Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nemačka

Imigranti pokazuju svoje pravo lice na ulicama nemačkih gradova

Gosti gospođe Merkel vole da siluju

Nemačke vlasti su iznenađene prvim znacima džihada koji se pojavio na ulicama Nemačke. Analitičari i policijski funkcioneri su odavno ukazivali na to da je nekontrolisani priliv migranata iz sasvim drugog kulturnog okruženja tempirana bomba koja može svakog momenta da eksplodira. Masovno silovanje i pljačkanje na ulicama velikih nemačkih gradova tokom novogodišnje noći potvrdili su ova upozorenja. Ono šo je nemačke građane dodatno zaprepastilo nije samo obim nasilja, već i kompletna medijska tišina koja je vladala puna tri dana. Tek kada su izjave i snimci očevidaca preplavili internet, veliki nemački mediji su stidljivo javnost počeli da obaveštavaju o onome što su milioni videli svojim očima, a hiljade osetile na sopstvenoj koži.

Fridrih Emke (dopisnik iz Frankfurta)

„...Ja sam Sirijac i morate da budete ljubazni prema meni. Mene je gospođa Merkel pozvala da dođem!" Ovim rečima se policajcima u Kelnu obratio jedan od privedenih počinilaca do sada nezabeleženog divljanja na uličnom dočeku Nove godine, prenosi list „Bild", citirajući tajni policijski protokol.

Posle najvećeg priliva izbeglica u jednoj godini od kako je nastala moderna Nemačka, na naplatu dolaze računi ove nepromišljene politike. Koliko su događaji na ulicama nemačkih gradova u noći između 31. decembra 2015. i 1. januara 2016. zbunili zvanične medije, najbolje govori činjenica da je drugi program nemačke državne televizije, ZDF, o svemu javnost obavestio tek 4. januara.

Andreas Šojer, generalni sekretar CSU-a (jedne od vladajućih stranaka) zbog ovoga je najavio konsekvence za javni servis, posebno jer je prilog o nemilim dešavanjima bio spreman za emitovanje u udarnom dnevniku 3. januara, a onda je povučen. Nije, međutim, samo ZDF prećutkivao nemile događaje. Isto su radili svi veliki mediji.

Sve ovo pokazuje da je zvanična nemačka politička i javna scena bila potpuno zatečena onim što se desilo, a što su mnogi analitičari odavno najavljivali. Više od milion izbeglica pristiglih ove godine u Nemačku, poreklom iz sasvim drugog kulturnog okruženja, predstavljaju izazov na koji nema odgovora. Van pameti je i pomisliti da bi tolika jedna masa mogla u tako kratkom roku da bude asimilizovana, makar do mere da mogu razumno da procene šta smeju, a šta ne da čine.

Nemci, kao i svi ljudi u razvijenim zemljama, tradicionalno Novu godinu dočekuju na trgovima i ulicama. Atmosfera je opuštena ne samo zbog prazničnog raspoloženja, već i zbog velike količine konzumiranog alkohola i droga. Ovo veselo raspoloženje su ljudi pristigli iz zaostalih zajednica Severne Afrike i Bliskog Istoka, u kojima još vladaju uslovi kao u Evropi u srednjem veku, protumačili kao razuzdano orgijanje kada je sve dozvoljeno, pa čak i poželjno.

I ranije je dolazilo do ovakvih „nesporazuma" kada su Afrikanci, Arapi ili Turci, i sami pod dejstvom alkohola ili droge, ponašanje neke vesele devojke spremne na ulični ples shvatali kao poziv na seks na javnom mestu. Takvih scena je, međutim, bilo izuzetno malo u prošlosti. Ove godine se dogodila prava erupcija besčašća.

Stanovnici Kelna su dosta drugačiji od "tipičnih Nemca", bar onih kakvima nas stranci zamišljaju. Opušteni su, ponašaju se daleko više mediteranski nego centralno-evropski. Rado piju ispred kafana i veoma su druželjubivi i otvoreni, spremni na nove kontakte sa nepoznatima.

Novu godinu građani Kelna čekaju najradije na prostranom stepeništu koje povezuje veličanstvenu kelnsku katedralu sa glavnom železničkom stanicom. U tom kraju ima nebrojeno mnogo lokala u kojima se pušta glasna muzika i koji su za doček otvoreni za sve. Kako je to izgledalo ove godine, opisuje Ana (27 godina) u izjavi nedeljniku „Kopp": „Stigla sam oko 22 sata. Ceo prostor je bio pun, ali su uglavnom bili prisutni samo muškarci. Ono malo osoba ženskog pola bilo je vidno uplašeno, grupisano po ćoškovima. Nepoznati muškarci su nas posmatrali kao da smo na stočnoj pijaci. Zurili su u nas. Osećala sam se odvratno."

Nekoliko trenutaka kasnije Ana je osetila prvu tuđu ruku na svojoj zadnjici. Poludela masa je počela da ispaljuje rakete na nedužne prolaznike, da ih gađa petardama i da sa žena cepa odeću.

Policija je procenila da je u tom trenutku na stepenicama bilo oko 2.000 osoba „severnoafričkog izgleda" koje su govorile arapski. Počela je masovna tuča i policija je morala da reaguje.

Međutim, ni tada se ludilo nije zaustavilo. Pojedinačne, manje grupe istih tih osoba „severnoafričkog izgleda" nastavile su pravi lov na žene po ulicama Kelna. Žrtve opisuju da su ih hvatali za grudi, ali i za polne organe, cepali im haljine i skidali gaćice. Obavezno su im uzimali sve vredne stvari koje su imale kod sebe.

Keln je bio najviše pogođen (po trenutnim izveštajima podneto je preko 100 krivičnih prijava), ali su iste scene viđene i u drugim nemačkim gradovima. U Hamburgu je posle „najluđe noći" podneto 27 krivičnih prijava protiv nepoznatih nasilnika, slično je bilo i u Štutgartu i Bilefeldu. Bukvalno je cela Nemačka bila žrtva orgijastičkog ludila pripadnika kulture koja žene smatra nižim bićima dužnim da muškarcu u svakom trenutku i na svaki način udovolje.

U Dizeldorfu su građani najavili formiranje dobrovoljačke straže koja će pomoći policiji da uspostavi red. Bezbednosne snage su potpuno nemoćne, smatraju mnogi Nemci. Nema dovoljno ljudstva, ali ni političke volje da se nešto menja. Na to je ukazao i Rajner Vent, predsednik sindikata policije, koji je otkrio da je po planu na ulicama Kelna trebalo da bude i jedinica savezne policije koja je, međutim, nedostajala, jer je iznenada prekomandovana u Bavarsku da štiti granicu od ilegalnih migranata.

Regionalni list „Hannoversche Allgemeine" je još u novembru preneo zapažanja Markusa Švarca, službenika kriminalističke policije: „Ne laže se niti se stvari ulepšavaju, jednostavno se zanemaruju najvažnije činjenice." Već tada je bilo policijskim zvaničnicima jasno da država gubi kontrolu nad događajima. Nova godina u Kelnu i drugim gradovima bila je samo prvi za sve vidljivi signal početka svojevrsnog uličnog rata u Nemačkoj.

Ni ova katastrofalna noć nije, međutim, naterala sve političare da se zamisle o budućnosti Nemačke. Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer (CDU) je zatražio olakšavanje deportacije azilanata koji počine krivično delo, ali mu je iz redova koalicionog partnera SPD-a odgovoreno da za tim nema potrebe. Posle toga je ministar pravde Hajko Mas malo ublažio stav svoje stranke (SPD) rekavši da je proterivanje kriminalaca generalno moguće i u toku postupka dobijanja azila.

Nemačka politička elita je potpuno nespremna da prihvati činjenice onakvim kakve jesu. Ogroman broj tražilaca azila u svojim zemljama uopšte nije životno ugrožen, već u Nemačku i Zapadnu Evropu dolazi iz drugih razloga. Najčešće u želji za pristojnom zaradom, a ima puno onih koji su poslati da naprave haos i stvore uslove za džihad u Evropi.

Rame uz rame sa političarima stoje i medijski moguli, koji iz sopstvenih niskih pobuda pokušavaju da situaciju prikažu boljom nego što jeste. Najveći mediji su danima ćutali o užasu u Kelnu i drugim gradovima, pa je čak i „Spiegel", koji takođe pripada grupi „ulepšivača stvarnosti", priznao kako je Keln bio „crna rupa u izveštavanju posle Nove godine". Zavera ćutanja kakvu Nemačka nije doživela od vremena Jozefa Gebelsa.

A 1. Napad na policiju - ''uobičajena svakodnevnica''

Situacija je u Nemačkoj, očigledno, već izmakla kontroli.

Muhamed A. (16 godina) i Čantekin E. (21 godina) su odavno poznati policiji. Protiv Čantekina je vođeno više istraga zbog nanošenja po život opasnih teških telesnih povreda, silovanja, pretnji i pljački.

Obojica su na železničkoj stanici u Vezelu u Donjoj Rajnskoj napali policajca, oborili ga na zemlju i šutirali u glavu i donji deo stomaka sve dok nije izgubio svest. Policija ovaj događaj nije objavila, kao što je uobičajeno. Na jednoj konferenciji za štampu zapitan zašto se napad na policajca prećutao, glasnogovornik policije je odgovorio da se nije smatralo važnim da se objavi, jer su „takvi događaji postali uobičajeni deo svakodnevice".

Glosa

Više od 500 žena, samo u Kelnu, do sada je prijavilo da su bile napastvovane ili zlostavljene u toku novogodišnjih praznika od strane imigranata iz arapskih i severnoafričkih zemalja

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane