Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Antikultura

Novi Sad: kakvi su sve jubileji nedavno obeleženi u Galeriji Matice Srpske

Dani seksa i zaborava

Zašto vec 12 godina traje sistematsko urnisanje Galerije Matice srpske. Kakve su sve štetocine nasledile Leposavu Šelmic. Kako je strucna publika zamenjena politikantima. Koji su sve klanovi uzurpirali Galeriju. Kako je publika u Galeriji postala ispostava Pink kulture. Ko šeta u sandalama sa štiklama od 15 cm. Ko je dolazio do fakulteta sa "Mercedesom", ko je doveo bulumentu a ko je zapravo platio rucak nakon dodele nagrade Pavla Beljanskog. Kakve se sve bizarne manifestacije organizuju u Galeriji. Kakvi su sve jubileji nedavno obeleženi u Galeriji Matice srpske.

Stanislav Živkov

Više citalaca nam se u poslednje vreme obratilo sa zamerkom da odavno nijedan clanak nije bio posvecen dogadanjima u Novom Sadu, ali poslednjih nedelja što bi se konferencijaškim jezikom reklo, stekli su se uslovi te je i Novi Sad, konkretno Galerija Matice Srpske ponovno došla na red. Povod su svakako neki važni datumi, pre svega tužni jubilej odnosno 13 godina od smrti uvažene koleginice Leposave Šelmic, koja je preminuvši pre 12 godina ostavila za sobom Galeriju Matice Srpske na nivou svetskih muzeja a koja se sada sigurno prevrce u grobu kada sa Elizijskih polja vidi šta su od Galerije napravili njeni naslednici.

Nakon diplomskih studija istorije umetnosti, Leposava Šelmic je školovanje nastavila u Parizu, Rimu, Pragu i Amsterdamu. Magistrirala je 1978. godine a gotovo ceo radni vek provela je u Galeriji Matice srpske gde je sve do smrti septembra 2002. godine bila na položaju upravnice ove ustanove, kojoj je prakticno posvetila svu svoju životnu snagu znanje i strucnost. To ni najmanje ne cudi, jer je kao unuka Aleksandra Naca, nekadašnjeg predsednika Matice srpske, smatrala svojom dužnošcu da predano nastavi tradiciju svoje porodice. Zahvaljujuci predanom radu Leposave Šelmic, umnogome je povecan broj umetnina koje su darodavci poklanjali Galeriji koja je istovremeno sistematski uredivana kako bi se omogucili što bolji uslovi za rad zaposlenih i cuvanje umetnina.

Zahvaljujuci naporima Leposave Šelmic i tokom teških devedesetih godina, Galerija Matice srpske je i dalje napredovala, nabavljane su i konzervirane umetnine, opremane konzervatorske radionice, uredivani protokolarni prostori i saloni, priredivane važne izložbe sa naucnom akribijom ali je na žalost smrt prekinula Leposavu Šelmic u ostvarenju njenog cilja, stvaranja umetnickog muzeja na najvišem svetskom nivou. Iako nikada nije bila clan nijedne partije, nakon smrti Leposave Šelmic pokazalo se da je novi princip rada na žalost postalo staro geslo što gore to bolje.

O tome da je ugled Leposave Šelmic nekima ocito jako zasmetao najbolje se može videti iz fotografija na panoima u ulazu u zgradu gde su sve fotografije dogadaja iz vremena Leposave Šelmic crno bele, ali su zato u vrlo živopisnim bojama sve fotografije iz vremena njenih naslednica i vrlo neuspelih imitatorki Branke Kulic i Tijane Bugarski ex Palkovljevic ex Dacic. Medutim, tu je veoma vidna još jedna tendencija: prilagodavanje dogadaja u Galeriji Matice Srpske savremenoj pink kulturi o cemu svedoce raznorazni politikanti i ostale spodobe crem de la creme novosadske scene, naravno tu su i pozamašni dekoltei, sandale sa platformama od 15 cm, mini suknje, trikoi što ni najmanje ne cudi pošto je svojedobno pukom greškom izvesna Mirjana Brmbota promašila profesiju pa je umesto manekenstva greškom zalutala u muzeologiju gde je cak sadašnjom direktorki izazvala zazubice u medusobnom takmicenju ko ce se bolje, skuplje i neprikladnije obuci.

Doduše ekstravagantnost ni najmanje nije strana Tijani Bugarski ex Palkovljevic ex Dacic jer se brojne kolege sa studija još uvek jako dobro secaju njenih basnoslovno skupih toaleta, i nešto kasnije mercedesa kojim se vozikala po Beogradu. Za nepoznate zasluge je cak 1999 godine proglašena ko-dobitnicom nagrade Pavla Beljanskog za najbolji diplomski rad što ju je toliko pogodilo da je hitno na dodelu nagrada dovukla belosvetsku novosadsku kurtu i murtu koju je potom pozvala na rucak da bi se sve završilo tako što je od porodice druge ko-dobitnice tražila da podele sve troškove ovog rucka. Vec na toj tako svecanoj prigodi dodele nagrade Pavla Beljanskog pojavila se neprikladno obucena u prekratkoj suknji i pokazala svoje buduce pravo lice osobe spremne na sve samo radi ostvarenja svojih ciljeva potvrdujuci pri tome samom svojom pojavom pravilo da se otrov cuva u malim bocicama. Kada se sve ovo vidi opravdano se postavlja pitanje da li je ovo možda postala personifikacija Galerije Matice srpske?

ANUS je iza njih

Da li je i ovde došlo do potpune prostitucije struke? Ocito je da je za neke je, parafraziram Uroša Predica, demokratizacija isto što i vulgarizacija, a to na najgori moguci nacin potvrduju Tijana Bugarski ex Palkovljevic ex Dacic, Mirjana Brmbota ex Majkic...Ocito je da naša kultura sve više gubi vezu i sa tradicijom i sa normalnošcu a to pokazuju osobe poput Brmbote ex Majkic i njene upravnice Tijane Palkovljevic ex Dacic, koja sve to toleriše, jer onaj ko ne poštuje svoju prošlost i ugled ustanove kojoj je na celu, ocito da pojma nema o vrednostima ustanove koje su nastale pre njenog direktorovanja a takve persone svakako nemaju ni buducnost.

Uostalom tradiciju i kulturu ne poznaju i ne poštuju samo oni koji je nemaju. O tome koliko se urušio ugled Galerije Matice srpske najbolje svedoce brojne bizarne manifestacije koje se tamo organizuju od kako su upravu preuzele Kulicka i sada Palkovljevicka. U krajnjoj liniji sadašnje stanje u Galeriji Matice Srpske je zaista katastrofalno.

I iz dana u dan se potvrduje druga narodna poslovica koja kaže da riba smrdi od glave. Sasvim je sigurno da se na žalost pokojna Leposava Šelmic, poslednji u nizu znamenitih upravnika Galerije Matice Srpske svakodnevno prevrce u grobu kada vidi šta su od Galerije uradile njene naslednice Branka Kulic i potom Tijana Bugarski ex Palkovljevic ex Dacic.

Tako je Tijana Bugarski veoma uspešno uspela da rasturi kolektiv, podeli ga na vrlo podobne uvlakace i vrlo nepodobne (sve druge zaposlene) o cemu se, pak, najbolji uvid toka predmeta u sudovima Srbije, dobija preko sajta, tacnije na linku portal.sud.rs.

Ova bivša pandurska snajka, ocito je od nežne grancice prerasla u vrlo cvornovato drvo, i ponaša se kao da je veci katolik od pape, zaklanjajuci se pri tome autoritetom svog sadašnjeg mužica, koji je pak jedan od najbližih saradnika Bojana Pajtica što u najmanju ruku podseca na dogadaj iz jednog beogradskog instituta, gde je jednom, za vreme proslave 8. marta, izvesna zaposlenica, pod dobrim gasom, kako bi dokazala svoj autoritet, javno rekla koleginici otprilike ovo: da li ti shvataš ko sam ja, da li ti shvataš da meni niko ništa ne može, da li ti shvataš da mene j... Pera Peric!

Što se proslava i propratnog programa tice Tijana Bugarski je umnogome nadmašila svog velikog uzora, odnosno bivšu direktorku Narodnog Muzeja u Beogradu Tatjanu Cvjeticanin, osim po garderobi, osobito i po hedonizmu. Izvela je to tako što je za razliku od Cvjeticanke koja je otvorila ispostavu svoje velike muzeološke lože u restoranu Little Bay u Beogradu, pocela da tokom svakog sastanka sa podredenima naveliko konzumira specijalne koktele sacinjene od uvoznog nemackog vina i vocnog soka, vracajuci time u opticaj retro modu, poput Vechia cole koja je bila jako moderna sredinom osamdesetih! A, sve to, kako ne bi prepešacila ni najmanju udaljenost do iole boljeg restorana u okolini Galerije i time rizikovala habanje donova, odvaljivanje štikle od 15 santimetara ili pad u blato i cepanje kajzer carapa.

Na žalost, cini se da i Kulicka i Palkovljevicka, citavo vreme svog štetocinstva imaju dobro pozicionirane zaštitnike i u samoj Matici srpskoj, o cemu najbolje svedoci cinjenica da je svojevremeno, nakon odlaska u penziju Kulicka po svaku cenu pokušala da sebe smesti na mesto predsednika Odeljenja za likovne umetnosti Matice srpske i to preko Mira Vuksanovica, clana ANUS-a, doskorašnjeg upravnika Biblioteke Matice srpske u Novom Sadu, dobitnika NIN-ove nagrade, potpredsednika Matice srpske, ex v.d predsednika Matice srpske, koji je uspešno propao na izborima za mesto predsednika te ustanove, i koji je na taj nacin trebao da se Kulicki zahvali za zapošljavanje svoga sina Danila, u samoj Galeriji Matice srpske cime se zapravo Kulicka revanširala Vuksanovicu za zapošljavanje njenog drugog sina u biblioteci Matice srpske.

Ali, na žalost mnogih, Kulicka nije prošla. Ipak, kao utešnu nagradu za svoje štetocinstvo, nagradena je mestom predsednika upravnog odbora Muzeja Vojvodine, gde je napravila totalni haos, mešajuci se nezvana u stvari o kojima pojma nema. Nagradena je i mestom clana upravnog odbora Galerije Matice srpske koji je pretvorila u službu za aminovanje svih budalaština Tijane Bugarski. Ocito je da su u ovaj mracni poduhvat aktivno ukljuceni i pripadnici nekoliko štetocinskih klanova, i to klana Kulic (mama Branka, tata Ratomir i sin Luka), crnogorskog klana Vuksanovic (tata Miro i sin Danilo) te policijskog klana oko Tijane Bugarski.

O tome da je došlo do totalnog urušenja ugleda galerije Matice srpske najbolje pokazuje da je i sama zgrada pocela da se urušava zbog svega onoga šta se u njoj dešava i kada bi zidovi nekadašnje palate novosadske berze u kojoj je galerija smeštena, mogli da pricaju šta su sve radile Kulicka, Palkovljevicka i Brmbota, sigurno bi se od te ispovesti mogao snimiti horor film koji bi bio svetski bestseler. Osim što se totalno urušio ugled galerije nego se i sama zgrada delom urušava ali po direktivi jer se ispostavilo da je doskorašnji ulaz u samu zgradu postao pretresan jednoj takvoj muzeološkoj vedeti poput Tijane Bugarski, pa je odmah po njenom postavljenju bilo veoma neophodno po svaku cenu razbiti prozore i pretvoriti ih u još dva ulaza kako bi srednji ulaz verovatno bio rezervisan za njeno visocanstvo Tijanu Bugarski, sa dve pratilje koje joj nose šlep od haljine, kada god ide na nekakve sastanke u Beogradu, a za sve ostale su svakako rezervisani novoprobijeni bocni ulazi.

Kada se pogleda sam program manifestacija koje organizuje Galerija Matice Srpske, vidi se da se Galerija olako ali sigurno pretvara u najordinarniji pedofilni centar jer je gro manifestacija posvecen pretvaranju Galerije u nekakav Bambilend sa uobicajenim budalaštinama poput decijih radionica, igraonica i edukativnog programa za decu pod nazivom Oseti umetnost doživljavanje umetnickih dela putem cula. Naravno tu je bila i nezaobilazna majmunijada priredena povodom decije nedelje itd.

Uska suknja, a prolaz još uži

Posebna je prica otvaranje letnje sezone dešavanja u obližnjoj bašti gde je cak postavljen i aparat za kokice, a samo još nedostaju ringišpil, kiosk leskovackog roštilja pod imenom Ala nezasita (kakav je pre puno godina bio na Beogradskom sajmu), tocionica piva, miris gulaša i cuveni prodavac Panta Semenkar sa asortimanom susam štangli, orasnica, semenki i suncokreta i replikama muzejskih predmeta pa da se kompletno reinkanira ambijent nekakve pokondirene letnje pozornice! Naravno tu su i kreativne radionice za sve i svakoga recimo serija kreativnih dramskih radionica, jedino još nedostaje kreativna radionica u kojoj bi se organizovao tecaj šivenja provokativnih toaleta u stilu Pink kulture pa da cirkus bude kompletan!

Što se priredivanja budalaština tice u tome svakako prvo mesto zaslužuje izvesni Ratomir Ratko Kulic, mužic Palkovljevickine prethodnice Branke Kulic koja je na to mesto zasela nakon prerane smrti uvažene i sposobne direktorke Leposave Šelmic a koja se do tada decenijama neuspešno bavila proucavanjem i zaštitom dvoraca Banata da bi posle toga još neuspešnije, godinama urnisala Galeriju Matice Srpske da bi na kraju iz nje otišla u penziju.

Inace, u vezi Kulicke, ostao je zabeležen i pravi primer primene poslovice ja tebe serdare- ti mene vojvodo. To se desilo kada je Tatjana Cvjeticanin javno izjavila kako je Branka Kulic najbolji upravnik Galerije Matice srpske do sada. U retkom nastupu lucidnosti, Cvjeticanka se gadno zamerila Tijani Bugarski ex Palkovljevic ex Dacic i to tako što je Kulicki otvoreno prebacila da nije u dovoljnoj meri osposobila Bugarsku za svoju naslednicu, što ni najmanje ne cudi jer joj je daleko važnije bilo da udomi svoju familiju. Naime, Branka Kulic je u Galeriji svojevremeno zaposlila i svog tadašnjeg i sadašnjeg muža Ratomira Kulica, takode kao kustosa, što je njega nakon nekog vremena sve više kreativno sputavalo, tako da je na kraju dao otkaz kako bi se posvetio privatnim poslovima.

Ipak, pokazalo se da poslici baš ne idu nešto narocito dobro, te je na kraju sama Branka Kulic preklinjala prethodnu direktorku Leposavu Šelmic da ponovo u Galeriji zaposli Ratomira Kulica.

No, Kulickin planirani projekat "Lesi se vraca kuci" nije bio baš sasvim uspešan, jer je Ratomir Kulic za kaznu rasporeden na mesto konzervatora za drvo, tako da se on cas bavio istorijom umetnosti, cas konzervacijom a ponekad i uramljivanjem slika što ocito govori da mu je posao u Galeriji bio i ostao samo usputna delatnost pošto je u javnosti daleko prisutniji svojim umetnickim "stvaranjem" ali ne u svojoj maticnoj ustanovi, vec u Muzeju savremene likovne umetnosti, gde je inace na radnom mestu konzervatora zaposlen njegov sin Luka Kulic, po struci akademski vajar, zaposlen na radnom mestu konzervatora koji je slucajno bio kustos za opskurnu izložbu svog oca. recimo sa podjednako opskurnim zagrebackim „umetnikom" arhitektom Mattionijem pod bizarnim nazivom Verbumprogram.

Naravno, nakon toga u okviru skaradne manifestacije Noc Muzeja, Kulic senior je pripredio još skaradniju izložbu "Cetiri muzejska predmeta" koja predstavlja najidealniji primer kako se od govana pravi torta, a istovremeno zamlacuje šira javnost! Ratomir Kulic, koji u samoj Galeriji uopšte nema nikakvu zbirku i za koga se uopšt ne zna šta zapravo radi jer je onako kameleonski, malo kustos-malo konzervator- malo vajar-malo-mnogo (?)-umetnik, istoricar umetnosti, kako mu dode a da ni sam ne zna šta je.

Sve postaje još jasnije ako se zna da je prema podacima sa sajta Galerije Matice srpske tata Ratomir Kulic osim nekakvog restauratora, postavljen i na mesto pomocnika direktorke Tijane Palkovljevic, cime je zapravo on i covek kontinuiteta kako za mamu Branku, tako i za samu direktoricu Bugarski. Sve ovo jasno govori da u Novom Sadu poodavno deluje svojevrsna pseudokulturna družina štetocina, bolje receno prava kulturtregerska hobotnica koja na sve moguce stranke pušta svoje pipke i po potrebi menja stranacke boje poput kameleona samo kako bi po svaku cenu zadržala svoje pozicije u pseudokulturnim krugovima.

Ipak, kulminacija Kulicevog štetocinstva dostignuta je nedavno i to održavanjem izložbe Praznine i pratecih manifestacija tokom oktobra ove godine! Naime, dana 10. oktobra, održan je sumanuti seminar pod imenom "Savršen svet je praznina", odnosno mudrosranje tokom kojeg je banku držao pomenuti Kulic a ucestvovali su i studenti muzeologije i heritologije iz Beograda. Tema za naklapanje bila je aktuelna izložba i filozofska mišljenja koja poticu iz njenog koncepta!

Posebno je zanimljivo obrazloženje zašto je Galerija Matice Srpske uopšte zapocela seriju ovakvih budalaština, koje je budalaština za sebe: svesna da savremeni muzej bez obzira na naslede koje baštini mora biti u direktnom kontaktu sa savremenom umetnickom praksom Galerija Matice Srpske, pokrenula je ciklus "Tradicija i savremeno stvaralaštvo" pa je kao prvi u ovom ciklusu nastao projekat Praznine autor Igora Antica i Ratomira Kulica. Projekat Praznine je kompleksan po svom sadržaju i sastoji se od izložbe kataloga, graficke mape Praznine koja sadrži 12 grafickih listova kao i zasebno poetsko filozofskog dela "Diskurs o prazninama", Ratka Kulica, što je sve zajedno najobicniji buckuriš smuckan od samohvalisanja i ordinarnih budalaština...

Što se Tijane Bugarski tice, potpuno je jasno da ona veliki deo svog autoriteta prema nadredenim organima i predstavnicima vlasti postiže po receptu izvesne bivše direktorke jednog muzeja koja je javno govorila da njoj nije nikakav problem da nabavi novac od sponzora, jer za to treba pažljiva priprema: najpre je, onako prsata, obavezno oblacila najmanju bluzu u koju je mogla da ude, i suknju sa šlicevima, obavezno je strateški ostavljala neku dugmad nezakopcanu, na sastancima sa direktorima industrije i buducim sponzorima obavezno je sedela prekrštenih nogu, sa malo zadignutom suknjom i malko raskopcana i uvek je uspevala da nabavi potreban novac. Naravno, kad se pogledaju stotine fotografija sa raznoraznih dešavanja u Galeriji Matice srpske, vidi se da Tijana Bugarski uveliko primenjuje proverene patente pomenute ex direktorke Dese menjajuci raznorazne komplete, kostime i haljine po mogucnosti sa impozantnim dekolteom koji zasenjuje sve ostalo.

Naravno, tu su i prekratke suknje idealne za prekrštanje nogu i odvlacenje pažnje sa teme razgovora, sandale od srebrnog štrasa sa štiklom od 15 santimetara, baš kao i sva ostala obuca kako bi se time nadoknadila mala visina Tijane Bugarski.

Ocito je da je i ovde u pitanju sindrom vecitih devojcica, odnosno frustiranih baba i ostalih kompleksašica, koje u novosadskoj verziji serije "Seks i grad" glume klinke šetajuci gradom Novim Sadom u mini suknjicama - napicnjacima i poprecno prugastim carapama. Bilo bi jako zanimljivo videti kako je to moguce od skromnih muzejskih plata nakupovati doslovce kubike garderobe što konstantno cine i Tijana Bugarski i Mirjana Brmbota, koje, kao da su Galeriju Matice srpske pretvorile u svojevrsni poligon na kojem pokušavaju da jedna drugoj pokažu koja ce nabaviti vecu kubikažu garderobe.

Ako se zna da su muzejske plate male, uostalom kao i u citavoj službi zaštite, postavlja se pitanje- na koji nacin se tolika garderoba nabavlja, da li je u pitanju možda naturalna razmena, kompenzacija, ili se primenjuje metod dr Tatjane Cvjeticanin, da se svaka nemuzeološka manifestacija u galeriji, osim u kešu naplacuje sa ponekom haljinicom ili cipelicama.

Sve u svemu, nedavno su navršena, umesto dva, cak tri jubileja Galerije Matice srpske. Jedan je bio stvaran: 150 godina od preseljenja Matice srpske cija proslava je po obicaju licila na roman Vilijema Tekerija Vašar Taštine gde je Tijana Bugarski dodeljivala hrpu nagrada odevena u crnu pripijenu haljinu sa povecim dekolteom koji je svakako trebao da sakrije odeblji pauflek slaninice. Drugi, ali tužan, 12 godina od smrti Leposave Šelmic. Treci i ocito najvažniji, bio je rodendan Tijane Bugarski, o kome niko pojma nije imao do trenutka kada je to javno saopštio državni sekretar kome je to ocito bilo veoma važno!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane