Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Po mom mišljenju

Prisluškivani razgovori

Za ovu vrstu prisluškivanja, o kojoj je reč, nisu vam potrebni nikakvi prislušni uređaji, niti da ste radnik BIA čiji je zadatak da prisluškuje nekoga i da, potom, prosleđuje svoja saznanja šefu, ili kome već, u Službi. Ne! Ovom vrstom prisluškivanja može da se bavi svako ko koristi javni gradski prevoz ili se muva po beogradskim pijacama. Može biti da to i nije prisluškivanje, već, slušanje raznoraznih tema koje naglas razmenjuju-razmatraju građani međusobno, u raznim okolnostima, a vi se nađete tu i hteli ili ne postajete, ipak, prisluškivač.

Živan Haravan

Razgovor pred pijačnom trafikom

Čekajući na red, pred ulaz na Bajlonijevu pijacu, da pitam prodavca u trafici imaju li negde sakriven Magazin Tabloid,čuh razgovor dva penzionera. "Kako je? Kako zdravlje?"- pita jedan. "...ebi ga, krpim nekako i bez lekova. Ne stižem da penzijom od 20.000 sve poisplaćam i još da kupim lekove. A, ti? Kako si? Kako ide?"- pita drugi. "Pa, šta da ti kažem, zdravlje me, Bogu hvala, još služi, nego, žena mi je bolesna. Moja penzija je za dve hiljade veća od tvoje, ali, srećom sin mi radi kao raznosač pica, a znaš da je mašinski inženjer, ali otpušten kao tehnološki višak. On nam se nađe za lekove majci. Srećom, gazda više picerija ga učlanio u SNS i tako ga primio na posao."- reče ovaj bolje stojeći penzioner. "Ma šta kažeš?! E, stvarno je taj SNS prava narodna stranka! To je briga o ljudima! Glasao sam i glasaću uvek za njih."- beše ushićen onaj što nema para za lekove. "Vala i ja sam glasao za njih i glasaću dok sam živ." - uzvrati onaj srećnik. "Nego, izvini, da te pitam, ne zameri mi - imaš li 30 dinara da mi pozajmiš da kupim "Informer"?"- malo utišanim glasom upita onaj bez lekova. "Ma, nema problema! Evo, kupiću jedan tebi i jedan meni, bez pozajmice." - učini to, onako galantno, boljestojeći.

Sve to je slušao, iza njih, jedan gospodin u dotrajalom odelu, iznošenim cipelama i starim, flekavim, šeširom na glavi. "Oprostite što se mešam u vaš razgovor, ali kako možete da hvalite SNS kada vas je doveo u to stanje o kome pričate? Smanjio je penzije..."- poče čovek svoju priču. Ona dvojica ga prvo pogledaše, nakostrešeni, razrogačenih očiju, a onda usledi paljba: "Vidi ti njega! Nije nas SNS doveo u ovo stanje nego vi Soroševi plaćenici! Nama SNS nije dirnuo u penzije, nego je vama, buržujima smanjio penzije i zato ga mrzite. I trebao je da vam ih smanji, ma, trebao je da vam ih ukine. Tako se radi sa izdajnicima! Idi u Severnu Koreju pa tako pričaj! Tamo bi pravio od blata SNS..." - jedan za drugim su u besu odbrusili onom gospodinu koji se poražen, pognute glave udaljio i nastavio svoj put sa najlon kesom u ruci i u njoj kilogramom hleba, tri paradajza i litrom jogurta.

Razgovor za tezgom

Očigledno stara mušterija razgovara sa staricom koja, već, godinama, pre svitanja, dolazi iz okoline Beograda na Bajlonijevu pijacu i uvek ima prvoklasno voće i povrće. I ja sam je poznavao kao redovna mušterija. "Kako je, gospođo?"-započe razgovor mušterija sa početka priče. "Kako se mora."-odgovori mu starica. "...A, šta bi sa onom Vašom prelepom unukom koja je znala i da Vas često zameni na tezgi? Nema je, odavno, više?"- upita. "...Eee, ona je završila srednju školu, upisala fakultet i još malo pa će da ga i završi!"- po malo sa setom, ali više sa ponosom u glasu odgovori starica. "...Ooo, baš, lepa vest! A, koji fakultet je upisala"?-sa radoznalošću upita mušterija. "Uvek imam muku da mu ime izgovorim. Valjda nešto kao Megaterd...Megabred.... nikako da to ispravno kažem." "Čekajte! Da nije "Megatrend?"- pomože joj gospodin. "...Eeee. taj, baš, taj. Tako se zove!"- potvrdi starica.

"O, pa, to je vrlo skup, privatan fakultet. Kako uspevate u familiji da joj finansirate studije?"- zabrinuto i znatiželjno upita gospodin. "Ma, da Vam kažem: takvo dete bi svako želeo da ima. Ona se sama finansira, iznajmila je stan u Beogradu. Plaća stan, studiranje, pa, čak i nama pošalje mesečno do 200-300 evra. Kaže nam da je tamo na fakultetu svi glavni vole i kad završi to, zaposliće je u neki konzulat. Imaju neke jake veze u državi!"- ispriča se starica. Razmenismo poglede gospodin i ja. Bi nam žao ove čestite, namučene starice. Gospodin je upita: "A, znate li koji je smer odabrala? Ako me razumete." "E, to znam! To sam zapamtila! Taj odsek se zove Međunarodni odnosi."-odgovori k'o iz topa. Znatiželjni gospodin, ne posustajavši, postavi joj još jedno pitanje: " Da li Vam je unuka rekla šta će ona da radi u konzulatu?" Dobismo obojica precizan odgovor, da precizniji ne može biti: "Pa, šta znam, valjda će tamo da konzumira te međunarodne odnose!"

Zagonetka u autobusu GSB

Da li je to bio provokator, šaljivdžija, pripit stariji čovek ili malčice udaren u glavu, tek, u punom autobusu obrati se on glasno i jasno svim putnicima: " 'Ej ljudi! Ko zna da reši ovu zagonetku? Šta je to: ni od čega - nešto, ni od koga - neko, ne vredi pet para - a kao da vredi, ne zna šta je - a, kao da zna, ni od kakve vajde - a negujemo ga, rok upotrebe - istekao!" Nakon kraće tišine i zbunjenosti, putnici se opustiše i poče nagađanje. Neko reče: srpski fudbal Nije, reče onaj. Znam, Ministarstvo kulture!-opet će neko. Nije! Minja Subota!-uzviknu jedan. Nije! Da nije, možda, "Informer"- zlurado će neko od putnika? Ma, jok! Znam šta je!- pobedonosno će jedan. To je Beograd na vodi! Ma, daleko si burazeru od odgovora - negira, dalje, postavljač zagonetke. To mora da su naše starlete - mudro će neko. Netačno! "Dobro čoveče, nemoj više da nas zamajavaš. Daj, reci nam tačan odgovor", zavapi jedan stariji gospodin. " Dobro, 'ajde reći ću vam! Odgovor je - PUPS!"

Kada se svega ovog setim, a bilo je toga još, postaje mi jasno da je žiri Sterijinog pozorja, na čelu sa Mikijem Manojlovićem, bio potpuno u pravu kada nije dodelio Nagradu za predstavu, tekst i glumačko ostvarenje ni jednom od učesnika festivala. Najbolje drame, tragedije, komedije, satire se odigravaju svakodnevno tu, oko nas. Zato je žiri doneo ispravnu Odluku da se Nagrada dodeli - Narodu!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane