Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Francuska

Francuzi imaju talenta za glasanje i izbore

Biraju svoje subaše

Zaista nema države na svetu koja ima toliko ideja i talenta kao Francuska, da izmisli uvek nešto novo. Pogotovo u načinu vladanja i u demokratskom lažiranju glasanja. Poslednji lokalni izbori su najjasnija slika suve pameti francuskih političara. Oni su spakovali sistem u kome je većina uvek poražena, a manjina glat pobeđuje. I ne smo da je zemlja ljudskih prava ostala poslednja demokratija sveta u kojoj se glasa proporcionalno, ali u dva kruga, već je smislila i binomske kandidature, po ugledu na sijamske blizance različitih polova. Sve to da bi se uštedelo i da bi odnos muškaraca i žena bio idealno identičan. Toga se ni Tesla ne bi setio, zaključuje naš dopisnik iz Pariza, književnik Mile Urošević.

Mile Urošević

(dopisnik iz Pariza)

Dugo se govorilo i pisalo da su Jevreji izabran narod. Onda smo se i mi pojavili na tržištu kandidata za izabrane, i proglasili se narodom najstarijim i najizabranijim.

Sada je jasno da su upravo Francuzi narod izabranih, jer su prvaci sveta u biranju i izabiranju jednih te istih. Tako im karijere dugo traju, pa i deci mogu da se ostave. Siguran sam da su naši lezilebovići drpili Francuzima pelcer i da možemo očekiviti da se sistem - sad ga vidiš, sad ga ne vidiš - pripitomi za domaću potrošnju. Samo, niko ne može da dostigne Francuze. Zamislite gužvu od 600.000 ljudi, jedno 10 punih stadiona "Zvezde", kako se guraju jedan iza drugog, i tako od Beograda do Beča. Eto koliko ima izabranih političara u Francuskoj, od opštinara do ministara. Nema veće dembelije od Francuske demokratije. Pogotovo za one koji su rođeni da budu birani i izabrani.

Francuzi sami nazivaju svoj sistem Milfoj, u prevodu bi najbolje bilo da se to uporedi sa glavicom kupusa ili, za gurmane, može i sa pogačicom ili burekom (praznim). Sistem je razrađen u vreme francuske buržoaske revolucije krajem 18. veka.

Vlast je sa kralja prešla na narodne poslanike, koji su usput skratili kralja, njegovu familiju i sve istomišljenike! Njih milion i po. Tako se rodila demokratija, a vlast jednog čoveka i njegove administracije usitnjena je i raspodeljena u slojevima novokomponovanim buržujima i njihovim kumovima. Tako su se ratni profteri industrijske revolucije dokopali svog bogatstva. Glasalo se po selima i gradovima, po opštinama, po departmanima i regionima, i svaka je kupusova lista donosila pomalo vlasti, a samo srce glavice u centru držalo apsolutnu vlast nad celom glavicom i svim glavama. To je ta francuska demokratija monarhijskog smera, gde se kralj bez krune bira svake pete godine, kao kod starih germanskih plemena. Taj čovek odlučuje o svemu, objavljuje ratove kome hoće i kad hoće, pa tek posle izveštava svoj parlament. Primer je aktuelan, jer je u poslednje dve godine izabrani monarh Oland objavio tri rata po Africi, a da nikome nije polagao račune! Ali to nije tema naše priče. Današnji dopis ima za cilj da osvetli neke legalne trikove, unikatne pokazatelje kako se vlast raspodeljuje po dogovoru, protiv volje jedne trećine stanovništva.

Kupus salata

Najniži stepen vlasti u Francuskoj je opština (na Francuskom Komuna, kao čuvena francuska komuna, koja je počela na brdu Monmartr 1871. godine). Kasnije je svaka selendra postala komuna. Takvih primarnih ćelija vlasti u kontinentalnom delu Francuske ima 36.552. Ostali delovi Francuske teritorije su prekookeanski biseri rasuti po bivšim kolonijama i mogu se odgledati po izlozima svih turističkih agencija. Gvadalupe, Martinik, Tahiti, Gvajana itd.

Izbori za opštinare i gradonačelnike su održani pre dve godine i o njima nema šta da se kaže sem, da je titula gradonačelnika ponekad prva stepenica na putu prema Jelisejskoj palati. Žak Širak je bio gradonačelnik Pariza pre nego što je postao Predsednik.Treba naglasiti da je francuska Republika zapravo aglomerat od 36.552 malih državica i svaki je predsednik opštine car na području koje mu pripada. On ima pravo da drži policiju, školu, izdaje građevinske dozvole, da venčava i razvodi, potpisuje akta rađanja i umrlice...od kolevke pa do groba prati ljude i ubire porez.

Po hijerarhiji, posle opštinskog cara dolaze izabrani poslanici Kantona. To nije mera za žitarice, ni grad u Kini, već područje sa više opština i, po pravilniku, moraju da broje minimum 20.000 duša. Ti vrlo lokalni izbori za savetnike kantona su ovi koji su upravo održani, ali su ih veliki partiski rukovodioci u startu pretvorili u neku vrstu referenduma za ili protiv aktuelne vlasti. Pobedile su opozicije, (ima ih dve): jedni, Sarkozijevi, bili su udruženi, a drugi su bili kandidati Nacionalnog fronta Marine Le Pen. Protiv njih su se svi ostali udružili kao rođena braća.

Francuzi biraju, Brisel odlučuje

Socijalisti su poraženi, ali im to ne smeta da nastave sve po starom. Jednostavno, ne mogu ništa da menjaju, jer je prava vlast u Briselu. Kako Evropa svira, tako Olandova vlada mora da igra. Reforme, reforme, štednja i ukidanje povlastica za sitnu boraniju. Cilj ovih izbora je, znači, bio da se izaberu savetnici za savet departemana, kako bi se pripremile nove revolucionarne reforme. Ako su departmani oblasti koji sadrže izvestan broj kantona, onda se izabrani savetnici kantona udružuju da oforme lokalnu vlast. Kao što dolar ima sto centi tako i u francuskoj ima tačno 96 Departmana. Do skora su ih većinski držali Olandovi socijalisti, a sada su prešli na drugu stranu i postali deo Sarkozijevih pristalica. Iako su imali svega dvadesetak odsto glasova u drugom krugu i eliminisali Marinu le Pen, za koju tvrde da je fašista, ali je ipak ne zabranjuju, što je nelogično. Cela igra je u tome, zadržati fotelje i zabraniti prilaz nacionalistima. To je tajna kako se pravi većinska vlada sa 20 % glasova i eliminišu oni koji imaju i do 45%. Ali nije finta samo u tome. Ovo jedinstveno glasanje, kakvo svet nije video od propasti Vavilona, imalo je za cilj da se uštedi u budžetu, pa je broj kantona smanjen na pola. Od 4.035 skinuto je na 2.054.

Ali s obzirom na to da mondijalistička politička filosofija predviđa apsolutnu jednakost polova, to su Olandovi savetnici smislili kandidate binome. Binom je klasičan par koji nije u bračnoj već u biračkoj vezi, i želi da vlada u duetu. Tako je sigurno da neće da fali ni muška ruka ni ženska nežnost u skupštini departmana. Kako su relativno slabe račundžje, ispada da su uštede, u stvari, povećanje troškova jer dva puta 2.054 su 4.108, što je više od starih 4.035 izabranih savetnika. Ali nije ni to glavna budalaština, niti veliki problem za bogatu zemlju. Veći problem od 96 departmana su regioni kojih trenutno ima 22. Uskoro ih neće biti više od 13. Ti regioni su kao neke mini poluzavisne državice i imaju svoju vlast i svoj budžet. Oni su trenutno sastavljeni od departmpana, departmani su sastavljeni od kantona, a kantoni od komuna. Jednostavno, ko španska sela. Sad bi trebalo da bude jasno, i bilo bi, da u parlamentu nije nedavno izglasana reforma koja predviđa da se departmani, za koje se ovih dana glasalo, ukinu 2021 godine a da ostanu samo regioni.

Naravoučenije ove izborne trke: birali su se kandidati koji nisu imali nikakav program, jer se pre izbora nije znalo koje će nadležnosti imati savet departmana? Listovi departmana se u francuskom kupusovom sistemu tako svijaju u 13 velikih sarmi zvanih regioni, i sve to zajedno treba da se mune u šerpu zvanu Francuska. Ovde ni mnogo pametan ne može odma da se snađe, što i jeste pravi cilj svih reformi. Lubav vode lud i zbunjen, a zbunjen je ispod. Ali zapravo stvar može da se uprosti. Nekom demokratskom revolucijom, na primer, kako Zapad voli da naziva svoje pučeve i zamene režima.

Zaključak

Evropi i svetu ne trebaju velike države, kao što su bile Jugoslavija, Čehoslovačka ili SSSR. Zato se neke razbijaju silom, druge milom, a treće kombinovano sa varalicama. Pred našim očima zbiva se velika amerikanizacija Evrope. Sve države treba da nestanu, tako što će da se usitne u regione, kao što je već slučaj sa Nemačkom i da se tako podeljene lakše kontrolišu. Podeli ili raskupusaj pa vladaj, bazna je lekcija političkih nauka.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane