Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

Banke

Branko Dragaš

Davno je lukavi Amšel Rotšild, osnivač bankarske pljačkaške porodice Rotšild, rekao da je mnogo važnije ko štampa novac, nego ko upravlja državom, jer onaj koji štampa i kontroliše količinu novca u oticaju, taj odlučuje ko će i da upravlja državom. Pravi upravljači svetom nisu, dakle, politički idioti, koji se biraju na izrežiranim parlamentarnim izborima za zavođenje naivnog naroda, nego bankari iz senke.

Otuda danas vidimo da su predsednici država marionete proračunatih bankara, koji su u neoliberalnom kapitalizmu toliko ojačali, samo 64 porodice imaju kapital kao 3,5 milijarde ljudi na planeti, da za predsednike država biraju političke idiote i ludake.

Najbolji primer za potvrdu ove teze su izbor Obame, Tonija Blera, Sarkozija, Makrona, Rencija, Tadića ili Vučića.Te marionete su samo glumci u unapred izrežiranom komadu, koji se igra pred sve siromašnijim, porobljenijim i nezadovoljnijim čovečanstvom.

Svuda isti model dužničkog porobljavanja država i naroda je primenjivan uvođenjem neoliberalnog kapitalizma i sprovođenjem nametnute šok terapije i operacije bez anestezije. Gubitak državnog suvereniteta je otpočinjao osvajanjem nacionalne banke i uništavanjem državnih banaka. Tako je odmah nakon izvršene petooktobarske kontrarevolucije, kada su na vlast dovedene neoliberalne ekonomske ubice i tržišni talibani, došlo do uništavanja četri velike državne banke u Srbiji, koje su držale kičmu privrede Srbije u svojim portfeljima. Otvoren je prostor za ulazak stranih banaka u Srbiju, koje nisu, kako se to obično misli, donele svež kapital u našu privredu, to kapitalističke banke nikada ne rade, nego su te strane banke osnovane prema odredbama zakona sa osnivačkim kapitalom od 15 miliona evra, dobili bankarsku licencu da mogu da skupljaju depozite države, privrede i građana, pa tako došli u privilegovanu poziciju da, podržane od strane političara na vlasti, koji su za takvu izdaju državnih interesa uzimali provizije, uništavajući domaće bankarstvo, naglo prikupe milijarde evra domaćeg kapitala. Taj domaći kapital su plasirali, opet,državi, privredi i građanima po neverovatno velikim kamatama, jer su svi guverneri Narodne banke Srbije namerno držali visoke referentne kamatne stope i visoke kamate na repo operacije, pošto su radili za interese tih stranih bankara.

Nekada su kamate prelazile i 24% godišnje, što je omogućilo stranim bankama u periodu 2001-20017 da naprave i iznesu ekstra profite u ukupnom iznosu, prema mojoj proceni, od 28, 5 milijardi evra. To je bila organizovana pljačka države i građana, koju su izvršili bankari uz podršku političkog ološa na vlasti. Kada sam se u februaru 2001. godine pobunio protiv ovakve neoliberalne politike, koja nas je odvela u siromaštvo i bedu, koja nas je dovela do toga da izgubimo suverenost države, proglasili su me za protivnika reformi i zabranili, sve do danas, na svim nacionalnim medijima da im ne bih kvario pljačku koja je bila u toku. Dokaz da je sve ovo tačno najbolje se vidi iz današnje strukture bilansa banaka. Poslednji zvanični podaci su za III kvartal 2016, gde se može videti da je učešće stranih banaka u ukupnom kapitalu banaka 78,1%, da je ukupan bankarski kapital -649 milijardi dinara ili 5,36 milijardi evra, dok su ukupne obaveze banaka neverovatnih - 2.523 milijarde dinara ili 20,85 milijardi evra.

Kako će banke vratiti toliki uzeti novac od privrede i građana, potpuno je nejasno. O tome estradni ekonomisti i režimski analitičari uopšte ne govore. Kako će bankari da vrate 8,6 milijardi evra štednje građanima Srbije? O tome treba da misle sami građani, koji drže novac kod ovakvih banaka. Da li će se devizna štednja pretvoriti u staru deviznu štednju, nakon sloma banaka u Srbiji, koju će država morati da vraća decenijama, ostaje da se vidi. Neće proći mnogo vremena, jer čitav bankarsko - finansijski sistem sveta nalazi se pred bankrotom.

Kada veliki finansijski cunami zahvati svet, prvi će se podaviti mali bankarski sistemi, gde su strane banke odradile posao za sebe i mogu mirno da puste banke niz vodu. Uostalom, strane banke majke u njihovim zemljama ne odgovaraju svojim kapitalom za poslovanje franšiziranih banaka kćerki u drugim zemljama. Prevara je izvrsno napravljena i politički ološ je dobro naplatio svoje veleizdajničke usluge.

Rušenje bankarskog i finansijskog sistema jedne nezavisne i suverene države predstavlja akt veleizdaje, koji mora da se kažnjava po najstrožim zakonskim merama. Bankarsko-finansijski sistem je krvotok jedne države i dozvoliti nekome da, zbog svojih ličnih interesa, unese sidu u taj krvotok je veliki zločin prema državi i naciji.

Prema bilansima privrede vidimo da je srpska privreda prezadužena za 70,3 milijarde evra. Od tog iznosa, dugoročni krediti iznose 19,2 milijardi evra i kratkoročni krediti 15,8 milijardi evra što čini 35 milijardi evra bankarskih kredita. U bilansima banaka 30.09.2016.godine vodi se da banke imaju ukupne kredite i potraživanja u iznosu od - 1.978 milijardi dinara ili - 16,35 milijardi evra. Ako i finansijska sredstva banke koriste za kreditiranje u iznosu od - 643 milijarde dinara ili 5,31 milijarde evra, onda je to ukupno -21,66 milijardi evra, što ponovo pokazuje da nedostaju izvori finansiranja privrede od 13,34 milijarde evra.

Kako je nastao taj novac za finansiranje? Odgovor moramo da potražimo u objašnjavanju frakcionog bankarstva.

Šta je frakciono bankarstvo? Najednostavnije, pravljenje para iz vazduha.Banke imaju tu privilegiju, koju im dozvoljava Centralna banka, koju, opet, kontroliše Familija, pa tako čitav svet drži u dužničkom ropstvu, da poveća kreditni novac za finansiranje svojih klijenta bez ikakvog povećavanja realne štednje. Ako banka dobije na oročenu štednju od godinu dana, recimo, 1.000 dinara i taj iznos od 1.000 dinara pusti svom komintentu na godinu dana, koji ima račun u banci, kako bi na razlici u kamati mogla sama banka da zaradi, onda će banka imati na svom računu depozita 2.000 dinara i moći će nekom drugom klijentu da odobrava kredit od 2.000 dinara, mada je štednja ostala na onih 1.000 dinara, dok će banka u plasmanu da ima 3.000 dinara. Geometrijskom progresijom banka pravi novac iz vazduha.Kada se tome doda svakodnevni ulazak bankara u depozitni novac po viđenju, to je najslađa zarada za banke, jer na taj novac se ne plaća kamata, onda se vrtoglavo povećavaju iznosi lažnog kovanog novca.

Objasniću za one koji ne razumeju funkciju depozitnog novca po viđenju. Država, preduzeća i građani moraju da imaju negde tekući račun da bi svakodnevno mogli da plaćaju svoje poslovne obaveze i da primaju novac za svoje usluge ili robu. To je tekući novac koji odlazi i dolazi sa računa klijenata, ali se, istovremeno, odražava i na računima banke kroz njenu dnevnu likvidnost. To nije novac banke, ali ga vešti bankari koriste i zarađuju na njemu, ne plaćajući klijentima ništa. Recimo, zamislimo da jedna banaka ima 20.000 klijenata i da svaki klijenta na računu ima prosečno 1.000 evra. Neki imaju veliki novac, neki imaju mali novac, ali sav taj novac se pokazuje na računu banke i on toga dana iznosi 20 miliona evra! Da li će svih 20.000 klijenata banke potrošiti taj novac u jednom danu? Neće. Uvek će neki novac da ode, dok će drugi novac da dođe na račune klijenata.

Banka prati dinamiku odliva i priliva novca, uočava zakonomernosti, pa dolazi do saznanja da ona može od tih 20 miliona evra tuđeg novca, da plasira sigurno 18 miliona evra na tržište i da neće ugroziti poslovanje svojih klijenata. Klijenti, naravno, o tome da im banka uzima novac, ništa ni ne znaju. Tako banka pravi lažni novac, jer onih 18 miliona evra nije kapital banke, nego je to novac klijenata. Na ovaj način su banke došle do toga da sa kapitalom od 5,36 milijardi evra mogu da plasiraju privredi 35 milijardi evra i građanima još 727 milijardi dinara ili šest milijardi evra. Tako se naduvava bankarski mehur, koji mora da pukne i koji će, kada se to dogodi, potpuno razoriti finansije države i dovesti do revolucije na ulicama, jer će se uplašeni građani, kada krene stampedo podizanja novca, koga zapravo više i nema, okrenuti prema političarima kao glavnim krivcima koji su omogućili pohlepnim bankarima da se bogate emitujući lažni novac iz vazduha.

To vreme je sigurno pred nama. Problem nastaje i na strani bankarskih kredita koji danas ne mogu da se više naplate i koji sigurno, prema mojim nekim procenama, iznose i do 70% bankarske aktive. Gramzivi bankari su sebe lično obezbedili, iz ekstraprofita koga su od 2001 godine redovno uzimali, tako da njih banka više ni ne zanima.Pljačka se privodi kraju, iscrpljeni si svi sokovi iz nepokrenute i umrtvljenje srpske privrede, što se najbolje vidi iz bilansa uspeha banaka u III kvartalu 2016, jer je neto dobitak 22 banke bio samo 32,8 milijarde dinara ili mršavih -271 milion evra. To je mnogo manje nego što su banke ranije zarađivale. Kad smo već kod bilansa uspeha banaka, onda ovde navodim i podatak da je većinski državna banka Komercijalna banka ostvarila gubitak od 1.780 milijardi dinara ili 14,71 milion evra, što pokazuje da će i ta domaća banka verovatno biti prodata. Poseban problem kod banaka predstavlja Vanbilansne stavke koje iznose 7,130, 2 milijardi dinara ili 58, 9 milijardi evra.

Šta se sve krije u tim vanbilansnim pozicijama najbolje znaju bankari i njihovi mentori u Narodnoj banci. Voleo bih da dobijem mogućnost da pretresem te Vanbilnsne stavke banaka na isti način kako banke, preko izvršitelja i uterivača, pretresaju zadužene privrednike i građane. Zar banke ne duguju 20,85 milijardi evra? Zar na Vanbilansnim stavkama nisu garancije i ostala jemstva dve milijarde evra? Kako će banke državi, privredi i građanima da vrate toliki uzeti novac? Iz kog kapitala? Hoće li izvršitelji da ulaze u banke i plene bankarske aktive, kako bi nekako uspeli da namire tolike obaveze? Zašto se država ne ponaša prema bankama na isti način kako se ponaša prema privrednicima i građanima? Zašto su banke „="svete krave" koje niko ne sme da dira?

Šta mora Vlada nacionalnog spasa da uradi da bi spasila državu od bankarskog cunamija? Prvo, mora da se oslobodi Narodna banka od stranih osvajača MMF-a i Svetske banke. Narodna banka danas nije ni narodna, niti je banka. To je menjačnica, koja hrani pohlepu bankara. Narodna banka mora da se vrati narodu Srbije i moraju da se proteraju svi stranci iz NBS.

Guverner mora da izgubi zavisnost prema MMF-u i mora da polaže račune Vladi nacionalnog spasa. Guverner mora da sedi na sednicama vlade i da brani usvojenu kreditno-monetranu politiku, kojom će se pokrenuti domaća proizvodnja, izvoz i obezbediti povoljno finansiranje supstitucije uvoza. Guverner mora da bude naš najpriznatiji stručnjak iz bankarstva, koji će napraviti novu, razvojnu kreditno-monetarnu politiku. Nužno je da se napravi Razvojna banka, gde će država imati sve svoje depozite na jednom mestu, depozite državnih i javnih preduzeća , kao i mogućnost da svi privrednici, koji hoće, drže svoje depozite kompanija u državnoj banci.Zašto bi državni depoziti bili u privatnim stranim bankama i to bez kamate? Država mora da obnovi državnu instituciju ZOP -Zavod za obračunska plaćanja, gde će svoje račune držati sva preduzeća u Srbiji i gde će se na jednom mestu kontrolisati platni promet, naplata državnih obaveza i pratiti finansijska disciplina na tržištu.

Narodna banka će doneti novi zakon o bankarstvu, kojim će regulisati da se kreditni plasmani mogu obavljati samo u visini kapitala banke i oročenih depozita, tako da će se potpuno iskoreniti lažno kovanje novca u bankama i naduvavanje virtuelnog finansijskog balona. Ko hoće da ima banku u Srbiji, mora da donese i uloži svoj kapital sa kojim će da radi na tržištu. Stvoriće se u centru Beograda, na relaciji Slavija-Kalemegdan, slobodna finansijska zona, gde će kapital iz čitavog sveta moći da slobodno ulazi i izlazi, uz plaćanje poreza državi od 1- 3% na sve finansijske transakcije.

Devizne klauzule će se sve poništiti i građani će se osloboditi dužničkog ropstva banaka.

Narodna banka će odobravati kredite u dinarima, dok će poslovne banke biti slobodne da odobravaju kredite u dinarima i svim drugim svetskim valutama. Platni promet u zemlji će biti u dinarima i devizama, kako bi se omogućio brzi protok kapitala za sprovođenje ubrzanog privrednog razvoja Srbije. Zadatak Narodne banke je da pametnom kreditno-monetarnom politikom privuče kapital iz čitavog sveta i da ga usmeri u pokretanje domaće proizvodnje.

Svakoga dana u svetu se okrene 52.000 milijardi dolara i svetski kapital ima problem gde da nađe sigurne plasmane. Ulaganjem u proizvodnju i realnu ekonomiju Srbije, strani investitori se mogu zaštititi od sigurnog sloma papirnog novca u svetu. Nikada nismo imali povoljnije uslove za snažan privredni razvoj i brzi izlazak iz sadašnjeg siromaštva. Nikada se ovakva prilika više neće da ponovi. To je naša jedinstvena prilika, koju pametna državna politika može da iskoristi za dobrobit i države i građana. Ali, za to nam trebaju novi ljudi u politici.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane