Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Epilog Vučićevih igara sa stranim službama i srpskom državom

Osramoćen spolja, propao iznutra

Do kraja ove godine, Srbija neće otvoriti nijedno poglavlje u procesu pristupnih pregovora. Zakazan je i sastanak evropskih diplomata 10. decembra u vezi sa tim, ali, poslednji izveštaj Evropske komisije govori da je Vučićeva Srbija ukopana do grla u korupciji, kriminalu i medijskom mraku. Država koja ne ume da izađe iz njegove ludačke košulje, nije potrebna nikome. Uprkos tome što samoproglašeno Kosovo nije primljeno u Interpol i što su mnoge države koje su priznale ovu paradržavnu tvorevinu odlučile da "revidiraju" svoj stav, Vučiću na naplatu stižu računi za njegovu osionu, prostačku, primitivnu i po Srbiju katastrofalnu politiku koju je vodio.

Nikola Vlahović

Početkom marta meseca 2018. godine, na adresu Vlade Kosova, stiglo je pismo poznatog britanskog pravnika Džefrija Najsa, građanima Srbije dobro znanog bivšeg tužioca Haškog tribunala. Pomenuto pismo upućeno Vladi Kosova, bilo je više nego šokantno ali isto tako i korisno za podizanje ucenjivačkog kapaciteta premijera samoproglašenog Kosova, Ramuša Haradinaja. Naime, Džefri Najs u njemu otkriva da mu je Hašim Tači ostao dužan gotovo više od pola miliona evra "za profesionalne usluge", među koje spada i priprema materijala u slučaju da protiv njega bude podignuta optužnica od strane Specijalnog suda za zločine OVK u Hagu.

U ovom pismu, Najs dalje opisuje detaljno kako je sadašnji kosovski predsednik Hašim Tači tražio od njega da pomaže novinarima koji rade na njegovoj biografiji, naročito kada je reč o optužbama u vezi sa trgovinom organa, koje je u izveštaju za Savet Evrope izneo bivši švajcarski državni tužilac Dik Marti. Delovi pisma Džefrija Najsa, dospeli (verovatno sa njegovim odobrenjem) i u ruke urednika prištinskog lista "Gazeta". Ucenjeni Tači, krenuo je u kontraofanzivu, a za "koordinatora" akcije, odredio je Aleksandra Vučića, idealnog štetočinu, čiji je svaki svoj potez, svaka izgovorenu reč, ubitačna za Srbiju i njene interese. Dobro znajući sa kim ima posla, Tači je četiri puna meseca vodio lažne pregovore "o konačnom statusu Kosova", dobijajući na vremenu i koristeći sva sredstva kako bi "ono malo bruke" sa bivšim tužiocem Haškog tribunala, palo u zaborav. Vučić mu je u tome svom snagom pomogao, pozivajući svakodnevno podaničku "Srpsku listu" da povremeno opstruira rad skupštine i vlade samoproglašenog Kosova, ali tako da ne izađu iz koalicije i da "lik i delo" Hašima Tačija ostanu čisti. I to je propagandno dobro funkcionisalo i za Vučića i za Tačija. Sve dok im "posao" nije pokvarila Federika Mogerini, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost, kad je obojici zakazala sastanak u Briselu 18. jula 2018., sa svečanom najavom da će tamo doći do "...sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine".

Da bi bilo jasnije zašto je i ovaj sastanak ostao običan turistički izlet do briselskih kancelarija, važno je pogledati i neke događaje u Rusiji, skoro u isto vreme...

Naime, 26. jula 2018. godine, javnost u Rusiji iznenadila je ostavka Sergeja Železnjaka na funkciju zamenika generalnog sekretara Jedinstvene Rusije, najveće stranke i najveće glasačke baze koja čini glavnu političku snagu Vladimira Putina. Istovremeno, Železnjak je bio i član Odbora za međunarodne odnose Državne dume Rusije, i sa tih funkcija je često kontaktirao sa opozicijom u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, uvek javno iznoseći stavove o događajima u tim zemljama i otvoreno radeći na njihovoj saradnju sa Rusijom. No, Železnjak se izgleda zamerio prvom čoveku Kremlja zbog svojih istupa pre svega u spoljnoj politici prema Balkanu. Istina, on je već na sebe skrenuo pažnju kad je, između ostalog, odbio da glasa za podizanje starosnog doba za odlazak u penziju, i odbio da učestvuje u raspravi (koja je razbesnela desetine miliona građana Rusije) o tom zakonskom projektu u Državnoj Dumi. To je odmah značilo da mora da odstupi i sa svih funkcija na kojima je bio.

Srbija ovih dana, treba da se seti Železnjakovih reči koje tek sada dobijaju na težini, nakon sabiranja svih Vučićevih veleizdajničkih poslova oko Kosova i Metohije. Naime, Železnjak je 17. jula ove godine (dakle, samo devet dana pre nego je podneo ostavku u stranci na pritisak "odozgo"), u nekom zapadnim medijima uputio upozorenje Evropskoj uniji "...da će zahtev pojedinih EU lidera, o potpisivanju separatnog sporazuma između Beograda i Prištine dovesti do teritorijalnog raspada Srbije na protektorate NATO-a i geopolitičke katastrofe na Balkanu..."

Separatni dogovor sa samoproglašenim Kosovom, na koji spoljnopolitička služba EU prisiljava vlasti Srbije, ima za cilj da dokumentuje podelu Srbije na kosovsko-albanski i srpski deo, tvrdio je sa razlogom Železnjak upozoravajući da će doći do pretvaranja oba ova dela u protektorate NATO pakta.

Ovaj dotadašnji zamenik sekretara Generalnog saveta partije Jedinstvena Rusija i član Odbora za međunarodne odnose Državne dume Rusije, samo jedan dan uoči najavljenog potpisivanja "...sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine" 18. jula u Briselu (koje se ipak nije desilo), dobio je dojavu da će biti smenjen sa svih funkcija. I tog dana (17. jula), odlučio je da bude brži od sudbine: podneo je ostavku.

Železnjaka, dakle, treba upamtiti po tome što je javno objasnio celom svetu (ono što Vučiću nije padalo na pamet da uradi), da takvim separatnim sporazumom Srbija pravno gubi mogućnost da se rukovodi Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN - osnovnim međunarodnim zakonom koji garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, te da će, ukoliko se odrekne dela svoje teritorije, Srbija izgubiti sve mehanizme međunarodnog prava koji štite teritorijalnu celovitost države.

Već pomenuti bivši visoki funkcioner Jedinstvene Rusije predvideo je i niz događaja na Balkanu ukoliko dođe do potpisivanja i stupanja na snagu separatnog sporazuma između Srbije i samoproglašenog Kosova. Jedan od njih podrazumeva da će kosovski Albanci dobiti potpunu podršku za formiranje svojih oružanih snaga i da će po ubrzanom postupku ući u NATO pakt. Isto to, samo drukčijim rečnikom, saopštio je Vučiću Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO pakta, prilikom svoje poslednje posete Srbiji (6. oktobra 2018), gde je "umirujućim tonom" objasnio "nužnost stvaranja vojske Kosova".

Javnost u Srbiji je, zahvaljujući strogoj režimskoj kontroli medija, ostala uskraćena za detalje o razgovorima Vučića i albanskog premijera Edija Rame, oko stvaranja takozvane Tiranske platforme, koja je, ustvari, drugo ime za ono što Albanci u Makedoniji, Crnoj Gori, na Kosovu i na jugu Srbije, zovu "Prirodna Albanija". Ali, uprkos tim i mnogim drugim (neverovatnim) štetočinskim poslovima koje je odlazeći vlastodržac radio u dosadašnjem mandatu, na poslednjem zasedanju Interpola, pokazalo se da velike svetske sile imaju druge planove: samoproglašena paradržavna tvorevina na Kosovu nije primljena u ovu organizaciju, jer bi istovremeno više narko - kartela ovladalo njenom bazom podataka! I to preko državnih institucija samoproglašenog Kosova, koje su bez izuzetka korumpirane i kojima upravlja "paralelna sila" kriminalnih gangova razapetih na sve četiri strane sveta, od albanske mafije u SAD, pre svega u Njujorku, pa sve do nekih zemalja istočne Evrope, ali pre svega Balkana i cele Zapadne Evrope.

Sve ovo jasno govori da bitka za Kosovo nije ni izdaleka dobijena. Svaki dan duže koji Vučić i njegova grupa opakih klovnova bude na vlasti biće korak nazad za Srbiju. Da je to tako, videlo se i na promociji knjige Žaka Boduena, inače bivšeg savetnika Bernara Kušnera iz vremena kad je ovaj "zloćudni" doktor (2007) vršio dužnost šefa UNMIK-a. Naime, Boduen je u knjizi pod imenom: "Rađanje demokratije: Hašim Tači i put ka nezavisnosti Kosova" (predgovor pisao takođe Kušner), pomenuo je i detaljno opisao sve ličnosti koje spadaju među glavne ideologe nezavisnog Kosova. Među njima, naravno, i Hašima Tačija. Boduen je tom prilikom biranim rečima dugo hvalio i "Vučićeve napore" da prizna albansku državu na Kosovu, pominjući nekakva "istorijska prava", "pogrešnu politiku Srba" i slično...

Jedan ozbiljan istraživač Vučićeve promašene politike (iz Pariza), pominje i "sličnu knjigu, sa sličnom namenom, da od Tačija napravi državnika i od doktrine humanitarne intervencije legitimnu formu ratovanja", koja je objavljena još početkom ove godine u Velikoj Britaniji, pod nazivom „Nova država, moderni državnik Hašim Tači". Napisali su je britanski novinari Rodžer Bojs i Suzi Džeger, a predstavljena je kao "knjiga o retkom uspehu zapadne vojne intervencije i prvoj biografiji novog predsednika Kosova, najmlađe evropske države". Knjigu su nešto kasnije u Beču promovisale austrijske diplomate Alber Roan, bivši zamenik Martija Ahtisarija i učesnik u pregovorima o statusu Kosova i austrijski diplomata Volfgang Petrič, bivši specijalni izaslanik EU za Kosovo.

Uoči komemoracije stogodišnjice Velikog rata, 9. novembra, u Parizu, promovisana je Boduenova knjiga u kjoj između ostalog piše:

"...Bile su potrebne godine aparthejda, 13.000 mrtvih i više od milion izbeglica da se poslednja zemlja bivše Jugoslavije oslobodi Srbije. Pod administracijom i zaštitom UN, nova demokratija se pojavila usred Balkana. Deset godina kasnije, u februaru 2008. godine, na preporuku Ujedinjenih nacija, Kosovo je postalo suverena zemlja, cilj borbe čitavog jednog naroda čija je glavna figura Hašim Tači". Boduen je tih dana, pred mnogim diplomata sveta uporno tvrdio da je "kosovska demokratija uspeh Ujedinjenih nacija i da ostaje glavni izazov mira u Evropi", ali Srbija u to vreme i na tom mestu nije imala stručne, pametne i sposobne ljude, da ospore ovakvu svinjariju. Tamo nije bilo nikoga da zastupa Srbiju osim Vučića koji ne trpi u svojoj blizini znanje, nezavisnost i kompetenciju.

Tako se i desilo da su Kušner i njegov "direktor za komunikacije" dali Albancima novo ime "Kosovari", prema francuskom modelu, po kome se nacionalnost određuje prema pripadnosti teritoriji.

Nije ovo bilo jedino poniženje Srbije i istovremeno pokušaj Hašima Tačija da opere svoju zločinačku biografiju. Ispred nosa Vučiću i njegovim "ljubimcima", u dnevnom listu Žurnal di dimanš (JDD), u nedelju, 11. novembra, izašao je veliki intervju sa Tačijem koji je radio glavni urednik lista i spoljnopolitički komentator radija Evropa 1, Fransoa Klemanso (tragikomična koincidencija da je njegiv prezimanjak Žorž Klemanso bio tv0rac Versajskog mirovnog ugovora).

Očigledno dobro nadahnut i još bolje nagrađen, Klemanso skoro literarnim podhvatom opisuje još neosuđenog ratnog zločinca sledećim rečima: "...Sa 50. godina zadržao je siluetu ratnika, ovaj bivši gerilac više ne nosi oružje od kada je svoju uniformu OVK (...) zamenio odelom predsednika)...

Dvadeset godina posle Rambujea Tači je ponovo u Francuskoj pored predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je i sam bivši nacionalista, bivši oficir ratnog zločinca Vojislava Šešelja, zagovornika Velike Srbije...Bivši ubeđeni ultraši koji moraju da dođu do međusobnog priznanja kako bi postigli formalni i sveobuhvatni mir" (agencija AFP ih je predstavila u sličnom ključu - „politički šef gerilaca Hašim Tači" i Aleksandar Vučić, nekadašnji „ultranacionalistički jastreb", „ministar za informisanje Srbije na čijem je čelu bio Slobodan Milošević").

Tačno onako kako je to predvideo Sergej Železnjak, svrgnuti funkcioner Putinove stranke, Klemanso pominje "korekciju granica kako bi se omogućilo da se nekih 40. 000 Srba sa severa Kosova nađu u Srbiji, dok linija na karti može nekada da prolazi iz jedne ulice u drugu, naročito u Mitrovici..." Odmah potom dodaje i jednu važnu rečenicu: "...Izgleda da je taj projekat odložen za kraj pregovora". Pokazalo se kao tačno da Vučić vodi veleizdajničku politiku na isti način na koji to radi i Tači (..."Tačijevo oružje su evropski strahovi - Turska je jedan od spoljnopolitičkih aktera čijeg se uticaja EU pribojava, drugi je Rusija. Tačijevo okruženje igra na kartu EU protiv Rusije i Srbije...")

Deset godina angažovanja Evropske unije na Kosovu doživelo je potpuni debakl. Život ugroženih stanovnika nije se poboljšao uprkos ogromnom novcu koji je uložila EU, što je kabinet Frederike Mogerini sve učinio da zataška slučajeve korupcije svojih službenika u misiji na Kosovu na koje su ukazivali sami članovi misije, što deset godina nisu u stanju da privedu pravdi nijednu od kosovskih kriminalnih vođa koji se kriju iza poslaničkog imuniteta, ni što u „briselski dijalog" više niko ne veruje.

Nemački radio Dojče Vele u petak 16. novembra objavila je detalje posete Beogradu, poslanika CDU u Bundestagu, Petera Bajera koji je jasno i glasno na kraju svoje kratkotrajne posete Vučića stavio "pod hladan tuš" sledećim rečima:

"...Još je prerano konkretno razgovarati o modelu priznavanja i znam da je sve to zajedno povezano s Ustavom Srbije. I znam da je to sve zajedno nešto što će se odvijati tek za nekoliko godina. I zato sam i u intervjuu koji sam pre par dana dao u Beogradu jasno hteo da stavim do znanja da bi se uvek iznova trebalo prisetiti uslova i zapitati se šta je cilj svega toga. Ali mislim da je to proces u kojem svi, pa i EU, moraju mnogo toga da nauče... Mislim da smo u 21. veku već prešli preko toga da povlačimo granice po etničkom principu. I ja se pitam, ako do takve razmene teritorija i dođe, šta će se dogoditi sa Srbima na jugu Kosova, sa njih oko 35.000, a koji ne bi bili uključeni u tu akciju? Šta je sa mnogo više Srba u drugim delovima Kosova? Znači, taj predlog ne bi bio sigurno rešenje. Nemačka u toj kritici nije usamljena, kako se voli da se ponavlja. Zapravo je malo onih koji podržavaju tu ideju. Na samom Kosovu je to u suštini samo Hašim Tači. I trebalo bi se zapitati da li je zaista tako da SAD aktivno podržavaju razmenu teritorija. Mislim da to nije slučaj. Ja ću uskoro u Vašingtonu da razgovaram o toj temi, a već sada znam da se tamo ta ideja ne prihvata s oduševljenjem. U medijima - dozvolite da to kažem, posebno na Balkanu - pojavljuju se svakakva nagađanja koja nemaju veze s istinom. Poslednji slučaj jeste i navodna vest o liberalizaciji viznog sistema između Kosova i Evropske unije, i to još ove godine, što su obećali neki političari. Ja ne znam odakle uopšte dolaze takve informacije!"

Neposredno nakon što ga je Bajer "suočio sa istinom", Vučića je sustigla i vest da je Evropska komisija predstavila interni dokument o Srbiji, kojim je dovedeno je u pitanje i otvaranje novih poglavlja ove godine. U tom dokumentu se konstatuje da nije ostvaren nikakav napredak u ključnim oblastima. Sad je već skoro sigurno da Srbija do kraja ove godine neće otvoriti nijedno poglavlje u procesu pristupnih pregovora. Među zemljama članicama kruže dokumenta koja jasno pokazuju da Vučićeva Srbija nije ništa učinila u ključnim poglavljima 23 i 24 u pristupnom procesu. Radio "Slobodna Evropa" je još krajem oktobra meseca objavio da će na međuvladinoj konferenciji, planiranoj za 10. decembar, Beograd i Brisel otvoriti tri nova poglavlja: finansije (poglavlje 9), ekonomsku i monetarnu politiku (poglavlje 17) i statistiku (poglavlje 18). Ovih dana, Radio "Slobodna Evropa" najavljuju da do te konferencije najverovatnije neće doći. Na nedavnom susretu radne grupe EU najmanje sedam članica je već zgroženo zbog nalaza u izveštaju. Izvori sa ovog sastanka govore da je zbog nedovoljnih rezultata po pitanju nezavisnosti pravosuđa, korupcije, slobode medija i ratnih zločina u Srbiji, nemoguće nastavit bilo kakav dijalog.

Izveštaj Evropske komisije se sada analizira u prestonicama EU, a pitanje otvaranja novih pregovora će se ponovo vratiti kao predmet rasprave na nivou EU diplomata, koji bi početkom decembra trebali doneti konačnu odluku o otvaranju novih poglavlja sa Srbijom. Jasno je šta nakon ovoga sledi. Vučić je priteran uza zid. Digao je ruke u vis. Kome će se predati?

A 1. Povlačanje preko Albanije

Nakon intenzivne političke šizofrenije koju Vučić širi i u ovom delu Balkana, došlo je do toga da vlada Albanije u trgovinskim odnosima uslovljava Srbiju i podstiče vlasti samoproglašenog Kosova da blokiraju svu robu iz Srbije, na čijim deklaracijama ne piše "Republika Kosovo". Uprkos svemu tome, predsednik Privredne komore Srbije (PKS) i Vučićev klovn iz "zadnjih redova", Marko Čadež, našao se u Tirani, glavnom gradu Albanije, 24. novembra, uoči praznika albanske zastave. Povod njegovog dolaska navodno je bilo predstavljanje srpskih kompanija. Trošak ovog izleta pao je na PKS i Razvojnu agenciju Srbije a Čadež je "za Vučičeve uši", pevao njegovu omiljenu pesmu: "...Skok ukupne trgovine između Srbije i Albanije je u poslednje tri godine ne samo iznenadio sve nas nego je bio i najveći rast razmene dve ekonomije!"

I sve ovo, Vučićev trbuhozborac govori nakon što je Albanija zabranila predstavnicima "Telekoma Srbije" da se više ikada tamo pojave. Podsetimo, na Vučićevu inicijativu, "Telekom Srbije" je ponudio 60 miliona evra za kupovinu "Telekoma Albanija" (uz prećutnu saglasnost premijera Edija Rame), što je izazvalo bes Ramine opozicije, pa čak i članova njegove stranke.

Čadežov dolazak u Tiranu na predstavljanje srpskih kompanija, zapravo je bila akcija tajkuna Miodraga Kostića i još nekoliko režimskih milionera, sa ciljem "da odobrovolje" albanske vlasti za njihove "poslovne planove". Ali, umesto toga, dogodilo se da je najveća albanska kompanija za logistiku kupila je jednu špeditersku kuću u Srbiji, a prava bruka je izbila kad se čulo da u Albaniji šiju uniforme za policiju Republike Srpske (opet preko Vučićevih veza sa Ramom). Od svega ovoga, korist je imao samo Miodrag Kostić, koji je uložio novac u izgradnju hotela sa pet zvezdica na albanskom delu Jadrana.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane