Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Svet

Biće skoro propast sveta...

Kupi pušku, metke dobijaš džabe

Količina kupljenog i prodatog oružja u svetu tokom četiri godine, 2013. - 2017, bila je deset odsto veća od one iz prethodnih četiri godine. Pet najvećih izvoznika tokom tog vremena bili su SAD, Rusija, Francuska, Nemačka i Kina. Pet najvećih uvoznika bili su Indija, Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kina. Trgovina oružjem usmerena ka Bliskom istoku, Aziji i Okeaniji povećana je u poslednjih osam godina, a smanjila se u Amerikama (južnoj i severnoj), Africi i Evropi. SAD se i u poslednjih četiri godine nalaze na vrhu izvoznika i drže 34 odsto celokupne svetske trgovine. Na drugom mestu je Rusija sa 22 odsto, a taj je procenat tokom ranijih četiri godine iznosio 26 odsto. Na desetom mestu nalazi se Holandija koja je od 2013. do 2017. bila prisutna na svetskom tržištu izvoznika oružja sa 2,1 odsto učešća. Listu od 25 najvećih izvoznika završava Portugal sa učešćem 0,2 odsto. Srbija se ne pojavljuje ni na listi od 40 najvećih proizvođača oružja. Namenska industrija Srbije u svetskim razmerama nalazi se na nivou statističke greške, zaključuje kolumnista Magazina Tabloid Milan Balinda, dugogodišnji novinar američkog dnevnika Majami Herald

Milan Balinda

Nakon Amerike i Rusije na listi najvećih izvoznika oružja na svetu sledi Francuska sa 6,7 odsto učešća, Nemačka sa 5,8 odsto, Kina sa 5,7, Velika Britanija sa 4,8 odsto, potom sledi Španija sa 2,9 odsto, Izrael sa takođe 2,9 odsto, Italija sa 2,5 odsto učešća na svetskom tržištu, a na desetom mestu nalazi se Holandija. Svi ostali na svetu učestvuju zajedno sa 10 odsto udela. Nedavno je u jednim srpskim medijima objavljeno da se Rusija probila na drugo mesto potisnuvši Veliku Britaniju. Rusija se na drugom mestu nalazi već decenijama, a Velika Britanija tamo nije nikad ni bila. U tom članku se tvrdilo da SAD učestvuje sa 57 odsto svetskog tržišta izvoznika oružja, a ni to nije tačno. SAD učestvuje u proizvodnji oružja sa 57 odsto, ali ne i u njihovom izvozu jer najveći deo se prodaje američkom Ministarstvu odbrane. U tom istom napisu stajalo je da Rusija učestvuje sa 9,5 odsto, a ne sa 22. Inače, najverodostojniji podaci su oni koje objavljuje Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI). Interesantno je da je taj srpski mediji takođe koristio njihove podatke da bi „pobrkao lončiće".

Dakle, na desetom mestu po izvozu oružja nalazi se Holandija koja je najviše svog oružja prodala Jordanu, Indoneziji i Americi. Jedno mesto ispred njih zauzima Italija i njeni najbolji klijenti su Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska i Alžir. Na osmom mestu dominira Izrael koji najviše prodaje Indiji, Azerbejdžanu i Vijetnamu. Na istom nivou, ali ipak na sedmom mestu nalazi se Španija koja najviše isporučuje Australiji, Turskoj i Saudijskoj Arabiji. Šesto mesto svetske liste zauzima Velika Britanija koja najviše prodaje Saudijskoj Arabiji, Omanu i Indoneziji. Ispred nje nalazi se Kina koja prodaje oružje širom sveta, izvozi ga u 48 zemalja. Najveći klijenti Kine su Pakistan, Bangladeš i Alžir. Nemačka se kotira na četvrtom mestu. Najviše izvozi u Južnu Koreju, Grčku i Izrael. Ispred Nemačke, a na trećem mestu, nalazi se Francuska koja prodaje oružje 81 zemlji. Najveći klijenti su joj Egipat, Kina, i Indija. Rusija prodaje oružje u 47 zemlje, a najviše Indiji, Kini i Vijetnamu. Najveći svetski izvoznik je Amerika koja svoje oružje isporučuje u 98 zemalja. Najviše Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Australiji. Inače, međunarodna trgovina oružjem znatno se pojačava od 2000. godine nakon što je pre toga znatno opala po završetku Hladnog rata.

U ovom trenutku međunarodna prodaja oružja vredna je oko 100 milijardi dolara godišnje. Sa 34 odsto svetskog tržišta oružjem Amerika je nadvisila drugu zemlju na listi, Rusiju, za 58 odsto. Najveći kupci američkog oružja nalaze se na Bliskom istoku koji kupuje skoro polovinu američkog izvoza. Od kako je 2015. godine počeo građanski rat u Jemenu, Saudijska Arabija i drugih osam arapskih zemalja učestvovale su sa vazdušnom podrškom snagama lojalnim jemenskom predsedniku Abdrabuhu Mansur Hadi koji se bori protiv Huti pobunjenika koje podržava Iran. Iz Ujedinjenih Nacija tvrde da je do novembra 2017. godine u toj zemlji izgubilo živote 5.295 civila i da je dodatnih 8.873 ranjeno. Neki tvrdi da su te brojke mnogo veće. Saudijska Arabija, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati inače su bile države koje su uvozile najviše oružja i najveća razlika je sada u tome što se to oružje koristi u Jemenu. Vojna koalicija koju predvodi Saudijska Arabija bombarduje po Jemenu i mnogi civili, među njima i znatan broj dece gube živote. U međuvremenu su pobunjeničke snage ispaljivale ne diskriminišući artiljerijsku vatru po gradovima Jemena i tamo je ginuo veliki broj civila. Takođe su gađali raketama južni deo Saudijske Arabije.

Amnesti internašional kaže da postoji jasna veza između prodaje oružja u regionu i kršenja ljudskih prava. Da to kršenje čine sve umešane strane, ali da generalno što se više oružja proda situacija je sve gora. U međuvremenu je u Francuskoj je prošlog novembra podignuta tužba za ratne zločine protiv Mohameda bin Zajeda zbog torture i neljudskog delovanja u Jemenu. Mohamed bin Zajed koji je zamenik komandanta vazdušnih snaga Ujedinjenih Arapskih Emirata naređivao je bombardovanje jemenskih teritorija gde je živote izgubilo mnogo civila. Nije još bilo odgovora na optužnicu od strane princa Bin Zajeda. Norveška, Holandija, Švedska i Nemačka nalaze se među zemljama koje su nedavno ograničili prodaju oružja tom delu Bliskog istoka. Prošlog 13. decembra američki Senat je glasao da obustavi pomoć Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima u njihovom učešću u građanskom ratu u Jemenu. Po prvi put nakon 45 godina Senat je u toj Jemenskoj deklaraciji upotrebio zakon iz 1973. koji daje Kongresu svo pravo da proglasi rat, kao i da ga zaustavi. Taj je zakon upotrebljen u doba predsednika Niksona da bi se okončao rat u Vijetnamu. Povrh zabrane vojne saradnje u Jemenu, Kongres može da blokira buduću prodaju oružja, nametne sankcije i povuče fondove iz zajedničkih projekata sa drugim zemljama.

Inače, Bliski istok je region u kojem su u poslednjih pet godina većina zemalja upletena u unutrašnje sukobe. Bliski istok učestvuje sa 32 odsto svog uvezenog oružja na svetu. Količina oružja koje je uvezeno u taj region duplirana je u periodu između 2013. i 2017. godine. Velika Britanija, na primer, izvozi skoro polovinu svog oružja predviđenog za izvoz Saudijskoj Arabiji koja je povećala svoj uvoz nekih 225 odsto u odnosu na prethodnih pet godina. Na listi za kupovinu Saudijske Arabije nalazi se 78 borbenih aviona, 72 borbena helikoptera i 328 tenkova. Regionalni suparnik te zemlje Iran nije čak ni na listi od 40 najvećih uvoznika oružja, između ostalog jer se nalazi na listi međunarodnog embarga, ali uglavnom svoje potrebe zadovoljava iz sopstvenih proizvodnih pogona. Izrael je povećao svoj uvoz za 125 odsto i uglavnom mu oružje stiže iz Amerike, Nemačke i Italije. Indija, koja najviše oružja kupuje od Rusije, nalazi se na čelu najvećih uvoznika. Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kina takođe su među najvećih pet uvoznika oružja. Ali, Kina je u međuvremenu postala veoma sposobna u sopstvenoj proizvodnji oružja i nastavlja svoje odnose, preko dostave tih oružja, sa Pakistanom, Bangladešom i Mjanmarom (Burmom).

Decenije ekonomskog rasta i modernizacije vojske doprinelo je da Kina ispliva kao jedan od velikih faktora globalne trgovine oružjem. Tokom godina Kina je uvozila oružje nekoliko puta više od količine konvencionalnog oružja koju je izvozila. Počevši od 2013. vrednost izvezenog oružja premašilo je sumu novca koja je potrošena na uvoz potrebnog naoružanja. Između 2008. i 2017. Kina je izvezla oružje u vrednosti od 14,4 milijardi dolara. Po podacima SIPRI daleko najveći deo tog izvezenog oružja završilo je u nekoj zemlji Azije. To bi bilo 74 odsto. Dodatnih 21 odsto otišlo je u Afriku. Ostaje da je njihov iznos izvoza još dosta ispod količine koje izveze Amerika sa oko devet milijardi dolara godišnje. Bliska vojna saradnja sa Pakistanom dovela je do toga da Pakistan iz Kine uvozi više oružja nego iz bilo koje druge države. Ta trgovina je često povezana s bliskim političkim odnosima. Saradnja između Pekinga i Islamabada veoma je bliska i po pitanju kontra-terorizma. Te dve države takođe sarađuju i na zajedničkom razvoju borbenih aviona JF-17. Kina blisko sarađuje i sa Bangladešom kome je pre pet godina po niskoj ceni od 100 miliona dolara po komadu prodala dve korišćene podmornice tipa 035G Ming-klase. Kina je takođe prodala Bangladešu najveći deo ličnog oružja. Preko 16.000 pušaka i 4.000 pištolja. Mjanmar Kina je snabdela sa konvencionalnim oružjem u vrednosti od 954 miliona dolara. Od skupljih komada bivša Burma kupila je 17 aviona JF-17, 12 bespilotnih letilica Rejbo, dve fregate tipa 43 i 76 oklopnih vozila tipa 92.

Tokom poslednje dve decenije prošlog veka Kina je prodavala manje od 15 odsto svog oružja u Africi, ali je onda ta prodaja počela da raste da bi tokom poslednje decenije taj procenat porasta na 21 odsto. Zemlje Severne Afrike su najveći kupci. Dodatnih 29 odsto kineskog oružja odlazi u Istočnu Afriku, a drugih 29 odsto je podeljeno širom tog kontinenta. Kinesko oružje je jeftinije u poređenju sa onim koje nude druge zemlje sa vrha izvoznika, ali ipak imaju moderne mogućnosti. Mlaznjak sa niskom cenom, na primer, K-8, čini, po nekim procenama 80 odsto mlaznjaka za obuku u Africi. Kina, iako nije član raznih organizacija za kontrolu prodaje oružja za masovnu destrukciju, ipak poštuje međunarodne protokole. Međutim, kinesko oružje proguralo se do raznih zona sukoba. Izveštaji potvrđuju da je kinesko oružje korišćeno tokom sukoba u Demokratskoj Republici Kongo, Obali Slonovače, Sudanu i Somaliji. Jula meseca 2014. Kineska severne industrije korporacija isporučila je 100 sistema raketa na navođenje, preko devet hiljada automatskih pušaka i 24 miliona metaka vladi Južnog Sudana čije su aktivnosti kritikovane od strane međunarodne zajednice.

Tokom poslednjih deset godina prodaja kineskog oružja Amerikama skromno je rasla. U 2008. Kina je izvezla tovare oružja u vrednosti od 41 milion dolara zemljama severne hemisfere. U 2015. taj broj se popeo na 178 miliona, ali već sledeće godine je pao na 36 miliona. Kina nije prodala ni jednu pušku u Amerikama tokom prošle godine, a njihova prodaja konvencionalnog oružja u tom delu sveta ne prelazi tri odsto uvezenog. Tamo dominira Amerika sa 19 odsto, sledi Rusija sa 14 odsto i Nemačka sa 12 odsto. Kinesko oružje se najviše prodaje Venecueli. Ta zemlja kupi 87,4 odsto svog oružja iz Kine koji stigne u Južnu i Severnu Ameriku. Ta prodaja Venecueli nije počela pre 2006, a to je godina kada je Amerika proglasila Venecueli embargo na oružje sa obrazloženjem da je ta zemlja manjkala u suzbijanju terorizma. Osim Venecueli, Kina prodaje nešto oružja i Boliviji, Trinidadu i Tobagu, Peruu i Ekvadoru. Mada je kineska trgivina konvencionalnim oružjem u tom regionu limitirana, ta zemlja snabdeva Severnu Ameriku malim oružjem. Pre svega Kanadu, ali u poslednje vreme i Meksiko. Takođe je potvrđeno da svakim danom sve više kinesko oružje završava u rukama meksičkih kartela opojnih droga.

Evropa zanemarljivo malo kupuje, oko 16 miliona dolara, kinesko oružje, ali zato 99 odsto svog kineskog uvoza oružja stiže iz Evrope. U ciframa to bi bilo 12,8 milijardi dolara. Od evropskih zemalja izvoznika za Kinu na prvom mestu je Rusija. Od nje Kina kupuje 67 odsto svog uvezenog oružja. Francuska i Ukrajina zajedno postižu cifru od 23 odsto. Istorijski gledano rusko oružje je nadiralo u Kinu, ali i to se menja jer Kina svakim danom sve više sama zadovoljava svoje potrebe. Ranije je iz Rusije stizalo oružje u vrednosti od 2,5 milijardi godišnje, ali tokom poslednjih godina ta cifra ne prelazi 900 miliona dolara. Kinezi u većem broju slučajeva kopiraju strano oružje i sami ga proizvode. To je slučaj sa kineskim Šenjang J-11 lovcem koji je verzija ruskog Su-27k koji je Peking po prvi put kupio 1992. godine. Ima mišljenja da su kineske rakete zemlja-vazduh HQ-9 inspirisane ruskim S-300 platformom. Bez sumnje, ekonomski rast Kine najviše je doprineo njihovoj industriji oružje u koju ulažu sve više u istraživanja i razvoj. Kina još nije sposobna da proizvodi motore kako za avione, tako i za helikoptere i brodove. Uvozi ih iz Rusije, Ukrajine i Francuske. Peking takođe za svoje vojne helikoptere koristi francuske motore napravljene za civilne helikoptere. Bilo kako bilo, Kina je na najboljem putu da uđe u najviši vrh svetskih proizvođača i izvoznika oružja. Već su stigli do petog mesta.

Tokom poslednje decenije izvoz ruskog oružja smanjen je nekih 7,1 odsto. Na drugom su mestu sa 22 odsto učešća u globalnom zbiru izvoznika oružja. Ali, Francuska, Nemačka, Velika Britanija, Španija i Italija, pet najrazvijenijih zemalja Evropske Unije, izvezu oružje u visini od 23 odsto svetske trgovina. I bez Holandije i Belgije Unija više izvozi od Rusije. Francuski izvoz oružja je u poslednjih deset godina porastao za 27 odsto. Od totalnog francuskog izvoza oružja 42 odsto završava u zemljama Bliskog istoka. U Aziju i Okeaniju ide 31 odsto, a deset odsto u druge zemlje Evrope, 9,1 odsto u Amerikama i 7,5 odsto se proda u Africi. Francuska je tokom poslednjih pet godina trgovala oružjem sa 81 zemljom, a njen najbolji kupac je Egipat. Toj zemlji Pariz prodaje borbene avione i brodove koji su napravljeni za upotrebu francuske vojske. Francuska je takođe prodala po 36 borbenih lovaca Indiji i Kataru, a prodala je i 12 podmornica Australiji. Nešto od toga je već isporučeno, a ostatak će stići do svog odredišta čim se proizvedu. Tokom poslednjih pet godina 29 odsto oružja proizvedenog u Nemačkoj završilo je u druge zemlje Evrope. U Aziju i Okeaniju otišlo je 24 odsto, 13 odsto u Amerike i 8,4 odsto u zemlje Afrike. Prodaja Bliskom istoku, koja je bila predmet mnogih političkih diskusija u Nemačkoj, iznosi 26 odsto nemačkog izvoza oružja. Po najnovijim podacima SIPRI Izrael je povećao svoj izvoz oružja za 64 odsto, Južna Koreja za 65 odsto i Turska za 145 odsto. U izraelski izvoz značajno mesto zauzimaju radari za rakete, kao i drugi senzori, i bespilotne letelice.

Najveći svetski uvoznici oružja su Indija, Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kina. Te zemlje zajedno uvoze 35 odsto svetske trgovine. Nakon ove petorke među najvećim uvoznicima slede Australija, Alžir, Irak, Pakistan i Indonezija. Saudijska Arabija koja se nalazi na drugom mestu uvoznika kupila je tokom prethodnih pet godina 225 odsto više oružja nego u prethodnih pet. Nemačka je odmah nakon ubistva saudijskog kolumniste Vašington posta, Džamala Kašogija, zaustavila prodaju oružja Kući Sauda. Prodaja oružja Saudijskoj Arabiji nije od prevelike važnosti ni za ekonomiju Nemačke, a ni Amerike mada postoje lažne tvrdnje o sumama koje Vašington zarađuje od Sauda. Istina je da ni jedna prodaja oružja širom sveta nije Americi važna jer je veoma mali procenat u poređenju sa 134 milijardi dolara koje američke kompanije svake godine dobijaju iz budžeta Pentagona, američkog budžeta, za proizvodnju i razvoj oružja. Oko devet milijardi od prodaje oružja širom sveta jesu značajna suma, ali ni u jednom pogledu nisu presudna za američku industriju oružja. Međutim, kad Amerika prodaje svoje sisteme Saudijskoj Arabiji, na primer, onda ih vezuje za te sisteme i više nije lako da se iko prebaci na rusko ili kinesko naoružanje. Osim toga, prodajom oružja Amerika uglavnom povezuje kupca u neku formu partnerstva. Može se reči da je kupo-prodaja jedna vrsta političkog akta.

Inače, različiti izvori koji koriste različitu metodologiju stižu d donekle različitih zaključaka, a SIPRI koji koristi nešto užu definiciju koja se usredsređuje na velike sisteme oružja i računa u količinama pre nego u novčanoj vrednosti, stavlja Indiju na prvo mestu uvoznika oružja. Bez obzira kako se računa, Saudijska Arabija je jedna od država koja najviše troši na uvoz oružja. Uvoz te zemlje naglo je porastao. Od 1,9 milijardi tokom 2008. godine do 8,3 milijardi u 2016. i predviđa se da će ove godine Kuća Sauda uvesti oružja u vrednosti od 7,3 milijardi. Američko učešće u ovim transakcijama poraslo je od 31 odsto, 2008, do 53 odsto ove godine. Drugi veliki snabdevači Rijada prošle godine bili su Velika Britanija i Kanada, a odmah iza njih Nemačka i Francuska. Prošle godine prodaja oružja Arabiji činilo je samo 18 odsto celokupnog američkog izvoza u tu zemlju, ali samo 0,13 odsto celokupnog svetskog izvoza Amerike. Dve zemlje su prošle godine objavile da će saudijsko kraljevstvo kupiti oružja u vrednosti od 110 milijardi dolara u sledećih deset godina, a Bela kuća je procenila da će to podržati pola miliona radnih mesta u Americi. Ta tvrdnja nije bila ničim konkretnim potvrđena, a ne postoje specifični ugovori o izvozu i uvozi već uglavnom dokumenti „o namerama", a do sada je čvrstim ugovorima potvrđena prodaja u visini od 14,5 milijardi. Inače, većina radne snage od jednog miliona ljudi u Americi koji proizvode oružje to rade za račun federalne vlade koja određuje godišnji budžet Ministarstvu odbrane (Pentagon).

U svakom trenutku po medijima se pojavljuju vesti o novom oružju, kao i vesti da je neka zemlja nešto „značajno" od oružja kupila. Na primer, Slovačka kupuje 14 borbenih aviona F-16 Blok 70/72 da bi njima zamenila svoje Migove 29. Američka kompanija Lokid Martin koja proizvodi te avione namerava da prva četiri komada isporuči do 2022, a ostatak već sledeće godine. Posao je vredan više od 1,6 milijardi dolara, a u ugovoru o kupovini uključena je i obuka pilota i druge logističke usluge. U međuvremenu je Hrvatska kupila od Izraela polovne F-16, ali je isporuku zaustavilo američko Ministarstvo spoljnih poslova. Naime, Lokid Martin se suprotstavio jer po njima Izrael nije imao njihovu dozvolu da te avione preproda, a Hrvatska da u njih ugrađuje svoj elektronski sistem jer je Izrael skinuo svoj specifičan njihovoj komunikaciji i operacijama. Negde početkom decembra američki Stejt department je ipak odobrio prenos vlasništva tih aviona i poslao notu Kongresu tražeći da Kongres to odobri. Konačna cena tog transfera će biti mnogo veća, još nije objavljeno koliko novca je u pitanju, od one koja je prvobitno najavljena.

A 1. I Srbija na tržištu oružja

Amnesti internašnel je prošlog 12. jula izvestio da su oni „sakupili verodostojne dokaze" da su kamerunski vojnici snimljeni na jednom video zapisu kako mimo zakona ubijaju dve žene i dvoje male dece. Kamerunski ministar komunikacije rekao je da je taj video „fejk njuz". Na snimku se jasno vidi da su vojnici koristili automatske puške proizvedene u Srbiji, a u Zastava fabrici.

Po podacima Ujedinjenih Nacija Kamerun je bio jedan od većih uvoznika srpskog oružja još od 2013. godine. Amnesti internašional takođe je potvrdilo da zastavino oružje koristi i islamska teroristička organizacija iz Nigerije, Boko Haram. Radi se o modelu Zastava M21.

Početkom jula srpska vlada je negirala da izvozi oružje u Jemen. Za Radio slobodna Evropa srpsko Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacije je izjavilo da dozvole za izvoz oružja nisu izdate za Jemen. Inače, postoji zabrana Ujedinjenih Nacija za izvoz oružja u Jemen koji se nalazi u stanju građanskog rata. Srpsko ministarstvo je reklo da se strogo drži međunarodnih regulacija i da Srbija ne izvozi u zemlje koje su pod sankcijama bilo UN, SAD ili Rusije.

Na pitanje da je Srbija izvezla jurišne puške Zastava M93, Ministarstvo je reklo da je prošle godine izdato 13 dozvola i da je pomenuto oružje moglo da se izveze u zemlje Evropske Unije, u Češku i Bugarsku, kao i u Alžir, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. Ministarstvo je takođe reklo da uvek traži potvrdu da li je oružje izvezeno tamo gde je nameravano. Takođe je reklo da srpske vlasti nemaju način da provere da li je kasnije to oružje stiglo na neku drugu destinaciju,

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane