Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (141)

Kako u(s)pokojiti delioce pravde

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svoje 34 godine života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Nedavno je do javnosti u Srbiji stigla i takva informacija da su u prošloj godini srpski sudovi navodno rešili čak tri miliona starih predmeta, a da je nerešeno ostalo još dva miliona slučajeva. U pitanju je dezinformacija, dirigovana od strane bivšeg ministra pravde, Nikole Selakovića. Apsolutno je nemoguće bilo da ovakvo pravosuđe reši tri miliona predmeta za godinu dana! Evropska komisija sa pravom nije poverovala u ove brojke, pa je uz formalnu pohvalu za "napor" na putu ka reformama, naglasila da ima "još puno posla do stvarnih reformi".

Sa druge strane, u Srbiji je tokom 2015., 2016., 2017. godine, ali i u dosadašnjem delu 2018. godine, ukupno zastarelo preko 1.200 krivičnih predmeta, većina pred osnovnim sudovima koji sude za lakša krivična dela

Podsetimo da je samo od 1. januara 2015. do 1. avgusta 2017. godine, zastarelo i oko dvadeset velikih predmeta vođenih zbog sedam koruptivnih krivičnih dela: primanje i davanje mita, pronevera, kršenje zakona od strane sudije i tužioca, trgovina uticajem, kao i zloupotreba službenog, odnosno, položaja odgovornog lica. Slučajevi koji su vođeni zbog sumnje na ozbiljnu korupciju, a koji su zastarevali, delimično ili potpuno, obično su obuhvatali veći broj optuženih, uglavnom za zloupotrebe položaja, pa su samim tim uključivali i finansijske istrage.

Očigledno je da srpsko pravosuđe u sadašnjem režimu i sa sadašnjim kadrovima na vodećim funkcijama, ne može (a, kako izgleda i ne želi) da bude nezavisno. Naime, nezavisno sudstvo znači da nema trgovine pravdom, a to znači da je pravosudna pijaca, kakva danas vlada u Srbiji, apsolutno isključena i da dosadašnji način rada, gde su i sudije, i tužioci i advokati veoma ozbiljan trgovački menadžment, nije moguć.

Zakon se doslovno primenjuje samo nad onima koji nemaju novca da plate pravosudnoj hobotnici po njihovoj kriminalnoj tarifi. Ustavni sud je u protekloj godini imao samo 25 sednica (oko dve mesečno), pa se postavlja pitanje kašnjenja od više od dve godine po predmetu, a sudije Ustavnog suda imaju i velike premije za svaku sednicu, pa im se isplate i da "razvlače" što duže. Konačno, treba reći i da je to njima takozvani dopunski posao, jer svi su već negde zaposleni na fakultetima ili sede u upravnim odborima. Iz ovoga možda treba izuzeti jedino sudije izvestioce i one koji rade svoj posao korektno.

Već dve godine Srbija kasni sa izmenama Ustava u oblasti pravosuđa. Ništa nije učinjeno da bi se uklonio direktan uticaj vlasti na sudije i tužioce koji se biraju u parlamentu. Reforma koja je trebalo da sprovede lustraciju među sudijama je propala zaslugom prethodnih vlasti, a onda je Ustavni sud vratio sve sudije i one koje je trebalo i one koje nije trebalo, a sve pod opravdanjem kršenje formalnih procedura tokom izbora.

U navodnoj reformi srpskog pravosuđa za koje Vučićev režim uporno tvrdi da se odvija "na najbolji mogući način", mnogi su preskakali instance, pa su tako mlade sudije, bez iskustva, odlazile na veće funkcije, a oni sa ozbiljnim iskustvom nikako nisu mogli da napreduju. Visoki savet sudstva (VSS) i Državno veće tužilaca (DVT) nisu se oduprli pritiscima sa strane, što se videlo u reizboru 2009. godine, ali i na oglasima za izbor tokom 2013. godine. Postavlja se pitanje ko je odgovoran za izbor na pravosudne funkcije korisnika početne obuke Pravosudne akademije, a koji danas haraju srpskim pravosuđem?

Članovi VSS i DVT jednoglasno su tada doneli odluku da primene sporne odredbe Zakona o Pravosudnoj akademiji, a nisu primenili Zakon o sudijama i Zakon o javnom tužilaštvu i izabrali najbolje od 600 prijavljenih kandidata, već je tu urađeno "po listama" dobijenim direktno iz Vučićevog kabineta!

Zbog svega toga, i Savet Evrope i Evropska komisija i Venecijanska komisija, jednoglasno su tražili da se ispita da li su članovi VSS i DVT dostojni, stručni i osposobljeni da vrše svoje funkcije. Na žalost, to se ni do današnjeg dana nije desilo. Ovakvo drsko ignorisanje zahteva za usklađivanjem srpskog pravosuđa sa evropskim, već je koštalo Srbiju, a ne bude li nešto brzo promenjeno, tek će je koštati, jer je u skorašnjem susretu predsednice Vlade Ane Brnabić sa holandskim premijerom Markom Ruteom (u palati UN), kad je ona pomenula ulazak Srbije u Evropsku uniju, ovaj oštri protivnik ulaska zemalja Zapadnog Balkana u EU, odmah ironično pitao: "...Jeste li sredili pravosuđe? Imate li nezavisno pravosuđe?"

Naravno, Rute je mislio na ono što svaka institucija EU zna: Srbija je zemlja sa najvećom korupcijom u pravosuđu i najvećim uticajem politike u pravosuđe. Od više desetina slučajeva na koje je godinama ukazivala nadležna služba Evropske komisije, svakako je najjasniji primer takve koruptivne sprege i slučaj istraga protiv Bogoljuba Karića (koja je trajala čitavu deceniju, 2006-2016), zbog nanošenja štete Javnom preduzeću PTT Srbija, nastale tako što je fiktivno uvećana vrednosti imovine koju je Karićev BK Trade trebalo da unese u Mobtel. Tužilaštvo za organizovani kriminal je osumnjičilo Karića i njegove saradnike da su dobit koja je poticala od Mobtela preko privatne firme prebacivali na privatne račune. Međutim, odustali su od daljeg gonjenja navodeći da dokazi nisu potvrdili njihove sumnje. U junu mesecu 2017. godine, jedno nezavisno istraživanje pokazalo je da nijedan dokument iz ovog slučaja, koji je bio na stranom jeziku, nikada nije bio preveden, a gotovo svaki pokušaj pribavljanja dokumentacije trajao je mesecima ili godinama. Između 2007. i 2015. godine nije bilo nijednog saslušanja. Tako se sve i završilo 16. decembra 2016. godine, kad se Bogoljub Karić vratio u Srbiju iz desetogodišnjeg bekstva, nakon što je Tužilaštvo za organizovani kriminal obustavilo istragu koja se vodila protiv njega zbog zloupotrebe položaja odgovornog lica, što je odmah značilo i povlačenje međunarodne poternice. Ovakvih slučajeva je bilo još.

Pseću poslušnost prema Vučiću i njegovom kartelu pokazuje većina sudija i tužilaca u svim sudovima. Tako je jedan službenik BIA dobio otkaz u službi, a rešenja je tri puta, zaredom, kao nezakonita poništvao Upravni sud. Direktori BIA su odbili da izvrše presudu suda, pa je službenik tražio da sud prinudno izvrši presudu. Upravni sud je odbio taj zahtev, mada je presudom poništio rešenje o otkazu kao nezakonito, a BIA je bila dužna da ga i formalnim rešenjem rasporedi na rad. Dakle, sud nije izvršio svoju presudu, a Zahtev za vanrednim prespitivanjem te presude odbio je i Vrhovni kasacioni sud, pa se službenik tužbom obratio Ustavnom sudu Srbije.

Ustavni sud Srbije takođe je odbio tužbu, uz obrazloženje da ''tužilac nije iscrpio sva pravna sredstva pre obraćanja Ustavnom sudu''! Sudije su to obrazložile tvrdnjom da je trebalo da traži zaštitu Unutrašnje kontrole u Bezbednosno-informativnoj agenciji, koja, inače, nije ni ustrojena kao organizaciona jedinica!

Građanima uši zavrću i sudije Ustavnog suda Srbije, najprizemnijim služenje vlastima. Prepadni vod građana nikog od njih ne bi smeo da poštedi, jer su ove sudije, kao najviši pravosudni organ, donele toliko nezakonitih odluka, da bi i crna zemlja proplakala.

Posebna priča su i sudije prekršajnih sudova u Srbiji. Oni izriču kazne zatvora, zbog učinjenog prekršaja, koji ne može biti duži od dva meseca, ali su ovlašćeni da izriču i visoke novčane kazne, propisane raznim drugim zakonima, kao i zaštitne mere i mere bezbednosti, kao što su prinudna lečenja.

U praksi prekršajne sudove zloupotrebljava najviše lokalna vlast, jer svoje nepoćudne građana kažnjava po skraćenom postupku, koji ne bode oči, ali građani koji su politički aktivni očas mogu da odu na dvomesečni odmor, ili u ludnicu.

Postupak pred prekršajnim sudovima se vodi po skraćenom postupku, a policija je na usluzi, oko ekspresnog privođenja građana. Dakle daleko od očiju javnosti veliki broj građana smeštaju se u psihijatrijske bolnice.

U Prekršajnom sudu u Beogradu sudi 106 sudija.Oni su uterivači para u budžet. Osim kazni koje izriču privedenim građanima u odeljenjima u Savskoj (dežurne sudije za saobraćajne prekršaje), u odeljenju u Policijskoj upravi Beograda (javni red i mir i stranci) i odeljenju u Mekenzijevoj (komunalni prekršaji) glavni biznis je u zgradi u Ustaničkoj ulici broj 14.

Godišnje više od 100 hiljada predmeta reše prekršajne sudije, štancujući rešenja o kažnjavanju. Ako građanin ne može da plati razrezanu kaznu, ide u zatvor. Ako je kazna 70.000 dinara, odrobijaće dva meseca, a preostalih 10 hiljada će mu naplatiti javni izvršitelj, plenidbom i prodajom imovine!

U prekršajni sud u Beogradu ulazi se kao logor. Tišina. Većina sudija su arogantne. Osećaju se kao inkvizitori, jer najveći broj građana, kojima sude za prekršaje, nije sposobno da plati ni najnižu novčanu kaznu, a rok je 15 dana od pravnosnažnosti.

Prekršajnim sudom u Beogradu rukovodi izvesni Miloš Marinović iz Valjeva. Ne prima stranke, ali urgencije svaki dan. Oni koji su u kartelu zvanom Srpska napredna stranaka i zauzimaju poziciju, lako mogu da intervenišu kod gospodina Marinovića, pa se predmet zagubi.

I dok izigravaju uterivače para u budžet i važne predstavnike vlasti, prekršajne sudije su najmanje plaćene u srpskom pravosuđu. Polovina njih nema sudijske pomoćnike za pisanje presuda. A presude se uglavnom pišu na jednoj ili dve stranice, sa pet reči obrazloženja. Šablonski. A da bi postao prekršajni sudija, najmanje plaćeni sudija, mora se imati veza. Potrebna je potpuna odanost partiji. Iz Prekršajnog suda nije lako postati sudija redovnog suda. Tu baš mora da se ima debela veza. U Prekršajni apelacioni sud idu najpodobniji, najbesprizornije sudije. Najteže poslove u sudu obavljaju stručni saradnici, koji i po 17 godina rade u sudu, bez napredovanja. Ustvari, oni su i najstručniji, ali nemaju vezu.

U većini sudova sudije i zaposleni su pod prismotrom. Špijunirani su. Tako je predsednik Višeg suda u Beogradu uveo nadzor nad zaposlenima, a BIA tajno, bez naloga, prati službenike koje sumnjiče da odaju tajne sudija mafijaša.

Jedan sudija Višeg suda u Beogradu, u Timočkoj ulici, skoro svakodonevno za vreme radnog vremena vodi referentkinju na slobodne aktivnosti. E, to je strogo čuvana tajna, pa je naređeno da se prate službenici koji o tome pričaju.

Srpskim sudovima treba 5. oktobar!

A 1. Neovlašćena ubistva

Posle Olivera Ivanovića, na Vučićevom nišanu našao se i Đorđe Višekruna, njegov bivši bliski saradnik, koji se nakon oglašavanja preko jutjub portala Balkaninfo.me, u dvosatnoj ispovesti, u kojoj je opisao Vučića koga je lično poznavao, kao bolesnog pedera koji misli samo na sebe.

Višekrunin intervju videlo je oko milion ljudi, a nakon što je izašla i njegova knjiga ''Vučić i ja'' u kojoj je opisao njihove lične odnose, morao je da utekne u Holandiju i spasi se hapšenja. Mnogo ljudi je lišeno slobode, a neki su i život izgubili u zatvoru, nakon što su nešto loše rekli o Aleksandru Vučiću.

Kako Magazin Tabloid saznaje, pre dve nedelje je u Holandiji, u gradu u kojem se Višekruna nastanio, holandska policija uhapsila troje ljudi koji su danima iz kola, motrili na kuću u kojoj Višekruna stanuje.

Policija je lišila slobode trojicu osumnjičenih, kod kojih je u mobilnim telefonima nađen snimak kuće u kojoj Višekruna stanuje. Višekrunu je policija ispitivala na ove okolnosti, ali se o istrazi još ništa ne saopštava, mada je ona opsežna, jer policija sumnja da su nalogodavci u Beogradu, a ko je taj koji je tražio da se Višekruna liši života može se pretpostaviti.

U Holandiju je Višekruna pobegao da bi se spasio progona, jer srpsko pravosuđe služi Vučiću i njegovom kartelu da tlače siromašne građane i da ih drže u pokornosti.

Nije ni čudo što iz Holandije stalno stižu na račun Srbije optužbe da nam je pravosuđe u rukama izvršne vlasti, da je potpuno kriminalizovano i korumpirano. Da li će pokušaj ubistva Đorđe Višekrune dovesti istražitelje iz Holandije do diktatora Vučića?

A 2. Kragujevac: "šumadijska palata pravde" na poljoprivrednom zemljištu

Dana 26. jula 2018. je potpisan ugovor o izgradnji objekta površine 6.000 metara kvadratnih, u kome će biti smešteni svi ovdašnji sudovi i tužilaštva.

Ugovor je ispred Republike potpisala ministarka Nela Kuburović sa izvođačem radova, preduzećem Strabag, a bio je prisutan i i predsednik VKS. Za ovu svrhu Grad Kragujevac je poklonio dve hektara njive izvan grada gde bi ova zgrada trebalo da bude podignuta.

Tako će, kad to zdanje bude dovršeno, poslenici u „pravosudnim organima" moći lepo da na čistom seoskom vazduhu uživaju u novim kancelarijama, da na miru kontempliraju o komplikovanim pravnim problemima uz zvuke cvrčaka sa obližnjih oglednih polja Instituta za strna žita, da se druže u prirodi, a ni hipermarketi koji su do sada bili poslednje tvorevine ljudskih ruku na izlasku iz grada, kao ni industrijska zona i groblje „Bozman" im neće biti daleko.

A tu je i rasadnik Gradskog zelenila, za šetnje posle doručka.

Ujutru dođu na posao, raspištolje se i čekaju da dođe pola četiri, pa da idu kući.

Uopšte nije važno što će svi ostali, pre svega oni kojima ti sudovi treba da dele pravdu, kao i njihovi advokati, morati da putuju do tog suda kao do Batočine. I to po nekoliko puta na dan.

Zapravo, oni uopšte ne bi trebalo ni da dolaze u sud, još i bolje ako prestanu da gnjave „pravosudne organe" svojim problemima. Oni najuporniji, koji će da prevale tu zanemarljivu udaljenost od grada do budućeg suda svojim automobilima, taksijem ili možda novom linijom gradskog prevoza (eto poslovne prilike, po sistemu kejnzijanskih multiplikatora! sad će i investitori da navale da zidaju poslovne zgrade u blizini, sa kancelarijama za izdavanje... ups, da nije to bio motiv?) kvalifikovaće se time da ih „pravosudni organi" pogledaju, makar i onako, iskosa.

U isto vreme, u centru grada se nalazi ogromna zgradurina Gradskog doma, koja uglavnom ničemu ne služi (osim što se u njoj nalazi Narodna biblioteka, kojoj bi sadašnja palata pravde, sazidana na prelasku 19. u 20. vek, bila savršena lokacija, jednom kad se iz nje isele sudovi) i koja bi, uz nužne adaptacije enterijera i postavljanje nekoliko spoljašnjih panoramskih liftova bila odličan izbor za ovu namenu, naročito stoga što se nalazi uz zgradu opštine i u blizini sedišta Šumadijskog okruga, pošte, banaka... Ali koga briga.

Ostaje samo tanka nada da će neko (opet) da pokrade pare namenjene gradnji tog suda u sred ničega, pa da kragujevačko pravosuđe nastavi da nekako funkcioniše. Kakav paradoks.

(Autor, advokat Slaven Kovačević)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane