Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Druga strana

Kako je Siniša Mali uništio i gradski prevoz

Kako su izvozali i vozače

Gradski prevoz je socijalna kategorija o kojoj vode računa vlasti u gradovima iole ozbiljnih država. Tako je u Talinu, u Estoniji, gradski prevoz besplatan, a vlasti tvrde i da je isplativ! Građani na vreme stignu na posao, đaci u škole, penzioneri do bolnica, pijaca. Gradski prevoz u Beogradu je napadnut od Vučićeve mafije, te autobusi liče kao na one predratne. A u nedostatku kvalifikovanih vozača, voze nas onemoćali starci, koji su odavno u penziji, ili oni koji dnevno voze i u GSP-u i kod privatnika, da bi prehranili porodicu. Kada krenu na posao, ljudi se pozdravljaju sa ukućanima - zdravo pošo, dobro stigo.

Igor Milanović

Sajtu Pištaljka vozač Dragan Vučićević podneo je prijavu protiv svog poslodavca, firme Trans-jug iz Obrenovca, koja po odobrenju doskorašnjeg kradonačelnika Beograda obavlja prevoz na linijama Beograda i prigradskih opština.

"...Radim kao vozač autobusa. Platu primam pola na ruke-pola na račun. Počeo sam da radim 10.12.2015.god. Godišnji odmor mi se ne plaća.Meni su dužni tri godine odmora-bolovanje do mesec dana ne plaća.

Radimo po deset sati dnevno, vozimo ljude na gradskim linijama. Autobusi su neispravni, bez kočnica i klime. Sa nama rade i vozači GSP-a. Pre podne rade u GSP-u, a popodne u Trans-jug-u, što je krivično delo, jer ugrožavaju sigurnost u saobraćaju. Prijavljen sam tek od 11.03.2016. godine, kad sam tražio da mi se plati godišnji odmor, na koji imam pravo. Nisu me isplatili. Odem na bolovanje, isto me ne isplaćuju. Daju nam otkaz kad hoće, ako mu odbijete radite-preko 10 sati. Gazda Trans-juga prikupio je sve iz propale firme (Lasta) - i dovukao dispečere i šofere iz njih. Vlasnik Trans-juga je Dejan Petković iz Obrenovca, Vojvode Mišića 45, rođen 1979. godine. Njegova supruga Ivana je direktor firme.

Vozimo putnike u autobusima bez klime. Pre neki dan zaustavio sam autobus i obavestio putnike da nisam sposoban da vozim, jer je u autobusu bilo 43 stepena! Snimio sam displej koji je pokazivao temperaturu, koji vam dostavljam. Rekao sam putnicima da je to zbog njihove sigurnosti..."

Ovo pismo je potpisao vozač Dragan Vučićević iz Beograda, sa Banovog brda, koji vozi na liniji 51.

Opšte je poznato da je gradski (i prigradski) saobraćaj u katastrofalnom stanju.

Redakciju Magazina Tabloid posetilo je sedam vozača GSP-a. Ozbiljni su ljudi, pred penzijom. Kažu da je vozni park desetkovan, da se ne kupuju rezervni delovi. Oko 90 odsto autobusa je neispravno.

''...Kada bi građani znali kojim autobusima se voze, mnogi bi radije išli peške. U većini autobusa ne rade kočnice. Kočimo motorom, a tek kada uđemo u stanicu pokušavamo i kočnicom, kada je smanjena brzina. Polovina autobusa nema klimu, tako da pomoć od kuvanja putnici traže u otvorenim prozorima, ali to nije dovoljno, jer se čsto zaustavljamo na semaforima, tako da je temperatura leti neizdrživa. Takav je slučaj i sa starim tramvajima'' - kažu zabrinuti vozači.

Oni navode da je stanje u gradskom prevozu alarmantno, jer zbog terora rukovodstva GSP-a i malih zarada veći broj vozača otišao je na rad u inostranstvo, gde ih čeka veća plata i uslovi rada, jer se o njihovoj psihofizičkoj spremnosti vodi računa, zbog bezbednosti putnika, koji su građani te države u kojoj rade.

Oni koji ostaju iz porodičnih razloga da rade u Beogradu, prinuđeni su da nakon šestočasovnog ili osmočasovnog rada, idu da voze autobuse koje drže privatni prevoznici, u sistemu BUS-plusa. Kod privatnika rade i penzionisani vozači iz GSP-a i drugih autoprevoznika. Dnevno dobijaju po 2.700 dinara, ako voze po 10 sati! Nemaju topli obrok, rade na crno.

Kako je moguće, pitaju se vozači GSP-a, koji su posetili našu redakciju, da ovi prevoznici rade na crno!

Pisali smo dvadesetak prijava kriminalističkoj policiji Poreskoj upravi, inspekciji rada, saobraćajnoj inspekciji, navodeći da se vozači isplaćuju na crno, da veći broj vozača usled starosti nije sposoban da vozi u gradskom prevozu, jer neki od vozača imaju preko 70 godina! Nikada nismo dobili odgovor!

Dakle, zaključuju oni, gradska vlast u Beogradu pare iz gradskog budžeta namenjene za prevoz građana, kupovinu vozila, trolejbusa i tramvaja, kao i rezervnih delova, usmerava u izgradnju Beograda na vodi i u kase odbora SNS-a.

Doskorašnji gradonačelnik Siniša Mali pružao je lopovskom menadžentu iz GSP-a punu podršku. Koristio je budžet da nabavi manji broj vozila, ali uz proviziju.

Niko od opozicionih lidera i stranaka, mada se svima vozači pismeno obraćaju, upozoravajući na katastrofalno stanje u gradskom javnom prevozu, sa nesagledivim mogućim posledicama, nije se oglasio za govornicom Skupštine grada Beograda, valjda zato što se te sednice ne prenose na televiziji, niti se postavljaju poslanička pitanja, kojima bi tražili odgovore na ovu osetljivu temu.

Vozači veruju da se niko od te gospode iz takozvane opozicije ne vozi gradskim prevozom. Da su bar jednom ušli u smrdljive i neoprane autobuse i tramvaje, sa iscepanim i zaprljanim sedištima, rukohvatima, u vozila u kojima pristojni ljudi uprljaju pantalone, košulje, sakoe, da ih je posle sramota izaći na ulicu, sugurno bi digli glas i pokušali da ograniče samovolju gradonačelnika i onih koji upravljaju gradskim budžetom.

Kada je jedan od putnika odbio da pokaže voznu kartu kontrolorima BUS - plusa, pokazujući na svoje umazano odelo, pitajući ih ko će to da plati, kontrolori su odlučno rekli da to njih ne zanima, jer oni rade za firmu koja naplaćuje prevoz. Kada su se ostali putnici pobunili, oni su zapretili policijom, ali kada su shvatili da bi mogli da budu pretučeni, izašli su na prvoj stanici.

O redu vožnje, koji je cele godine po ''letnjem rasporedu'' niko više i ne govori, jer autobusi, tramvaji i trolejbusi dolaze na stanicu ''kad mogu i ako mogu, ako se usput nisu pokvarili''. Sa krševima nije lako raditi. Stotine hiljada zaposlenih i đaka mora po pola sata ranije da krene, da bi stigli na posao ili školu, jer se nikada ne zna kada će gradski prevoz da ''stane''.

A, kako izgleda finansijska slika GSP? Ukupni godišnji poslovni prihodi iznosili su 2016. godine 13.484.630.000 dinara i bili su nešto niži nego u 2015. Od toga su donacije, premije i subvencije dosegli 8.538.887.000, a prihodi od prodaje proizvoda i usluga 4.929.427.000 dinara. Podaci za 2017. još uvek nisu dostupni na sajtu Agencije za privredne registre.

Dnevno GSP preveze oko 1,7 miliona putnika. U prvoj polovini 2017. ovom preduzeću je nedostajalo 147 vozača autobusa, dok je u prvoj polovini te godine 176 radnika otišlo, mahom u inostranstvo. Plata u GSP-u iznosi do 400 evra u dinarima, dok se u Zapadnoj Evropi vozači plaćaju najmanje 1.500 evra. U "Lasti" su plate još niže i ispod su republičkog proseka. Mesečno se u GSP-u zaposli 10 novih vozača, ali istovremeno ih ode 15 do 20.

Raspad države, sistema i predstojeći pad Vučićevog režima, nigde nije tako vidljiva kao u raspadu gradskog saobraćaja u Beogradu.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane