Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Vašington kao sudbina: bolesni diktator i njegove navodne "istorijske" misije

Paja Patak daje sebi u zadatak

Za više od pet godina nezapamćene diktature koju i dalje sprovodi Aleksandar Vučić, nizala su se njegova brojna putovanja u inostranstvo, za koja građani Srbije nikada nisu uspeli da saznaju da li su službena ili turistička. Većinu tih poseta obeležilo je potpuno odsustvo zvaničnih informacija, misteriozne poluinformacije, a kasnije su nastupile i katastrofalne posledice po srpsku spoljnu politiku, unutrašnju i spoljnu bezbednost, privredu, ekonomiju...Njegov kratki boravak u Vašingtonu, 16 i 17 jula ove godine, tokom koga je bio suočen sa neispunjenim obavezama prema Stejt departmentu, mogla bi da bude i najava skore likvidacije nezapamćene autokratije tokom koje je Srbija dotakla ekonomsko, političko i svako drugo dno, od koga se dugo neće oporaviti.Ako uopšte i opstane kao evropska država.

Nikola Vlahović

Od prvog dana svoje apsolutističke vladavine, Vučić je u svojim "državničkim posetama" u inostranstvu, uglavnom priman na najnižem administrativnom nivou, a kada bi ga neko od velikih državnika povremeno "potegao za uši", to bi u svojim biltenima i na svojim televizijama u Srbiji predstavljao kao svoje lične pobede i alibi za diktaturu koju je zaveo.

Prilikom njegove poslednje posete Americi, polovinom jula meseca ove godine, ovakvo ponižavanje Srbije i njenih institucija (u ovom slučaju institucije predsednika Republike), doživelo je svoj vrhunac. Vučića je u Vašingtonu, na pragu jednog sporednog ulaza u Belu kuću, sačekala anonimna službenica i "sprovela" ga do prostorije gde je sa njim obavljen razgovor, koji bi se u žargonu srpske policije, mogao nazvati "informativnim". Prethodno je do tog ulaza zaista i došao u policijskom džipu, iz koga je izašao i pred pomenutim vratima u prizemlju zgrade čekao dva minuta.

Zvanične informacije govore da ga je tom prilikom na kratko primio američki potpredsednik Majkl Pens, ali nema ni reči o tome da li je u pitanju bilo neformalni ili protokolarni susret. Majkl Pens među svojim kolegama iz vrha sadašnje vlasti u Vašingtonu, važi kao čovek koji najmanje zna o Balkanu. Tačnije, Pens ne zna ništa o Srbiji.

Ali, o Vučiću je nešto u međuvremenu saznao. I to samo dva dana pre njegovog dolaska u Ameriku. Naime, u pismu koje je stiglo na nekoliko važnih adresa u Vašingtonu, a čiji su autori iz jednog republikanskog krila u Kongresu, piše da je Vučić onaj isti čovek koji je "suorganizator" paljenja američke ambasade u Beogradu, 2008. godine, i koji je, prema navodima jednog njegovog bivšeg političkog partnera, "...kritičnog dana koordinirao sa šefom kabineta jedne tadašnje vladajuće figure" i još nekim ljudima iz tadašnjeg sastava Skupštine Srbije. Da li je Pens tražio od Vučića da se izjasni na ovu okolnost ili ne, to nije poznato, ali je nakon kratkog susreta sa njim, mali balkanski diktator doslovno isteran na ulicu (on tvrdi suprotno, da ga je Pens lično ispratio do policijskog automobila koji ga je i odvezao). Sutradan su u se u jednoj maloj sali za doručkom, dvojica dokonih kongresmena, obojica lobisti nekih trećerazrednih američkih kompanija, čudili Vučićevim nenormalnim ponudama "da ulažu u Srbiju pod uslovima kakve nigde neće naći"!

U izolovanoj Srbiji, u režimskim biltenima, odmah su osvanuli naslovi: "...Američke kompanije ulažu u Srbiju" i "Vučić u Srbiju dovodi Google". Naravno, ništa od toga nije tačno i sve je plod brutalnih laži koje Vučić lično plasira. Ali, dok je on lagao javnost u Srbiji, još jedno pismo je stiglo do Majkla Pensa. Napisala ga je kongresmenka Edi Bernis Džonson, a ono je imalo za posledicu da Vučić bude suočen sa neispunjenim obećanjima koja, kako Pens reče, "zabrinjavaju Stejt department".

Reč je o šest tačaka koje su prepreke u unapređenju SAD i Srbije. U pismo doslovno piše:

"...Potpredsedniče Pens, Pišem vam zabrinuta zbog predložene posete Aleksandra Vučića Vašingtonu 17. jula. Snažno podržavam evrointegracije Srbije i pozdravljam napore američkog ambasadora Kajla Skota u negovanju demokratskih institucija, poštovanju zakona i sprovođenju ekonomskih reformi. Saglasna sam da je prioritet pomoći Srbiji da postane regionalni ekonomski centar i pokretač regionalnog rasta u izuzetno važnom privatnom sektoru. Ostajem puna nade da možemo zajedno da radimo dok administracija nadgleda ruski i iranski uticaj na region...Nadam se da ćete osigurati odgovor predsednika Vučića na pitanje da li njegova vlada namerava da dozvoli iranskim izvorima da investiraju u Srbiju i da uspostavi direktan let od Beograda ka Teheranu...

Prvo, Srbija je učestvovala u zajedničkoj vojnoj vežbi s Rusijom i Belorusijom, pod nazivom "Slovensko bratstvo", nedaleko od poljske granice, na dan kad je Crna Gora postala članica NATO. Te provocirajuće vežbe su zabrinjavajuće. U 2015. srpske snage su ušle u regiju Krasnodar, na granici s Krimom, koji je okupirala Rusija, a u novembru 2016, iste nedelje kad su američke snage sa NATO partnerom bile u Crnoj Gori, Srbija je održala sličnu vojnu vežbu s ruskim snagama. Ono što najviše zabrinjava jeste lična ponuda ruskog predsednika Vladimira Putina od prošlog marta da Srbiju snabde sa šest borbenih aviona "Mig 29", 30 tenkova T-72 i 30 oklopnih vozila BRDM-2. Verujem da ovakvi potezi dodatno destabilizuju ionako osetljiv region. Nadam se da ćete obezbediti zalaganje predsednika Vučića nezavisno od toga da li prihvati ovu ponudu, i dobiti objašnjenje zašto je Srbiji potrebna ovako teška vojna oprema.

Drugo, zabrinuta sam izveštajima da mala grupa, predvođena predsednikovim bratom Andrejom Vučićem i četvoricom njegovih bliskih prijatelja, Nikolom Petrovićem, Zvonkom Veselinovićem, Slavišom Kokezom i Nenadom Kovačem, nastavlja da rukovodi svim infrastrukturnim i javnim projektima...Znajući vašu posvećenost slobodnom ekonomskom tržištu i negovanju potencijala američke industrije u zemlji i inostranstvu, nadam se da ćete od predsednika Vučića dobiti odgovor povodom aktivnosti pomenute grupe."

Američki ambasador Skot je Vučiću tri dana pred put u Vašington dao ovo pismo. Kad je video da su prozvani Andrej, Nikola Petrović, Zvonko Veselinović i Kokeza, Vučić je poludeo, prekinuo je sastanak i krenuo iz Ambasade. Kod izlaza se predomislio, vratio i žalio se Skotu da su sve to laži.

- Zašto vam smeta Andrej? Šta hoćete od mene? Da se odreknem brata? Nikad! - rekao je, a Skot ga je samo gledao, ništa ne komentarišući.

Ovo nije prvo pismo kongresmenke Džonson o vlasti u Srbiji. I prošle godine, tokom Vučićevih razgovora sa tadašnjim državnim sekretarom SAD Džonom Kerijem, kongresmenka je dopis slične sadržine uputila tadašnjoj administraciji, u nešto izmenjenoj verziji.

Vučić je za ovo pismo saznao tek nakon što je ono objavljeno na društvenim mrežama! Kada su o tome zatražili objašnjenje od ambasadora Sjedinjenih Američkih Država Kajla Skota, koji je sa Vučićem bio u Vašingtonu, od njega su dobili odgovor da se tim pismom niko posebno ne bavi. To je, kako je navodno objasnio Skot, kao kad u Srbiji lider radikala Vojislav Šešelj piše pismo protiv bivšeg šefa misije EU Majka Davenporta ili protiv visoke predstavnice EU Federiki Mogerini.

Zašto je Skot pokušao da "amnestira" Vučića? Činjenica je da mali balkanski diktator nije obavio sve svoje zadatke i da je takozvanoj međunarodnoj zajednici i njenim mračnim planovima za Balkan, potreban, još kratko vreme a nakon toga će ga ukloniti kao da ga nikada i nije bilo. Na poslednjem samitu zemalja regiona u Trstu, Vučić se pohvalio kako će celokupna "albanska strategija" u vezi izgradnje putne infrastrukture i podizanja Albanije i Kosova "na evropski nivo", biti samo početak, da on planira da srpskim kreditima snažno pomogne izgradnju saobraćajnica između Sandžaka i Bosne i Hercegovine, te prugu Sarajevo-Beograd. Za "supervizora" ovih poslova, komanda NATO pakta u Briselu odredila mu je Kolindu Grabar Kitarović, koja je njegov izbor za predsednika Srbije prokomentarisala ovako: "...Sad imam sa kim da razgovaram u Srbiji!". Ostalo je još i pitanje Ustava i Kosova. Biće to njegov kraj.

Najave da će ga upravo američka administracija ukloniti, počele su baš njegovom zlosrećnom posetom Vašingtonu 17. jula ove godine.

Tog dana je potpredsednik SAD Majkl Pens imao u rukama i treće pismo, koje je potpisala grupa američkih kongresmena, a u kome se između ostalog navodi da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić okrivio Gorana Radosavljevića Gurija za umešanost u ubistvo braće Bitići.

Kongresmeni u pismu ističu: "...Dragi potpredsedniče Pens, Pišemo vam povodom sastanka sa srpskim predsednikom Aleksandrom Vučićem i nerešenim slučajem ubistava Amerikanaca Ilira, Agrona i Mehmeta Bitićija koja su se dogodila u Srbiji 1999. godine. Od 2014. godine predsednik Vučić nije pružio više od obećanja za rešavanje slučaja torture i ubistva trojice američkih državljana iz Njujorka. Po završetku rata na Kosovu, iz samog vrha srpske vlasti naređena je egzekucija Ilira, Agrona i Mehmeta Bitićija, delom zbog toga što su državljani Amerike. Tokom svojih prethodnih poseta Beloj kući 2015. godine predsednik Vučić je obećao američkom narodu kao i visokim funkcionerima SAD uključujući i tadašnjeg potpredsednika Džoa Bajdena, da će rešiti ovaj slučaj u najkraćem mogućem roku. Ta obećanja nisu ispunjena. Predsednik Vučić je nastavio da održava bliske odnose sa glavnim osumnjičenim u ovom slučaju, Goranom Gurijem Radosavljevićem. Kada je ambasador SAD u Srbiji, Kajl Skot, ispitivao odnos Vučića i Radosavljevića predsednik je rekao da bi "kritičari trebali da se stide". Sve ovo se dogodilo uprkos uveravanjima predsednika Vučića da je Radosavljević odgovoran za navedene zločine. Zaključak je da predsednik Vučić ne drži svoja obećanja i ne poštuje odlučnost američke vlade da traži pravdu u slučaju Bitići. S poštovanjem zahtevamo da ovaj slučaj bude jedna od tema na predstojećem sastanku sa predsednikom Vučićem, i duboko cenim svaku pomoć u rešavanju istog i potrazi za pravdom..."

Istina je, početak i kraj Vučićeve avanture vezan je za Sjedinjene Američke Države. Na početku, 2012. godine, već u jesen bio je "na brifingu" u sedište CIA-e u Lengliju. sastao se tada i sa šefom FBI. Dobio je jasne zadatke šta treba da radi i na kakav način da sprovodi volju SAD. Na kraju svoje diktatorske avanture, neobavljenog posla, srušiće ga njegovi tvorci u Vašingtonu. Britanci su se već odavno distancirali. Treba se zato podsetiti na njegova ludila tokom svojih putovanja tokom kojih je obmanjivao srpsku javnost o velikim državničkim pobedama koje postiže.

Tako je 2014. godine, na dan 1. decembra, osvanuo naslov novinske agencije Tanjug, "Istorijska poseta Vučića" povodom njegovog dolaska u Izrael.

U januaru 2013. godine, beogradski dnevnik "Blic" senzacionalno piše: "Vučić uskoro putuje u Nemačku da ubeđuje Bundestag" (odakle se vratio pognute glave i neobavljenog posla). U junu mesecu iste godine (20.06.2013.), njegovi mediji orkestrirano objavljuju udarnu vest: "...Vučić putuje u Brisel i traži datum bez odlaganja!". Naravno, i odatle se vratio praznih ruku, ali usta prepunih lažnih obećanja.

Prvog juna 2014. godine, Dnevnik RTS-a javlja da je Vučić u Parizu, da će tamo razgovarati sa svim vodećim francuskim privrednicima. A, reč je bila o bezuspešnoj poseti, bez ikakvog smisla, osim što je francuska vlada napomenula da se nada da će Srbija "izdržati na svom evropskom putu". Ovu sprdnju sa Vučićem, koji, kao veliki vođa vodi gladni narod na veliki marš (kao Mao Kineze u prošlom veku), najpre su počeli u Americi. Tako je, još 2012. godine, objavljena vest dana (12. jula 2012. godine), da je " Lider naprednjaka doputovao sinoć u Sjedinjene Američke Države, gde će u Stejt Departmentu biti primljen na razgovore sa svim zvaničnicima ove zemlje".

Kako je počela njegova vladavina, tako polako i završava: sa gromoglasnim naslovima o velikim postignućima i milijardama evra dugova. Sa prijemima na najvišem nivou i sa potpunom izolacijom Srbije. Kako ekonomskom tako i političkom.

A, krenuo je na taj put ispraćen spektakularnim naslovima: "...Uradićemo domaći zadatak do 2019. godinu!", "...Brza pruga u oktobru 2017, želimo Gugl u Srbiji"

Osim slučajnog susreta na hodniku, daleko od Ovalnog kabineta, sa republikanskim senatorom Džonom Mekejnom, imao je samo dva beznačajna sastanka, a takođe i sa Viktorijom Nuland, bivšom pomoćnicom državnog sekretara za Evropu i Evroaziju i Suzan Rajs, tadašnjom savetnicom za nacionalnu bezbednost predsednika Obame. Vučiću je tada jasno rečeno da SAD od njega traže apsolutnu "privrženost" dijalogu sa Albancima i evroatlansku lojalnost.

Znatno pre toga, 15. jula 2012. godine, iz Vašingtona, u kratkom saopštenju, Aleksandar Vučić je između ostalog poručio da je imao razgovore u Stejt departmentu i da će ''...Sjedinjene američke države podržati Srbiju na evropskom putu i u borbi protiv korupcije i kriminala, ali da postoji otvorena pitanje Kosova i Metohije, i da će Srbija morati da prihvati bolne kompromise" - bilo je jasno šta nam ovaj šizofreničar obećava. "...Uveren sam da ćemo ispuniti ono što je prethodna vlada dogovorila'' - poručio nam je, a režimski mediji nisu naglasili da je on razgovarao, ustvari, sa nižim službenikom Stejt departmenta u Kancelariji za Evro-Aziju i šefom odseka za Balkan Dejvidom Bergerom! Bio je to trećerazredni službeniku američke diplomatije! Tako je administracija u Vašingtonu odmah Vučiću stavila do znanja gde mu je mesto i kakav će odnos prema njemu u budućnosti biti. Prema kratkom saopštenju na sajtu Stejt Departmenta, povodom ove posete navedeno je da je kandidatu za prvog potpredsednika Vlade Srbije saopšteno da Vlada SAD-a nema sredstva za ulaganje u Srbiju, ali da Rusija i njena vlada imaju novac koji se mogu brzo ulagati u Srbiju, što je gostu i savetovano. Vučićeva Velika propaganda laži nije to registrovala.

Ko navija Vučića? Ko ga je kalio i prekalio u ovejanog kriminalca i zločinca?

Srpske službe bezbednosti u arhivskim fodnovima raspolažu dokazima da je Srpsku naprednu stranku i njene lidere Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića ''stvorila'' američka tajna služba. Eksponenti te politike su i danas bivši američki ambasador u Srbiji Wilijam Dejl Montgomeri i službenik Stejt Departmenta Metju Palmer. Obojica su vezani za Beograd. Metju je oženjen Beograđankom, dok je prethodno službovao u ambasadi SAD-a u Beogradu, tašta mu je imala stan u centru Beograda, a Montgomeri je, nakon penzionisanja zbog više afera u koje je bio umešan, naročito kada je sud u SAD-u zabranio njegovoj supruzi Lin da prilazi službenici ambasade u Beogradu Biljani Jović, koja je bila sekretarica ambasadora Montgomerija a Lin je fizički napala sumnjičeći je da je njegova ljubavnica.

Kao ambasador, Montgomeri je bio umešan u mnoge mutne poslove u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Zaradio je nakon penzionisanja nekoliko desetina miliona,stvarajući i podržavajući režime u Hrvatskoj, Mila Đukanovića i Zorana Đindića, dok je bio premijer. Intenzivno je pokušavao da oblati Vojislava Koštunicu, koga je podržavao njegov zamenik u Ambasadi.

Ruska spoljna obaveštajna služba je preuzela od FSB-a dosije gospodina Montgomerija, ali ga još ne koristi.

Vučić je obilato plaćao i još plaća gospodina Montgomerija. Kao dugogodišnji službenik Stejt Departmenta Montgomeri ima neke veze i u Kongresu i Senatu. Bio je ratni drug senatora Džona Mek Kejna, koji je bio žestoki pristalica bombardovanja i uništenja Srbije. Montgomeri mu je dao u ime Vučića velike pare da se i sa njim sretne, u vreme Obamine vladavine, što je razljutilo demokrate.

Metju Palmer je demokrata, bio je miljenik Hilari Klinton. Danas je njegov uticaj u Stejt Departmentu veoma skroman.

Koliko desetina miliona je Vučić potrošio, podmazujući preko Montgomerija američke zvaničnike? Služba procenjuje da je reč od najmanje 100 miliona dolara!

Ipak, lako je uočiti da su sve Vučićeve posete SAD-u bile neprimetne za američku javnost, da nisu bile protokolisane, te da Vučiću nije ostavljen trag o tome da je to, ustvari, bila plaćena poseta jednog diktatora u uzgoju. Naprotiv, u izveštaju o poseti Vučića zapisani su samo nalozi koji su mu izdati i očekivanja administracije od njegove Vlade!

Gospodin Montgomeri ulazi kod Vučića nenajavljeno, nogom otvara njegovu kancelariju.

Dakle, Vučićevo koketiranje i ''velika podrška'' koju dobija od zvaničnika SAD-a, zasnovano je samo na velikim parama kojima plaća lobiste. Nijedan američki medij nije zabeležio Vučićevu posetu i susret sa potpredsednikom Majklom Pensom 17. jula ove godine.

Aleksandru Vučiću Montgomeri pravi spisak pitanja i spisak naloga koje on treba da saopšti građanima da ih je dobio u Vašingtonu! Paja Patak dao je sebi u zadatak! Pripisujući to nalozima iz Bele kuće. Što nije tačno.

A 1. Vilijam Dejl Montgomeri

Montgomeri je služio u američkoj vojsci od 1967. do 1970. godine, uključujući jednu godinu službe u ratu u Vijetnamu

Karijeru je započeo kao službenik Službe za spoljne poslove Sjedinjenih Država 1974. Bio je izvršni pomoćnik državnog sekretara Lourensa Iglbergera a zatim zamenika državnog sekretara Kliftona R. Vartona mlađeg. Montgomeri je bio zamenik šefa misije u Sofiji od juna 1988. do maja 1991.

Njegovi ostali zadaci uključivali su funkciju ekonomsko-privrednog službenika u ambasadi u Beogradu, komercijalnog službenika i političkog savetnika u ambasadi u Moskvi i zamenika šefa misije u Dar es Salamu, kao i zadaci u Vašingtonu. Služio je kao američki ambasador u Bugarskoj od oktobra 1993. do januara 1996. Od 1996. do 1997. služio je kao specijalni savetnik Stejt departmenta za sprovođenje mira u Bosni i Hercegovini.

Montgomeri je izabran za šefa misije pri američkoj ambasadi u Beogradu u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori, nakon ponovnog uspostavljanja diplomatskih odnosa 17. novembra 2000. godine, a potvrđen je kao američki ambasador u Srbiji i Crnoj Gori 15. novembra 2001.

Obrazovanje: ima diplomu iz psihologije na Beknelskom univerzitetu i master iz poslovne administracije u međunarodnom poslovanju na Univerzitetu Džordž Vašington. Dok je radio u Stejt departmentu, pohađao je Nacionalni ratni koledž na jednogodišnjem programu u toku 1986/1987. akademske godine.

Lični život: Vilijam Dejl Montgomeri je još u braku sa Lin Žermen, (iz Engleske) sa kojom ima troje dece. On govori bugarski, ruski, srpski i hrvatski jezik.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane