Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Povodom

Saopštenje grupe uglednih stručnjaka i naučnih radnika u vezi sa odlukom Vlade republike Srbije o prodaji „Telekom Srbija" AD

Hoće li Srbija ostati gluva i slepa?

Prvih dana juna meseca ove godine, grupa vrhunskih stručnjaka, uputila je nadležnim adresama u Srbiji pismo u kome su iznete realne posledice prodaje državne kompanije "Telekom Srbija" AD. Pismo su potpisali prof. dr Jasmina Vujić, redovni profesor američkog Univerziteta Berkli (Department of Nuclear Engineering, University of California at Berkeley, Berkeley, CA, USA) i prof. Dr Jozo Dujmović, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu u penziji. Reč je o obnovoljenom i dopunjenom obraćanju koje je više od stotinu vrhunskih stručnjaka srpskog porekla, zaposleniih na univerzitetima u Americi, Australiji, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu i Kanadi, potpisalo još 2010. godine, opominjući tadašnju Vladu Srbije na pogubne posledice prodaje ovog telekomunikacionog giganta. Magazin Tabloid objavljuje u celini pismo dr Jasmine Vujić i dr Joze Dujmovića, kao i ključne delove pisma koje je još pre pet godina potpisalo tačno 105 naših profesora, doktora nauka i predavača na najuglednijim univerzitetima širom sveta, sa ciljem da se "Telekom Srbija" sačuva kao prvorazredno državnu dobro.

......

Kao i 2010. godine, želimo ponovo da izrazimo svoju zabrinutost zbog odluke Vlade Republike Srbije da proda „Telekom Srbija" koja, prema našim informacijama, ponovo nije bila propraćena neophodnom analizom i adekvatnim obrazloženjem. Nije jasno po kom osnovu naša vlast, posle svega što se dogodilo od 2001. godine, još uvek veruje da će dalje privatizacije doneti boljitak Srbiji, kada naša prethodna iskustva i iskustva drugih zemalja pokazuju suprotno.

Prodaja, ili privatizacija „Telekom Srbija", ili nekog njegovog dela, i generalno infrastrukture koju je gradila država, narodu Srbije će napraviti neprocenjivu i nenadoknadivu štetu. Prema podacima iz decembarskog istraživanja javnog mnjenja, slično misli i najmanje oko 60 odsto građana Srbije.

Članovi ove grupe su međunarodno afirmisani stručnjaci u oblastima informacionih tehnologija, komunikacija, elektronike, fizike, računarskih nauka, energetike, ekonomije i srodnih oblasti. U grupi su i profesori srpskih i inostranih univerziteta, stručnjaci koji rade u istraživačkim laboratorijama ili telekomunikacionim kompanijama u Srbiji i svetu, uključujući i Silicijumsku dolinu, od kojih su mnogi vlasnici patenata u oblastima telekomunikacija i razvojnih softverskih programa, autori udžbenika i knjiga, kao i vlasnici kompanija...

Naša grupa polazi od stanovišta da se radi o veoma složenom pitanju, koje se mora sa svakog aspekta stručno razmotriti, a dugoročne posledice eventualne prodaje na razvoj ove važne oblasti se moraju detaljno analizirati. Infrastruktura „Telekom Srbija" kao i druge (energetska, vodovodna, itd), građene su decenijama, a neke i više od sto godina. Vrednost ovakve infrastrukture je neprocenjiva, a javna preduzeća koja tom infrastrukturom upravljaju imaju prirodan monopol, jer je takva infrastruktura zahtevala velika ulaganja.

Na globalnom, ali regionalnom i državnom nivou, trenutno ne postoji atratktivniji segment za investiranje od oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), a posebno u segmentu mobilnih telekomunikacija i pripadajućih usluga...

Smatramo da ne postoji investicija u privrednom, poljoprivrednom ili u samom uslužnom sektoru, koja bi mogla da donese višu i bržu dobit od one koju donose investicije u usluge tekomunikacionih operatora. Upravo zbog toga, kao i zbog svoje infrastrukture i njene velike vrednosti, i „Telekom Srbija" lako može doći do kredita, i lako ih otplaćivati.

Podsećamo da je „Telekom Srbija" krenuo u regionalnu ekspanziju 2006. da bi sledeće 2007. godine, kupovinom većinskog paketa Telekoma Republike Srpske i osnivanjem trećeg telekomunikacionog operatora m:tel u Crnoj Gori, 2010. godine, zaokružio tržište u znatnom delu nekadašnje Jugoslavije. Upravo ove dve akvizicije su dokaz da „Telekom Srbija" sa svojim postojećim stručnim i kadrovskim potencijalom može da ostvaruje zavidne poslovne rezultate.

Primera radi, u slučaju m:tel-a Crna Gora, stručnjaci „Telekom Srbija" su u rekordno kratkom roku uspeli da izgrade kompletnu mrežu mobilne telefonije, osposobe prodajne kanale i razrade marketinško prodajnu strategiju, što je omogućilo da m:tel na veoma zasićenom i konkurentnom telekomunikacionom tržištu Crne Gore u roku od samo 6 meseci osvoji 26% tržišnog učešća.

Najznačajnije ulaganje „Telekom Srbija" posle prethodno pomenutih regionalnih investicija je kupovina većinskog dela (51%) kompanije HD WIN (Arena Sport), čime ulazi u oblast proizvodnje multimedijalnog sadržaja. Ova kompanija je vlasnik prava za emitovanje sportskih kanala na teritoriji Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske.

Konačno, u januaru 2012. godine, „Telekom Srbija" otkupljuje 20% deonica manjinskog paketa OTE-a, nakon čega država Srbija postaje stoprocentni vlasnik „Telekom Srbija".

Ovakav telekomunikacioni sistem, prema svetskim cenama, sigurno košta nekoliko milijardi evra. Čak i ako strana kompanija kupi „Telekom Srbija" po realnoj ceni od nekoliko milijardi evra (u šta ne verujemo), ona može kroz „Telekom Srbija" da izvlači ogromna sredstva iz Srbije.

„Telekom Srbija" je i dalje najprofitabilnije preduzeće u vlasništvu države, i trenutno ima neto dobit od 140 miliona evra, pri čemu je ove godine 190 miliona evra iskorišćeno za otplatu kredita za kupovinu 20% deonica od grčke firme OTE i reprogram starih dugova. Kada se za dve godine otplati ovaj kredit, realno je očekivati da će profit značajno skočiti, na preko 330 miliona evra, jer su prihodi „Telekom Srbija" stabilni. Drugim rečima, za 4 do 6 godina, „Telekom Srbija" će zaraditi onoliko koliko bi se sada - i to u najpovoljnijim projekcijama - za njega moglo dobiti od stranih kupaca, a u isto vreme „Telekom Srbija" bi ostao u rukama države kao najprofitabilnije preduzeće.

Mora se takođe naglasiti da su realistični prihodi „Telekom Srbija" znatno smanjeni lošim upravljanjem partokratskih struktura, kao i raznim manipulacijama, gde se infrastruktura „Telekom Srbija" nelegalno koristi na štetu ovog preduzeća. Godinama se pokreće pitanje takozvane „kanalizacije" i naplate potraživanja od firmi koje nelegalno koriste tu infrastrukturu.

Primera radi, kompanija SBB značajan deo svojih usluga nelegalno isporučuje svojim krajnjim korisnicima preko infrastrukture „Telekom Srbija", čime je prihod „Telekom Srbija" za Internet i multimedijalne usluge , koji čini nekih 12% odnosno 7,5% respektivno ukupnih prihoda, znatno smanjen.

Činjenica je da su u mnogim zemljama prodati značajni delovi telekomunikacionih operatora, kao i druga preduzeća od opšteg interesa. Ali upravo u takvim odlukama vlada ovih zemalja treba tražiti uzroke globalne krize i sve dramatičnijih razlika u imovini i prihodima malobrojnih bogatih i mnogobrojnih siromašnih. Naime, veliki i sigurni profiti koje ostvaruju telekomunikacioni operatori posle privatizacija odlaze u investicione fondove, čiji su menadžeri i dominantni vlasnici iz redova 1% najbogatijih.

Takođe treba naglasiti da su velike i bogate države generalno zadržale značajne procente svojih operatora (Norveška, Nemačka, Britanija, Francuska, Švedska...) koji uključuju i veliki broj otkupljenih operatora manjih, siromašnih zemalja, te još uvek mogu da kontrolišu svoju telekomunikacionu infrastrukturu i prihode koju donose.

Bogate države verovatno nisu izgubile prihode od svojih operatora iako su prodale dobar deo svojih akcija, jer su ukupni prihodi povećani kupovinom drugih operatora.

Na primer, najveći telekomunikacioni operator na svetu, China Mobile, je 100% u vlasništvu kineske vlade, kao i Singtel u vlasništvu Singapura. Velike kompanije kao što su NTT, Orange, DTAG, TeliaSonera, Telenor, Axiata, kineski Telekom, su u vlasništvu matičnih država u znatnom obimu (između 30% do 50%.) čemu treba dodati udeo u vlasništvu državljanina tih država, kao i bivših zaposlenih u tim firmama, te raznih penzionih i drugih javnih fondova koji takođe imaju vlasništvo u njima.

S obzirom na to da je srednja godišnja bruto plata u Srbiji oko 5500 evra, možemo da kažemo da bi godišnje strani kupac iz Srbije izvlačio bar 60.000 godišnjih srpskih plata! Konkretno, ovo znači da bi Vlada Srbije prodajom „Telekom Srbija" ukinula bar 60.000 radnih mesta ne računajući otpuštanja u „Telekom Srbija".

Od oko 9.500 zaposlenih u „Telekom Srbija", verovatno se može govoriti o višku od 30% do 50%. Direktno ili indirektno, mnogo porodica zavisi od zaposlenih u „Telekom Srbija". Da bi povećala profit, strana kompanija će svakako da otpusti tih par hiljada ljudi, čime će još par hiljada članova porodica radnika „Telekom Srbija" biti ugroženo.

Kao stručnjaci upoznati sa situacijom u oblasti telekomunikacija ne samo u Srbiji nego i svetu, naročito smo zabrinuti za budućnost informaciono-komunikacione (IKT) industrije i istraživačkog razvoja, kao i obrazovanja budućih generacija u ovoj oblasti. Budućnost elektrotehničkih i elektronskih fakulteta u Srbiji i Republici Srpskoj bi bila dovedena u pitanje prodajom „Telekom Srbija". Ovi fakulteti su priznati i poznati svuda u svetu, uključujući i SAD, koje predstavljaju jednu od najrazvijenijih visokotehnoloških zemalja.

Naime, ako se proda „Telekom Srbija", verovatnoća da tržište telekomunikacija bude monopolizovano ili kartelizovano nije mala, a novi strani vlasnik će najverovatnije otpustiti veliki broj radnika radi postizanja što većeg profita, za šta postoje primeri u susednim zemljama. Imajući u vidu da su zainteresovini kupci uglavnom operatori pod kontrolom vlada drugih zemalja, može se očekivati da bi „Telekom Srbija" ako bude prodat, bio preusmeren na dobavljače iz zemlje operatora kupca, kao što je praksa kod drugih operatora sa sličnom vlasničkom strukturom.

Na taj način će dugoročno biti ugrožena srpska IKT industrija i strateška spospobnost Srbije da ima nezavisnu proizvodnju i razvoj u IKT oblasti. Zato pitamo kako Vlada planira da obezbedi budući strategijski razvoj telekomunikacija i telekomunikacione industrije, pošto otuđi telekomunikacionu infrastrukturu - nacionalni resurs od neprocenjive vrednosti, i telekomunikaciono tržište koje obuhvata gotovo sve građane Srbije, preduzeća, državnu upravu, vojsku, policiju, i ostale institucije od javnog značaja.

Prodajom „Telekom Srbija" će se značajno smanjivati obim domaće telekomunikacione industrije, a i mogućnost da se mladi zaposle u zemlji. Time će se smanjivati zainteresovanost studenata za elektrotehnički i druge tehničke fakultete, koji su do sada pružali najkvalitetniju nastavu i obuku u Srbiji i u Republici Srpskoj.

Takođe, bez praktičnih iskustava i aktivnog učestvovanja u razvoju, profesori na elektrotehničkim fakultetima neće moći više da obezbede kvalitetnu nastavu i obuku stručnjaka u ovoj oblasti na nivou na kojem je postojala do sada. Iako se u ovom trenutku ne može predvideti pravna forma nameravane prodaje, upozoravamo da je Ustavom Republike Srbije jasno određeno da su dobra od opšteg interesa u državnoj svojini i da se samo pojedina prava na dobrima u opštoj upotrebi mogu otuđiti privatnim licima. Svaki budući kupac „Telekom Srbija" treba da zna, da će sudovi poništiti prodaju koja je suprotna Ustavu i zakonu.

Takođe, prodaja tako značajne kompanije kakva je „Telekom Srbija" ugrožava trajne interese Republike Srbije na teritoriji njene južne pokrajine Kosovo i Metohija, s obzirom na brojnu infrastrukturu, frekvencijski opseg i druga legitimna prava države na teritoriji pod privremenom upravom UN.

Zbog svega navedenog apelujemo na Vladu da odgovorno preispita svoju nameru da proda „Telekom Srbija", analizirajući iskustva drugih zemalja i sve moguće posledice po privredu, ekonomiju, obrazovanje i razvoj Srbije, i da obustavi proces prodaje „Telekom Srbija".

Ukoliko postoje problemi u efikasnoj organizaciji „Telekom Srbija", članovi ove grupe i ostale kolege stoje na raspolaganju da pomognu stručnim savetima i svojim međunarodnim iskustvom.

(Jun 2015)

Apel naših stručnjaka iz celog sveta protiv prodaje "Telekoma Srbija" iz 2010. godine

Želimo da izrazimo svoju zabrinutost zbog odluke Vlade Republike Srbije da proda Telekom koja, prema našim informacijama, nije bila propraćena neophodnom analizom i adekvatnim obrazloženjem. Prodaja Telekoma je potez visokog rizika koji može da ima veoma negativne i nesagledive posledice.

Naime, ako se proda Telekom, verovatnoća da tržište telekomunikacija bude monopolizovano ili kartelizovano nije mala, a novi strani vlasnik će najverovatnije otpustiti veliki broj radnika radi postizanja što većeg profita, za šta postoje primeri u susednim zemljama. Imajući u vidu da su zainteresovini kupci uglavnom operatori pod kontrolom vlada drugih zemalja, može se očekivati da bi Telekom ako bude prodat, bio preusmeren na dobavljače iz zemlje operatora kupca.

Na taj način će dugoročno biti ugrožena srpska IKT industrija i strateška sposobnost Srbije da ima nezavisnu proizvodnju i razvoj u IKT oblasti.

Zato pitamo kako Vlada planira da obezbedi budući strategijski razvoj telekomunikacija i telekomunikacione industrije, pošto otuđi telekomunikacionu infrastrukturu - nacionalni resurs od neprocenjive vrednosti, i telekomunikaciono tržište koje obuhvata gotovo sve građane Srbije, preduzeća, državnu upravu, vojsku, policiju, i ostale institucije od javnog značaja? Prodajom Telekoma će se smanjivati obim domaće telekomunikacione industrije, a i mogućnost da se mladi zaposle u zemlji.

Time će se smanjivati zainteresovanost studenata za elektrotehničke fakultete, koji su do sada pružali najkvalitetniju nastavu i obuku u Srbiji i u Republici Srpskoj. Takođe, bez praktičnih iskustava i aktivnog učestvovanja u razvoju, profesori na elektrotehničkim fakultetima neće moći više da obezbede kvalitetnu nastavu i obuku stručnjaka u ovoj oblasti na nivou na kojem je postojala do sada.

Ne samo da je prodaja Telekoma protivna interesima Republike Srbije, ona je u suprotnosti sa brojnim zakonima i propisima, od kojih ćemo navesti samo neke: Zakon o Vladi Republike Srbije, Poslovnik Vlade Republike Srbije, Zakon o ministarstvima, Zakon o javnim nabavkama, Zakon o privatizaciji, Zakon o Agenciji za privatizaciju, Zakon o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.

Gledano sa pravne strane, Telekom je preduzeće od opšteg interesa za Srbiju i kao takvo ne može da bude prodato. To je naglašeno u Članu 3. Zakona o privatizaciji, koji navodi da: "predmet privatizacije ne mogu biti prirodna dobra i dobra u opštoj upotrebi, kao i dobra od opšteg interesa".

Zbog svega navedenog apelujemo na Vladu da odgovorno preispita svoju nameru da proda Telekom, analizirajući iskustva drugih zemalja i sve moguće posledice po privredu, ekonomiju, obrazovanje i razvoj Srbije, i da obustavi proces prodaje Telekoma.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane