Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Gradonačelnici pod komandom Aleksandra Vučića: pljačkaju, varaju, ucenjuju, prebijaju, potkazuju...

Vođine ovce sakupljaju novce

Način na koji Vučić danas drži pod kontrolom gradonačelnike u Srbiji, više liči na podelu teritorija italijanske mafije, gde je svaki lokalni mafijaš u obavezi da svome Kumu i celoj Familiji, doprinese određenim iznosom novca. Ovu prostu nauku, Vučić je znao i pre nego što ga je u aprilu mesecu 2012. godine u Beogradu posetio mafijaški sin i bivši gradonačelnik Njujorka Rudi Đulijani, koji mu je održao kraći kurs o kontroli gradskih kasa, otimanju novca i nameštanju poslova za sebe, rodbinu i prijatelje. Onaj ko je to shvatio, napredovao je i u karijeri i u stranci. Najbolji primer za to je bivši gradonačelnik Kruševca, Bratislav Gašić, koji je nagrađen funkcijom ministra odbrane. Ali, tu su i drugi "grobovlasnici" Srbije, koji su članstvom u Srpskoj naprednoj stranci dobili zaduženje da pljačkaju za Vođin račun i haraju u svojim atarima kao turske dahije.

Nikola Vlahović

Dok je u devetnaestom veku Srbijom vladao Miloš Obrenović, svaka nahija je imala svoga gazdu (gospodara), koji je upravljao određenom teritorijom, ljudima i prihodima koje je ubirao. Svako od njih je bez pogovora sprovodio Miloševe odluke, a pred njega se nije dolazilo bez "kese" pune zlatnika. Ali, Miloš je, uprkos svemu, vodio Srbiju u oslobođenje od Otomanske imperije. Istorija mu nije zaboravila surovost i grehe, ali je imala i razloga da mu ih oprosti i da se divi njegovoj državničkoj mudrosti.

Dva veka kasnije, Aleksandar Vučić, jedan mali, prolazni i u svakom pogledu mizerni političar, uveren da je baš on novi neprikosnoveni vladar, vodi Srbiju u konačnu propast. Umesto odanih gazda, on danas ima odane gradonačelnike i predsednike opština, umesto ubiranja prihoda zaveo je masovnu pljačku građana. Njegovi opštinski i gradski seizi, surovo otimaju zadnju paru sadašnjoj gradskoj sirotinji, među kojom ima dosta onih koji su nekada, u srećnija vremena, bili srednja klasa.

Prema zvaničnim podacima, u Republici Srbiji ima 150 opština, 23 grada i grad Beograd. Srpska napredna stranka (SNS) vlada u 80 opština i 14 gradova, dakle, drži sve poluge vlasti u najvećem broju urbanih centara. Na ključnim pozicijama (gradonačelnici i predsednici opština), nalaze se predstavnici većinske SNS i oni samostalno upravljaju budžetskim ustanovama. Odgovaraju jedino šefu svoje stranke, Aleksandru Vučiću i nikome više.

Da bi njegova lična vladavina lakše kontrolisala gradske i opštinske budžete (i "zahvatanja" iz njih), smišljeno je da se gradonačelnici biraju po takozvanom dvokružnom sistemu, te da im se daju znatno veća ovlašćenja od predsednika skupština gradova i opština. Funkcija gradonačelnika je po zakonu izvršna, a opštinsko veće čiji sastav on predlaže (a bira ga lokalne skupština), je savetodavno telo. Dakle, sva vlast jednom čoveku! Taj jedan mora biti iz vladajuće stranke, u ovom slučaju SNS, i on novcem opljačkanim od građana, plaća Aleksandru Vučiću za poverenje koje dobio.

Gradonačelnik je istovremeno i naredbodavac za izvršenje budžeta lokalne vlasti. Načelnik opštinske uprave svojim odobrenjem plaćanja ili transfera sredstava korisnicima budžeta, samo potvrđuje da će sredstva biti utrošena. Ali, gde i kako, to odlučuje najuži krug ljudi oko Vučića.

Ovako zamišljeni sistem očuvanja vlasti i sistem pljačke građana, potpuno je oslobodio sve kriminalne potencijale u gradovima po unutrašnjosti Srbije, a ponajviše u glavnom gradu Beogradu, gde je protok novca i poslova najveći. Na ovaj način, Vučić je suspendovao svaki privid demokratskog odlučivanja i zakonskih procedura.

Gradske skupštine i opštinski odbornici u gradovima gde vladaju naprednjaci, samo aminuju ono što je već odlučeno u kabinetu gradonačelnika ili predsednika opštine. A, oni polažu računa samo Vučiću ili njegovim stranačkim "kontrolorima".

Kako to u praksi izgleda, govori i novi plan za pljačku najsiromašnijih građana donet još drugom polovinom 2014. godine...

Pod izgovorom velikih "ušteda", masovna smanjenja plata i penzija od 10 odsto, završile su krajem prošle godine u opštinama i gradovima koje vode kadrovi SNS-a. Igrajući na tu kartu, Vučićeva vlada je gradonačelnicima iz SNS-a prebacila više od milijardu dinara za popunjavanje lokalnih budžeta. Taj novac, prebačen u budžete lokalnih samouprava, odmah je otišao u kase naprednjačkih firmi po gradovima i opštinama gde SNS ima vladajuću većinu.

Da bi bilo jasnije kako to izgleda, treba se poslužiti primerom naprednjačkog gradonačelnika Kragujevca, Radomira Nikolića, kome je Vlada Srbije prebacila na gradski račun 300 miliona dinara "ušteđenih" na republičkom nivou od penzionera i prosvetnih radnika. Da bi Nikolić (odnosno SNS) dobio te pare, trebalo je smanjiti čak 73.000 profesorskih plata, ili 136.000 penzija.

Vučićev gradonačelnik u Nišu, dr Zoran Perišić, dobio je, samo jednom odlukom Vlade, 1,7 miliona evra iz republičkog budžeta. Tim novcem koji je transferisan u budžet grada Niša, raspolaže Perišić, a on je odgovara za utrošak Aleksandru Vučiću. Do cifre od 1,7 miliona evra, došlo se "uštedom", odnosno otimanjem onih 10 odsto od penzija i plata zaposlenih u zdravstvu, školstvu i drugim državnim ustanovama.

Mada je Novi Sad prosečno među tri najbogatije lokalne samouprave u Srbiji, i na račun ovog grada je iz republičkog budžeta uplaćeno 120 miliona dinara, direktno skinutih od plata i penzija.

Naprednjačkom gradonačelniku u Leskovcu uplaćeno je 120 miliona dinara, a grad Beograd je pred kraj prošle godine od umanjenih plata i penzija "prihodovao" čitavih milijardu dinara. Gradonačelnik Beograda Siniša Mali, inače dalji rođak Aleksandra Vučića, odmah se pobrinuo da taj novac "krene dalje", u firme koje vode stranački kadrovi Srpske napredne stranke!

Zbog uspostavljanja potpune kontrole nad najvećim gradskim budžetom na prostorima nekadašnje Jugoslavije, Vučić je za gradonačelnika Beograda postavio Sinišu Malog. Reč je o čoveku koji je bio direktor za tendere u Agenciji za privatizaciju i to u periodu od 2001. do 2003. godine, u vreme najžešće demokratske pljačke (ne postoji tender u koji se Mali nije "ugradio"!), kada su na čelu Agencije bili Vladimir Čupić (bivši direktor Hypo Alpe Adria Banke) i bivši premijer i ministar finansija Mirko Cvetković. Shvativši kakav "potencijal" ima pred sobom, Vučić mu je, ubrzo po dolasku na vlast, ponudio da pređe u njegov tabor, po znatno boljim uslovima. Sad Mali pljačka na veliko, sa pozicije najbližeg Vučićevog saradnika i bliskog srodnika. Novac, kako reče mafijaški sin Đulijani, mora ostati u Familiji.

Brat Siniše Malog, Dejan, bio je načelnik u Izvršnom odboru grada Beograda, a sa pozicije pomoćnika gradskog sekretara za saobraćaj, kupio je vilu na Senjaku i postao vlasnik nekoliko skupocenih stanova, automobila i računa teških po nekoliko miliona evra.

Ipak, Siniša je bogatiji od Dejana. Novac koji se sada oko njega vrti nemerljivo je veći nego što ga je Dejan Mali imao dok je služio Tadićevoj vladi.

Samoupravljanje za gazdine interese

Još od proleća 2012., uoči izborne pobede SNS, znala se uloga budućih gradonačelnika i predsednika opština koje je kandidovala ova stranka. Tokom maja i juna meseca te godine, održano je više sastanaka u stranci gde je jasno rečeno svima koji su bili određeni da preuzmu vodeće funkcije u svojim lokalnim samoupravama, da će njihova uloga biti od ključne važnosti za opstanak na vlasti. Još preciznije, rečeno im je da će "...način ubiranja prihoda i veština upravljanja tim novcem", biti garancija njihovog opstanka na položajima. Oni koji nisu pravilno shvatili ovu poruku, ubrzo su bili zamenjeni. U roku od godinu i po dana desile su se i smene u nekim gradovima i opštinama, upravo zbog toga što je Vučić lično procenio da mu pojedini funkcionera ne donose novac.

Neki su bili znatno veštiji od ostalih pa su se odmah dopali novom vođi. Među najboljima, koji su najviše para davali, istakao se i sadašnji ministar odbrane i nekadašnji gradonačelnik Kruševca, Bratislav Gašić, zvani Bata Santos (nadimak je zaradio kao mešetar i trgovac "Santos" kafom). U decembru 2012. godine, sa položaja gradonačelnika, ovaj ambiciozni uvlakač počinje da shvata važnost finansijske potpore stranci i njenom vođi, pa u svoj kabinet dovodi znatno krupniju ribu od sebe, tajkuna Miroslava Miškovića! U svom kabinetu se i fotografisao sa njim, pa je ta fotografija postavljena na zvaničnom sajtu grada, a ubrzo je počela da kruži i društvenim mrežama kao prvorazredna senzacija, jer je Vučić već uveliko pretio Miškoviću da će ga strpati u zatvor.

Dan kasnije, Gašić skida tu fotografiju sa gradskog sajta (ali je dva sata kasnije vraća) i saopštava da je o susretu sa Miškoviće na vreme obavestio Vučića! Da ne bi bilo nikakvih nedoumica, Gašić je potvrdio lokalnim novinarima u Kruševcu, da je sastanak sa Miškovićem dogovorio uz pomoć Aleksandra Vučića, a preko Jelene Krstović, potpredsednice „Delta holdinga", te da je razgovarao sa Miškovićem o privatizaciji preduzeća „Deva" i „Ravnište". U nadi da će Miškovićeva "Delta" uložiti u ova dva propala preduzeća, Gašić se pozvao na činjenicu da "Delta" u Kruševcu ima svoje ogranke, „Delta fungi" i „Moto komerc", i pomenuo da su najveća zaduženja dva kruševačka javna preduzeća kod Univerzal banke. To je, valjda, trebala da bude neka vrsta "preporuke" kako bi Mišković "ušao u posao".

Gašić je kasnije uporno tvrdio da ništa od onoga što je dogovoreno na tom sastanku nije poštovano, te da u momentu kada je sastanak održan nije znao da se protiv Miroslava Miškovića vode predistražne radnje!

Dva bivša službenika gradske vlade u Kruševcu, u nepotpisanom pismu, pokušali su preko dnevne štampe da obaveste javnost u Srbiji da je Gašić Miškoviću tražio pare za račun Vučića i da tu nikakvog biznisa nije bilo, te da je Vučić preko Gašića "dao Miškoviću poslednju priliku"!

Šta se ovde zaista desilo, nikada sasvim nije istraženo, ali je činjenica da je Gašić nakon toga naglo "porastao" u nomenklaturi stranke i na kraju stigao i do pozicije ministra odbrane. Izvesno je da Vučić nagrađuje poslušne gradonačelnike, ali, Gašić je unapređen bolje nego ijedan njegov kolega iz lokalne samouprave. Nije teško zaključiti zašto.

Među onim gradovima koji najbolje pune svoj budžet, nalazi se i Pančevo. Kao velika inustrijska zona, uvek je bio na meti političkih obračuna. Ali, ono što su u ovom gradu poharali nekadašnji članovi Demokratske stranke, nastavili su kadrovi Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. Istinski pakao u gradskoj vlasti nastupio je imenovanjem Pavla Radanova na mesto gradonačelnika. Od tog momenta počinju nezapamćene intrige i spletke, a ključni čelnici grada jedni druge prijavljuju policiji, koja, kako tamo kažu "hapsi samo one koji nemaju dovoljno jake veze u Beogradu".

Da bi se nekako dopao Aleksandru Vučiću, gradonačelnik Pavle Radanov, proglasio je šefa Misije Evropske unije u Srbiji, Majkla Devenporta, počasnim građaninom Pančeva. Pančevačka opozicija koja se jedva čuje, optužila je Radanova da je direktno ili indirektno uključen u kriminalne tokove, kao i svi ostali vodeći ljudi u gradskoj vladi koji su iz SNS, te da je brat Aleksandra Vučića, Andrej, oslobodio iz zatvora Dejana Simeunovića, nasilnika optuženog za ubistvo, koji je, istovremeno, i „siva eminencija" pančevačkog odbora SNS-a. Nije ostalo neprimećeno i to da je Simeunović imao i sukob sa pomoćnikom gradonačelnika Radanova, Dejanom Živanovićem, koji je takođe hapšen, ali zbog primanja mita.

Među Vođinim gradonačelnicima ima još mizernijeg polusveta poput gradonačelnika Vranja, Zorana Antića, koji je u ovom gradu "obeležen" zbog jednog skandala koji se desio u Moskvi, tokom jednog svečanog prijema u pozorištu, koji su ruski domaćini organizovali u čast srpske delegacije: naime, Antić je ukrao flašu ruskog konjaka i pokušao da je odnese u hotel. Izlazeći iz pozorišta, Antiću je flaša skupocenog pića ispala na stepeništu i razbila se, a bruka je pukla na sve strane. Jedan izveštač sa mesta događaja slikovito je prikazao šta se desilo: "...Dok su ostali članovi srpske delegacije šokirano gledali u svoja odela uflekana od konjaka i pokušavali da izbegnu parčiće stakla, Antić je nonšalantno išetao iz teatra, kao da se ništa nije dogodilo. Svi smo videli šta je uradio i ostali smo bez teksta, jer nas je bilo sramota što je predsednik jedne opštine ukrao flašu koja u prodavnici košta samo 1.200 rubalja, odnosno 30 evra!". Ruski domaćini su elegantno prešli preko ove bruke, kao da se nije ni desila...

Vučić traži "rezultat"- najmanje sedam cifara!

U Vučićevoj stranačkoj jazbini, odluke o smenama i postavljenjima gradonačelnika donose se isključivo na osnovu prihoda i lojalnosti. Nema trećeg kriterijuma. Dokaz da je to tako, na svojoj koži je osetio i bivši gradonačelnik Užica, Saša Milošević, koji je smenjen nakon velikog skandala sa višemesečnim nestankom vode u gradu. Mada je taj problem star koliko i užički vodovod, Vučića je najviše pogodilo što njegov kadar nije našao neko finansijsko rešenje, umesto da troši novac iz republičkog budžeta, koji mu je potreban da što duže traje na vlasti.

Milošević je krotko pristao na smenu (reče da je "vojnik partije i da poštuje odluku SNS), nakon što ga je Vučićev emisar podsetio da u stranačku kasu nije dao ni prebijene pare. Na pitanje novinara zašto je smenjen, Milošević je rekao da "stranka smatra da nije dovoljno urađeno i da je moglo bolje" i dodao: "...Možda je i moglo bolje, ali mi smo dali maksimum od sebe...". Ukratko, para nije bilo a havarije krenule...Umesto njega, na mesto gradonačelnika izabran je Tihomir Petković, njegov stranački kolega, inače nekadašnji padobranac 63 padobranske brigade JNA. Sudeći prema stanju u budžetu grada i ovaj "Rambo" se neće dopasti Vučiću. On traži "rezultate". Ništa ispod sedam cifara...

Zrenjaninski gradonačelnik Ivan Bošnjak, tipičan je primer Vučićevog slepog poslušnika. Istinsku vlast u Zrenjaninu predstavlja Goran Knežević, nekada demokrata a sada član SNS. Bošnjak samo izvršava ono što mu Vođa naredi a Knežević prenese. Novac iz ovog dela Banata ide preko Kneževića u pravcu Vođe.

Svi oni koji su na ovaj način shvatili ulogu gradonačelnika, odnosno, koji su razumeli zadatak "računopolagača", najbliži su Vučićevom klanu u Beogradu. I gradonačelnik Sremske Mitrovice, Branislav Nedimović nedavno se istakao ulogom dobrog domaćina vlasniku austrijske kompanije "Girlinger", koja je bila jedini ponuđač za kupovinu klanične industrije "Mitrosrem". Sve je Vučić lepo zamislio i unapred dogovorio sa "Girlingerom". Ostalo je samo da Nedimović organizuje svečani prijem. I to je odradio kako treba, a Vođa mu to neće zaboraviti. Ipak, na talasima Radio Novog Sada, Nedimoviću se u jednoj izjavi "omaklo", pa je rekao: "...investitoru se jako žuri", što je jasno ukazivalo da ni "Girlinger" nije imao nimalo poverenja u Vučićeva obećanja da će im "Mitros" biti skoro poklonjen. Ali, Vođa je široke ruke, i ne gleda na sitnice...

U novembru mesecu prošle, 2014. godine, republički inspektori za privredni kriminal iz Beograda, detaljno su pretresli poslovanje gradonačelnika Leskovca, Gorana Cvetanovića. Ubrzo, Cvetanović se drsko obratio javnosti rekavši: "...Tri dana su ispitivali i bili zapanjeni kakvu dokumentaciju ja lično imam. Ispitivali, gledali dokumentaciju, i, mogu da saopštim da su prezadovolnji, da sve tu stoji, od porekla novca, do dokumentacije, do građevinske dozvole...". Ali, Cvetanović nije objasnio šta je policija kod njega tražila ustvari...

Ono što je inspektore zanimalo, bila je i izgradnja Cvetanovićeve kuće u samom centru grada, pored glavne pošte, za koju je on tvrdio da je gradi na poklonjenom placu, ali i izgradnja vikendice na Vlasinskom jezeru, za koju mu je takođe poklonjen plac!

U međuvremenu, do javnosti je stigla i vest da je Nenad Arsić, službenik Agencije za lokalni ekonomski razvoj (ALER) u Leskovcu i funkcioner u Gradskom odboru SNS, prijavio gradonačelnika Cvetanovića policiji, tvrdeći da ga je u centru grada posle svađe napao i pretukao. Prisutni svedoci su potvrdili da je Cvetanović nekoliko puta udario Arsića, ali u svom kabinetu. Oni dodaju i da je tuči prethodila svađa između dvojice nekadašnjih veoma bliskih saradnika zbog predstojećeg sajma u Grčkoj i tračeva vezanih za sastav delegacije koja će tamo putovati. Međutim, izvori bliski gradonačelniku pak tvrde da čitava stvar ima mnogo dublju pozadinu i da je u vezi sa upornim ponavljanjem konkursa za direktora filijale Nacionalne službe zapošljavanja u Leskovcu za koje konkuriše Nenadov brat blizanac Predrag.

Nedavno se Cvetanović potrudio da oko sebe okupi veliki broj istaknutih članoca Srpske napredne stranke, među kojima i Bratislava Gašića, šefa poslaničke grupe SNS, Zorana Babića i mnoge druge znane i neznane ličnosti. Povod je bio lične prirode! Naime, Cvetanović je odlučio da spektakularno proslavi svoj pedeseti rođendan! Trošak je, direktno ili indirektno, pao na teret građana Leskovca. Neko od njegovih saradnika reče tom prilikom. "...Što da ne, građani su ga i birali!".

Leskovčani pominju i "jako čudnu vezu" između Gorana Cvetanovića i Božidara Đermanovića-svetskog šampiona u kik-boksu. Cvetanović ga je postavio za predsednika lokalnog Sportskog saveza, a njegov restoran je postao mesto okupljanja za sve važne dogovore. Upućeniji Leskovčani tvrde da je Cvetanović omogućio Đermanoviću da raširi poslove i postane zakupac velikog broja lokala čiji je vlasnik Javno preduzeće Dom. Iako to po ugovorima ne bi smeo, on dalje izdaje u podzakup taj prostor po daleko većim cenama od one koju on ima ugovorenu sa JP Dom. Uzgred, Đermanovića pominju kao opasnog zelenaša, pa mu u gradu niko ne sme stati na put. On je čak i investitor neke stambene zgrade koja se trenutno zida na javnoj površini u Leskovcu. Nije teško zaključiti da Cvetanović ima svoju ulogu u ovome.

Dobar primer je i leskovačka bolnica. Između direktora bolnice Nebojše Dimitrijevića i gradonačelnika Cvetanovića postoji "posrednik u zapošljavanju". Preko ove veze u bolničkom krugu nikla je i prodavnica čiji je vlasnik firma zadužena za zimsko i letnje održavanje grada. Cvetanović je i suvlasnik firme Agrodinamik DOO iz Leskovca, sa Nebojšom Gavrilovićem (pobratimom) koji je inače sedam godina bio u zatvoru zbog pokušaja ubistva. Firma je otvorena pre par meseci i već je u blokadi petnaestak miliona, a pre nekoliko nedelja su otvorili i novu firmu Agrodinamik plus koja će uskoro potpisati ugovor sa Institutom Zemun polje i firmom Agromaks, čiji je vlasnik bivši direktor pomenutog instituta. Kako se čuje planiraju zauzimanje tržišta na Jugu zemlje za svu semensku robu.

Vrhunac beskrupuloznosti je i nedavno postavljenje novog načelnika Jablaničkog okruga izvesnog "Bože Bimteksa", kažu, dobro poznatog policiji iz ranijeg perioda i bliskog saradnika Cvetanovića u mnogim nelegalnim radnjama kao što je uzimanje novca iz budžeta za podsticaj zapošljavanja u privatnom sektoru u više navrata. Novac uzet, ljudi zaposleni, pa odmah po "završavanju papirologije", otpuštani. I to više puta.

Mnoge svoje postupke Goran Cvetanović (doduše u kafani) opravdava time da svakog meseca mora premijeru Vučiću na ruke da donese između 50 do 100 hiljada evra! Valjda tako kupuje pravo na svu svoju bahatost, licemerje, nečovečnost i gaženje zakona.

Ali, krug ovakve pljačke neće još dugo trajati. To znaju i Vučićevi "računopolagači". Zato im se i žuri da podele što više novca za što kraće vreme. Ide nova rekonstrukcija Vlade, da bi se dobilo na vremenu (a vremena za ovu vlast sve manje!)...I kontrolori iz MMF-a stižu već u maju mesecu...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane