Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

O tome se govori

Lavirint Aleksandra Vučića: slepe ulice neobuzdanog diktatora i njegov put u pakao

DAVLJENIK U ŽIVOM BLATU

U samo nekoliko koraka, poslednjih meseci, srpski diktator Aleksandar Vučić, našao se pred ambisom, bez realne podrške u svetu, sa ogromnim dugovima države i čitavim grobljima propalih investicija iza sebe. Zarobljen je kriminalnom mrežom koju je lično stvarao kroz lažni patriotizam, nesposoban da se suoči sa masom od preko pola miliona ljudi u državnoj upravi koju je zaposlio kako bi bili „glasačka mašina", a danas ne zna gde bi pobegao od njih. Njegov, verovatno poslednji „samit" kome je kao predsednik jedne uništene države prisustvovao, desio se u Tirani. Simbolično, u maloj balkanskoj državi Albaniji, za koju je sve učinio da bude „Velika". Američke i britanske obaveštajne službe spremaju se da ga kompromituju na svaki način, kako njegov uspon i potpuni sunovrat ne bi izgledao kao njihovo delo. I to zvuči cinično, ali je ovaj bolesni autokrata bio spreman na sve zarad moći, novca i uopšte, neopisive pohlepe. I angloamerikanci su bili spremni na sve, čak i da tog neizlečenog radikala angažuju da podjarmi i opljačka Srbiju, ponizi je i zavadi, okleveta i učini evropskom favelom, prestonicom siromaštva i zaostalosti. Na kraju, veleizdajnik odlazi, a njegovi veleposednici dolaze sa novim milijardama da vrbuju nove lutke na koncu.

Nikola Vlahović

Na dan 18. januara 2024. godine, u Minhenu, u vreme pauze između dva panela na bezbednosnoj konferenciji, američka senatorka Džin Šahin je našla vremena da srpskom diktatoru Aleksandru Vučiću prenese zahtev svoje vlade, da šef naprednjačke mafije, Milan Radoičić, mora hitno biti uhapšen, tim pre što se već nalazi na crnoj listi ove države, ali i zbog činjenice da je tokom saradnje sa pojedinim vođama albanske mafije na Kosovu, otvorio narko-koridor preko Balkana do centralne Evrope.

U daljem razvoju događaja ovo će biti jedan od uslova za ostanak Srbije u beskonačnim ali korisnim pregovorima sa Evropskom unijom (250 miliona evra iz kase EU ulazi u Srbiju bespovratno svake godine).

U suprotnom, saopštila je takođe američka senatorka Šahin Vučiću, biće primenjene detaljne sankcije njemu lično i njegovom režimu a spreman je i jedan broj Interpolovih poternica za njegove „ključne ljude".

Ovo je prava prilika da se javnost u Srbiji podseti na činjenicu da je Vučić još sada davne 2012. godine, krajem leta i početkom jeseni, prilikom preuzimanja vlasti od strane njegove stranke, tražio za sebe resor odbrane i bezbednosti, objašnjavajući da bi mu to „omogućilo da se uhvati u koštac sa kriminalom i korupcijom".

Bio je to ustvari njegov ključni korak ka kriminalizaciji čitave države, a posebno severnih opština na Kosovu, gde je planirao da instalira svoju mafiju.

Ubrzo, preuzimanjem uloge ministra odbrane i koordinatora svih bezbednosnih službi u Srbiji, Aleksandar Vučić se po prvi put u životu susreće sa dosijeima građana, čime mu je omogućen uvid u svačiji život, što na klasičan način, putem raznih „izveštaja" i „karakteristika", što putem neslućenih mogućnosti najnovijih elektronskih tehnologija.

Takođe, tih meseci 2012. godine, Vučićev koalicioni partner, Ivica Dačić, preko svojih ruskih veza, pokušao je da postavi svog čoveka na čelo Bezbednosno-informativne agencije i da vrši kadrovanje u čitavom bezbednosno-obaveštajnom sistemu.

Nije u tome uspeo i umesto toga imao je „konsultacije" sa tadašnjim američkim izaslanikom Filipom Rikerom, koji mu je saopštio da SAD neće tolerisati da jedna partija kontroliše i MUP i BIA. Drugim rečima, Riker je Dačiću kazao da neće tolerisati da obojica (Vučić i Dačić) imaju sve Službe pod kontrolom, nego samo jedan od njih, i taj „jedan" (Vučić) je već bio odabran.

Danas, marta meseca 2024. godine, nakon pune decenije Vučićevog apsolutizma i diktature, može se reći da je Riker znao da ta „jedna stranka" ima zadatak da uzurpira čitav bezbednosni sistem, čime se olakšalo, uveliko, svim američkim i drugim zapadnim obaveštajcima u Srbiji, da rade svoj destruktivni posao bez ikakvih smetnji.

U narednim mesecima i godinama koje su usledile, Vučić je morao da ovu „počast" koju je dobio (da ima odrešene ruke i radi šta hoće sa Srbijim) na svaki način „isplaćuje" veleizdajničkim poslovima od kojih se Srbija neće skoro oporaviti.

Američki magazin Tajm (Time) u broju od 2. avgusta 2023. godine, analizirao je novi metod sve češćeg skidanja oznake poverljivosti sa podataka do kojih su došle njihove obaveštajne službe, uzevši kao primer, kako su naveli, septembarske poteze Srbije nakon događaja u Banjskoj. Tako se saznalo da postoje dve strane tog događaja.

Jedna je bila plan CIA da se preko Vučićeve „autokefalne" mafije na severu Kosova i Metohije, dodatno kompromituje lokalno srpsko stanovništvo i ubrza proces njihovog iseljavanja. Taj plan je potpuno uspeo.

Na drugoj strani bio je Vučićev plan da kompromituje svoju mafiju (i tako se „oslobodi" nje) i stavi joj na teret pobunu sa kojom on navodno „nema ništa", te da je još i „preporuči" ruskim operativcima na terenu, da i njih kompromituje.

I tu se prevario.

Ruske obaveštajne službe u Srbiji i na Kosovu, znale su za ovaj plan pa nisu „zagrizle mamac", izbegavši da se na terenu otvoreno i oružanim putem stave u odbranu jednog kriminalnog, duboko odnarođenog režima i njegovog vođe.

27. septembra prošle 2023. godine, stručnjak za Balkan u Beloj kući (D.J.B.), dobio je poziv iz jedne vojne obaveštajne agencije, koja ga tada izveštava da se „Srbija sprema za invaziju jer se srpske snage gomilaju duž granice njihove zemlje sa Kosovom".

Ubrzo je isto to ponovio i predstavnik Saveta za nacionalnu bezbednost (NSC), a sve sa ciljem „galama bude kratka ali ubedljiva".

Ostalo je poznato: Vučić se (još uvek) nije „otarasio" Radojičića, a KFOR i NATO plus američka armija na Kosovu, stekli su legitmitet da reaguju, a odmah je krenulo i naoružavanje buduće vojske Kosova od strane SAD.

Američki savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Salivan lično je odobrio da se „situacija u Srbiji iznese u javnosti". Dana 29. septembra 2023., nakon dvodnevne borbe da se skine tajnost sa ovih podataka, portparol NSC Džon Kirbisazvao je neplanirani zum poziv sa svim novinarima Bele kuće. Kirbi je objavio vest o najnovijem rasporedu snaga Srbije, što je odmah izazvalo lančanu reakciju zemalja Evropske unije koje su se pridružile SAD u primeni mera „za pacifkaciju Vučića".

Tako je u grubim crtama odigrana predstava za ostatak sveta, kako je srpsko Kosovo i konačno postalo albansko, te kako je Vučić bio ključni čovek Zapada u ovom „preobraćanju".

U međuvremenu, ugašene su i poslednje srpske institucija u samoproglašenoj državi Kosovo, pa je srpski diktator konačno mogao da kaže svojim nalogodavcima da je on „svoj posao završio". Po svemu sudeći i jeste tako. Sad je došao trenutak da to skupo plati, kao i svaki veleizdajnik kad očekuje nagradu za počinjene gadosti.

Od jeseni 2021. godine, čim su američki špijuni postali sigurni da se Rusija sprema za invaziju, gore pomenuti Džejk Salivan je radio sa direktorkom Nacionalne obaveštajne službe Avril Hejns i direktorom CIA Vilijamom Bernsom na angažovanju „zemalja saveznica" u proizvodnji oružja i njegovoj distrubuciji režimu u Ukrajini.

I tu se srpski diktator Aleksandar Vučić pokazao u još jednom velikom kriminalnom poslu, forsiranjem izvoza proizvoda srpske vojne industrije, oružja, municije i opreme, na teren Ukrajine tačnije za režim čije su cevi i pre ovog rata bile uperene u Ruse i Rusiju.

U indirektnoj prodaji srpskog oružja Ukrajini (preko drugih i trećih zemalja i anonimnih firmi), bio je često ispred većine evropskih NATO zemalja.

Da je sve tako, govori i izjava Vladimira Tolkača, ambasadora Ukrajine u Srbiji koji je javno rekao da „Ukrajina danas veoma ceni Srbiju što je podržava u multilateralnom formatu. Srbija je glasala protiv rata i protiv ruske agresije počev od 2022. I ja, ponavljam, veoma cenimo to".

Ne bi ovo Tolkač govorio da Ukrajina nije u dužem vremenom periodu, od početka rata, snabdevana od strane Vučićevog režima oružjem, municijom i ratnom opremom. Srpski diktator se taj način otvoreno stavio na suprotnu stranu od one koju javno „propoveda". Oružje koje on isporučuje Ukrajini, okrenuto je protiv vlade Ruske federacije.

Nije za očekivati da će ga Moskva „udomiti" kad počne opšti „egzodus" njegove kriminalne družine iz Srbije, pa konačno, kad i on (opet) pokuša da pobegne od sebe samoga.

Kasno je za te njegove „operacije". Jer, do sada je pokazao sva svoja lica, a kad je u pitanju vrhunac tog licemerja, treba pomenuti samo to da je ukupno četiri puta imao sastanak sa V. Zelenskim (jednom tajno), te da je njegova „službena supruga" Tamara posetila Kijev, navodno da „podrži gospođu Zelenski", i uzgred ponese pismenu poruku za jednog od šefova ukrajinske obaveštajne službe.

Zato je nakon susreta sa Vučićem u Atini, Zelenski kazao kako je Vučić „podržao" Povelju UN i nepovredivosti granica. Tačnije, da ne priznaje ni Krim ni teritorije sa većinskim ruskim stanovništvom.

Može se uskoro lako desiti da svetska javnost o Vučiću uskoro sazna svašta, jer se ide na njegovu globalnu kompromitaciju, kako ne bi mogao da dalje radi jedno a priča drugo i kako bi ga, zajedno sa njegovom mafijom, procesuirali i osudili za brojna kriminalna dela, uključujući i pljačku evropskih i američkih sredstava koja su imala svoju namenu a završila u džepovima njegove mafije.

Sa druge strane, Bajdenova administracija je najavila je da će od suda tražiti produženje kontroverznog programa masovne špijunaže, poznatog kao Odeljak 702, koji bi trebalo da istekne u aprilu, a koji dozvoljava agencijama da špijuniraju ne-američke državljane van SAD, a kao prva država u kojoj će biti primenjeno masovno špijuniranje od strane vlade ove države, pominje se Srbija.

Kako izvori ovog magazina saznaju, Odeljak 702 je ključan za sveobuhvatnu borbu protiv trgovine bojnim otrovima, i dalje, od terorizma do kineskih špijuna.

Zanimljivo, ali uporedo sa ovom programom masovne špijunaže od strane SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija) najavljuje novi vid podrške od četiri milijarde funti kako bi povećali britanski izvoz i investicije na Zapadnom Balkanu, pre svega u Srbiji!

Na jednom polutajnom sastanku u Blekpulu, 5. januara 2024. godine, uz prisustvo četiri visoka agenta britanskih obaveštajnih službi i nekoliko predsednika i potpredsednika najvećih britanskih finansijskih korporacija, sastavljan je plan za potrebe službi Forin Ofisa, u kome piša kako će taj novac biti ulagan, koga treba postaviti na čelo tih „investicija", ko će biti „vođe projekata" i slično.

Pokazalo se ubrzo da je u pitanju ozbiljan, veliki obaveštajni „desant" na Srbiju i par zemalja regiona, sa ciljem „promene klime" i „marginalizacije ruskog ekonomskog uticaja".

Naime, na Investicionom samitu za Zapadni Balkan Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koji se održao 26. februara u Londonu, predstavljen je paket „energetske i infrastrukturne pomoći kojom bi se povećala trgovina i pokrenule investicije između UK i Srbija, te ostatka regiona, otvorila radna mesta i podržali izvori prihoda širom zemalja"

Tom prilikom je britanski ministar bezbednosti, „špijun nad špijunima", Tom Tugendhat, pozvao Srbiju, Crnu Goru i samoproglašeno Kosovo „da iskoriste potencijalne poslovne prilike u regionu".

Stvar je već „dizajnirana", Ujedinjeno Kraljevstvo će dati četiri milijarde funti za „preobražaj" ovog regiona, a uslovi su sledeći: Srbija pravi „otklon" od Rusije, Vučićev režim odlazi, Crna Gora procesuira „neprocesuirane" ratne zločine i kriminal, zatvara poglavlja u pregovorima sa EU, pravi „otklon" od Rusije, a Kosovo „pravi kompromis" sa Srbijom preko zajedničkih investicija i stavlja svoju buduću vojsku u službu NATO pakta, „pravi otklon od narko kartela".

Zvuči kao tragikomedija, ali konačan cilj ovih UK investicija nije da se sve nabrojano i zaista u potpunosti desi. Cilj je stavljanje britanske mreže novca, uticaja, ljudi i subverzivnih akcija, sa ciljem „povratka" britanskog uticaja na Balkanu.

Ako izgleda kao iznenađenje, treba podsetiti na nedavni susret bivšeg premijera Velike Britanije Dejvida Kamerona sa Vučićem (16. februar 2024), kao i na Kameronovo pismo Vučiću iz 2016. godine, koje je Vučiću lično predao ambasador Velike Britanije Denis Kif, u kome je pohvaljeno njegovo „liderstvo" i dana „podrška reformama".

Kontinuitet onoga što Britanija radi na Balkanu pokazuje da ova nekadašnja imperija nije „gadljiva" ni na koga, pa ni na Vučića, samo ako su joj interesi u pitanju.

Ali, ova, milijardama funti „teška" akcija, nema Vučića i njegov režim u planu. Ima Britanija svojih „uglednih" špijuna u Srbiji i regionu, koji čekaju na nove raspodele uloga. Šta će raditi sa njim, teško je pretpostaviti, ali mu Britanija neće biti sklonište u bezizlaznim okolnostima.

Pokojni švajcarski državni tužilac Dik Marti, par godina uoči smrti živeo je pod najjačim bezbednosnim, zaštitnim merama, jer je bio izložen mogućoj likvidaciji, od strane albanske mafije i albanskih bezbednosnih službi, koje su bile i ostale pod potpunim kontrolom britanske Mi6.

U intervjuu za švajcarski list Miz o Puan, Dik Marti je opisao kako je 18. decembra 2020. godine dobio poziv iz policije kada mu je rečeno da mu je život ugrožen i da će biti stavljen pod visoku policijsku zaštitu.

Malo je poznato da je pokojni Marti pokušavao da dostavi Vučićevom režimu ono što zapadno pravosuđe nije ni pogledalo, u vezi zločina OVK. Vučićevo pravosuđe nikada nije u ruke uzelo spise predmeta koje je Marti imao nameru da dostavi.

Razlozi su bili potpuno jasni: Aleksandar Vučić i Hašim Tači sklopili su tajni dogovor iza leđa EU, a uz posredovanje specijalnog izaslanika SAD Ričarda Grenela, o čemu je tada opširno pisao i "Njujork Tajms", citirajući najuglednije izvore u Vašingtonu.

U tom „sporazumu" su se planirale promene granica (opštine na severu Kosova Srbiji, a Preševska dolina Kosovu).

Pregovori su stali kada je tadašnji premijer Kosova Aljbin Kurti rekao da je on taj koji ima ustavna ovlašćenja da određuje politiku pregovora, a ne Tači, i to do današnjeg dana izaziva Vučićev bes, jer su svi njegovi kriminalni planovi pali u vodu. Grenel je tada javno govorio protiv Kurtija, plašeći se da bi mogao da pokvari planove Vučića i Tačija, rekao je Džejms Huper, jedan od četvoro američkih zvaničnika na koje se list pozivao.

U međuvremenu je Hašim Tači završio u haškom zatvoru, a Vučića tek čeka procesuiranje, a pitanje je ko ima „preče pravo" da ga osudi, Srbija ili neko drugi. U Srbiji bi sigurno prošao kroz dugi sudski proces a taj „neko drugi" presudio bi mu znatno brže. Obaveštajne službe poput Mi6, ne raspolažu neograničenim vremenom.

"Zaboravili smo ko je naš klijent. To nije Srbija, nego Kosovo, država koju smo stvorili, vodili i štitili", rekao je Dejvid Filips, stručnjak za Balkan i nekadašnji savetnik za Kosovo u Stejt departmentu.

"Njujork tajms" navodi da je Trampova administracija napustila raniju američku politiku prema Kosovu i pre nego što je Vučićev „topli prijatelj" Grenel stupio na dužnost. U leto 2018. godine, Amerika je opet govorila o promeni granica na Kosovu. To je dovelo do sukoba US diplomatije sa Evropskom unijom.

Više od dve godine kasnije, Bela kuća je izgradila program za objavljivanje tajni kada to služi strateškim ciljevima. Otprilike jednom nedeljno, zvaničnici Bele kuće pregledaju obaveštajne podatke koje žele da objave i dobiju odobrenje za to.

Najdelikatniji podaci o Srbiji, na primer, postoje i biće uskoro saopšteni, što je potvrdio i savetnik Bele kuće za nacionalnu bezbednost Džejk Saliven: „Konačna odluka o tome da li će dati zeleno ili crveno svetlo zavisi od profesionalaca u obaveštajnoj zajednici".

Činjenica je da Vučić više nigde nema saveznika, pa ni u SAD (kako kod demokrata tako i kod republikanaca).

Te „istine o Srbiji" koje će senilnom Bajdenu da koriste u predizbornoj kampanji (ako je doživi), mogu samo dodatno da razjasne Vučićevu veleizdajničku ulogu, te kako se „prodao i preprodao" više puta, kako je i za koliko inscenirao da britanske trupe uđu na Kosovo, kako i za koliko se podao arapskim šeicima, kako i za koliko je podvodio čitavu Srbiju i sve njene građane najgorim belosvetskim lopovima, a posebno, kako je i za koliko bio spreman da ugasi čitavu državu i sve njene institucije.

Istina je sledeća: SAD su selektivno deklasirale sve podatke o Srbiji i Vučiću, podelile ih gde god je trebalo, a kako su obaveštajne agencije preuzele veći deo posla od Bele kuće, ukloniće se ono što kompromituje vladu SAD kad je u pitanju ovaj balkanski diktator. Pustiće „u etar" ono što će Vučića ubrzo da dovede u potpuni slom. Oko toga, na nivou homogenog Zapada postoji opšti konsenzus.

Službe SAD, Britanije i EU raspolažu sa potpuno različitim materijalom sa poslednjeg „samita" u Tirani, za koji se smatra da je Vučićeva „labudova pesma", da su u pitanju prizori njegove potpune konfuzije.

Naime, u završnoj deklaraciji sa samita Ukrajina - Jugoistočna Evropa u Tirani Vučić tvrdi da nema tačaka o uvođenju sankcija Rusiji i malignom uticaju Moskve.

A, onda je novinarima rekao da su razgovori o predlogu deklaracije trajali „ceo dan i noć" i da je za Srbiju važno što Ukrajina nije priznala Kosovo i da je ona jedna od retkih država koje mogu da govore o teritorijalnom integritetu jer nije „gazila" ta prava drugih.

Američke vlasti će sigurno objaviti detaljan tekst Sporazuma predstavnika režima u Kijevu da balkanske države (i Srbija) osnuju forum za zajedničku proizvodnju municije, na ša je Vučić pristao uz neke „detalje platforme".

Kraj srpskog diktatora nije se slučajno desio u Tirani. Počeo je da umišlja da je svetski lider koji „rešava stvari", što se iz njegove izjave se to bolje vidi:

„Imao sam poseban razgovor sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim i imaćemo posebnu bilateralu i mi kao zemlja koja je prešla teške periode možemo da razumemo jedni druge. Kakvo, takvo rešenje da ljudi mogu da žive normalno, naći ćemo u narednim danima. Sa zapadnim partnerima naći ćemo rešenje, svakako ne dobro, ali rešenje koje će omogućiti opstanak našeg naroda".

Samodržac koji u beznadežnom stanju uzdiže sebe kao globalnog pregovarača, „vojskovođu" bespogovornog autoriteta. Tragično je, i nije smešno.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane