Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (171)

Tužioci na usluzi Vučićevom kartelu

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svojih 36 godina života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji, u saradnji sa istraživačkim timom Magazina Tabloid

Milan Glamočanin

Čemerna slika stanja u srpskom tužilaštvu, njegovom privatizovanju i upotrebi od strane Vučićevog kartela, pokazala se ovih dana na slučaju ubistva pevačice Jelene Krsmanović Marjanović.

Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 21. aprila 2016. godine da će ubica pevačice Jelene Krsmanović biti uhapšen za dva dana.

Podsetimo, Jelena Krsmanović Marjanović ubijena je u subotu, 2. aprila 2016. godine.

Naravno, prošla su dva dana, ali od rešavanja ovog zločina nije bilo ništa. Velika propaganda laži do današnjeg dana čerečila je porodicu njenog supruga Zorana Marjanovića iz Boorče, svakodnevnim pisanjem o njima, kao mračnim likovima, ubicama...

Konačno, Više javno tužilaštvo u Beogradu, po nalogu tužioca Nataše Krivikapić stavilo je zahtev za određivanjem pritvora protiv njenog supruga Zorana Marjanovića i sprovođenjem istrage. Po isteku roka od šest meseci, tužilaštvo je podiglo optužnicu, koju je dva puta ukidalo vanpretresno veće Višeg suda u Beogradu, vraćajući je tužilaštvu na dopunu.

Konačno, Apelacioni sud je, nakon što je dva puta ukidao rešenje o produženju pritvora, u trećem pokušaju ukinuo pritvor optuženom Zoranu Marjanoviću, uz obrazloženje da tokom istrage nije utvrđena nijedna činjenica koja optuženog dovodi u vezu sa zločinom.

Viši javni tužilac Nataša Krivokapić, nakon što je iz trećeg puta optužnica Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, podignuta protiv Zorana Marjanovića, potvrđena, izjavila je da je srećna zbog podignute optužnice!

Na suđenju, koje je počelo početkom novembra u Palati pravde je optuženi Marjanović opisao torturu kroz koju je prošao u policiji, ali da ni pod tim okolnostima nije priznao da je ubio svoju suprugu.

Magazin Tablod je ukazao da je stvarni nalogodavac ubistva Vučićev kum Nikola Petrović, da je tu informaciju Vučić nameravao da saopšti uoči predsedničkih izbora u aprilu 2016. godine, ali je bio ucenjen.

Nakon početka suđenja, mediji iz Velike propagande laži najavili su ''preokret'' u suđenju, objavljivanjem pisma u kojem se kao izvršilac označava izvesni Dragoje Milinković iz Priboja, a kao nalogodavac svekrva ubijene pevačice.

''Dragoje Milinković, biznismen iz Priboja ubio je pevačicu Granda Jelenu Krsmanović Marjanović, ali po nalogu njene svekrve Zorice Marjanović. Ovo piše u anonimnom pismu koje je stiglo u Viši sud u Beogradu, pred početak suđenja Zoranu Marjanoviću, kome se sudi zbog optužbi da je 2. aprila 2016. na nasipu Crvenka u Borči ubio suprugu Jelenu Marjanović!'' - deo je teksta iz dnevnog lista ALO.

"Dragoja M. poznajem iz Švajcarske, gde smo 1998. ubili jednog čoveka. Pre tri godine došao je kod mene u Novi Sad i uz viski mi je priznao da je za pare ubio i Jelenu Marjanović u Borči, po nalogu njene svekrve, vračare Zorice Marjanović.

Dragoja M. ubio je Jelenu Marjanović pre tri i po godine u Borči. Priznao mi je to nekoliko meseci posle zločina, dok smo uz viski sedeli u mom stanu u Novom Sadu. Kazao mi je da je Jelenu ubio za pare, po nalogu njene svekrve, vračare Zorice Marjanović!

Ispričao mi je i da je Zorica patološki mrzela svoju snaju i da je Jelena ubijena kako bi se Marjanovići dočepali njenog porodičnog nasledstva." - citira ALO anonimno pismo.

Više javno tužilaštvo se nije oglasilo. Bolje reći, ono samo tehnički učestvuje u ovom postupku, jer se odluke donose na drugom mestu. U kabinetu predsednika Srbije i njegovog generalnog sekretara Nikole Selakovića, bivšeg ministra pravde.

Tužilaštva po unutrašnjosti Srbije su u rukama lokalnih SNS bandi koje terorišu građane.

Montiranje sudskih postupaka je postalo svakodnevno.

Treba se setiti afera ''kantrimen'', u kojoj je izvesni Marko Milićev osuđen pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu na zatvor od četiri godine i šest mesci, zbog saobraćajnog udesa na Brankovom mostu, kojom prilikom je poginuo mladić Luka Jovanović.

Magazin Tabloid je objavio informaciju dobijenu od vsikog funkcionera bezbedonsono informativne agencije da je to veče kantrimenom upravljala Snežana Divac, tada još uvek supruga košarkaškog asa Vlade Divca.

Treće osnovno javno tužilaštvo optužilo je Marka Milićeva, koji je pristao da odleži dugu vremensku kaznu, očigledno je ispalćen i po izlasku iz zatvora napustio je zemlju.

Tužilaštva su revnosna u proganjanju građana koji se zamere vlastima, pogotovu ako loše pišu na društvenim mrežama o Vučiću, njegovoj porodici i kartelu.

Hiljade lažnih diploma, koje su dobili članovi SNS kartela, nije privuklo pažnju javnih tužilaca, koji su saginjali glavu i ćutali i pored javnih prozivki, čak i za skupštinskom govornicom.

Već sedam godina glavni javni tužilac u Srbiji je Aleksandar Vučić. On je amnestirao od odgovornosti učesnike koji su srušili noću objekte u Savamali, a kidnapovali čuvara koji je nekoliko dana kasnije umro na VMA, od prehlade!

Za vreme diktature Vučićevog kartela desetine ubistava, nisu razjašnjena, jer su ubice iz Vučićevog miljea.

Divljanje navijačkih grupa, koje plaća, organizuje i štiti lično Aleksandar Vučić i njegov brat Andrej, nisu zanimljivi za državne tužioce.

Hiljade štetnih ugovora, kojima je Srbija i njen budžet opljačkan za desetine milijardi evra i dolara državna tužilaštva nisu uzela u razmatranje.

Nenad Stefanović, zamenik višeg javnog tužioca u Beogradu, zadužen za korupciju, tvrdio je novinaru Magazina Tabloid, da su dobili instrukcije da ''ne talasaju''. Procesuiraju samo one na koje se upre prstom, koji smetaju Vučićevom kartelu u poslovanju.

Bivša rumunska tužiteljka za organizovani kriminal Laura Kovesi uspela je da strpa u zatvor 2.600 pripadnika vladajuće strukture. Pohapsila je i optužila ministre, predsednike vlada, državne sekretare, poslanike... Smenjena je, ali je postala glavni tužilac Evropske Unije.

Srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal je stecište organizovanog kriminala i zaštitnik državnog kriminala i članova Vučićevog i SNS kartela.

Poluretardirani Zoran Babić, vršilac dužnosti JP Korodiri Srbije (u ostavci), pod Vučićevom je zaštitom, I ako postoje jasni dokazi da je na naplatnoj rampi ubio majku četvoro dece, Vučić ga je zaštitio. Optužen je drugi čovek, koji će biti isplaćen, a potom i pomilovan.

To sve zna i tužilac, ali je propustio da optuži Zorana Babića.

Komisije Evropske unije su detaljno istraživale korupviju u srpskom pravosuđu. Posebno je praćen rad javnih tužilaca.

Europol raspolaže dokazima na osnovu kojih se nekoliko hiljada srpskih tajkuna iz vrhova vlasti može strpati u zatvor. Ali...

Hoće li Srbija dobiti svoju Lauru Kovesi?

A.1

Ana voli, kad ne boli

Koliko je srpsko pravosuđe teško bolesno, svedoči i prijem diplomiranih pravnika u sudove i tužilaštva. Počinju kao pripravmnici-volonteri, pa ko se pokaže ide dalje.

Uglavnom su deca roditelja koji su u vrhovima vlasti. Njih u sudove primaju predsednici sudova, a u tužilaštva glavni tužilac.

Ana Bulatović je kćerka bivšeg savetnika Vojislava Koštunice, a potom direktora Bezbednosno informativne agnecije. Poslednje četiri godine proveo je kao ambasador u Ukrajini.

Ana je odmah primljena u stalni radni odnos. Lako je položila pripravnički, sada je viši sudijski pomoćnik, a uskoro bi mogla postati i sudija.

Poznata je po bahanalijama i orgijama koje organizuje. Stanuje u očevom stanu u centru grada, u Zmaj Jovinoj ulici. Voli čist kokain. Ima se, može se.

Marjivi i vredni stručni saradnici čekaju po 15 godina da bi bili izabrani za sudije, ili tužioce. Ko nije ''iz dobre kuće'', mora da crnački radi, da piše presude sudija

2

Tužilaštvo mudro ćuti

Građanin Timotije Vulović, na privremenom radu u Rusiji, proveo se kao bos po trnju u Aranđelovcu, u Policijskoj stanici, kojom su zagospodarili policajci pristigli sa Kosmeta. Sa sobom su doneli i svoja pravila. Na Kosmetu su tukli Albance, sada starosedeoce.

Građanin Timotije podneo je prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu u Aranđelovcu protiv policajaca batinaša, ali se tužilaštvo brani ćutanjem

Osnovnom javnom tužiocu u Aranđelovcu

PRIJAVA

Podnosim prijavu protiv policijskih službenika Policijske stanice Aranđelovac, koji su dana 26.10. 2019. godine oko 12:30 časova u prostorijama policijske stanice Aranđelovac nadamnom izvršili zlostavu u službi i nanošenje telesnih povreda.

Dana 26.10.2019. godine oko 12:30 časova otišao sam do policijske stanice u Aranđelovcu kako bih regulisao obavezu prijavljivanja stranog državljanina Andreja Barkara, državljanina Republike Moldavije (br.pasoša AA0111705, lični broj: 2003025012409). Zajedno sa nama je bio i Predrag Đorđević iz Surdulice.

Prilikom dolaska u prostorije obratili smo se policijskom službeniku u dežurnoj službi sa namerom da izvršimo prijavljivanje stranog državljanina i tom prilikom mu predali dokumenta koja su od nas zahtevana.

Nakon toga dežurni policijski službenik mi se obratio rečima: "Da li ti živiš u selu Misači, i da li znaš koliko puta sam te ja čekao", detaljno mi objasnivši gde se tačno nalazi moja kuća. Na to sam mu odgovorio da mi nije poznato da me je tražila policija, da živim i radim u Rusiji, da u Misaču dolazim samo na odmor i da mi nije poznat osnov po kome me potražuje policija.

Na moje pitanje zašto me je tražio isti policajac je na mene nasrnuo fizički, udarivši me više puta u predelu glave pesnicom, nakon čega sam ja pao da bi zatim pritrčao i drugi službenik, koji je zajedno sa prvim nastavio da me udara.

Dok sam ležao na podu isti su me vukli po podu do susedne prostorije gde su pritrčala još dva policajca i onda su svi zajedno nastavili da me udaraju pesnicama i nogama u predelu glave, grudnog koša, kukova i leđa. To je sve trajalo nekoliko minuta nakon čega su me podigli sa poda i insistirali su da stojim iako je moje zdravstveno stanje u tom momentu bilo očigledno loše, na šta se oni nisu obazirali. Očevici mog prebijanja i mučenja bili su Predrag Đorđević i Andrej Barkar. Pošto su me zadržali u toj prostoriji oko 20- ak minuta, videvši da mi nije dobro i da mi je krv išla iz nosa, isti su me doveli do vrata, vratili dokumente Adreja Barkara, izgurali nas na vrata i ista zatvorili.

Takođe očevidac događaja je bila i policijska službenica u civilnom odelu starosti od oko 50 godina, koju vizuelno mogu da prepoznam, a koja je nakog toga otišla stepenicama na sprat policijske stanice.

Napominjem da policijske službenike iz dežurne službe koji su učestvovali u zlostavljanju mene mogu vizuelno da prepoznam. Ono čega se sećam je da je dežurni policajac sa kim sam pričao i koji me je udarao bio visine oko 185-190 cm izuzetno kratko podšišan, sa dubokim zaliscima i mislim da sam pročitao na njegovoj uniformi Jakovljević, a drugi je bio približno iste visine, ali krupnije građe i za njega nisam siguran kako se preziva.

Zbog celog događaja, moja dva prijatelja i ja smo bili uplašeni za svoju ličnu sigurnost i bezbednost, posle torture koju smo doživeli u policijskoj stanici, napustili smo Aranđelovac i krenuli u pravcu Surdulice, gde se moje zdravstveno stanje pogoršalo te smo morali da se obratimo za lekarsku pomoć u Opštoj bolnici u Paraćinu, odakle su me kolima hitne pomoći prebacili u Ćupriju.

Takođe napominjem da policijski službenici policijske stanice u Aranđelovcu nisu izvršili zakonsku obavezu prijavljivanja stranog državljanina Andreja Barkara, zbog čega je moguće da isti ima pravne posledice prilikom izlaska iz naše države.

Kako smatram da je dosadašnjim postupanjem policijskih službenika ugrožena bezbednost i sigurnost, kako moja tako i Predraga Đorđevića i Andreja Barkara, molim vas da preduzmete mere iz vaše nadležnosti i obezbeđenja dokaza, pošto imam nameru da se u najskorije vreme vratim u Rusiju, radi daljeg lečenja, te vas molim da me o rezultatima istrage obavestite pismenim putem.

U prilogu vam dostavljam fotografije snimljene ispred policijske stanice u Aranđelovcu neposredno posle izlaska, kao i lekarske nalaze prilikom ukazivanja lekarske pomoći u Paraćinu i Ćupriji.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane