Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Albanologija i Sloveni

Akademik Burović, utemeljivač naučne albanologije

Albanološke teze Akademika Kaplana Burovića, danas su neosporna, naučna realnost. Svojim tezama on je iz temelja oborio dosadašnju zgradu albanologije, romantičnu i antinaučnu, i postavio joj je sasvim nove temelje, strogo i striktno naučne, da su i sami albanski naučnici počeli da ih usvajaju.

Danilo Dančetović

Kako se već zna, temelje albanologiji su udarili i osnovali je Sloveni, Srbo-Crnogorci, Hrvati i Makedonci. Srbo-Crnogorac je bio biskup drački Pavle Anđelić, koji je napisao prvu rečenicu na albanskom jeziku, u XV vijeku, dok je Hrvat Ivan Buzuk napisao i objavio prvu knjigu na albanskom jeziku, u XVI vijeku. Makedonac Petar Budi, iz XVII vijeka, je prvi albanski pjesnik. Srbin Petar Mazarek je prva ličnost koja je 1610. godine govorila porijeklu Albanaca.

Pošto su tadašnja saznanja o Albancima bila površna i sasvim slaba, albanološke studije su pošle stranputicom, na što je uticalo i romantično raspoloženje tog vremena, tadašnja stvarnost, pa i politički ciljevi velikih sila tog vremena. Albanskoj feudo-buržoaziji je to prijalo za nacionalno buđenje svoga naroda, za preporod i mobilizovanje za nacionalno oslobođenje od turskog ropstva, pa su zato i prihvatili tu romantičnu hipotezu o svom porijeklu, tobože da su autohtoni i sljedbenici Ilira, pa i Pelazga.

Razvojem albanologije i otkrićem veza albanskog jezika sa drugim jezicima, došlo se do saznanja da Albanci ne samo što nisu autohtoni, već nisu ni Pelazgi, pa ni Iliri!

O ovome su svijetski albanolozi priložili dovoljno dokaza, dokumenata, činjenica i zdravih naučnih argumenata, još prije Drugog svjetskog rata, da su i sami albanski naučnici cedirali i počeli da ih prihvaćaju, dok su albanske vlasti, posebno enverističke, napravile od toga tabu i nastavile da se upinju u pokušaju da dokažu antinaučnu hipotezu o tobožnjoj autohtoniji i porijeklu od Pelazga i Ilira.

Enveristicke vlasti su proganjale zločinački svaku drugu misao, i najmanju, da bi indoktrinirali svoj narod u kolotečini šovinizma i rasizma, i tako njegovu pažnju odvratili od aktuelnog jako problematičnog stanja u Albaniji, nahuškavajući ga protiv susjednih naroda, da njihovim teritorijama naprave svoju "super Veeeliku" Albaniju.

Ne znajući za službeni stav albanskih vlasti, akademik, prof. dr Kaplan Burović, braneći svoju drugu diploma na Albanologiji Državnog Univerziteta u Tirani (DUT), godine 1969., suprotstavio se službenom stavu svojom monografijom Ulcinjsko narečje.

Univerzitetska komisija mu je odbranu diplome ocjenila najvišom ocjenom -desetkom, ali su ga albanske vlasti, nakon godinu dana, uhapsile i inscenirale mu sudski proces tobože za neprijateljsku propaganda, za koješta drugo, maskirajući ovako činjenice iz njegovog djela i njegovog stava protiv indoktrinacije albanskog naroda falsifikovanom istorijom. Činjenica je da je predsjednik suda, na samom suđenju, a na optužbu Akademika Burovića protiv albanskih vlasti, izjavio: "...Dobro smo učinili što vam nismo objavili monografiju Ulcinjsko narečje! Pogrešili smo što smo vam objavili ostala djela!" Dok mu u presudi piše, da je ovaj Akademik u Albaniji predstavljao političku i ideološku diverziju (vidjeti izdanje Akademika Burovića: Enveristički sudski projekti, Ulcinj 2016.), gdje postoje faksimili svih sudskih rješenja protiv njega. Akademik je tu studiju, pripremajući je za odbranu diplome, otkucao na pisaćoj mašini u deset (10) primjeraka i razdao ih na sve strane Albanije, pa je pokoja od njih uspjela da pređe i njene granice.

Viši pedagoški institut u Skadar, još prije odbrane diplome, uveo je tu studiju u materijale svog naučnog biltena, za naredni broj, ali tada interveniše albanski Sigurimi (pandan "naše" UDB-e!) i zabranjuju to objavljivanje.

Predsjednik komisije pred kojom je Akademik branio diploma, prof. Mahir Domi izjavljuje: "...Studija Kaplana Resulija (pseudonim našeg Akademika,- DD) prevazilazi okvire običnog rada za odbranu diplome. Ona ne zaostaje ni najmanje iza studija koje objavljujemo u našem časopisu Studima Filologjike. Zato ćemo mi ovu studiju odmah objaviti u tom časopisu kao jedan značajan doprinos na polju albanske dijalektologije..."

Ali, ni ovima Sigurimi nije dozvolio da mu je objave.

U međuvremenu, prof. Anastas Dode, član državne komisije, i ne znajući da je Akademik Burović na crnim listama vlasti, uvodi u svoje univerzitetske lekcije neka naučna otkrića Akademika Burovića iz oblasti fonetike i morfologije. A kad su mu povjerili da za albansku enciklopediju sastavi glas Gjuha Shqipe, on i tamo unosi otkriće Akademika Burovića, ali sada bez pominjanja njegovog imena, pošto je bio u zatvoru (pogledati djelo Akademije nauka Albanije: Fjalori Enciklopedik Shqiptar, Tirana 1985).

Poslije odbrane diplome, albanske su vlasti dale Akademiku diplomu da se diplomirao na DUT, pa su objavile i članak u dnevnoj štampi sa imenima studenata koji su naučnim radom branili diplomu te godine. Ime Akademika Burovića nije nigdje! Svim studentima su objavili po koji odlomak iz rada, kojim su branili diplomu.

O Akademiku Buroviću ne objavljuju ni riječi!

Tada je Akademik sam spremio jedan odlomak sa uvodom da je tim djelom odbranio diploma na Državnom univerzitetu u Tirani, i poslao to svom prijatelju, glavni urednik lista Mesuesi. I ovaj mu to ne objavljuje!

Po hapšenju Akademika, albanske su vlasti naredile svima, koji imaju kakvo njegovo djelo, štampano ili u rukopisu, da to odmah predaju nadležnim organima, uz pretnju da će se krivično goniti ako to ne učine. Tako je počelo skupljanje svih njegovih djela za paljenje, pa i primjerci monografije Ulcinjsko narečje, dok u registar diplomiranih na Državnom univerzitetu u Tirani, pored imena Kapllan Resuli pišu: "...Otjeran sa studija zbog lošeg političkog držanja". Oni mu oduzimaju i spaljuju i diplomu. Ovako su oni učinili sve da izbrišu svaki trag njegovih albanoloških otkrića, pošto su učinili sve da ga i fizički likvidiraju, pa i da ga Albanci zaborave. Preko svega, postavili su i njegovoj maloljetnoj djeci drugog "oca", nastojeći tako da i iz njihove glave izbrišu ime oca, ovog izuzetnog stvaraoca i borca za slobodu i demokratiju, za naučnu istinu.

Prof. dr Jup Kastrati, porodicni prijatelj Akademika Burovića, nije predao svoj primjerak. On ga sakrio i, kad je Akademik izašao iz zatvora, predao mu ga.

Kako rekosmo, postoje činjenice da su bar dva primjerka ove monografije prešli granicu Albanije. Poznati italijanski akademik, prof. dr Đulijano Bonfonte, kome je sigurno dopao u ruke primjerak te monografije, na skupu Ilirskih studija u Tirani 1972. godine istupa protiv falsifikovane istorije albanskog naroda, dok u Istambulu, godine 1991. našeg Burovića proglašavaju kao književnika za počasnog člana Akademije nauka, a kao naučnika, upravo za tu studiju, kojom je branio diploma na Državnom univerzitetu u Tirani, imenuju ga za sekretara Odsjeka za albansku književnost i albanski jezik. Kao sekretar ovog odsjeka on je automatski, po statutu, i potpredsjednik te Akademije.

Po izlasku iz albanskog zatvora (Treba da znate da je prethodno, kao disidentski književik, izdržao i jugoslovenski zatvor!), Akademik Burović, vladajući albanskim jezikom, razvio je jako plodnu izdavačku djelatnost na tom jeziku, bez presedana, štampajući privatno i razdajući Albancima Albanije i njene dijaspore na poklon sva svoja izdanja, od kojih većina tretiraju albanološke teme i razobličavaju one koji su falsifikovali istoriju albanskog naroda. Iako su Enverovci i preko medija tražili da se zabrani ulazak u Albaniju i samom Akademiku, kamoli njegovim djelima, iako su mu ih plijenili na carini, iako su mu ih i spaljivali sred Tirane, on je nastavio da piše i objavljuje svoja dokumenta, činjenice i sasvim zdrava naučna argumenta da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje i Pelazgi. Godine 2007. on objavljuje i svoje kapitalno djelo Ko su Albanci? koje se odmah prevodi i objavljuje i na engleski jezik.

Ovo je sigurno razbjesnilo Enverovce, pa su mu do sada učinili i nekoliko atentata: na žalost-i uz očitu saradnju Titoista.

I pored svih smetnji i sabotiranja sa svih strana svijeta, ne samo od Enverovaca i Titoista, već i od Staljinista, pa i od Antistaljinista (Izuzev Srpske Pravoslavne Crkve, koja ga i odlikuje za odbranu naučne istine, svaka joj čast!), Akademik Burović je konačno razbio albansko tabu i osmjelio Albance da i preko medija diskutiraju o svom porijeklu. Štaviše, i da se izjave da se ne slažu sa falsifikovanom istorijom svog naroda. Neki su Albanci, koliko za primjer navodimo dr. Ardian Kljosi, položili i svoje živote u odbrani albanoloških teza Akademika Burovića.

I dok i sami Albanci prihvataju albanološke teze Akademika Burovića, Titoisti Jugoslavije, posebno oni Srbije, Makedonije i Crne Gore, nastavljaju da udaraju u doboše albanske autohtonije, da su ovi Albanci porijeklom od Ilira, pa i od Pelazga. Nastavljaju i da rade o glavi Akademiku Buroviću, sami i u saradnji sa Enverovcima.

Albanološke teze Akademika Burovića prihvaćaju iz dana u dan i strani naučnici. Njujorški Univerzitet mu ih je prodiskutirao preko interneta, pa mu ih je i objavio na engleskom jeziku. Tako i francuske naučne institucije. Pa i Makedonska akademija nauka i umjetnosti mu ih je uvela u svoju enciklopediju.

Tako su albanološke teze Akademika Burovića danas jedna realnost, neosporno naučna. Ovim tezama on je oborio iz temelja dosadašnju zgradu albanologije, romantičnu i antinaučnu, i postavio joj je sasvim nove temelje, strogo i striktno naučne, da su i sami albanski naučnici, kako naglasismo, počeli da ih usvajaju.

Svidjelo se ili ne svidjelo ovo Enverovcima i albanskim ekstremnim nacionalistima, šovinistima i rasistima, Sloveni, Srbo-Crnogorci i Makedonci su ti, koji su udarili temelje albanologiji. Ovi Sloveni su opet i ti, koji im je postavljaju na zdrave naučne osnove, demonstrirajući ovako svoju izuzetnu humanu naklonost prema ovom malom i duboko zaostalom narodu, s kojim su vjekovima živjeli i u simbiozi, dijelili i dobra i zla. U znak zahvalnosti ovi su Albanci svu svoju najatavističkiju mržnju skoncentrisali upravo na Slovene, na Srbo-Crnogorce i Makedonce (Ništa manje i na Grke i Vlase!), posebno na Akademika Burovića, protiv koga su organizovali mobing i sataniziranje. Njihova mržnja protiv njega i njihova najmonstruoznija zločinačka djelatnost protiv njega i njegove porodice, maloljetne djece, bez presedana je u istoriji čovječanstva. Svaka čast izuzecima, koji su ustali i u njegovu odbranu, pa su i preko medija protestirali, tražili da se prekine sa zločinima i da se rehabilitira.

Ima vremena što je Akademik Burović pripremio za izdanje svoju monografiju Ulcinjsko narečje, koju posvećuje Profesoru Kastratiju, ali su ga sistematski sabotirali Enverovci i Titoisti. I pored tih sabotiranja i ovo njegovo 142 (sto četrdeset drugo) djelo je ugledalo svijet.

(Zbog ograničenog tiraža, a i da ne bi dopalo u ruke onih koji će je sigurno opet spaliti, knjigu možete naručiti na adresu: kaplan_bu@hotmail.com)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane