosmog izašla je zakonska odredba o državnom grbu i o državnoj zastavi, zatim o državnom pečatu i o pečatu državnih i samoupravnih ureda. Tridesetog je propisana državna uredba o rasnoj pripadnosti. Svi činovnici i svećenici polažu prisegu poglavniku države Anti Paveliću.

  U Vukovarskom samostanu devet dana provelo je 25 nemačkih vojnika i devet oficira. Major Burg je zahvalio na lijepom prijemu i obavestio da imaju nalog za pokret i da prijem hrvatskim franjevcima nikad neće zaboravati. Oni su drugoga travnja sa svim vozilima napustili samostan.

  4. svibnja, Hitler je govorio u Reichtagu te spominjao Nezavisnu državu Hrvatsku. Sedmog su Hitler i Musoliniji priznali NDH. 15. travnja 1941. izašla je zakonska uredba kojom se određuje istočna granica NDH - rijeka Drina. U Vukovaru imenovan poglavnikov poverenik za imenovanje novih naziva ulica. Poglavniku je 18. travnja predloženo da pozove vojvodu Aimona di Savoia da primi kraljevsku krunu Zvonimira i stupi na prijesto.

To bi bio osnutak hrvatske dinastije. Sve je to u vezi s određenjem granica prema Italiji. Novine su pisale da otok Krk, te Šibenik i Split imali bi pripasti Italiji, što je u narodu izazvalo veliko negodovanje.   

  23. svibnja povlači se jugoslovenski novac iz prometa i uvodi „kuna i banice" u istom omjeru.

  Novine donose Poglavnikov govor koji je održan na Markovom trgu u Zagrebu, 21 svibnja. Evo nekih osnovnih odrednica iz tog govora: Nezavisna Država Hrvatska bit će samo organ koji će služiti hrvatskom seljačkom i radničkom narodu. Plug i brana Hrvatu su hrana, a ustaša to mu je odbrana. Osnivač hrvatske dinastije bit će izabran od hrvatskog naroda i okrunjen na Duvanjskom polju, a noseće ime "Tomislav II". 15, srpnja NDH pristupila Trojnom paktu.

 

 

  Prelazak pravoslavnih u katoličku vjeru

 

 

  11. rujna po izveštaju ukupno za prelazak u katoličku vjeru prijavilo se 16 židova i 109 pravoslavnih, a od progona u Vukovaru zaštićeno pet obitelji i 15 pojedinaca a u Borovu osam obitelji. U Borovu se prijavilo za prelazak 107 pravoslavnih, od tih prešlo za sada 25 (11.09.1941).

  1. listopada su se prijavile četiri obitelji iz Bršadina, dve obitelji Svinić i dve Gavrilović (po popisu 1991. bilo je u Bršadinu od 2.093 stanovnika 190 Hrvata. 1.392 Srbina i 486 Jugoslovena).

  13. listopada javljaju novine da u Nedićevoj Srbiji postoji sukob između pristalica komunista i pristalica četnika, dok je u Bosni na hiljade Srba odbeglo u „gore", bilo k četnicima, bilo k partizanima i odande pustoše sela, uništavaju železničke pruge, robe vlahove, putničke autobuse itd. Njemačke novine javljaju da su hrvatski dobrovoljci na istočnom frontu već ušli u borbu, dok je 23. listopada hrvatski radio javio da su hrvatski dobrovoljci na istočnom frontu zauzeli gradić Valki, pa je to prvi njihov uspeh na tom frontu.

  27. listopada Poglavnik je utvrdio granicu prema Crnoj Gori, istu onu kao što je bila 1918. godine..

  30. listopada kao i u drugim mestima tako je i u Bršadinu preuzeta crkva, dok je 4. studenog preuzeta pravoslavna crkva u Vukovaru.

  12. studenog opremljen samostan u Borovu predmetima oduzetim od Židova i Srba.

  18. studenog u Vukovar je došao Poglavnikov kapelan o. Dionis Juričev radi dogovora o prelazu. Dogovoreno je da se prelaz intenzivira i da se radi hitno. Konačan cilj nisu đaci, nego djeca. Djeca od ove djece mogu biti dobri katolici, zatim isticati što nas spaja, a ne što nas rastavlja. Tom prilikom ostavio je o. Juričev 50 tisuća kuna za troškove podvoza i td.

  7. studenog Japan objavio rat Americi i Engleskoj.

  10. prosinca vratili su se u Zagreb o. o.  Mijo Čuić i Jakov Kužić, hercegovački franjevci koji su misionarili u Vukovaru i u okolnim naseljima, radi prelaska iz pravoslavne u katoličku vjeru. Pošto nije bilo dovoljno zainteresovanih oni su otputovali preko Zagreba u svoju Provinciju.

  16. studenog opet je u Vukovaru počeo raditi preki sud, svi optuženi su pravoslavci, dok za nekoliko evangelista će suditi posebna komisija, u kojoj učestvuju i Njemci, jer su oni članovi „njemačke narodne skupine".

  Tog dana održan je u Zagrebu misijski sastanak radi jednoličnog nastupa kod prelaska grkohrišćana na katoličku vjeru. Uz mnoge župnike predavanju prisustvuje i biskup Josip Lach. Ne naglašavati katolizicam, već hrišćanstvo kao takovo.

 

 

Intenziviranje prelaza

 

 

Sečanj 1942. prelazak odgođen na molbu Srba, ali se tri puta sedmično upisivanje nastavlja.

  26. sečnja u naselju Lužac prijavili su se svi grčkoistočnjaci za prelazak. Otac Kornelije Govlje (Slovenac) poučava ih. Mora se istaći da vrlo rado prihvataju pouku, te sa velikim zanimanjem prate izlaganje vjerskih istina. Lužčani su pravoslavni iz Mađarske doseljeni te su mnogo kulturniji od naših Srba i mnogo privrženiji. Ukupno je 70 obitelji sa 261 osobom.

  15. Veljače iako su se Lužčani kasnije prijavili, posle Vukovčanskih pravoslavaca, a evo već su se spremili i sve priredili za prelazak, koji je danas obavljen na vrlo svečani način. Obred prelaza obavio je o. Gvardijan i upravitelj župe. Prisutni su bili gradonačelnik, gradski senator, stožernik i o. Kornelije  Govlje. U času prelaza stigao je brzojav iz Zemuna, od nekog Jelića,  da svaki prelaz moramo obustaviti. I da o tome imamo istog obavestiti. Otac Gvardijan je rekao:

 „...U stvari crkvenog prelaza je naš nadležni poglavar naš biskup i nitko drugi!" Kasnije smo saznali da je to bio pritisak sa strane Njemaca. Ministarstvo je osudilo ovakvi nešifrovani brzojav i odredilo da prelaze nastavljamo i dalje, samo bez vanjske svečanosti. Nakon prelaska odmah su pokrštena djeca. Cio ovaj prelazak opisan je u mjesnim novinama „Hrvatski borac" od 13. ožujka.

  17. ožujka dođoše još trojica misionara da bi poučavali prelaznike u Bršadinu i Trpinji. 

   2. ožujka novine donose da je Hitler odlikovao najvišim njemačkim odlikovanjem: Velikim križom ordena Njemačkog Orla, poglavnika dr. Antuna Pavelića.

  3 i 4 ožujka o. Gvardijan posetio je prelaznike u Bršadinu i u Trpinji, baš za vrijeme kad su misionari održali pouke i održao im prigodan govor.

  6. ožujka u Vukovaru, u franjevačko-župskoj crkvi obavljen je prelaz prve grupe prijavljenih sa grčkoistočne na hrišćansku vjeru. Bilo je na okupu oko 195 obitelji, odziv potpuno zadovoljavajući.

   8. ožujka obavljen je prelaz u Bršadinu. Od prijavljenih falilo je 65 obitelji, te je prešlo svega samo 445 ljudi.

  11. ožujka obavljen je prelaz druge grupe u Vukovaru, u kojoj je bilo 104 obitelji sa 247 osoba, gotovo svi prijavljeni su se odazvali i pažljivo saslušali govor o. Gvardijana, te pratili obred prelaska. Odmah sutradan obavljen je obred prelaska u Trpinji, prelaz je obavio o. Gvardijan. Bilo je 417 obitelji sa 1.627 osoba, izostalo je samo 27 obitelji sa 57 osoba. Dakle, vrlo povoljno. Obučavanje je obavio za 20 dana jedan misionar boraveće u Trpinji. Nakon prelaska kršteno je 8. dece i 19 parova vjenčano. Dok su I i II grupa obavile prelaz u Katoličkom Domu III i IV grupa obavila je prelaz u crkvi, Ukupno je bilo 424 obitelji sa 1.014 osoba. Time je Vukovarska župa završila sa skupnim prelazima.Ukoliko je ko bio sprečjen ili odsutan preći će pojedinačno. Uračunavši Borovo selo u našoj župi, kaže se u tim, nama dostupnim izvorima, prešlo je preko 4.000 pravoslavnih.

  29. ožujka u Pačetinu obavljen je vjerski prelaz 230 obitelji sa 1.007 osoba sa pravoslavne na rkt. vjeru. O tome piše „Hrvatski borac" od 3. 4. 1942.

 

 

Osnivanje Autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve

 

 

  9. travnja donele su novine obavijest da je Poglavnik izdao zakon kojim se osniva autokefalna Hrvatska pravoslavna crkva, sa sedištem u Zagrebu. Iz pouzdanih izvora saznaje se da je to učinjeno na pritisak Njemaca i Talijana, jer da će se tom zakonskom odredbom Bosna smiriti! Radi nemira u Bosni nije ništa preduzimano po prelasku pravoslavnih. Ovdje u Srijemu time je učinjena velika zabluda i faktička šteta, jer je cijeli Kotar spreman za prelaz (Bobota, Ostrovo, Vera itd,) i sada se svijet uzbunio i povukao u neki stav očekivanja. Da se sačekalo još 14 dana cijeli bi Vukovarski kotar bio katolički!

  6. travnja: budući da je u Boboti još prije zakonske odredbe bio zakazan prijelaz - prijavilo se gotovo cijelo selo - Ova zakonska odredba delovala je na ljude, tako da je samo 44. obitelji sa 154 osobe prihvatilo prijelaz.

  24. svibnja ubijen je od partizana presretnut na šumskom putu o. Sidonije koji je bio jedan od najagilnijih svećenika, oko 10.000 prelaznika je prispravio i primio u krilo katoličke crkve.

  28. svibnja došao je ustaški izaslanik da popiše zvona na crkvama (2083 kg, 989, 561, 251 kg za četiri zvona pravoslavnih crkava) i u naša zvona (860, 460, 280 io 50 kg).

  7. lipnja donet ustav Hrvatske pravoslavne crkve. Činjenica je da to prelaznici nisu primili sa oduševljenjem, jer su, ipak, radije „katolički Srbi", nego „hrvatski pravoslavci"  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane