Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Francuska

Šta donosi novi zakon o (ne) radu u zemlji neumerenih sloboda

Bogatima dati, sirotinji uzeti

Prvi srpski ustav iz 1835. godine sročen je po francuskom ustavu ali i mnogi drugi zakoni i pravila i odluke smo decenijama imitirali prijatelje Francuze ko' majmuni decu u zoološkom vrtu. Sve što smisle Francuzi kopirano je po svetu a pogotovo na Balkanu. I to uglavnom ono što ne nije u našem mentalitetu. Ono što ne valja nikom sem vlastima smišljali smo sami nezavisno i protiv zdravog razuma još od doba Nušića jer je tako u razvijenim zemljama Zapada. Vremena se menjaju i neki novi klinci dolaze na vlast po velikim i bogatim demokratijama kao što je slučaj sa u olimpijskom gradu Parizu, gde se predsednik Makron našao na udaru svojih sugrađana. O svemu tome i malo šire piše Mile Urošević, naš dopisnik iz grada večitih štrajkova.

Mile Urošević (dopisnik iz Pariza)

Opozicija sanja kohabitaciju

Kada po svetu udari kriza i kapitalistima zine dupe za još većim profitom, tada i sama Francuska počne da majmuniše narodne običaje i ukorenjene navike siromašnog trećeg sveta, pa onda "telad", kako je Šarl De Gol u svoje vreme nazvao Francuze, izlazi na ulice i traži ostavku mondijalističke vlade "bankara" Makrona. Lideri opozicije se izjašnjavaju za novu kohabitaciju, kao u vreme Miterana i traže da se povuče predlog zakona o radu, koji je "fatalan za razmaženi svet lenština", kako se otprilike izjasnio "bankar" i podigao pritisak na stočnoj pijaci telićima koji tegle za male pare a ne shvataju da je to njihovo malo tri puta premnogo za bogataše. Zna li ko pošto je samo šminkanje jednog predsednika? Čak 26. 000 evra za tri meseca ulepšavanja mladolikog zavodnika koji smatra de je pomoć studentima prevelika i treba je smanjiti za 5 evra po indeksu. Privilegovani buntovnici opozicije koji su glupi jer "ne mogu da shvate nužnost reformi" kako je nedavno izjavio čovek koji je izabran uglavnom zahvaljujući medijskoj zaveri protiv kandidatkinje Le Pen.

Nakon samo 100 dana Makron je ušio svoje prethodnike u ekspres nepopularnosti i široke narodne mase Francuske već sanjaju o sledećem Napoleonu koji bi trebalo da bude bolji od ovih prethodnih, a pogotovo od ovog aktuelnog i najgoreg do sada! Za tri meseca Makron je izgubio pola popularnosti i navukao gnev sirotinje koja se sada kaje što je nepromišljeno glasala za svog ugnjetača.

Samo neke spoljne intervencije i plašenje korejskim atomkama mogu malo da ublaže opšti utisak da je predsednik na visini. I kada je ekonomija u procepu onda je najefikasnije da se započinje neki rat po Africi ili Bliskom Istoku tek kol'ko da se raja uplaši i ućuti u solidarnosti a pogotovo ako se na rat protiv terorizma doda i malo terorizma po neki atentat u lokalu onda samo sloga spasava svet. Ponekada i velike klimatske katastrojke mogu da padnu ko kec na desetku što menja teme na naslovnim stranicama medija i pomaže predsedniku i njegovim amaterima u vladi i skupštini m skupljenis s konca i konopca da provuku koju bolnu reformu onako na brzaka i kvarnjaka.

TV realiti Predsednik je od tragedije na San Martinu napravio Kolonta šou na američki način. Bez drugih novinara osim onih koji rade za Jelisejsku palatu i koje on lično povede da ga slikaju u svom Air Fors 1 avionu koji je Sarkozi ostavio u nasleđe ili na uništenom ostrvu kako diskutuje sa ljudima bez tonskim zapisima da se ne čuje kako ga hvale za nedelju dana zakašnjenja. Za to vreme na ulicama francuskih gradova narod protestuje. I to je samo početak tvrdi lider opozicije Melanšon.

Čudno je to da mladi i neiskusni Predsednik pete sile sveta kao da ima neki neraščišćen račun sa svojim narodom te ga non stop pljucka i zapišava uglavnom kada je negde u inostranstvu. Onako iz daleka. U Alžiru je, na primer, pomenuo kriminal protiv čovečanstva koji je njegova otažbina počinila u toj bivšoj koloniji a da ga niko nije vukao za jezik.

Na drugom mestu je vređao nekvalifikovane radnice i ostale kasirke i čistačice tvrdeći da su dame mahom nepismene. Kavaljerski, nema šta! Nedavno nekim klincima koji su ga spopali oko skupocenog odela koje nosi, odbrusio da i oni nađu neku šljaku pa će imati brend perje, i sve tako...Gde god nađe zgodno mesto on izrazi svoj prezir zasadi i zamera sirotinji bedu i arogantnost onima koji mu ne podilaze. U životu postoje oni koji su nešto uradili čitaj zaradili i ostali koji su "niko i ništa". Ovim rečima Makron deli Francuze u dva tabora nepodobne koji nisu glasali za njega i podrepaše. A, podrepaša je sve više kako se Demokratija imitira alatke klasične diktature ne bili se demokrate održali na vlasti i sprovele naručene reforme od strane bankara, finansijera i ostalih organizacija za uvođenje novog svetskog poretka. Drugim rečima, najblaže rečeno nešto nezdravo smrdi u zemlji pariskih parfema! Onaj koga u svetu hvale kao super predsednika je nakon samo 100 dana foteljašenja postao najnepopularniji u svojoj državi od kako postoji ta funkcija. Čak je više pao nego Oland u svoje vreme, koji inače služi kao referenca za pogrešno upotrebljen glasački listić i mega razočarenje koje sledi već na startu izabranog cara. Jer takav je francuski ustav i on od predsednika pravi novog kralja na pet godina obzirom da je onom koji je nasledio dedovinu staru hiljadu godina odrubljena glava u velikoj buržoaskoj revoluciji. Nostalgija za prošlim danima, zakonima i bogatstvima ima svoje prednosti, ali ne za sve.

Francuska vlada je napapirčila svoje recepte žestokih reformi na 150 stranica nove biblije o radnim odnosima i to bez mogućnosti debate u skupštini jer sila skupštinu ne pita već gura svoje ideje o ukidanja prevelikih socijalnih olakšica koje Francuzi uživaju decenijama i za koje su se izborili nakon velikih tragedija rudara i ostalih posleratnih zakona o radu. Opozicija je zakazale nekoliko štrajkova od koji najveći bi trebalo da bude u subotu ako Bog da i ako policija ne umeša svoje palice i suzavce. Čak i sam strah od terorizma kao i raskol među sindikatima ide na ruku Makronovim pristalicama koji smatraju da je sirotinja sama kriva za svoju bedu ! Kako su se oni obogatili, tako bi treba da se obogate svi koji nisu lenje bube. I ko ne proguta ovu pilulu dobiće klistir, kako je to prokomentarisao Okovani Patak. Problem je što sve bune i revolucije upravo započinju ovakvom terapijom.

U čemu je problem

Zakon o radu onih dole ili o neradu kako ga nazivaju oni gore, u Francuskoj je sveto pismo za koje su Francuzi zarasli ko' školjke za stenu. I kako niko u Srbiji nikada niko nije objasnio francuske zakone o poslovanju i šta se zapravo menja, evo ukratko o čemu se radi kada se kada se beda naziva kupovna moć a besposlica lenjivost.

U Francuskoj postoje dva tipa radnih ugovora. CDI koji su većinski za sada i koji garantuju posao u firmi do penzije sa skoro nemogućnošću da se radnik otpusti ako n ije napravio neku veliku profesionalnu grešku ili u slučaju finansijske katastrofe preduzeća. Sve ovo se odnosi na privatan sektor. Drugi tip ugovora je CDD smišljen 1979. godine i daje mogućnost gazdama da zapošljavaju radnu snagu na određeno vreme sa mogućnošću produživanja. Nakon tri uzastopna produžetka takvih ugovora firma je obavezna da zaposli dotičnog za stalno. Trenutno ima oko 4 miliona takvih ugovora od ukupno 22 miliona zaposlenih u privatnom sektoru. Društvene ustanove i funkcioneri nisu ubačeni u ovu reformu i za njih ima drugo pravilo da se penzionisani ne zamenjuju i tako polako izumiru prirodnom smrću a društveni biznis prelazi u privatne ruke sve dok jednom mafija ne uzme sve u svoje ruke a pogotovo one poslove koji najviše donose i koje je država oduvek čuvala za sebe.

Novi zakon predviđa novi sistem i novu vrstu ugovora za stalno ali samo dok traje projekat. Na primer, dok se ne sazida zgrada svi su zapošljeni na stalno a kad se ukuje poslednji ekser, sledi noga. A to odgovara samo gazdama i finansijerima. Pored toga menja se način legalnog otpuštanja bilo kog radnika bez pregovora sa sindikatima, kao do sada, dovoljno je da se glasa interno, ko je za a ko protiv? I to javno da gazda vidi I šut karta je overena nogom u dupe. Slično je predviđeno i za sve druge odredbe; radno vreme, visina plate, raspodela viška, godišnji odmori i slično. Neka vrsta lajt robovlasništva, kakvo vlada po trećem svetu, a i na brdovitom Balkanu.

U Francuskoj je do sada postojalo preko 700 grana privrede okupljenih u sindikalne organizacije koje su diktirale zakone i pravila o radu kojih se firme pridržavaju kao važećeg zakona. Sad je to samo uspomena pa čak i sindikati nemaju neku funkciju u odlukama vlasnika ili akcionara.

Svojih firmi gazde, oni poštuju samo zakon bezakonja i nikome ne odgovaraju sem svojim bankarima. Posebno je važna stavka o velikim firmama na principu akcionarskog društva kome su profitabilne dividende važnije od radničkih plata i tamo nekih uslova rada. Ako su Rumuni i Poljaci jeftiniji od Francuza oni že dovesti tu jeftiniju radnu snagu a svoje ljude baciti na berzu rada. I to ne zbog sebe nego zbog preduzeće, što bi rekao Gutović u Tesnoj koži. Ako jedna zdrava multinacionala naprimer gubi pare u Francuskoj, a svuda po ostalim svetskim filijalama je u dobitku, ona može glat da otpusti ljude u Francuskoj pa čak i ugasi poslovanje: OK, to je normalno u kapitalizmu, reći će neko. Jeste, al nije uredu što se gubitak pravi namerno u veoma zdravoj firmi i sva se zarada investira u druge filijale da bi se veštački ugasila konkurencija. To je zapravo prvi princip kapitalizma, zakon jačeg, bogaćenje bez granica i bezgranično.

Oni koji su bez razloga izbačeni s posla mogli su do sada da traže veliku odštetu. Ubuduće, pokazaće se koliko je zakon štedljiv, pa su i ta obeštećenja tek koliko da se pokriju advokatski troškovi i poživi par meseci dok ne stigne socijalna pomoć ili topli kazan na obližnjem trgu.

Pored ovih mera postoji još niz drugih načina da se bogatima udeli ono što se sirotinji oduzme i to sve po zakonu i volji jednog čoveka. Doduše on je i rekao pre izbora da će da žestoko reformiše ali su mediji još žešće obećavali građanski rat ukoliko pobedi Hitlerova tajna ćerka Marina Le Pen. Između dva zla bira se ono koje manje boli, ali ipak boli i to po sred novčanika.

podeli ovaj članak:

Natrag